...šok za sistem...

...U životu je važno imati čvrstu točku...

...Uobičajno, u mladim godinama ih imamo toliko da ih niti ne primjećujemo. Ne razmišljamo o njima, nemamo niti potrebe za tim. Roditelji, djedovi, bake, braća ili sestre, sve su to naše čvrste točke. Ako je sve koliko toliko normalno, naše plivanje morem života i nije tako burno te ih pretjerano i ne zamjećujemo. Osim toga, svi oni se svojski trude da vlada bonaca, da voda ne bude ni pretjerano uzburkana, a kamoli opasna...

...Odrastanjem i sazrijevanjem voda postaje uzburkanija, na trenutke i kobno opasna a broj naših čvrstih točaka se periodički smanjuje. Ruksak na leđima nam se ubrzano puni vukući nas prema dolje. Zatvaranjem životnog ciklusa i mi postajemo nečija čvrsta točka. To nam je u genima, to nam je dužnost i obaveza...

...Čvrsta točka nam postaje najvažnija stvar u našim životima. Ona nam omogućuje da budemo ono što jesmo, da ostvarimo naše ambicije i snove. Da budemo ponekad i drski i arogantni i bahati i prepotentni. Da prkosimo moru i oluji, bogu i vragu. Da se iz mnogo čega izvučemo neokrznuti, jer se uvijek možemo osloniti na makar jednu čvrstu točku i snagom svojih mišića održati glavu visoko iznad površine, dišući punim plućima i da budemo zadovoljni sami sobom...

...Što smo zreliji, potrebnija nam je čvrsta točka, ne samo zbog nas samih, nego i zbog onih kojima smo i mi postali čvrsta točka. Onih koje volimo i prema kojima smo odgovorni...

...Ostati bez čvrste točke, sa punim ruksakom tereta na leđima, nas postavlja u nezavidan položaj. Ne imati čvrstu točku znači stvarno imati ozbiljan, egzistecijalni, pa u neku ruku i psihički problem...
.
...Grčevito se boriti svom snagom i svim sredstvima da bi ostali glavom iznad površine nije dobro. Ubrzano gubimo snagu a sa njom i volju i želju. I to mi se baš i ne čini dobra metoda. Strpljenje je u našem današnjem vremenu jako podcijenjena vrlina...

...Bolje je udahnuti duboko zrak i opustiti se. Plutat ćemo neposredno ispod površine ne trošeći dragocijenu snagu. Kad nam ponestane zraka, dovoljan je samo trzaj tijelom da bi se glava našla iznad vode, da bi mogli udahnuti zrak punim plućima i ponovno se opustiti ili prepustiti. Tako možemo izdržati jako dugo, sačuvavši pri tom dragocijenu snagu. Dovoljno dugo da možemo pričekati da nam se ukaže neka nova čvrsta točka i da imamo dovoljno snage da se u pravom trenutku, snažnim trzajem, ponovno uzdignemo visoko iznad vode...