...šok za sistem...

...Dolaskom hladnih jesenjih kiša, pojavio se Sivac. Zaokruženo šćućuren na tepihu kućnog praga, tek malo veći od dlana muške ruke. Mršav, krmeljavih očiju, bio je u zabrinjavajućem stanju. Ali njegovo krzno, potpuno sivo plave boje i karakterističan glas, nepogrešivo su otkrivali njegove ruske gene...
...Ponašanjem, odmah je otkrivao da se ne radi o karakterističnom mačku. Nije bio zaigran, kako što je to uobičajno kod mačaka. Uglavnom je sjedio, promatrao i komunicirao. Volio se je dirati i maziti, nikad nije pustio panđe. Kad ga je primio netko od ukućana, objesio se poput krpe. Oprezan, kretao se polako i nije se dao dirati strancima. Sve te karakteristike, zadržao je još i danas, kao odrasli mačak...
...Sivac je izrastao u posebnog mačka, stasom i karakterom. Nije po kući radio štetu, bio je miran, široke slavenske duše, a onda je otkrio "komade" u susjedstvu...
...Izbivao je sve češće, doma je dolazio samo na "koštu". I dalje je komunicirao. Kad je izlazio, uljudno se pozdravio, zahvalio onome tko mu je otvorio vrata. Kad se je vraćao, pozdravio je i ukratko ispričao gdje je sve bio. Fascinirala ga je crnka iz susjedne ulice, iz dobre familije, velikih zelenih očiju. Uglavnom je agresivno špilala nedodirljivu, no on joj se ipak, uspio nekako uvaliti u kuhinju...
...I sve bi bilo dobro, da nije počeo zapišavati. Gazda se ljutio, ponekad stvarno pizdio, ali mu je progledavao kroz prste sve dok je netko drugi čistio. Gazda nije baš neki mačkoljubac, ali voli životinje koje imaju "personality", pa je Sivko obavezno bio nagrađen nekom poslasticom, uvijek kad je gazda otvorio frižider. Naravno, usput su i obavezno proćaskali...
...Onda je Sivko učinio kobnu pogrešku. Dok je prolazio ispred gazde, podignutog repa, drsko ga gledajući u oči, usprkos jasnom upozorenju, špricnuo je KEF-ov zvučnik, gazdinu svetinju. Papuću je izbjegao, ali veterinara nije i za njega je ševa postala pluskvamperfekt...

   Naravoučenje:

...Možeš diskretno ševiti sa strane koliko god hoćeš, ali nemoj, ne smiješ, nikad, niti slučajno - početi zapišavati!

...Dakle, ovo još nije viđeno na ovim prostorima. Ovakav medijski linč, kakvom je već mjesecima, podvrgnut PPV Čačić, je nešto zbilja nevjerojatno. Sudeći po natpisima, Mengele je mala beba za spomenutog. Kako na ovom blogu autor počesto ima malo drugačije stavove od mainstream-a, neizbježno je, da ova hajka prođe bez ukazivanja na neke prešućene momente...

Novinari:

...Već mjesecima, novine i portali, razapinju Čačića na svako slovo abecede. Čini mi se da je dno "profesionalnog" novinarstva dosegnuto u navodno, najgledanijem večernjem dnevniku, naših dalekovidnica. Nakon što su besramno izrezali sve što je Čačić rekao, prije i poslije izricanja presude, saževši to u doslovno četri riječi, usljedio je "profesionalni" komentar novinarke, koji me je ostavio u nevjerici pred ekranom. Ono, tak nekaj zločesto i nisko, zbilja treba znat napravit. Između ostalog, dotična je npr. i zlobno zamijetila "kako se Čačić, cijelo vrijeme suđenja došaptavao sa prevoditeljima i odvjetnicima"...
Naravno tuko, vjerojatno se nisu mogli dogovoriti oko boje rajcveša koji nosi sutkinja. Mađarska je inače, zemlja razumljivog jezika. Svaki stranac, tamo odmah, po natpisu može skužiti da li je ispred zgrade bolnice, policije ili novinarskog društva. Imam samo jednu nedoumicu. Da li je navedena prilog skrojila iz osobne mržnje, ili su joj platili da tako to napravi. Nepristrani, objektivni novinarski profesionalizam svakako ne stanuje kod nje. U ostalom, profesionalni novinar bi trebao znati čitati, pisati i govoriti hrvatskim književnim jezikom...
Da stvar pojednostavim do kraja, da bi svatko mogao razumijeti, poslužit ću se primjerom...

...U Ilici, muškarac gurne bakicu pod tramvaj. Istovremeno, drugi muškarac gurne bakicu da ne završi pod tramvajem. "objektivni" novinar, pak napiše da su u Ilici, dva muškarca naguravala sirotu bakicu...

Drago novinarsko društvo, to je vaš nivo "objektivnog novinarstva"...
U cijeloj priči, ipak je Bago ostao suzdržan. To i ne čudi, čovjek ipak drži do sebe i svoje profesije...

Političari:

Očito je u modi Čačića nazivati ubojicom! Tu su svi složni, pa čak i neki članovi vladajućih. Ipak, neki od nas, konzumenata, pamte neke stvari. Pa tako, bijela kraljica moralnih principa, naravno, daje oštru beskompromisnu izjavu. Vjerojatno ju je zgruntala dok je pila popodnevnu kavu kod kuće, u predahu razmišljanja o nedoumici, kako se to prijašnji stanar uspio popesti na taj prozor i se baciti u bezdan...
Njezini "bivši" prijatelji pak, računaju da smo zaboravili na sva ona neriješena ubojstva u devedesetima, dok su oni bili "red i zakon". Možda imaju i pravo, tko se uopće još sjeća tamo nekog Josipa Reihl- Kira i sličnih.Lopov je i onaj koji lojtre drži...
A naši slavonci, ma to su face. Bez zadrške, o moralu priča čovjek čiji su pajdaši vrećom eura krenuli kupit suca ustavnog suda...
Ma sve pošteni katolici, jedan do drugog. A zaboravili ljudi onu sa vjeronauka, o bacanju kamena i grijehu...

Forumaši i blogeri:

Osim plaćenika,njih poštujem, bez obzira da li se s njima slažem ili ne. U pravilu, ljudi su iskreni. Nisu krivi, ako su se dali medijski indoktrinirati...

Ajmo sad malo brainstorminga...

Tragedija se dogodila na autocesti, dvije kolovozne trake i zaustavna traka (trebalo bi). Nema svjedoka, dakle dva auta na cesti. Mislim ono, pa kako je moguće da u takvim uvjetima pogodiš auto ispred sebe?! Sorry, vozim od 1974. Vozio sam se preko cijele europe, vozio sam se i cca 200Km/h, ali nema šanse da, na praznoj autocesti, pogodim auto ispred sebe. Uvijek mogu proći ili lijevom trakom ili zaustavnom.
Čačić nije bio pijan, drogiran, a ne vjerujem niti da se je utrkivao. Uostalom, nije vozio niti auto za utrkivanje...
Sa druge strane, žrtva nesreće, vozila se je cca 70+Km/h. Uz dužno poštovanje i iskrenu sućut, po autocesti se vozi poštujući razmak i u tempu ostalih sudionika u prometu. Autocesta nije korzo, ako se po autocesti voziš "polako i sigurno" 70 ili 80, nisi ni malo siguran i imaš ozbiljne šanse da ti neki Čačić ili polubudan turčin, završi u guzici. Sukus svega, o tehničkom stanju vozila unesrećenih ( da li su bila upaljena svjetla, jesu li su radile štoplampe ), kao i o samom grafičkom prikazu nesreće, tj. izvještajima vještačenja, nismo od "objektivnog" novinarskog plebsa, uopće upoznati.

... Znamo samo da je Čačić gurao bakicu po autocesti...

Po meni, ova nesreća je splet tragičnih okolnosti. Takve stvari se mogu dogoditi svakome čim sjedne za volan. Čačić jest odgovoran, krivac za nesreću, ali nazivati ga ubojicom, zbilja je pretjerano. Čovjek ima savjest, koja ga podsvesno proganja htio on to, ili ne htio. Siguran sam da nije bilo namjere i da bi Čačić dao desnu ruku samo da mu se to nije dogodilo. Prema tome, ostavimo se osobne netrpeljivosti i pokušajmo biti objektivni...

Ostavka?

Zvanično, nitko nije nezamjenjiv. To jest istinita tvrdnja, ali!
U javnosti, Čačić jest bahat, bezobrazan, prekratkog fitilja za jednog političara.
Treba zamijetiti da je takav i prema svima ostalima, npr. našim ljubljenim bankarima, kojekakvim europskim službenicima koji si zamišljaju da su iznad vlade, sabora ili predsjednika. Ukratko, svim onima koje "obožavamo". Nama ipak treba netko takav, da kojekakve "belosvjetske hoštaplere" postavi na mjesto koje im pripada. Nitko ne može tvrditi da čovjek nije buldožer u poslu. Uostalom, vozimo se po čačićevim cestama i stanujemo u čačićevim stanovima. Po svima onima, koji ga sad nemilice napadaju i nazivaju ubojicom, se ništa ne zove...
Naš ekonomski trenutak je tragedija. Možda imam krivo, ali mislim da bi odlazak Čačića, u ovom momentu bio tragedija. Nije vrijeme za emocije, nego za čisti, tvrdi pragmatizam. Nevažno jest, kakve je boje mačka. Bitno je da ulovi miševe...