...šok za sistem...

O VJEŽBAMA NA TRAGU SASVIM OSOBNO...

Trag! Disciplina koja u ljudima koji se bave športskom radnom kinologijom budi najkontraverznije osjećaje. Nekima je to nužnost koja se mora odraditi, drugi ga mrze, a pravi "šmekeri" smatraju da je to najljepša i najprirodnija natjecateljska disciplina koja postoji u radu sa psima.
Zadatak psa kod vježbe traganja je da dosljedno slijedi trag osobe koja je prošla livadom prije nekog vremena koračajući i poštivajući odeđenu shemu kretanja te da nađe predmete koje je ta osoba, tragopolagač, ispustio na tragu. Starost traga, tj. vrijeme koje je proteklo od prolaska tragopolagača do dovođenja psa na izvršenje vježbe, dužina traga, oblik traga i broj predmeta variraju s obzirom na stupanj ispita po kojem se natječe.
Zvuči jednostavno. Pas ima savršen nos, svi psi imaju naviku da stalno nešto njuškaju i kad treba i kad ne treba. Naravno da mu je u genima da ostavi trag svoje vlažne, u našem slučaju i povremeno slinave njuške, na vašoj večernjoj haljini ili svečanom odijelu, koje ste upravo odjenuli spremajući se "za izlazak u život". Kako je onda moguće da se nekakav trag toliko mistificira i da ga se mora toliko puno trenirari? Pozabavimo se stoga praksom, sasvim osobno...

Zločesti trener besramno je dovukao vas i vašeg boxera u vrlo, vrlo rano nedjeljno jutro na livadu pored Save. Sunce tek što je izmililo iznad zgrada Zapruđa. Livada, natopljena rosom, sa kapljicama koje se presijavaju na crvenkastom jutarnjem suncu ne djeluju nimalo romantično nakon napornog radnog tjedna. Još manje romantike ima u mokrim tenisicama, ako ste slučajno zaboravili uzeti gumene čizme. Pogled prema Medvednici potvrđuje vaše slutnje da svi normalni građani grada Zagreba uživaju u produženom jutarnjem spavanju i da samo "bolesnici" bauljaju u ovo doba uokolo sa svojim psima. Vrijeme je da svom psu postavite prvi trag.
Trener bešćutnik objasnio vam je što trebate raditi i ubrzo gazite mokru travu postavljajući trag. Psujete u sebi dok vam jutarnja rosa ulazi u tenisice ili gumene čizme. Šljapkajući mokrim čarapama u mokroj obući dolazite do vašeg boxera foteljaša koji je isto tako zbunjen tajmingom i ambijentom te nakon dvadesetak minuta krećete na izvršenje svog prvog traga. Izvedba traga se naravno, pretvara u katastrofu. Pas njuši svugdije samo ne tamo gdje bi trebao. Kada nakon dvadesetak metara natezanja, bodrenja i kuđenja vaš mezimac dođe do predmeta ili hrane koja je na kraju traga, foteljaš odbija leći na mokru travu. On je boxer, on ne voli hodati po kiši, ne voli zagaziti u lokvicu vode i definitivno ne liježe u rosnu travu!

Nekoliko mjeseci kasnije, navečer, nije važno kojeg dana, navijate si sat za vrlo rano buđenje. Toliko rano da da normalno i bez žurbe poslije svega stignete ujutro na posao. Dok se u vrlo, vrlo rano jutro tiho oblačite, on, vaš boxer je već spreman, nestrpljivo kružeći po hodniku, tiho zacvili da se požurite, jer on zna da je danas dan za trag. Dolazite na obalu Save, sunce samo što nije izašlo i vi žurite da postavite trag. U džepu nosite predmete koje će vaš pas naći na tragu, stari plastični upaljač, komadić drveta veličine kutije šibica, komadić starog gumenog crijeva, stari kožni novčanik. Pažljivo hodate kroz jutarnju rosu pamteći orjentire, karakteristične grmiće i busene trave, te mjesta na koja ostavljate predmete. Vaše krivudanje livadom završava nakon stotinjak koraka te se vraćate psu koji vas nestrpljivo čeka. Sada imate sat vremena za laganu šetnju i da vaš pas na miru obavi jutarnje formalnosti. Pas je na povodniku, jer ne želite da se uspuše ili zaigra. Sunce se pokazalo iza sivih uspavalih zgrada Zapruđa. Unutra su spavaći koji propuštaju jutarnju čaroliju livade koja se budi. Propuštaju laganu izmaglicu iznad Save, čarobnu igru jutarnjeg sunca u kapljicama rose i prekrasan jutarnji zrak, čist, pomalo vlažan i prepun svježine i mirisa prirode. Bliži se 60 minuta od postavljanja traga i vi na svog ljubimca stavljate opremu - ormu umjesto ogrlice, da ga ni nehotice ne biste sputavali i vodilicu dugačku 10 metara. Tiho bodreći psa, dovodite ga na početak traga. On je nestrpljiv, vuče vas držeći njušku pri zemlji pokušavajući što prije otkriti "onaj pravi" miris, miris lovine. Pas je krenuo u "lov". Vi krećete nakon 10 metara, držeći za kraj vodilice, pazeći pri tome da je uvijek opuštena ali i da nikada ne dotiče zemlju. Pažljivo promatrate govor tijela vašeg psa. Vi već po položaju leđa ili repa ili po pokretu znate ima li trag ili ga je nakratko izgubio. Sa druge strane, pas zna ide li dobro ili griješi, osjećajući korake vodiča iza sebe ili pak napetost vodilice. Usprkos razmaku od desetak metara između vas i psa, vi ste jedno. Geni davnine za koju niste vjerovali da su još u vama ipak su se razbudili. Vas dvoje ste sada lovci na zadatku i uživate u svakom trenutku pronalaženja predmeta, jednog za drugim. Ipak u svemu tome ima gušta i vi znate da ste postali "šmeker".
Ostavljate zadovoljnu "bebu", koja se je sa dubokim sretnim uzdahom udobno smjestila u fotelju i dolazite na posao, točno na vrijeme i dobro raspoloženi. Gledate svoje kolege kako užurbano dolaze na posao, nervozni i pospani. Smješkate se, jer vama je dan divno počeo!

DT ili Sagittariusclassic & As, objavljeno 1998 god.




...sjećanje na Asa, njemačkog boxera ( 1991 - 2003 ) IPO-3, Rim- Atibox 95 prvenstvo Europe, 5. mjesto i 100 od 100 mogućih bodova na tragu...

Odanost, neustrašivost, plemenitost bez ostatka, karakter bez mane, sva dobrota ovog svijeta nalazila se u njegovim očima. Biće koje mi je donijelo neizmjernu radost i zauvijek oplemenilo moj život.