...šok za sistem...

...dragim posjetiteljicama i posjetiteljima, u novoj godini Vam želim, da imate više love! :-)













...ps. katkad je i nespojivo moguće spojiti zajedno..:)))))))))))

...Kaže se da slika govori više nego tisuću riječi. E pa fino, pažljivo pogledajte gornju scenu. A sad pokušajte vizualizirat gornju scenu sa znucanim balonerom "Colombo type"! Još uvijek mislite da krzno nije "jaka stvar"? Sorry, s vama nešto zbilja nije u redu, trebali biste potražiti pomoć..:)

...Kako je trendy i in u nekim krugovima biti alternativan, biti što glasniji, agresivniji pripadnik neke marginalne nakupine, uglavnom besposličara, propalih studenata željnih "afirmacije" bez muke, koji žive na grbači nekog marljivog i vrijednog pripadnika "druge strane", red bi bio da se čuje i druga strana, tzv. šutljiva većina. E pa drago licemjerno zeleno alternativno društvo imam za vas par neugodnih činjenica...

...Sasvim osobno, supruga mi je prošle godine podvrgnuta hitnoj operaciji, nekoliko srčanih premosnica. Sve je prošlo fenomenalno dobro, kirurg je vrhunski obavio zahvat, naklon do poda i vječno štovanje. Kako čujem, kirurzi "treniraju" na pajcekima. Sasvim mi je svejedno, da li je za dostizanje takve fascinantne vještine, "ceh" moralo platiti 5, 50 ili 5000 pajceka. Važan je rezultat i neupitna vještina. Dragi alternavtici, dotični Gospodin će možda ( ne daj bože ) spasiti život nekom vašem bliskom, dragom. Nekom vašem suprugu, supruzi, ocu, majci, djetetu, prijatelju ili prijateljici. Vi ste slobodni demonstrirati ispred bolnice, noseći transparente protiv iskorištavanja životinja. Možete se se osobno odbiti podvrgnuti zahvatu, odlučivši radije umrijeti nego se podvrgnuti zahvatu do kojeg se došlo "mučenjem" životinja, ali ne možete od drugih tražiti da budu žrtve vaše zatucanosti, uskogrudnosti, nepoimanja svijeta u kojem živite. Iskreno, mislim da nitko od vas nije spreman toliko daleko ići. Sorry, konstatacijom da postoji granica do koje ste spremni ići u poštivanju svojih uvjerenja, ma gdje ona bila, čini vas licemjernima bez ostatka...

...U RH postoji tridesetak obitelji koje se bave uzgojem krznaša i žive od prodaje njihovog krzna. Gorljivo se zalažete da se donese i provede zakon koji to zabranjuje. Dakle, mrtvo hladno, ne trepnuvši, pokušavate ukinuti posao za tridesetak obitelji, pokušavate njih, njihovu djecu, lišiti prihoda, bez pardona. Da ste ponudili njihovo zbrinjavanje, financiranje njihove prekvalifikacije ili bilo što slično još bi i bilo za razumijet. Razlika između kritičara i kritizera je što potonji ne nude alternativu, što ih čini ciničnim, bešćutnim bijednicima. Pa zaista ne mogu vjerovati da bezrezervno cijenite život životinja a da ste potpuno indolentni prema ljudskoj patnji...

...A tek akcije aktivista! Pa to je prava lakrdija, ponekad zbilja na granici gluposti. Navalili se na ženskicu, jadnu, nema 50Kg sa bundom, untervešom, čizmicama i torbom. Krenuli, njih gomila, hrabro vikati pod njenim prozorima ( no dobro, bivšim prozorima ) zato jer, navodno, voli nosit krzno. Naravno da su odabrali metu koja se ne može branit. Ne pada im na pamet da npr. idu demonstrirat ispred kuće predsjednika lovačkog saveza. Navedeni ima naglu narav, vjerojatno ptsp, dvocjevku napunjenu svinjskim čekinjama, kamenom soli i biberom. Osim toga, lovački lobi je najjači lobi na svijetu, njih ne dira niti jedna zelena stranka na svijetu, tamo sjede ljudi koji raspoređuju lovu svima, pa i takvim udrugama. Nemreš baš grist ruku koja te hrani a i obuć krzno kao odjevni predmet je sigurno " veći grijeh" nego staviti životinjsku glavu na zid. Malo su se igrali i sprejevima, ali i to baš i nije ispalo pametno. Možeš zasprejat npr. komada nekog "važnog i utjecajnog" ili još gore, komada nekog "dečka s knežije", pa završit u invalidskim kolicima bez presude i suđenja...

...I sad smo došli na alternativnu obleku. Nisam upućen, ali pretpostavljam da gorljivi protivnici krzna nose plastične tenisice, plastične remene, jeans i lan. U tome je zbilja hladno kad je zima, al ko voli, nek trpi. Plastika se inače dobiva od nafte, nafta je neobnovljiv izbor. Zanimljiv detalj. Može se reći da su komadi, obučeni u umjetno krzno, u stvari prestižno metnule naftu na sebe. Voze se biciklima, dobrim biciklima, laganim. Krom-moliden rama, vrhunski lak na rami, zadnji urlik kemijske industrije, sve reciklirajuće za popizdit. Pitam se, koliko njih ima kožni novčanik?...

...Lifestyle svakog od nas je stvar osobnog izbora. Kao pojedinci, teško da možemo nešto promijeniti jer pravi uzroci zagađenja i erozije zemljinih resursa leže ipak negdje drugdje. Mi mali, obični ljudi si možemo međusobno zagorčavati život, ali teško da možemo išta bitno promijeniti. Prema tome, ja ću uživat u statusu bića koje je na vrhu hranidbenog lanca na ovoj planeti, jest ću i veprovinu sa knedlima, nosit ću i toplu kožnu jaknu i tople kožne cipele, uživat "live" i u scenama poput one na početku. Bavit ću se i dalje ribolovom, lovom nikad, ne bih mogao puknut ni vrapca koji veselo skakuće sa grane na granu a kamoli neku srnu. Ostali su slobodni živjeti, jesti i nositi kako i što hoće, uz mali detalj, da ne "diraju u moje krugove"...

U životu počesto dobijamo savjete. Savjetuju nas prijatelji, poznanici, namjernici, medijski eksponirani sveznalice, klerikalisti i još svakakvi likovi, znani i neznani, blogerski i svekoliki ostali. Svako si uzima za pravo primjetit nešto pametno, misleći naravno, da je upravo njihovo mišljenje ono jedino "pravo i ispravno". Ako ste u životu napravili selekciju, tada u svakodnevnim kontaktima imate uglavnom samo razumne, dobronamjerne i neisključive savjetodavce. Imate osobe s kojima volite popričati, koji imaju, usprkos prijateljstvu, ipak ponešto različito mišljenje od vas. I to je dobro, jer ako imate problem, dilemu, poželjno je proširiti vidokrug. Istomišljenici, ma koliko godili vašem egu, ipak vam neće pomoći da dobijete potpuniju sliku i donesete ispravnu odluku. A ono što nikada ne smijete zaboraviti, jest činjenica da vi donosite odluku i vi proživljavate posljedice te odluke. Dijeliti savjete je lagano, savjetujete nekome nešto, navučete ga na svoje mišljenje i mirno nastavite svoj život. Za savjetodavca nema posljedica ni odgovornosti, posljedice njegove mudrosti snosi netko drugi i to je činjenica koja se prečesto izgubi iz vida. Stoga, savjet, hmmm, baš i ne, ali otvorena, iskrena diskusija o dilemi, uvijek...

No, nisu svi uvijek tolerantni. Postoje i agresivni savjetodavci. Oni ponekad znaju biti u najmanju ruku neugodni, čak i vulgarni. Hahaha, ako imate prijateljicu ofčicu onda sigurno znate o čemu govorim. Prepuna mudrosti, sa privatnim životom u totalnoj suprotnosti sa akumuliranom mudrošću, ukratko kaosu, spremne su poginuti za svoja uvjerenja. No, uvijek ih izvlači činjenica da su u principu plemenita bića...

I tu dolazimo do tipova koji me zaista mogu "ispizditi". Dolazimo do ograničenih, šabloniziranih "pametnjakovića" koji hrabro pričaju o stvarima i temama koje u životu nisu iskusili. Dakle, ne mogu mi o obitelji pričati osobe koje obitelji nemaju, ne mogu mi o djeci pričati osobe koje djece nemaju, ne mogu mi o moralu pričati oni koji morala nemaju, ne mogu mi o ljubavi pričati oni koji ljubav nisu iskusili, ne mogu mi o preljubu pričati oni koji o njemu mogu samo maštati...točka

...dakle, 05.09.2005. u 20:54:05 sam objavio svoj prvi post u hrabro zakoračio u blogosferu. To je ovak zgledalo:

Zakonska inicijativa

Rush hour, ponedjeljak ujutro! Pa to više nije za zdurat! Pridružujem se Minji sa 101 da se uvede zabrana za penzionere da izlaze iz kuće prije 10! Kaj penzioneri sa pepeljarama na nosu i nosom na šoferšajbi imaju radit ujuto na cesti. Kaj imaju radit prije 10 u tramvajima i autobusima. Nakon što su na vlast dopeljali ove zbrdazdola koji su im sve zeli nije im bilo dosta pa su ih dopeljali još jedamput! Sada im je očito namjera napraviti totalni kaos u prometu i javnom prevozu kad mi, pošteni radni ljudi i ini, krećemo u borbu za golu egzistenciju. Nedaj ti bog da se razboliš. Nema šanse da od njih dojdeš do doktora jer su cijeli dan u čekaonama i lamentiraju glupasti. Ipak za to mi je frend doktor rekel varijantu! Dojdi kad je sunce i dobro vrijeme, svi su na gruntu i pljeve ili nekaj zalevaju i niko nije betežan no čim padne kiša svi navodno rikavaju i imaju sve boleštine koje se u žutoj kvazimedicinskoj štampi mogu pročitati...

Nakon dvadeset i nešto komentara bio sam jako zadovoljan, svidjelo mi se i tak je sve počelo...

Tijekom vremena, moje virtualno društvo je poprilično naraslo. Šarolika, vrckasta škvadra, nikice i nikovi postali su dio moje svakodnevnice, moj kafić " u zdravlje" u kojem svi znaju moj nik...:)
Tehnologija mi nije predstavljala nikakav problem, računala su mi profesija još od davne 1983. i sa pravilima i rizicima "on line" komunikacije sam i više nego dobro upoznat. Za Vas koji niste upućeni, internet je postojao i prije interneta, zvao se BBS ( Bulletin board system ). Drugo pravilo, važno za ophođenje sa drugim ljudima, u "on line" komunikaciji, postavio sam si sam. Jednostavno, ne dozvoljavam si napisati ništa što ne bih nekom rekao "u facu" i to smatram temeljnim pravilom pristojnosti ophođenja na netu. U principu, nisam imao negativnih iskustava, "prostake" sam jednostavno ignorirao, njihov izričaj govori prvenstveno o njima samima, pa ne vidim ništa loše u tome da javno očituju svoju nekulturu i pomanjkanje elementarnog odgoja. Svatko jednom dobije ono što zaslužuje, nikad ne znaš koga ćeš sutra upoznati u živo a posramiti se svojih djela je vrlo neugodan osjećaj.
Za nabrojiti komentare koje sam izbrisao, dovoljni su prsti jedne ruke. Takvi su uglavnom bili neprimjereni prema mojim gostima na postu, pa zbilja nemreš dozvolit da ti netko vrijeđa goste...

S vremenom, neki ljudi ti postanu jako dragi, dobro se s njima "kužiš" u komunikaciji i hoćeš nećeš, dobiješ želju da ih upoznaš "u živo". To je neminovnost, dogodilo se to i meni a moja iskustva su u tome izuzetno pozitivna. Ispalo je da sam sasvim dobro procijenio ljude, da su stvarno kvalitetne osobe, svaka na svoj način i da mi je život obogaćen novim ugodnim poznanstvima. Veselim se svakom susretu s njima, sa nekima sam u redovitom, svakodnevnom telefonskom kontaktu a šlag na tortu je društvo s kojim se sastajem jednom mjesečno ili dvomjesečno u "kultnoj brvnari podno Plešivice". Uživam u opuštenoj verbalnoj komunikaciji, dobrom, probranom piću i pomalo egzotičnim ili zaboravljenim jelima, koje si pažljivo organiziramo za svaki susret. Čovjek se treba znat opustiti, ostaviti bremenitu svakodnevnicu ispred ograde i "uživati u trenutku". Tko kaže da je život loš!...:)))))))))

...samo probam, radi li?