"Samo nas nedaće života uče da cijenimo dobar život." - Goethe
Pročitala sam davno jednu jaku knjigu pisca Johna Irvinga "Svijet po Garpu". Roman pun šokantnih priča,gluposti,šoka,očaja,tuge,ljutnje..i ono meni najdraže,....roman o čudnoj igri i putevima sudbine.
Sudbina čovjeka je u tome dođe do najsavršenijeg stanja kao čovjek i, kako to navode ezoterijske tradicije svih vremena, da u svakom smislu raste u onom što je izvan ljudske uvjetovanosti dok se ne pokaže dostojnim učenikom bogova.
Prije ili kasnije, do te sudbine moramo doći svi, s više ili manje patnje. Promjena je obvezantan uvjet. Dakle, zašto ne početi istog trenutka? Zašto se ne riješiti straha koji sam po sebi nije nešto pozitivno? Zašto ne razvijati hrabrost onoga koji zna što hoće i koji se za to bori?
Izbor je na nama: ili banalni strah od promjene onoga što se svakako mijenja i tako nas ostavlja nesposobnima, ili odlučna smjelost na definitivnu promjenu koja nas pretvara u muškarce i žene time potvrđene i sigurne u same sebe, koji kroče kroz Život licem prema Sudbini. by Delia S. Guzman

Post je objavljen 08.06.2006. u 13:13 sati.