...šok za sistem...

...U subotu, 20.12. 2008 god. održana je promocija knjige "Zapisi starog šajzera" autora Maksa Markovića u prostorijama knjižnice "Bogdan Ogrizović"...



...i tu završava svaka ukočena konvencionalnost vezana uz uobičajna društvena događanja te vrste. Prije nego što nastavim pisati o događanjima na toj promociji, moram napomenuti da mi je Maks frend i da nemam nikakvu namjeru biti hladno, izvjestiteljski objektivan, naprotiv...:)

...Dakle, u prekrasno sunčano popodne, na Cvijetnom placu, u samom srcu Zagreba, u Maksovom kvartu, okupilo se nas pedesetak, prijatelja, poznanika, znatiželjnika, na promociji Maksovog prvijenca u literalnim vodama. Nakon što smo ispred knjižnice, okupani škrtim zimskim suncem, poročno popušili "zadnju" cigaretu usput promatrajući okolo što se sve novoga "nosi" na "đetsetu", uđosmo u uredni, konvencionalni prostor knjižare Bogdan Ogrizović..:)



...Nekonvencionalan, kako i priliči eminentnom purgerskom "jebivetru", Maks nas je dočekao sjedeći sam za povećim stolom, okružen sa tri prazne stolice. Zavalio sam se u stolicu i užasnut, žalosno pomislio kako mu nitko od njegovih "velikih prijatelja" glumaca, filmskih faca i inih nije došao. No, na sveopće iznenađenje, Maks je srećom, imao sasvim drugi plan. Prvo je na arku papira napisao velikim slovima "eminencija" i zalijepio papir na praznu stolicu do sebe. Zatim je isto učinio i sa ostale dvije prazne stolice, stavivši na njih natpise "politička faca" i "glumac", tj. čovjek koji je trebao čitati izabrane tekstove iz knjige...:)



...U stilu vrhunskog "stand up" komičara, uz salve pljeska i smijeha, vražji Maks je odigrao role svakog neprisutnog "uglednika", uključujući i dvije varijante "eminencije", starog, ozbiljnog literalnog kritičara te mladog, neafirmiranog mladca koji pretendira da to postane. Osobno sam se najviše oduševio ulogom političke face nakon čitanja dnevnopolitički diskutabilno podobne pričice "Viva Che!"...:)))









...Maks, hvala ti, na nadahnutom, oduševljavajućem popodnevnom događaju koji je toliko odudarao od svih onih sterilnih, pomalo licemjernih promocija kojima sam do sada nazočio. Zahvaljujem i Jasni, samozatajnoj PR agentici koja je snažno negirala svoje zasluge za ovaj nadahnuti performans ali svi znamo da to baš i nije tako. Ispalo je sjajno, nešto što se dugo pamti..:)

...Glede same knjižice, između četiri priče, pročitao si moj "favorit", čiju poruku baš i ne mogu svi ispravno shvatiti, ali oni, znani i neznani, oni kojih još ima, kao i onih kojih više nema, do čijeg mišljenja ti je stalo, zasigurno hoće..:)


Ratnik i Anđeo

Tog prohladnog dana, sjedio je Ratnik u zaklonu od stijena i razmišljao o predugim kišama, prehladnom vjetru i suncu koje nikako da se pojavi. Iz misli ga prenu tihi koraci, jedva čujni od kuckanja kišnih kapi po klonulom lišću. Na ulazu u zaklon pojavi se bosonoga lijepa mlada žena, sva u bijelom.
"Tko si ti?" upita je Ratnik.
"Anđeo." odgovori žena.
"Mislio sam da su anđeli muški, ili barem muškog lika!" u čudu će Ratnik.
"Anđelima spol nije bitan. Mi nismo kao ljudi. Eto, ja sam žena!" nasmiješi se Anđeo.
"Dobro, a kojim dobrom si došla k meni po ovoj kiši i hladnoći?"
"Zato jer su ti misli mučne i tuga ti je u srcu!"
"Nije tako bez razloga, anđele moj, nije bez razloga!"
"Sve je s razlogom Ratniče! I tvoje misli i tvoja tuga. Ali, razvedri se. Tvoji su razlozi ništavni."
"Kako to misliš ništavni??"
"Eto, navedi mi jedan koji je vrijedan tvoje tuge..."
"Borio sam se. Pobijedio sam.... i ostao sam bez ičega."
"I drugi su!"
"Da, ali ne svi. Oni koji su bili najgrlatiji, ostali su uz topla ognjišta i oteli sve dok smo mi krvarili!"
"Oni nemaju miran san!"
"Anđele, na prazan želudac se ne spava mirno! Nema meni sna! Dijete mi je bolesno, a za liječnika nemam novaca. Žena i ja smo gladni, a niti kuće, niti zemlje više nemam."
"Ja ti nemogu dati ni novaca, ni zemlje, ni kuću, a i dijete ti nemogu izliječiti, ali dat ću ti utjehu."
"Znam da je zla misao, ali da li će Hulja ostati bez imetka, kuće, zemlje i da li će se njegovo dijete razboljeti i umrijeti?"
"Ne, neće. Hulja će imati još više a dijete će mu jednog dana postati kralj!"
"Hoću li imati još djece i hoće li bar ona imati lijep život?"
"Ne. Djece ćeš još imati, ali život će im biti muka i tlaka, a unuci će ti biti robovi Huljinih potomaka."
"Pa dobro, gdje je tu utjeha?"
"Ti i svi tvoji, mukom ćete doći u Raj!" nasmiješi se Anđeo i otprhne s naletom vjetra.

Te je noći Ratnik, uz titravo svjetlo svijeće prodao dušu Vragu.

Maks Marković


***fotke by Pike_TS***

Svim posjetiteljima ovog bloga, znanim i neznanim, od sveg srca želim ovo ispod, papirnato, u Novoj 2009.!

...Žifčan sam, rezigniran, bijesan, destruktivan, sve odjednom...Svemir me definitivno ne voli zadnjih dana. Nemam volje ništ za pisat al mi paše ovakav oblik druženja...

E pa zato će ovo bit " Seinfeld" post. Post o ničemu, virtualna birtija u koju se navraća i razgovara o svačemu, dok me opet ne pukne muza...:))))))

Dobro mi došli...:))))))

...Protiv seksističkog pristupa lokalnih zagrebačkih giftšopova!

Uđete li u bilo koji zagrebački giftšop, dočekat će vas prebogata ponuda štosnih sitnica zgodnih za poklonit. To je u redu, pa zato se i zovu giftšopovi. Ako imate na rasporedu neki događaj koji vas obavezuje da vašoj ženi, mami, sestri, frendici, darujete neku individualnu, posebnu, neobičnu sitnicu, a nemate baš previše vremena za lunjat po dućanima, najjednostavnije je otić u lokalni giftšop gdje ćete sigurno u pretrpanih nekoliko kvadrata prodajnog prostora, naći nešto prigodno. Osim toga, osoblje koje tamo radi je u pravilu iznadprosječno ljubazno i kooperativno pa se takva kupnja može obaviti ležerno, bez nervoze, kako i priliči delikatnom zadatku kupovanja pesonaliziranog, "od srca" poklona. Kad čovjek izabire poklon, cijena nije bitna, emotivnost jest...

I sad, sve je u redu, sve je za pet, dok trebate poklon za žensku osobu, "điđa" ( čitaš Bandiću? to je ona riječ koje se nisi mogao sjetit na presici! ) ko u priči. Ali ako trebate poklon za muški osobu onda ste "u banani"!!! Nema ničeg! Sve je za žene i eventulno za djecu! Nemreš bilivat! Veli meni prodavačica, "...pa evo, imamo npr. zgodan okvir za sliku..."! Ma koji crni okvir, pa čovjek je cijelu vječnost u braku, već ga je odavno metnula u "zgodan" okvir! Sreća pa sam spazil na kraju jedno štosno zvonce, ajd, nek joj zvoni da mu donese osvježavajući napitak, da ne mora jadan čekat poluvreme...:))))))

Tak, i giftšopovi su se uklopili u društveni trend, npr. u uredu za ravnopravnost spolova il kak se već zove, ne radi niti jedan muškarac!....

...Kako li se samo uzmuvala lokalna vladajuća vlastela! Promaklo im je, zanemarili su, podcijenili su, medij sadašnjosti - internet! Mislili su da je sve riješeno prikrivenom ili javnom kupnjom novinskih korporacija, kupnjom ili otpuštanjem "neprilagođenih" novinara, dovođenjem Hlo na državnu dalekovidnicu...
I otkud sad, kad su sve fino posložili kao što su planirali, nekakav internet! Otkud sad ta gomila anonimusa, marginalaca, otkud publika! Pa savjetnici stalno trube da smo obrazovno, tehnički, računalno pismeno, zaostala zemlja!? Tko je prešutio podatak da Hrvatska ima preko 1 400 000 internetskih priključaka!? Kako to da se to ne može imat pod kontrolom? Gdje je greška?

...No to nije sve! Ima još! Za profil ljudi koji se služe netom se baš i ne može reći da su fanovi spomenute vlastele, uglavnom su slobodoumni i za dogmatičare poprilično nekonvencionalni individualci. A to je u kombinaciji sa slobodom koja proizlazi iz relativne anonimnosti jako, jako neugodna kombinacija. Kako se bliže izbori, a nekim čudom sav prljavi veš vlastele u neprekinutom nizu, konstantno, čudnim putevima izlazi pred internetsku javnost, čuđenje i nevjerica vlastele prerasla je u laganu paniku...

...I sad se traže hitne mjere, pokušavaju se prodati fore da nitko na netu nije anoniman. Da se do svakog može doći. Prijeti se svima zatvorom, laprdaju se svakojake pravne besmislice preko sluganskih medija, a u svojoj odnarođenoj nadutosti uopće ne razumiju da gase požar benzinom. Nije im palo na pamet da se pozabave uzrocima raspižđenosti građana. Nije im palo na pamet da možda ipak kod večine građana ove napaćene zemlje možda baš i nisu baš tako omiljeni. Internet nije izborna lakrdija, internetom ne surfaju mrtvaci, internet ne možeš nakaradno tendeciozno prekrajat poput izbornih jedinica, a i toliko svrhovito višestruko glasovanje, na internetu se pretvara u katastrofalni autogol...

...No, ni tu nije kraj, mogu se eventualno besramno i oglušiti na internetske objede, mogu zatvorit laptop kod "nepoćudnih" fotomontaža, ali organiziranje prosvjeda ne mogu progutat. To je najgore, "šmrkafci" ti javno, pred nosom organiziraju demonstracije a ti možeš samo nemoćno pratit dinamiku. Ne možeš poslat partijskog komesara da ko u "dobra stara vremena", ustraši štrajkaški odbor. Jer organizatori su više manje nepoznati, okupljalište im ima neku virtualnu adresu koja jest ko kućni broj al to nije to! Ne možeš učiniti ništa, prosvjed se organizira za jedno popodne, dan ranije. Možeš samo sjest i plakat u nemoćnom očaju, potajno strepeći nad onim što može doći sutra...

...Možeš, se naravno, postavit i drugačije. Možeš pokušat "vladat" na način da daš ljudima što manje "štofa" za nezadovoljstvo. Možeš se, za promjenu, ponašat kao sluga poreznih obveznika koji su ti u krajnjem slučaju i kupili tog armanija, brajtlinga i dizajnersku svilenu kravatu. Možeš probat ustrojiti ovu prekrasnu zemlju kao zemlju smiješka njenih zadovoljnih situiranih žitelja. Možeš tim istim žiteljima vratiti dostojanstvo za koje su se krvavo napatili u rovovima, dajući previše svojih mladih života...

Ali to za ovu lokalnu samoproglašenu vlastelu nije opcija, za to nisu ni sposobni, uostalom u svojoj bešćutnosti previše toga su ostali dužni tuđinima pa nema natrag taman i da hoće. I nije ih briga kakvim slovima će ih povjest opisati, s kakvim će izrazom lica neki novi klinci izgovarati njihova imena i kako će nakon njih izgledati ova zemlja. Vjerojatno će i nakon što preko glave utonu u gnojnicu povjesti, zadnjim pokretom, iznad glave ispružene ruke, ravnodušno otresti pepeo sa cigare...