...Štovani posjetitelji ovog bloga, već su zasigurno zaključili, kako je autor izgubio svaku nadu u ekonomski prosperitet, ili ti boljitak, ove naše prenapaćene domovine. Razlog tome su i svakodnevne izjave članova vlade, političara pozicije i opozicije, te svih ekonomskih stručnjaka i inih eksponiranih u našim medijima. Surovo, sve te puste bedastoće, nepodržane bilo kakvim praktičnim rezultatima, mogu me samo učvrstiti u mišljenju da nema šanse da nam sutra bude bolje...
...I onda se na Index.hr pojavio članak, autorice gospođe Nataše Srdoč! Dakle, već dugo nisam ostao tako pozitivno iznenađen nečim napisanim u našim medijima! Poštovana gospođa Srdoč, konačno je okrenula putokaz kretanja naše beznadežne ekonomije u pravom smjeru. No da pojasnim, zbog čega sam se tako oduševio člankom gospođe Srdoč...
...U svim razvijenim, uređenim ekonomijama svijeta, od 65 pa do 75% stvorenih radnih mjesta nalazi se u malim tvrtkama ili obrtima. Dakle, velike korporacije i država, participiraju samo sa 25 do 35% radnih mjesta u svim uspješnim svjetskim ekonomijama...
...U čemu je tajna? Pa male tvrtke, obrtnici, nisu inertni nego su prilagodljivi i fleksibilni. Tamo rade ljudi koji posjeduju dragocjena, posebna, znanja i vještine. Bio sam prisutan kad je čovjek nevjerojatno, savršeno izbalansirao tri metra dugu osovinu propelera za brodicu sa nekoliko pažljivo odmjerenih udaraca čekičem. Netko tko radi i stvara sa svojim rukama i deset prstiju je dohodovno limitiran vremenom. Ne možete takve ljude porezno tretirati isto kao i one koji preprodaju kontejnere ili toče konjak. Npr. ako postolar popravlja cipele za 50Kn, a za popravak jedne mu je potreban jedan sat, tada je on za 182 sata mjesečno uprihodi - 9100Kn! A zbog toga postolar ne radi 182 sata mjesečno, nego 364 sata mjesečno i ako kojim čudom i uprihodi 18200Kn, teško da se kraj ovih nezajažljivih luđaka iz države i lokalne samouprave, može pokriti, jer iz te cifre mora platiti najam, struju, materijal, porez, prirez, naknadu za kišnicu, naknadu za kišne gliste i sve ostale suvisle i nesuvisle daće. Sve isto kao i uvoznik dva kontejnera mesa iz Argentine, zamrznutog 1954 god. ili netko tko toči konjak. A treba li nam postolar? Ako treba, onda daj čovjeku da opstane i budi sretan što ga uopće još imaš! Da ne spominjem činjenicu da dragocjena znanja i vještine, nestaju sa svakim zatvorenim obrtom.
...Ako pogledamo naš ekonomski trenutak, kristalno je jasno, da nam očajnički trebaju nova radna mjesta, dohodovna radna mjesta. Statistika je nemilosrdna, svakog dana u Zagrebu se zatvara 6 obrta. Prije krize, u RH je poslovalo oko 120 000 obrta, sa otprilike 129 000 zaposlenih, ili poraznih - niti 1,1 zaposlen po obrtu. Pametna vlada bi se odmah zamislila nad tim podatkom, jer ogromna većina obrta ima sve potrebno, prostor, strojeve, alate, za zapošljavanje još jednog, dva ili više radnika. Pametna vlada bi zaključila da tu leži potencijal od barem 50 000 do 200 000 radnih mjesta koje niti državu, pa tako niti proračun, ne koštaju ni lipe! Formula za uspjeh se zove olakšica. No ova i prošle vlade, polaze od postavke da su svi lopovi i mutikaše, da je normalno da se na sve male ekonomske subjekte ide đonom, da ih se sve može bezdušno oderati suludim kaznama i inim nevjerojatno maštovitim represijama. I tako smo sad tu gdje jesmo i idemo gdje idemo...
...Pametna vlada, vlada sa vizijom, bi sada uvidjela da nam je jedina šansa - poticanje samozapošljavanja! Odmah, sada, svim instrumentima koje ima u rukama! Prvo bi trebala maksimalno pojeftiniti samozapošljavanje, u startu ga maksimalno osloboditi svih suvišnih troškova koje stvara bešćutni administrativni aparat koji živi u svom mjehuru od sapunice. Osloboditi kupnju, uvoz, strojeva i alata namijenjenih samozapošljavanju, svih nameta i carina. Zbilja je suludo tretirati kupnju CNC mašine isto kao i kupnju merđaka. Kad netko kupi CNC mašinu, znači da će minimalno zaposliti još 4 čovjeka ( po dva u smjeni ), jer stroj mora zarađivati. Stroj se ne kupuje se da mu se dive u garaži!
...Da se vratim gospođi Srdoč, gospođa je ustvrdila da se mora dati šansa ljudskoj domišljatosti, inventivnosti, specifičnim znanjima i vještinama. Malim privatnicima, posebno početnicima, se mora dati šansa i stvoriti im uvjete za razvoj i opstanak. Pa neka se otvori stotinjak tisuća novih radnih mjesta, pa neka ih se i održi samo tridesetak tisuća, to je još uvijek sasvim respektabilan rezultat, stvoren ni iz čega. Jer samo kvantiteta mora rezultirati i kvalitativnom izvrsnošću. Nije istina, da za takve ne postoji potražnja i tržište. To nam je to zadnji vlak, realno jedina šansa da se relativno brzo, poveća zaposlenost. Pri tome, trošak za državu je - ništa! Država ništa ne mora dati, ne mora se čak ni odreći jer se možeš odreći samo onog što imaš, a nikako ne onog što nemaš. Država uzima svima, a daje samo onome tko joj je "simpatičan" i zbog toga poticaji ili slične državne financijske intervencije nikad ne daju pozitivan ekonomski rezultat! Gospođa Srdoč ima pravo kad kaže da državu treba maknuti iz privrede. Gospođa ne teoretizira bez veze, taj model je isproban i daje savršen rezultat. Tko ne vjeruje, neka pročita kako je Američka privreda nakon drugog svetskog rata prešla iz ratne u mirnodopsku proizvodnju. A prognozirali su joj krah i 40 postotnu nezaposlenosti!
...A kod nas, sve naopako. Eminentni članovi HUP-a ulaze u vladu kao spasitelji! Moraš bit zbilja slijepac da ne vidiš nakaradnost tog poteza. Vitalni interes "krupnih poduzetnika" jest što jeftinija radna snaga. A kako će ju učiniti jeftinom? U kapitalizmu, cijenu određuje rijetkost. Što je veća nezaposlenost, to je radna snaga jeftinija!
I takvima vlada pogoduje, takvi sada čak i sjede u vladi, dijele si "stimulacije" za navodno kreiranje novih radnih mjesta, novcem svih nas, proračunskim novcem. Uostalom, na spomen riječi kriza, svi su oni odmah krenuli sa otpuštanjima...
...Ovo sada je neodrživo, ne smije se čekati ni dana. Ovoj garnituri na vlasti je kreativnost ograničena na veličinu kutijice za broš. Izvan gabarita te kutijice, nisu sposobni razmišljati niti djelovati. Moraju otići odmah, svaki dan ove agonije čine možebitni oporavak i opstojnost naše domovine sve manje izglednima...