Pustinji našoj nigdje nema kraja,
Duša naša i srce nemaju smiraja
Svijet u svijetu bezbroj likova prima,
A koja od tih slika naša je slika prava?
by M.Dž.Rumi
Ljubljeni moji, vi tražite konačno riješenje.
Dosta vam je boli i patnje, teških pritisaka svakodnevnice i borbe za goli život. Ne želite ispunjavati tuđa očekivanja.
Da, biti čovjek znači biti ponižen, apriori uslovljen. Morate ispuniti čitav niz očekivanja da bi dobili ono za čim žudite - ljubav. Moram napraviti ovo ili ono da bih dobio roditeljsku ljubav, moram biti takav i takav da bi dobio pažnju društva. Najprije počinjete vjerovati da želite i ono što uistinu ne želite, zatim zaista vjerujete da želite ono što ne želite ili povjerujete da ste ovo ili ono.
I na kraju kada postanete nitko i ništa uvidite da vaša nastojanja nisu zadovoljila vašu potrebu za ljubavlju a vi ste nepovratno izgubili ideju o tome tko uistinu jeste i što stvarno želite. Toga više nema.
Za početak pustite da vaša duša jeca poput drveta koje se svija u olujnoj noći, a ujutro, prije no što otvorite oči, dozvolite da sunce pusti cjelov na vaše usne, ponosno pokažite vaše čelo ljudima i dozvolite svijetu da vas grli zbog toga što postojite, zbog onoga što jeste. Vi ste ljubav - vi ste ono za čim žudite. Otvorite oči.
-Konačno riješenje- napisao:MT284
