&TEŽINA DUŠE&
Mak Dizdar
Ni život ni smrt ne pripada meni
Ja sam samo onaj koji je u sjeni
Onog što mu smrt ne mogaše ništa
Onog što pretoči se u stub
Sunčani
Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni
Iz zatoka tvari iz te tvarne muke
U ona daleka sunčana počivališta
Pruža
Ruke
Duša je čisto svjetlo. Zbog toga nema težine, ne zauzima prostor.
Nema ograničenja u smislu vremena.
Znanstvenici su pokušali izvagati dušu.Radjeni su pokusi sa čovjekom "ante finem"( na samrti ) kojeg bi zatvorili u staklenu zapečaćenu kutiju. Htjeli su znati, ako duša napušta tijelo, kako može izaći iz kutije? "Uhvatit ćemo dušu", mislili su. A mora se smanjiti i težina tjela, pa su ga pomno cijelo vrijeme držali na vagi ne bi li saznali težinu duše.Čovjek je umro i ništa nije izašlo iz kutije.
Za dušu materija nije prepreka. Kao i X zrake. Tijelo ne može spriječiti da ulaze u njega. Vi ne možete ni osjetiti kako prodiru u vas.Duša je mnogo profinjenija, "Čisto svjetlo"koje ne može vidjeti ljudsko oko.
Zatim su otvorili kutiju. Nisu našli ništa i to je za materijaliste dovoljan razlog da duša ne postoji. Ali duša nema težinu! Mislite da svjetlo ima težinu. Probajte vagnuti svjetlo.Ono nema težinu, ali to nije dokaz da svijetla nema.
To samo dokazuje da svjetlo pripada jednoj drugoj kategoriji. Ono nije stvar. Kada puhnete i ugasite svijeću, da li vidite kuda je otišao plamen? Ne! Nestaje u svemiru ne ostavljajući nikakv trag. Slično se dogadja sa dušom.
"Priča nastaje u trenutku bivanja, a ljubav u trenu poštovanja i predanosti.
Život pjeva o sreći kad osjeti užitak okusa prihvaćenosti.
Duše sjede na klupi odluke i prate snop svijetla budućnosti koji se jasno gubi u udaljenosti. Neizvjesnost mori svaku riječ koju žele izgovoriti, a koja uglavnom počinje ili završava riječima -volim te-.
Njihova je težina veća onaj trenutak kada o njihovom izgovoru ovisi sljedeći korak zajedničkog postojanja, zajedničkog disanja.
Te su riječi istovremeno simboli neizmjerne sreće i straha. Strah kod izgovaranja i strah od njihove posljedice. Prva stepenica ostvarenja sna ljubavi je strah od neispunjenosti. Onaj trenutak kada se usne spoje u smislu njihova izgovaranja, strah se pretvara u jedinstvenu dimenziju oslobađanja svake sumnje u slabost osjećaja nepoštovanja i nevoljenosti.
Ta riječ koja iz nekog čudnog razloga uglavnom započinje slovom L, slovom od dva nejednaka kraka koja bi trebala biti jednaka, jednaka kao dvije polovice srca čije spajanje čini smisao njegova otkucaja."
Miris ljubavi
Autor: Inner voice
23.06.2006. u 11:44 | K | 7 | P | # | ^
