Zvjezdani šapat Duše

utorak, 30.11.2010.

Plavetni vuk



Autor slike: meni nepoznat


Još ni danas ne znam, da li san je ili zbilja
Kroz plavetnilo što ga duša spozna
Muzikom me nečujnom, očarala spilja
I plavetni vuk, kad imenom me pozva.

Podno noga njegovih, svirala je od safira
I takovu zvijezdu oko vrata nosi
Note zrakom lepršaju poput zvjezdanog leptira
Čaroliju daruju i po tijelu i po kosi.

Plavetni me vuk promatra, u dubinu zagleda
Pretražuje nevidljive, sakrivene kutke
Mirnoća me ispunjava od njegova pogleda
Prepuštam se, u tišini, ogoljena, šutke.

U taj trenutak čarobni, pećina zablista
Svirala je zatitrala energijom bajnom
Pretaču se melodije, lake poput perca, lista,
Obasjana je duša svjetlošću sjajnom.

Zvijezda koja krasila je snažan vučji vrat
Sada ukrašava svjetlosno mi tijelo
On i ja smo Jedno, kao sestra, kao brat,
Misaoni tok što rađa jedno novo djelo.

Još ni danas ne znam, da li san je ili zbilja
Kroz plavetnilo što ga duša spozna
Muzikom me nečujnom, očarala spilja
I plavetni vuk, kad imenom me pozva.



- 08:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.11.2010.

Zvjezdano igralište: Bršljanove niti





Autor slike: meni nepoznat



Grobljem je vladao mir. Sunčeve zrake i pokoji oblačak, danu su dodavali notu akvarela. U krošnji drveća, malene ptice nudile su, tek rijetkim prolaznicima, svoju cvrkutavu poeziju.
Mramorni kipovi anđela, bili su tihi svjedoci jedne nezemaljske koprene, koju je Liriana osjećala još od djetinjstva.Često je prisustvovala sprovodima, a posjet posljednjem počivalištu nije joj stvarao nikakvu nelagodu, dapače, kao maleno dijete voljela je čitati natpise, i gledajući svakojake kipiće, imala je osjećaj kako ju promatraju nevidljivi kameni čuvari.
Ovaj put, krenula je prema počivalištu drage joj prijateljice,čijem je ispraćaju prisustvovala, međutim, polaganju urne prisustvovala je samo uža obitelj, te joj je točno mjesto ukopa ostalo nepoznato. Znala je jedino, kako je traženo mjesto blizu „Križa“, što je trenutno bio širok pojam, jer - desno od glavne staze - nudilo je stotinjak manjih stazica.Tako je Liriana odlučila krenuti od samoga početka. Nakon nekih pola sata potrage, počela je gubiti strpljenje, a nakon sat i pol neuspješnog traženja, osjetila je kako u njoj lagano kipti bijes.Bila je ljuta na sebe, na one koji su joj dali nepotpune upute, na staze koje nisu bile „njezine“staze, na anđele i na …ah, reći ću, na Boga.

Pravo mjesto i pravi trenutak da otpusti dio ljutnje.

I kada je već donijela odluku da prekida potragu, osjetila je duboko u sebi potrebu da zazove Anđela čuvara.Na granici suze, tuge i bijesa, zatražila je pomoć.Bilo kakvu pomoć.Da ju je netko promatrao sa strane, pomislio bi kako još jedna luda, razgovara sama sa sobom.I ne bi puno pogriješio, jer kad se duša obraća svojoj nutrini, razgovara sama sa sobom, sa Nebom, svim anđelima i s Bogom. Na sav glas, ili u tišini,svejedno.

A tko traži, naći će…tko pita, uvijek dobije odgovor. Naravno, ako ga je spreman čuti.

Liriana je osjetila dodir na ramenu.Okrenula se - nigdje nikoga u blizini. Za par sekundi,opetovani dodir, ovaj puta po leđima..

– Ma, je li to vjetar? - zapitala se, i istoga trenutka uvidjela da je zrak nepokretan, niti dašak da bi trepnuo.

Već slijedećeg trenutka, osjetila je jaku energiju, kako obuhvaća cijelo njezino biće, ispunjava ju iznutra i grli izvana. Noge su se pokrenule, a tijelo kao da je bez imalo vlastite volje, već pod vlašću nečeg, znatno moćnijega, krenulo samo od sebe putem „tražene“ staze.
Par metara ravno, nekoliko metara desno, korak dva lijevo, i istoga trenutke kada je ta prisutna energija zastala,Liriana je shvatila kako se našla na traženome odredištu.

Posljednje počivalište. Tijela.

- A duša,čuje li me ovoga trenutka? Kada pričam s njezinom dušom, uvijek čujem kako mi odgovara, tiho, ali čujem - pomisli Liriana.

Kada je Liriana uspjela utišati svoje emocije i misli, postala je svjesna kako ju netko promatra. Međutim, u blizini nije bilo ljudskog bića.I ptice su utihnule.

Nešto se događalo,ali što.

- Da li je ona silna energija još uvijek bila prisutna u njezinoj blizini? Možda nosi još kakvu poruku? Kad bi joj barem sada pomogla njezina anđelica !

Čim je to pomislila, primijetila je veliki mramorni kip anđela čuvara. Raširenih krila, obavijen zelenilom bršljana, koji ga je grlio zemaljskim zagrljajem, ne puštajući ga da uzleti, kroz Lirianu proleti jedna jedina riječ: Otpusti!

Da, shvatila je, tugom vežemo dušu preminule osobe, kao nevidljivim lancima. I upravo tada, stavila je na kušnju svoju vjeru, sva svoja uvjerenja. Danima je sanjala kako joj se duša prijateljice obraća, uvijek je bila okružena tirkiznim zelenilom, nasmiješena, i sva u svjetlosti, ali… vezana bršljanovm nitima.

Liriana nije bila spremna prihvatiti poruku koju su donosili snovi.

Upravo ona, Liriana,svojom tugom bila je kao bršljanova povijuša oko anđeoskih krila.

Ovoga trenutka, osvijestila je vezanost za sve one za koje je mislila kako su prerano napustili njezin ovozemaljski svijet.

Kroz molitvu, uz zahvalu i darovanu svjetlost, izrekla je samo jednu riječ.

- Optuštam!

Kameni čuvar još je na svome mjestu, ali netko iz obitelji, ili iz službe koja uređuje posljednje počivalište tijela, oslobodio je krila iz bršljanovog zagrljaja. Zanimljivo, ono što usputnim prolaznicima ostaje nevidljivo, tragatelj u tome pronalazi poruku, ispisanu svjetlosnim slovima.

I da, ona energija koja je Lirianu pomaknula s mjesta, i vratila „njezinoj“ stazi, još uvijek je uz nju, oduvijek – zauvijek, ali to je tema jedne druge priče.



Nastavlja se…

- 16:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 26.11.2010.

Učitelju srca moga



Autor slike:Mario Duguay


Kad bi leptir malen, Učitelj moj bio
Koje bi sve tajne u krilima tajio
Možda zvjezdan prah, u njima bi krio
Ili sjajem sunca, na mene bi sjajio.

Kad u leptiru bi malenom, Učitelja spoznala
Da li bih ga pustila zrakom neka leti
U slobodnom letu, sebe bi prepoznala
Jedan zamah krila, i duša sveg' se sjeti.

Koliko je vremena u kukuljici snila
Umotana nitima kristalnoga sjaja
Kroz rođenje gusjenice, poželjela krila,
Kao leptir dotaknula i vratnice raja.

Leptiru maleni, Učitelju srca moga
Kroz slobodan let sve tajne si mi dao
O ljubavi i svjetlosti, o stazi do Boga
Krilima svojim, zvjezdan sjaj si slao.


- 07:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.11.2010.

Semafor



Autor fotografije:meni nepoznat


Zrakom se rasula eterična koprena
Mističan pokrivač nevidljivog sna
Obavila je tijelo poput magličastog vretena
I poljubac spustila do tvrdoga tla.

Putujem tako u toplome autu
Preda mnom se sjenke sljubljuju s mrakom
Nalikujem zvjezdanome astronautu
U potrazi za malenim svjetlosnim znakom.

Zelena svjetla za redom se nižu
Nevidljivu poruku iščitavam u njima
Energiju svježu u meni sad dižu
Preda mnom je dan u kojemu sve štima.

Možda će već sutra žutilo vladati
To biti će mi znak da usporim malo
I sutrašnju lekciju uspjet ću savladati
Na duši je da odluči, da l' bude joj se dalo.

Jer ako crvenilo iznova preuzme vlast
To biti će znak: zastani u trenu!
Ne gubi energiju – nemoj je ni krast!
Ne donosi odluku, žurnu, ishitrenu!

Zrakom se rasula eterična koprena
Mističan pokrivač i semafore ljubi
Obavija ih poput magličastog vretena
Jedan treptaj oka, i čarolija se gubi.



- 07:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.11.2010.

Tamjana -Priča Kristalnoga štapa



Autor slike:meni nepoznat



Rođen sam u svjetlosnim dubinama Svemira.Da, ja sam Kristalni štap, i znam da ne možete vjerovati kako vam se jedan predmet kojega doživljavate neživim,upravo obratio putem riječi.
Ali tako je, vjerujte, sve ikada stvoreno u sebi nosi dah i otisak našeg Stvoritelja tj.Stvoriteljice. Eonima sam putovao kao nevidljiva čestica, i od samog trenutka buđenja svjesnosti znao sam da će mi planeta Zemlja postati dom. Ta čudesna, prelijepa planeta.Bio sam raspršen u njezinim dubinama.U nijemosti stijena čekao sam strpljivo milione godina, u podmorju sam odabrao malenu školjku bisernicu i rastao, i čekao,rastao, čekao…

I kada se sve u Svemiru posložilo, a oduvijek je tako, sve moje razasute čestice, privučene magnetnom snagom stvaralaštva, sakupljene su, neke kao vrijedno biserje, druge kao kristalno grumenje, i onako neobrađene, nevidljivim nitima putovale su do odredišta.Malenog hrama i njegovog oltara.

Oooh, koje li božanske energije u našem prepoznavanju.Svaka čestica je znala svrhu svojeg postojanja, svrhu samoga putovanja i prepoznavanja zajedničkog cilja.Da, onako sljubljene, ponuđene Bogu/Boginji, na svetome oltaru,upijali smo energiju molitve, energiju zahvalnosti koju su ljudska bića svakoga dana nudila nesebično.I čekali smo, strpljivo smo čekali…

Onoga trenutka kada je njegova duša kročila u hram, zasjali smo zvjezdanim sjajem, kao podsjetnikom što mu je činiti s nama.I on, Adi, je prepoznao taj sjaj.Kako da vam opišemo naš svjetlosni zagrljaj, kada je on neopisiv, neizreciv, neopjevan.Kao rađanje jednog novog svijeta.Njegov dodir pokrenuo je svu našu prikupljenu energiju, i iz svijeta ideja, pretočio nas je u Kristalni štap.

I sada Vi razgovarate sa mnom, i još ne vjerujete kako jedan predmet ima svu životnu silu u svojoj nutrini.

Udahnuo ju je On. Udahnula ju je Ona.

Razumijete?U svemu postojećemu prisutan je muško/ženski princip.I ja ga posjedujem.

Kada me Adi oblikovao, nisam jaukao.Svaki udarac čekićem, budio je novu energiju u meni.Svaki dodir dlijetom, njegovao je tu energiju, darivajući mi novu ljepotu.Gdje sam bio grub na dodir, postao sam gladak, gdje je prst zapinjao, sada je klizio.I kada su sve čestice bile na svome novome mjestu,učinio je ono što me uistinu probudilo.

Ponudio me Njemu/Njoj, čistoj Ljubavi.I ponovno me ispunio svjetlosni zagrljaj.

Aaaaah, neka ovaj uzdah bude sve što mogu riječima iskazati, jer, u stvari, nisam stvoren za priču, nego za iscjeljivanje dodirom i svjetlosnim nitima.U meni su pretočena oba principa, i muški i ženski. I u vama su. Ne vjerujete? Crno – bijelo, svjetlo –tama, toplo –hladno,Jin Jang, drugim riječima - Ravnoteža.

Moje poslanje je darivati Ravnotežu, ondje gdje je poremećena.A vaše poslanje? Jeste li ikada razmišljali o tome,što je Vaše poslanje? Jeste? Niste???

Oko sedamdeset godina sam upijao zahvalnost i ljubav ljudskih bića.Mirovao sam položen na oltaru, već sam lagano tonuo u uljuljkanu uspavanost, kad me kao u snu dozvao nježan glas.Tamjana - kvrcnula me nevidljivim energetskim dodirom i ja sam se aktivirao.

Evo, upravo ulaze u hram dva svećenika i pričaju o meni. Sve čujem, sve osjetim, čak mogu reći i da posjedujem određenu vidovitost. Vi još uvijek ne vjerujete? Ništa zato.Evo,darovat ću Vam par podataka, za koje znam da će uskoro dogoditi.

Doputovati ću do vaše zemlje, točnije, do Jadranskog mora, gdje ću se lijepo ugnijezditi kod jednog neobičnog Iscjelitelja.Biti će kod njega još sličnih Kristalnih štapova, ali mene će pokloniti - njoj …


Nastavlja se…..




- 18:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Veliko pospremanje



Autor slike:meni nepoznat


Kad energiju dotakne Božanska metla
Prestaje usporeno doba drijemanja
Sve čestice pohitaše putovima Svjetla
Započinje vrijeme velikog pospremanja.

Kao knjige prašne, na polici što leže
I u tišini vape da netko ih pomakne
Dodirom unese im prozračnosti svježe
I čarobnom krpom korice dotakne.

Takva se čarolija u dušama dešava
Uvijek kad teret svoj s lakoćom otpuste
Vezanosti pri tome čovjek se odrješava
A sagrađeni zidovi odjednom popuste.

Temelji su čvrsti, kad u vjeri stoje
Sve naizgled izgubljeno, u vječnosti osta
U život useljavaju dugine boje
Nevezanost je ciglica tek izgrađenog mosta.

Kad energiju dotakne Božanska metla
Prestaje usporeno doba drijemanja
Sve čestice pohitaše Mostom od Svjetla
Započinje vrijeme velikog pospremanja.



- 17:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 19.11.2010.

Krilo




Autor slike:meni nepoznat



Krilo, paperjasto, tiho i meko
Kao povjetarac, kosu kad dotakne
Podsjeti me trenutno, da postoji Netko
Već trenutak slijedeći,od mene se makne.

Korak dva, il' mnogo bliže,
Tek toliko, kao podsjetnik za dušu,
Čiji šapat stihove mi niže
Kada riječi lahoraste, kroz mene zapušu.

I oboje papir bijeli duginom paletom
Gdje tamna se slova ljube sa bjelinom
Nudeći mi potragu za unutarnjim svijetom
Djelić moga svemira, stapa se s Cjelinom.

Krilo, paperjasto,tiho i meko
Kao majčin dodir kojim dijete grli
Podsjeti me trenutno, da postoji Netko
Svjetlost kojoj duša, kroz beskonačnost hrli.


- 13:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zvjezdano igralište: Ponoćni susret





Autor slike:Josephine Wall



Liriana tone u san.Dan je bio naporan, ljudi kao da su poludjeli.Svijet izvana počeo se urušavati,ali još žešćom brzinom urušavao se i njezin unutarnji svijet. Temelji izgrađeni na klimavim nogicama,očito.Nešto nije bilo kako treba.Prije nego li utone u san, preispituje svoju dušu,i po prvi puta osluškuje odgovor.Osjeća, Netko postoji.

I pomoć pristiže.

Ništa ne sanja,ali je budi lagano dozivanje: Lirana… Liriana… probudi se,vrijeme je!
U prvi mah nije vidjela ništa,još onako bunovna,osjeti nečiju prisutnost.na vratima spavaće sobe.Kao u omaglici, stajao je ženski lik,odjeven u svilenkasto snježnu bijelu tuniku.Najljupkiji lik koji je do tada susrela.Odisala je nekom nestvarnom ljepotom.A taj pogled, oči kroz koji ju je promatrao sam Univerzum.Biće se nasmiješilo, i zadnje što je Liriana upamtila vezano uz nju bilo je prozračno lice uokvireno sjajnom crnom kosom.

Anđeo – misao projuri Lirianinim umom, i možda bi sve palo u zaborav, da slično iskustvo te iste noći nije doživio još jedan član obitelji.Na drugim vratima, u kasnije noćne sate.Tek nakon jutarnje kave i prepričavanja doživljenih snova, po prvi puta u ovozemaljskom životu , svjedočili su nečemu neopipljivom, nadnaravnom.

Rat je bjesnio svom snagom, ljudi su postajali sve okrutniji,riječima, djelom,nedjelovanjem.U malenom kutku unutarnjeg svemira počela su nova previranja.Pitanja, skitanja, lutanja, traženja, odgovori.

Lekcije svladavane težim načinom,što zbog tvrdoglavosti, što zbog impulzivnosti.

Prva i osnovna lekcija bila je: Strpljivost! Za Lirianu nisu postojali sporedni putovi,samo dobro zacrtane staze,koje je htjela - ne htjela,prolazila.Ponekada su vrata bila širom otvorena,ponekad je glavom udarala ne bi li ih otvorila, važno je bilo zapitati se : zašto? I odjednom je počela primjećivati kako joj se nude odgovori,najčešće su dolazili preko snova.Drugi odgovori pristizali su kroz pročitane knjige,pjesme na radiju,filmove, tek nakon Reiki inicijacije, tihi šapat bio je popraćen predivnim vizijama.

Jednu od njoj najdražih vizija doživjela je kada je susjedi Reikijem tretirala bolno koljeno.Umirujuća muzika nudila je lagano utonuće u meditativno stanje.Liriana je stavila ruke na bolno mjesto,nakon početne topline osjetila je nešto kao lagani povjetarac kojim je prostrujao i miris ljubičica.Našla se okupana svjetlošću.

Vizija: Ruka u bijeloj rukavici, uzima bijelo pero i upisuje u knjigu ove riječi pozlaćenim slovima




Milostiva budi!
Oprostiva budi!
Drugima ne sudi!
Radost svoju daruj uz osmijeh!
Ljubav svoju daruj svima!
Neka svatko sam okaje svoj grijeh!

Shvatila je kako je upravo zakoračila na put duhovnosti, i da joj predstoji još mnoštvo lekcija za savladati.Tihi šapat i svjetlosne vizije, putem će joj biti pratnja, nešto kao darovani blagoslov.Iznenada je planeta Zemlja postala čarobno mjesto, a od svakoga koga je putem susretala ponešto je naučila.I ratno doba je postalo za nju doba preobražaja.Kao da je malena gusjenica spoznala da posjeduje i krila, koja još nespremna za let, u njezinoj duši bude znatiželju što u sebi nosi zov nečega njoj toliko znanog, a ujedno i nepoznatog.

Strpljivo Liriana,strpljivo… šapuće joj Netko.

I ponovno taj opojni miris ljubičica, odvest će je do još jednog dodira s onostranim svijetom.Ni više ni manje nego na posljednjem počivalištu - groblju.

Nastavlja se…



- 07:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.11.2010.

Tamjana -Energetsko okupljalište



Autor slike:Mario Duguay



Zemaljske godine su kao povjetarac u usporedbi sa bezvremenim tokom sveprisutne energije.Tamjanin treptaj oka, i već se našla u svojoj novoj ulozi.Da ne bi došlo do zabune, ovo su priče gdje se vremenski tokovi preklapaju,a radnja se odvija istovremeno na više razina s istim akterima.Teško razumljivo mnogim ljudskim dušama, ali kada dožive i prožive taj osjećaj, prepoznati će u sebi da je i to mogući i ostvarivi dio jedne veće cjeline.Do sada najbliži opis sličan tome je astralni let.


Dakle, da se vratimo Tamjani.Mjesto radnje je Energetsko okupljalište, gdje duše izabiru svoje buduće djelovanje i stjecanje novog iskustva.Sve nalikuje botaničkom vrtu,ispunjeno svjetlucavim bojama i potocima obojanim duginom paletom.Okupljalište je podijeljeno u mnoštvo manjih parcela, na kojima se odigrava opisana radnja.Svaka parcela jedinstvena je za sebe, na nekima postoji eterični ekran gdje se prikazuje film budućeg djelovanja, neke posjeduju mala jezerca u kojima se to isto zrcali, dok na drugom mjestu jedva čujan žubor šapuće, nudeći vodstvo riječima.
Učitelju i Tamjani pridružuje se još jedna duša.Ta duša ostvariti će s Tamjanom poseban dodir u za nju teškim vremenima.Slike se nižu ubrzanim tempom, važnije životne lekcije isijavaju snažnije od ostalog prikaza, i obje shvaćaju,kako će taj nevidljivi dodir moći ostvariti jedino ako se ova druga duša toliko umiri u svojoj nutrini, da jednom začuje šapat.Kroz Tamjanu šaputat će joj sav anđeoski svijet, svi svjetlosni pomagači,jer šapat daruje sam Izvor.Sve stvoreno je kao kanal kojim putuje Njegova/Njezina Svjetlost, ako sam kanal nije dovoljno prohodan, duša će odabrati težu lekciju kako bi osvijestila da u sebi posjeduje svu moć koju joj Izvor nesebično daruje.Takva lekcija se najčešće savladava kroz bolest ili kroz bliski susret sa onime što ljudi nazivaju smrt.

Učitelj iz cijelog filma izdvaja najvažniju lekciju.

Noć je, najdublja i najtiša do sada, predratne godine,za mladu dušu vrijeme previranja,postavljanja mnoštva pitanja koja trenutno ne dobivaju odgovore,ljudi su naizgled isti, izvana, ali ona osjeća sve buduće strahote, gubi energiju uvjeravajući svijet oko sebe kako je rat besmislen izbor,i najčešće ostaje usamljena.Kao da je masovno ludilo zarazilo sve njezine prijatelje.

Presudan trenutak! Obraća se Unutarnjem vodstvu, moli za pomoć i zahvaljuje što ne osjeća mržnju prema ljudima.

Tone u san, ne sanja ništa, ali je probudi lagano dozivanje:Liriana, probudi se, vrijeme je …

Upravo se dešava, vremena se preklapaju.

Ponoćni susret Liriane i Tamjane

Nastavlja se….


- 08:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 17.11.2010.

Tamjana - Materijalizacija Kristalnog štapa





Autor slike: meni nepoznat



U zemaljskim mjerilima, skoro je moglo značiti mjesece, godine,desetljeća.Tako je i bilo.Nakon tri desetljeća lutanja, na kojima je iskusio i dobro i zlo, vratio se u maleno mjestašce.Hram je bio obnovljen.Nekadašnje drvo zamijenile su zemljane cigle, izvana i iznutra bio je ukrašen slikama mjesnih božanstava, a ono što ga je zapanjilo, bio je prizor svjetlucavih kristala kojima je bio ukrašen oltar.Uz oltar je sjedio svećenik, udubljen u meditaciju, a mirišljavi štapići sandala i tamjana ispunjavali su svetište. Svećenik je unutarnjim vidom primijetio došljaka, otvorio oči, i nasmiješio se Adiju.Ovoga puta, Svemir je ispunjavao i svećenikove oči.

-Učitelju, evo me na početku puta – izustio je Adi.Vraćam se odakle sam i krenuo – dobrostivo doda.Kroz sve ove godine lutanja,traženja, susretao sam mnoge duše, prohodao mnoge zemlje, možda bi netko drugi pomislio kako je život proveden u lutanju uzaludan, ali ja znam da nije. Koliko sam darovao, toliko sam primao,koliko sam svjetla širio,toliko sam i upijao.I sva znanja i iskustva koje sam stekao i proživio, mogu konačno sa riječi pretočiti u djelo.

-Učitelju - nastavi Adi, zbog toga sam se i vratio.Što vrijede puste riječi ako ih djelo ne krasi i ne osvjedoči njihovu moć? Sada, kada sam došao do ove spoznaje,osjećam se spreman preuzeti svu odgovornost i učiniti ono što znam da je moja duša odabrala kao životni cilj u ovom životu.Osjećam duboko u sebi,kako se sve dešava s razlogom, i kako je svaki moj korak do sada bio vođen unutarnjim vodstvom,ali mi u cijeloj priči nedostaje važan djelić.Vjerujem da sam stoga i usnuo san, u kojemu sam čuo Svjetlost kako me doziva.Dolazila je iz ovog hrama.


Na te riječi, svećenik se samo nasmiješio i započeo priču.

Neposredno nakon Adijeva odlaska, kroz mjesto su prolazili bogati trgovci.Karavana je bila prepuna blaga,od mirišljavih smola, zlata,začina do dragog kamenja svakojakih vrsta.Karavana je pripadala bogatašu, koji je odlučio hodočastiti do Svetog brda u susjednoj zemlji.Od obitelji je imao kćer jedinicu, čija je koža bila prekrivena ranama nepoznatog uzroka.Do sada je obišao pola svijeta u potrazi za lijekom, te mu je još jedinu nadu predstavljalo Sveto brdo.Svećenik je saslušao njegovu priču, a obzirom na znanje o kristalima, ponudio je lijek u obliku eliksira .I bogataš i kćer su se složili kako će isprobati još ovo liječenje. Nikada do sada svećenik,osim u snu, nije vidio toliko dragog kamenja na jednome mjestu.Bilo ih je obrađenih,neobrađenih, velikih i malih
grumena,zamućenih,bistrih.Odlučio se za tek iskopane, neobrađene.Pročistio ih je vodom iz bunara,neke ponudio mjesečini, druge izložio sunčevom svjetlu.Uredno je sve posložio na omanji oltar,zapalio tamjan i posvetio ih uz mantru.Ono što je znao, bilo je to, da sve od srca ponuđeno Bogu ,dobiva moć ozdravljenja. Eliksir je spravljen i ponuđen bolesnoj djevojci.Kroz dva tjedna, počeli su se pojavljivati prvi znakovi ozdravljenja.Koža je svakim danom poprimala zdraviju bolju, rane su polako nestajale,i od nesretnog bića postala je najsretnija osoba na svijetu.
Bogataš, u želji da se oduži svećeniku, dao je obnoviti hram, izgradio je još jedan bunar, a umjesto zlata, svećenik je zamolio da mu ostavi nekoliko neobrađenih kristala.Jedino mjesto koje nije bilo obnovljeno, bio je komadić zida u hramu, na kojemu je bio oslikan kristalni štap.Uz to su se neki ljudi iz karavane odlučili nastaniti u mjestašcu, a među njima bilo je i nekoliko klesara.

Poslušavši ovu priču,Adi je pristupio oltaru i po prvi puta prepoznao Svjetlost iz sna.Kristalno kamenje onako neobrađeno, ponuđeno Bogu, upijalo je u sebe sve vibracije poslane od srca.Sve zahvale, svaku molitvu, svaki oproštaj.U tom trenutku postao je svjestan smislenosti svega postojećeg, a tihi šapat konačno je izrekao tako željene riječi – Sada i ovdje! Djeluj!

Rad na Kristalnom štapu potrajao je nekoliko godina.Adi je prvo morao izučiti klesarske vještine i obradu kamenja,zatim je naukovao kod kovača koji je bio vješt u izradi noževa i mačeta, da bi na kraju iz svijeta ideja uspješno materijalizirao Kristalni štap.

Svećenik nije dočekao rođenje štapa.U meditaciji je tiho i s osmjehom na licu prekoračio u drugu dimenziju.Tamjana je bila među prvima koja ga je dočekala svjetlosnim zagrljajem.

Adi je Kristalni štap stavio na oltar.Svoj dio zadatka uspješno je odradio.Međutim, nedostajao je još onaj poseban dodir,koji će štap inicirati za svrhu koja mu je namijenjena.

Tihi šapat, najtiši do sada,ispunio je Adijevu dušu.Znao je što mora uraditi.

Nježno je uzeo Kristalni štap u ruke i ponudio ga Božjoj duši.Energija, najsnažnija koju je iskusio, preko njegovih ruku se pretočila u kristale, ispunila cijeli štap vibracijama iscjeljivanja.

Štap je iniciran za opće blagostanje, svih živih bića kao i planete Zemlje.

Ne postoje zapisi o načinu na koji se koristi Kristalni štap.Naime, štap posjeduje snagu da svojim vibracijama sam privuče iscjelitelja koji će ga svrhovito koristiti.Kada je Adi kroz meditaciju upijao Svjetlost, bio mu je darovan i taj uvid.Pogled u buduća vremena.

Nakon nekih sedamdesetak godina mirovanja, Kristalni štap će biti aktiviran.

U tome trenutku, njegovu dušu je obgrlila Svjetlost najsjajnija do tada, prelazak je bio trenutan i bezbolan. Adi se našao u Nebeskoj knjižnici, maleni dječak sa početka priče.Da, Adi i Tamjanin Učitelj, jedna su duša.Tamjana toga nije bila svjesna,upravo ovog trenutka ta spoznaja ju razbuđuje.Shvaća, kako joj je u prvoj ulozi duhovnog vodiča, upravo Učitelj bio Učenik.Pomažući njemu, pomagala je sebi, učeći njega, sama je bila podučavana.I istoga trenutka znala je kako joj slijedi nova poduka.Ovaj put će djelovati samostalno.Učitelj će biti najtiši promatrač.

Nova igra započinje…

Nastavlja se….




Dragi prijatelji i posjetitelji bloga


Moja prijateljica Jasna Vukić, napisala je krasnu knjigu za djecu Čarobna šuma, pa ako ste voljni kupiti knjigu djeci kao Božićni poklon možete pogledati slijedeće linkove.Cijena knjige je samo 30kn.


O knjizi Čarobna šuma


Ulomci iz knjige Čarobna šuma


Također, kao učiteljica, pokušava nabaviti jeftiniji kopirni uređaj za školu u kojoj radi, tako da bi svaka povratna informacija o tome dobro došla,možda poznte kakvog donatora koji bi bio u mogućnosti darovati uređaj,u svakome slučaju, svaka ideja dobro dođe.Ako netko od vaših prijatelja ili poznatih radi u školi,probajte im ponuditi ovu knjigu,tko zna gdje će se vratašca otvoriti.


Ako nekome projuri kroz glavu kakva dobra ideja, na koji bismo način još mogli pomoći,napišite mail ili meni ili nju kontaktirajte na brojeve telefona

Jasnica Vukić
Sekirišće 30
49223 Sveti Križ Začretje
Tel. 049 228 013 / 098 937 96 58






Topli pozdrav svima i hvala unaprijed na dobroj volji uz svjetlosni zagrljaj:)>

- 08:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 16.11.2010.

Tamjana šapuće: Skoro!



Autor slike:Mario Duguay



Podne je, svećenik je skuhao rižu s malo povrća i krenuo potražiti Adija.Pronašao ga je kako u pijesku crta nešto.Primijetio je da zadnjih dana,Adi često crtka po zemlji, no ovaj puta zagledao se u crtež,i bljesak prisjećanja na san, trgnuo ga je iz razmišljanju.

- Adi,što je to? –upita ga svećenik.

- Učitelju, sanjam ovu igračku već nekoliko dana – odgovori Adi.

Na vrhu je Mjesec, bistar kao voda, ispod su kamenčići šareni kao cvijeće u cvatu, i još na kraju ima jedan kamen bistriji od zraka.Kada sanjam, vidim sebe kako pronalazim kamenje,razgovaram s njime, izrađujem dršku, i cijelo vrijeme dok to radim, izgovaram molitvu - kaže Adi, i dok je govorio ove riječi,iznova se cijeli Svemir ogledao u njegovim očima.

Istoga trenutka, svećenik se prisjetio sna, i poslanja koje mu je duša odabrala u trenutnoj inkarnaciji.Koliko god hram bio malen i siromašne vanjštine, posjedovao je neizmjerno blago.
Prastare zapise koji su u sebi čuvali drevnu mudrost i znanje, a među mnoštvom redaka, postojalo je i znanje o kristalnome svijetu.

Svaki kamen posjeduje svoju energiju,kao što i svaka biljka ima svoju ljekovitu svrhu.Ako čovjek s poštovanjem i znanjem rukuje kamenjem, ono mu zauzvrat daruje svoju moć kroz ravnotežu i zaštitu.Naravno, ako se na kamenje gleda kao na lijek, onda njegova ljekovitost može pomoći u punjenju ili otpuštanju viška energije iz tijela.Osim toga, sve treba biti usklađeno sa planetima ,kao i sa tijelom osobe koja dolazi u dodir s kamenjem.
Adijevo naukovanje je započelo.Upijao je znanje,kao što isušeno tlo upija kišne kapi.Svećenik je znao ostajati bez riječi, kada bi Adi izrekao nešto mudro,ili podijelio svoju spoznaju s njime, jer činilo se, da mu je znanje darovano s Izvora, dostupno u svakom trenutku.Osim toga,Adi je posjedovao i unutarnji sluh.Začuo bi šapat, tih poput povjetarca,ali dovoljno glasan da ga prepozna kao nešto dobro.

Sve naučeno, Adi bi zapisao, a pomoću biljnih boja, prvo na zidu hrama, zatim i na požutjelom pergamentu,nacrtao bi štap.Teško opisivo riječima, preko boja bi zasjalo životom, i sada već mladić od nekih sedamnaest godina, Adi je odlučio posvetiti život izradi Kristalnog štapa.Znao je, negdje na svijetu,postoji kamenje koje viđa u snovima,ali da bi ga pronašao,morao je otići iz malog hrama. Svećenik, kao njegov učitelj, duboko u sebi krio je bol navezanosti na mladića,ali je istodobno znao, kako je Adijeva staza unaprijed zacrtana i on mu sigurno neće stajati na odabranome putu.Znanje koje je imao, uspješno je prenio, i time je njegova dužnost bila ispunjena.Ostatak života provesti će u blaženstvu, posvećen Bogu kroz molitvu i služenje potrebitima.Međutim, budućnost je uskoro svećeniku zadala nov zadatak.

Adi je godinama lutao u potrazi za kamenjem.Tu i tamo, pronalazio bi neke radnje sa već izrađenim nakitom,ali gledajući njihove boje, nikada do sada nije uočio sjaj kakav su imali kristalići iz njegova sna.Polako je već gubio nadu,umorna tijela, jer da bi se prehranio znao je raditi u poljima i po cijele dane,tek noću, kada bi promatrao zvijezde,kao utjeha mu je uvijek pristizao tihi šapat.Tada bi usnio, a kroz snove bi bio vođen Tamjaninim svjetlom.

-Još nije vrijeme- začuo bi njezin glas.

- Kada? Gdje?- samo te riječi bi joj uputio, a jedini odgovor znao je biti –Skoro!

Tako osnažen unutarnjim plamenom, krenuo bi naprijed.Gdje god se zadržavao dan ili dva, imao je u sebi privlačnu snagu i neku mističnu mudrost, koju je otvorena srca dijelio svim ljudima.Međutim, još od djetinjih dana volio je slobodu,te je najčešće nakon kratkog upoznavanja, krenuo novim putem ne znajući što ga u budućnosti čeka.

Uostalom, njemu to i nije bilo bitno, jer imao je zacrtan cilj: izraditi Kristalni štap!



Nastavlja se....





Dragi prijatelji i posjetitelji bloga


Moja prijateljica Jasna Vukić, napisala je krasnu knjigu za djecu Čarobna šuma, pa ako ste voljni kupiti knjigu djeci kao Božićni poklon možete pogledati slijedeće linkove.Cijena knjige je samo 30kn.


O knjizi Čarobna šuma


Ulomci iz knjige Čarobna šuma


Također, kao učiteljica, pokušava nabaviti jeftiniji kopirni uređaj za školu u kojoj radi, tako da bi svaka povratna informacija o tome dobro došla,možda poznte kakvog donatora koji bi bio u mogućnosti darovati uređaj,u svakome slučaju, svaka ideja dobro dođe.Ako netko od vaših prijatelja ili poznatih radi u školi,probajte im ponuditi ovu knjigu,tko zna gdje će se vratašca otvoriti.


Ako nekome projuri kroz glavu kakva dobra ideja, na koji bismo način još mogli pomoći,napišite mail ili meni ili nju kontaktirajte na brojeve telefona

Jasnica Vukić
Sekirišće 30
49223 Sveti Križ Začretje
Tel. 049 228 013 / 098 937 96 58





.Evo, meni prolazi kroz glavu da ovu informaciju objavim na blogu.

Topli pozdrav svima i hvala unaprijed na dobroj volji uz svjetlosni zagrljaj:)


- 07:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.11.2010.

Tamjana - Nebesko Učilište



Autro slike:meni nepoznat

Tamjana je povela ove dvije duše do mjesta koje je izgledalo čas kao učilište, da bi drugi trenutak izgledalo kao klesarska radiona.U Učilištu su se izmjenjivale informacije brzinom svjetlosti, a svećenik i Adi upijali su ih kao spužve. Boje su vibrirale frekvencijama koje su se zatim pretvarale u slova i brojeve, ne bi li se njihove aure stopile sa samom srži.
Mirisi, biljke,kristali- sve je bivalo stvoreno sa svrhom, koju su ljudska bića zaboravila.Sve stvoreno je živo, diše nevidljivim plućima, odašilje nevidljive vibracije, i u svemu je utkana Božja ljubav.Kako tu ljubav preko kristala približiti čovjeku, i pomoći u iscjeljivanju, postala je najvažnija lekcija koju će naše dvije duše morati osvijestiti i prenijeti ljudima na Zemlji.
U klesarskoj nebeskoj radionici, ugledali su prizor koji će im se urezati u sjećanje, ne bi li im postao poveznica nakon buđenja, nešto kao podsjetnik na zajedničko astralno putovanje.

Na svjetlosnoj ploči, pojavio se holografski prikaz, njima do tada nepoznat pojam, na kojemu je bio smješten veliki gorski kristal.Čovjek bi rekao - nesavršen, jer u njegovom središtu postoje sitne nepravilnosti, nešto kao sedefasti listići, zračni mjehurići, i maleni rasjedi,kao kristalni kanjoni.Ne, to nisu nepravilnosti, već stanice s memorijom, i ovisno o inicijaciji samoga kristala, memorija će biti korištena kroz tu svrhu. Ovaj kristal biti će iniciran za opće blagostanje na svim nivoima, nudeći spoznaju o životnoj svrsi, tj. o poslanju duše,s kojom bude u dodiru.

Upravo prisustvuju brušenju kristala.Sa svih strana pristižu svjetlosne zrake,nježno milujući kristal, smanjuju ga na omanju kuglu,pravilno oblikovanu.

-Bez obzira na veličinu, sam kristal u sebi čuva nevjerojatan omjer svjetlosne snage -naglašava Tamjana.

Poveći novi dio gorskoga kristala, preoblikuje se u prizmatično izbrušen vrh, kojim će svjetlosna zraka biti usmjerena ka željenom mjestu.Na isti način, oblikuju se i drugi kristali.
Odjednom, sve čestice,izrađene do savršenstva,izgrađuju kristalni štap.

- Adi, tvoje poslanje na Zemlji biti će materijalizirati ovaj štap, točnije, iz svijeta ideja stvoriti ćeš opipljivi alat za iscjeljivanje, dok će na svećeniku biti da prepozna tvoju zamisao i osigura ti dostupnost trenutno zaboravljenog Znanja - čim je izrekla ove riječi, Tamjana i svijet snova rasplinuli su se u milijuntom dijeliću sekunde.

Nastavlja se…



- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Frula podvodnoga svijeta



Autor slike:meni nepoznat


Kad začuješ frulu podvodnoga svijeta
Ne brini, nikakvo ludilo to nije,
Maleni dječak iz koraljnoga cvijeta
Podmorjem tvojim svoju svjetlost sije.

Pogledaj, delfini stvaraju krug
Nasmiješena bića iščekuju tvoj smijeh
Uvijek su uz tebe kao vjeran drug
Zaroniti u sebe, ne, to nije grijeh.

Sve je ovo malena igra skrivača
Tražimo izvana, što krije se unutra,
Kad ne nađemo traženo, gle suza i plača
Odgađamo spoznaju za jedno novo sutra.

A frula doziva, ovdje i sada!
U dubinama tvojim pravo blago čeka
Sa uronom svakim, budi se i nada
Koja odzvanja nutrinom kao snažna jeka.

Kad začuješ frulu podvodnoga svijeta
Ne brini, nikakvo ludilo to nije,
Maleni dječak iz koraljnoga cvijeta
Podmorjem tvojim svoju svjetlost sije.


- 07:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.11.2010.

Iznova rođena



Autor slike:Josephine Wall



Božja je ljubav stvorila mene
U ljubavi mojoj On iznova se rađa
Kao Ocean pun uzavrele pjene
Po kojoj plovi od života lađa.

Ovdje se stapaju svi stvoreni svjetovi
Jer Božja je misao, obojila mene,
Svi do sada ne izbrojani zvjezdani letovi
Čekaju treptaj Njegove zjene.

I tada me iznova u ljubavi On stvara.
U mojoj ljubavi On je već rođen.
Iznova i iznova,stvara – rastvara,
K'o oceanski val,morskom strujom vođen.

Božja je ljubav stvorila mene
U ljubavi mojoj On iznova se rađa
Kao Ocean pun uzavrele pjene
Po kojoj plovi od života lađa.



- 17:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tamjana i Adijevo buđenje



Autor slike:Josephine Wall


Adi je bio dijete napušteno nakon rođenja.Nitko nije poznavao njegove roditelje. Jedne prelijepe zore, kada je Mjesec slao nevidljivi poljubac tek rođenome Suncu, začuo se dječji plač na pragu hrama. Svećenik je upravo započeo pjevanjem mantre.Dijete je načas utihnulo, da bi za nekoliko trenutaka još snažnije zaplakalo.Kada je svećenik izašao iz hrama, ugledao je najljepše oči koje je do tada susreo u životu.U njima se ogledao cijeli Svemir.Od prvoga trenutka prihvatio je djetešce božanskim darom.

Tamjanina prva lekcija u ulozi duhovne učiteljice, bilo je stupiti u kontakt s malenim Adijem, na njemu prihvatljiv način. Najlakše je bilo kroz snove.Tako je maleni Adi, već u najranijem djetinjstvu imao snove obojane nebeskim bojama.Sve ono što mu je bilo uskraćeno u materijalnome svijetu, kroz snove je dobivao u obilnim količinama.Znao se prisjećati svojih snova, često bi ljudima pokušao prepričati sve što je sanjao, međutim, svi bi se samo nasmiješili i odmahnuli rukom, govoreći kako dijete ima bujnu maštu.Samo je svećenik, duboko u sebi, znao kako opisani svjetovi postoje, i pri tome bi zapitao sebe, kako to da je takvo znanje darovano baš Adiju, i koja je svrha njegovog poslanja u cijeloj priči.

Odgovor na to pitanje, uskoro je stigao do njega.

Tamjana će upravo u noćašnjem snu darovati Adiju kristalni štap.Sada je dječak star sedam godina, i rječnik mu je bogatiji od mnogo starije djece, ali još uvijek neprepoznatljive riječi stvaraju pomutnju.Kako bi razriješila taj problem, Tamjana se odlučila u snovima ukazati i svećeniku.Tako će Adi svoju spoznaju i iskustvo moći podijeliti sa trenutno najbliskijom osobom u životu.

Nakon obrednog pranja nogu , Adi i svećenik stavljaju miris na tijelo pjevajući mantre.Siromaštvo ih do sada nikada nije omelo u posvećenom ritualu.Od mještana su dobivali hranu i cvijeće, a mirisne štapiće, rijetko dobivene,pospremali bi u malenu drvenu kutiju i palili za posebne obrede.Danas je svećenik osjetio da je taj dan.Uvijek vođen intuicijom, dane bi odabirao prema unutarnjem vodstvu, prateći noćni nebeski svod i kretanje zvijezda.

Odabrao je štapić s mirisom tamjana.

Nakon završene molitve, sa zahvalom na usnama i u srcu, krenuli su na spavanje.San je brzo obavio njihova tijela, a duše zaplovile bezvremenom zonom.Po prvi puta Adi i svećenik, susreli su se i izvan tijela.Kao da je taj susret bio dio njihove svakodnevice, nisu se iznenadili, već su se prepustili bestežinskom osjetu leta. Negdje unutar svojih aura, a opet, izvana, osjetili su nečiju blizinu. Svjetlost je obgrlila njihove duše i stopila u jedan maleni svemir.Nakon ovako lijepog osjećaja, opet su se naizgled razdvojili, primijetivši kako je svjetlost oblikovana u ženski lik.

-Tamjana – začuli su u svojoj nutrini.

Adijeve oči poprimile su onaj znani pogled u kojemu se mogao ugledati cijeli Svemir.
Čak je i Tamjana imala osjećaj drevnog prepoznavanja osjetivši taj pogled, međutim, odgovor na tu kratku pomisao bit će joj dan nakon nekog vremena, danas još ne.


Nastavlja se...

- 17:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.11.2010.

Tamjana - Duhovni vodič



Autor slike :Mario Duguay



Vrt u kojemu se Tamjana našla s Učiteljem bio je prepun boja, nestvarno lijepih,teško opisivo ljudskom oku.Možda ih čovjek može doživjeti boravkom u prirodi, međutim, naspram nebeskog vrta, sve bi djelovalo kao blijedi pastelni prikaz.

Trenutno je Učitelj preuzeo lik Učiteljice, čime je Tamjana dobila uvid u dio svojega poslanja.Izrazit će se kroz žensku energiju i to kao duhovni vodič.S vremena na vrijeme, prihvatila bi se te uloge, međutim, još nije imala priliku biti duhovnim vodičem na planeti Zemlji.Kroz Nebesku knjižnicu, vidjela je bezbrojne uloge odigrane kroz ljudske živote, a duše koje su se vraćale, često su znale imati razlomljeni energetski omotač.S toga joj je buduća uloga izgledala kao novo nedoživljeno iskustvo ujedno i najzahtjevnije do sada.

Učiteljica je zablistala zlatno žutim svjetlom, a energija ljubavi prostrujala je cijelim prostorom, duboko kroz svemir.To je bilo jedno od glavnih obilježja Učitelja, beskrajna ljubav.Tek što je osjetila taj svjetlosni zagrljaj, u rukama Učiteljice je iznova vidjela Kristalni štap.Krenula je poduka o svrhovitosti štapa u njegovoj budućoj materijalizaciji na Zemlji.

Kristalna struktura samoga štapa, zaiskrila je u Tamjani.Znala je, kako je štap povezan sa Kristalnom kupolom, koja je bila nešto kao svemirski generator energije i znanja, i kako je povezan i sa ponajmanjim atomom i molekulom i na najudaljenijem mjestu Univerzuma, mjereći udaljenost zemaljskim mjerilima, naravno.Već se polako uhodavala i u zemaljski rječnik.

Kristalna kugla sačinjena od gorskog kristala nježno je zatitrala.Kao da je samim titrajima preuzimala na sebe darovane informacije o svojoj strukturi, i energiji koju će upijati direktno iz zemaljske prirode kada za to dođe vrijeme.Imati će tu moć, da stimulira sve energetske centre u tijelu-čakre,a ujedno će štititi tijelo od agresivnih energija kojima bi moglo biti izloženo.Duši koja će se znati koristiti pohranjenim znanjem u samome kristalu, donijeti će ravnotežu, koja je vremenu z Kali yuge, znatno narušena.
Kristalni vrh , prizmatično izbrušen, ima svrhu lasera, jer u sebi nosi toliko koncentriranu energiju da bi prilikom nestručnog rukovanja mogao i pokidati nježne energetske niti ljudske aure.

Energija sakupljena u kristalnoj kugli, prolazi mjedenom drškom na kojoj se nalaze ostali kristali, te je samim prolaskom obogaćena vrijednim frekvencijama koje u sebi nose upravo ti kristali.

Mjesečev kamen podariti će pojačanu intuiciju kroz žensku energiju, rubin će svojom visokom energijom pomoći u iscjeljivanju na svim nivoima, dok će jaspis kao zaštitnički anđeoski kamen darove nuditi kroz energiju pročišćavanja i brzog oporavka uz ravnotežu, a biti će i potpora prilikom posjeta astralnom svijetu.
Biser će kroz sedefastu vibraciju pomagati energiji željnoj transformacije, a amazonit, kao kamen istine, povezivati će sve dosadašnje energije,pojačavati životnu snagu uklanjajući energetske blokade i čisteći meridijane, a kao kamen muške energije, iznova podariti toliko potreban osjećaj ravnoteže.

Tamjana je nebrojeno puta ostajala kao bez daha, uvidjevši kako je u Svemiru sve u apsolutnome redu, sve posjeduje svoju svrhovitost i stvoreno je sa najvišim dobrom za sve, bez iznimke.

U tom osjećaju zahvalnosti, biva iznova dodirnuta zlaćanom energijom.

Pred njom se ukazao prizor materijaliziranja. Ali da bi štap postao dio materije, netko na planeti Zemlji morati će uhvatiti vremenski isječak, kroz san ili meditaciju.

Prvi Tamjanin zadatak bio je, prenijeti isječak kroz vizualizaciju određenoj osobi.

Siromašno selo, negdje na istoku planete Zemlje. Toliko siromašno, da je djeci jedina igračka bila prašnjava zemlja.A naš Kristalni štap, upravo nastaje u toj prašini. Jedini koji ga vidi je maleni dječak Adi.


Nastavlja se….




- 09:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 10.11.2010.

Prosuđujem ... osuđujem...






Autor slike: meni nepoznat



Životna je škola staza puna trnja
A svaki je trn sa svrhom stvoren
Životna je škola staza puna zrnja
A svaki je plod sazrijevanjem oboren.

I tako mek, pun ljubavi i slasti
Možda je baš očuvan, trnovitom granom,
Krasio ga cvijet koji mogao je cvasti
Trnjem okružen, a napajan hranom.

Nevidljivom, nutarnjom, koju Svjetlost ljubi
Još dok je k'o maleno zrnašce bilo
Koje posijao je dodir, možda nježan, možda grubi
Svu svoju životnost, u njega je slilo.

A ponekad …tako često griješim…
Nagazim na zrno, ili trn otkinem
Mišlju vođena da prepreke se riješim
U zaborav pohranjujem, ni da se izvinem.

Nego trn prosuđujem po oštrini vrha
I što se očešao o energiju moju
Sve dok ne sagledam što bila mu je svrha
U njemu ću vidjeti tek zamućenu boju.

Koju zatim osuđujem, jer drugačije blista
I tako se iznova vrtimo u krugu
Sve nas Svjetlost ljubi,i za sve je ista!
Tek igra se u dušama, čineći dugu.






- 06:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 09.11.2010.

Zvjezdano igralište: Svjetlosno kormilo



Autor slike:meni nepoznat


Od djetinjstva je često postavljala pitanja odraslima nerazumljiva i teška za odgovoriti. Što je bilo, kada ničeg nije bilo? I tome slično, na što naravno, nitko nije ponudio njezinoj duši prihvatljiv odgovor.Nedobivanje vanjskog odgovora stvaralo je čudan osjećaj frustriranosti,jer često bi intuitivno dobivala znakove koje je samo morala protumačiti na njoj poznat način, ali je po tom pitanju rijetko nailazila na sugovornike zainteresirane da istražuju i prenesu svoje iskustvo drugim ljudima.Znala je za sebe misliti kako je kao Pale sam na svijetu,što ju je na jedan osoben način i usmjerilo na unutarnju potragu.

Ponovno uplovljavanje u Reiki energiju, donijeti će Liriani još novih iskustava.Jedno od najljepših vizija popraćenih stihovima upravo se sprema projedriti kroz njezinu dušu.

Kao i svakog dana, nježna pratnja u opuštanju bila je meditativna muzika.Imala je osjećaj kao da jedrilicom plovi po bonaci, nošena samim zvukom koji je do nje dopirao sa kazetofona.Ovoga puta, svjetlost je isijavala nježno plavkastu nijansu,koja je na trenutke poprimala indigo tonove.Na tako obojanim valovima, pred njom se ukazao pust otok.Jedrilica plovi okolo otoka, i pronalazi špilju iz koje do nje dopire jak odbljesak bijele svjetlosti.Liriana ulazi u špilju, vođena tanašnim nitima, ne bi li otkrila izvor sa kojega se svjetlo rađa.

Na samome izvoru ugleda Svjetlosno kormilo, te začuje riječi:

U nutrini tebe, sigurnost tvoja leži
Od problema svojih, nikada ne bježi
U nutrini svojoj ,odgovor ćeš uvijek naći
Odgovorit Ja ću tebi, što to tebi znači
U nutrini svojoj čuvaš poruku Moju
Zauvijek u tebi čuvam, Svjetlost i Ljubav svoju.

Nakon ovih riječi, špilja je utonula u duboko plavetnilo,a vizija je utihnula.

Na Liriani je bilo još da zapiše viziju i dobivenu poruku, koja će joj zabljesnuti jednoga dana, u odabranom trenutku, kada će njezinoj duši zatrebati podsjetnik na Svjetlosno kormilo i unutarnjeg Kormilara.






- 06:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.11.2010.

Zvjezdano igralište :Tihi šapat



Autor slike:meni nepoznat

Sunčan dan, ispunjen svjetlošću i mirom.Energija kojom je Liriana okružena,bila je opipljiva,kao najmekši oblačić, maslačkova pahulja, rosna kap koja miluje cvjetnu laticu.
Takva energija bila joj je potrebna nakon napornog radnog dana.U zadnje vrijeme osjećala je nečiju prisutnost, neobjašnjivu riječima.U tom razmišljanju, zagledana u Isusovu sliku, začula je šapat:

Čuvam te Ja
Čuvamo te Mi
Volim te Ja
Volimo te svi!

Jedine riječi koje je mogla izgovoriti, u tišini, bile su: Hvala!





,Artemida ... niti najmračnija tama, ne može umanjiti svjetlost jedne malene svijeće...


- 06:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 06.11.2010.

Tamjana i Nebeski Dar



Autor slike:Josephine Wall


Tamjana je dočekala Učiteljev povratak sva obasjana tirkizno blještavim svjetlom. Pred njezinim se očima materijalizirao Kristalni štap.Kugla sačinjena od gorskog kristala bila je prava mala energetska centrala koja je u sebi sakupljala ljekovita kozmička zračenja.Drška je bila izrađena od mjedi, sa kristalima Mjesečevog kamena,rubina, jaspisa, bisera i amazonita.Na kraju štapa bio je smješten gorski kristal prizmatično izbrušen do savršenstva, čiji je vrh služio za energetsku aktivaciju.Tamjana je telepatskim putem komunicirala s Učiteljem, bilo gdje da se u Svemiru nalazio, tako da je misao bila uhvaćena i prije samoga odašiljanja.Učitelj se nasmiješio, i shvatio Tamjaninu radoznalost, jer u dimenziji u kojoj su trenutno obitavali, nije bila potrebna materijalizacija.Međutim, sudbina Kristalnog štapa bila je da jednog dana bude materijaliziran na planeti zvanoj Zemlja.
Gdje je u cijeloj priči bila uloga Tamjane? To će još neko vrijeme ostati tajnom.
Za sada je na Tamjani bilo da od Učitelja preuzme svo znanje o kristaloterapiji i tehniku iscjeljivanja uspješno prenese do bića zvanih ljudi, koje je do ovog trenutka bila upoznala kao Nebeska knjižničarka.Tu lekciju savladala je savršeno.

Ovog trenutka upravo prima Inicijaciju Nebeskog Dara.

Svojim energetskim poljem dolijeće do planete Zemlje, grlu ju i miluje, zaranja u njezine dubine, mora i oceane, ispunjava rudnike i vulkane.Mislima dodiruje ugljen i morsko biserje, blještave dijamante, rubine i safire,zadivljeno proučava koraljne grebene, te biva odnesena do rijeka prepunih srebrnim i zlatnim zrncima.Do sada je bila svjedokom svakojakih ratovanja zbog sveg navedenog blaga, ali ovoga trena mislima dodiruje ushićenu planetu koja svakom frekvencijom zahvaljuje Kreatoru na darežljivosti.
Planeta Zemlja ne razlikuje dijamant od ljudskog bića, niti grumen zlata od biljnoga svijeta, svakoga ponaosob grli majčinskim zagrljajem.Međutim, tako rijetko joj ljudska bića uzvraćaju ljubavlju, da postaje uznemirena, i zbog tog nemira obratila se Učitelju sa molbom za pomoći.Tamjana je također uhvatila jedva čujan jecaj koji je planeta ispustila,te joj istoga trena uputila umirujuću energiju prepunu svjetlosnog iscjeljivanja.

U trenutnome trenu, biva vraćena u Učiteljevu blizinu.Iznova je postala svjesna kako će kristalni štap, jednog dana biti materijaliziran, negdje na Zemlji.Jasno je bilo i da će poslužiti iscjeljivanju.

Ali kada? Gdje? Tko će ga izraditi i kome će biti uručen? Zavjesa saznanja trenutno je bila spuštena pred njezinim trećim okom.



Nastavlja se...


- 20:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Zvjezdano igralište: Mjesto radosnog darivanja



Autor slike:Gilbert Williams


Liriana je voljela čitati sve što se odnosilo na dušu i na tijelo.Kada je u njezin život uplovio Reiki, po prvi puta se susrela sa terminom čakre. U knjigama je nailazila na lijepe opise popraćene slikama,čak je susretala sve više osoba koje su mogle očima vidjeti vrtloženje energije ili cjelokupnu auru.Međutim, da bi osvijestila postojanje čakri, morala je prvo osvijestiti svoje fizičko tijelo.Od djetinjstva se činilo kako joj je koža pretijesna, i ruku na srce, kroz fizičku razinu teško joj je bilo izraziti se.Tako joj tjelesni odgoj i fizičke aktivnosti nisu bile nimalo primamljive, jedino bi plivanjem gubila svu težinu materije i prepuštena vodenom elementu nježno dotaknula prisjećanje, da postoji još nešto neopipljivo unutar nje.

Samodisciplina nije predstavljala teret, već joj je pomagala u ostvarenju zacrtanih ciljeva.Tako je i prišla Reikiju.Prva i jedina želja joj je bila da utihnu svi nemiri koje je već neko vrijeme osjećala u tijelu.Čak nije niti previše proučila tu tehniku, već je više impulzivno odlučila kako će Reiki biti metoda kojom će se moći relaksirati.

Nakon inicijacije u prvi stupanj, dvadeset i jedan dan je trajalo, nazovimo to uhodavanjem, u višu frekvenciju. Već sama pomisao na nježnu toplinu kojom ju je Reiki obavijao, stvorilo je želju da mu se prepusti svaki dan.Legla bi na ležaj, uključila kazetofon sa omiljenom muzikom Aeoliaha, i pri prvim notama osjetila preplavljujući osjećaj mira.Bilo je i dana, kada je tretman trajao kratko, zbog nemira koji je trajao i trajao, i tada je izgledalo kako Reiki ne djeluje.Činilo se tako, sve dok nije znala prepoznati i slijediti valove osjećaja kojima je bila ispunjena.

Naučila je rukama usmjeravati energiju u dio tijela koji je vapio za toplinom, ili ga nježno rashladiti ako je bio ispunjen viškom. Ponekad bi energija izazvala i tjelesne zvukove, kao što je bilo kruljenje crijeva, što je značilo da je peristaltika usporena i kako joj treba poticaj, ili kašljanje, kihanje kao znak blokiranoga energetskog protoka.Vlastito tijelo ju je počelo zabavljati, a ono joj je uzvraćalo svojom vitalnošću.
I ovoga puta, autotretman je počeo otvaranjem Reikija, produbljenim disanjem, a ruke su krenule raznositi energiju po tijelu.Nije razmišljala koliko će dugo ruke biti prislonjene na jednom mjestu, kao da su one same postale svjesne, pomicale bi se sa jednog dijela tijela na drugi, upravo kada je taj pokret i bio potreban.

Ovoga časa, Liriana ih je prislonila na srce.Osjetila je ubrzavanje otkucaja, i jarku toplinu koja je svojim pulzacijama širila grudni koš do snažne napetosti.I kada je imala osjećaj da će se rasprsnuti, val bijele svjetlosti donio je olakšanje kroz viziju.

Našla se okružena svijetlo zelenom prozračnom šumicom.Breze su treperile stvarajući melodiju bezbrojnih zvončića.Liriana je krenula do ruba šumice, na kojemu se ukazala zelena prostrana poljana, s bijelim krugom.Pristupa joj Svjetlosno biće – Anđeo, i obraća se riječima: došla si na Mjesto radosnog darivanja! Liriana pogleda u svjetlosni krug, i ugleda sebe kao na filmu.Sve one situacije u kojima se nasmiješila nekoj osobi, pružila ruku i utjehu kada je trebalo pomoći, sreću i radost, bilo da se radilo o ljudima, biljkama,životinjama,planetu Zemlji.
Anđeo kaže, da u svakom trenutku kada čovjek sebe nesebično daruje, isijava jarku svjetlost, koju svjetlosna bića sakupljaju i odnose u Dolinu molitve, onim dušama kojima je Svjetlost potrebna .A što je Svjetlost nego Ljubav.Zato i molitva upućena s ljubavlju, isijava najvišu frekvenciju.

Šteta što ljudi ne razumiju da radosno darivati ujedno znači i biti ispunjen molitvom.

Srčana čakra – Mjesto radosnog darivanja.

Liriana se zahvalila Božanskoj Energiji,svim Svjetlosnim pomagačima Reikija, anđelima i duhovnim vodičima , što je uz njihovu pomoć dotaknula Izvor u sebi samoj.



- 18:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.11.2010.

Zvjezdano igralište :Pegaz




Autor slike:Takaki



Liriana je položila ruke na tijelo i po tko zna koji puta započela Reiki tretman.Nježna pulsirajuća toplina krenula je preko dlanova i razlila se čitavim tijelom.Javio se trenutni bljesak jarke svjetlosti u predjelu čela, nakon čega se predala već poznatom unutarnjem vrtloženju.Spiralni vir kao da je svom snagom vukao tijelo, istovremeno prema unutra i prema van,i već je znala, danas putuje svijetom vizija.Um je postao tihi svjedok filma koji se odvijao pred unutarnjim okom.
Visoki kameni lukovi činili su tunel kojim je na početku klizila da bi s vremenom ubrzala,sve dok ne bi pristigla do vrata.To nisu bila obična vrata i nikada nije znala što može očekivati iza njih.Godinama se borila sa svakojakim pitanjima, sve dok nije prihvatila taj bogati unutarnji svijet bez ikakvih očekivanja.

Prepuštanje, apsolutno prepuštanje, bio je jedini ključ kojim su se ova vrata mogla otvoriti.

Vrata su zasjala, i na njima se prikazao simbol Pegaza. Prekrasan bijeli konj, anđeoskih krila, propinjao se i pozivao da ga se uzjaše.Ruka je krenula prema njegovoj vihorastoj grivi, ne bi li ga dotaknula, ali kao da je prolazila kroz nepostojeću materiju.
Zapitala se, može li se spoznati nešto nedodirljivo? Što predstavlja ova vizija za nju? Istoga trenutka desio se novi bljesak. Nalazila se u međuzvjezdanom prostoru posutom bezbrojnim milijunima galaksija, koje su vibrirale plešući svoj kozmički ples.Po tako obasjanom Svemiru letećim galopom ,tik iznad njezine glave, projurio je Pegaz.Za njim je ostajala uskovitlana zvjezdana prašina, a Liriana se našla istoga trenutka obavijena oblačićem koji je nešto šaputao. Bio je to najtiši šapat do sada, raspoznala je par riječi: Potraži,pronaći ćeš,pitaj,traži,traži… Kao da je sa šapatom polako jenjavala i reiki energija, toplina se povlačila iz ruku a tijelo se vraćalo u njemu znanu realnost.Duša je još bila opijena, sve dok um nije hitro poskočio u želji da mu se objasni značenje dobivene vizije.

Liriana je znala, nitko osim nje, ne može joj dati točno tumačenje.To je s vremenom naučila, jer kada bi pričala sa ljudima, svatko bi ponudio svoje objašnjenje, koje je možda i bilo logično, ali za nju takvo tumačenje rijetko kada da bi ostavilo spoznajni tračak.Tu i tamo, naišla bi na pokojeg svjetlosnog prijatelja reikistu, podijelili bi međusobna iskustva, i tada bi ta dragocjena kapljica zablistala na duginom mostu koji je spajao njihove unutarnje svjetove.

Osim toga, svijet simbola nudio je i potragu ne neuobičajeni način.Morala je postati i ostati budna za sve znakove koje joj je sam Svemir putem slao.Tumačenja su se nudila na svakom koraku, a ona je bila ta koja bi ih uočila i posložila slagalicu na ispravan način.

Ovog puta odlučila se poslužiti enciklopedijom i rječnikom stranih riječi.

Pegaz – mitološko biće… a dalje? Postoji li neki dublji smisao?

Traži, traži… Sjetila se ovih riječi i znala je da je na pravome putu.Ono što je pronašla kao tumačenje, bilo je: Sazviježđe Pegaz, Pegaz – simbol pjesničkog nadahnuća. Ništa joj tada još nije zablicalo u duši, odložila je knjige, i samoj sebi rekla kako se sve bude posložilo kada za to dođe trenutak.

Jedne noći, kroz njezinu dušu izliven je slap riječi, tihi žubor je potekao sa unutarnjeg Izvora.

Pegaz – pjesničko nadahnuće!

Duša se zahvalno nasmiješila ovoj maloj nebeskoj igri, koju njezina dva svijeta,izvanjski i unutarnji, igraju na beskrajnom zvjezdanom igralištu.



- 08:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Opis moga Bloga

Linkovi

Izvorna mudrost



  • Ne možeš taknuti cvijet
    a da ne uznemiriš zvijezdu


    Francis Thomps






    Pogledaj u nebo i pjevaj
    jer sunce i za tebe
    besplatno sja


    Podijeli svoj kruh
    bolje će prijati
    Podijeli svoju sreću
    i postati će veća

    Volim nebo
    u tvojem srcu.
    Hvala za sve za što
    ne nalazim riječi

    I ti si jedan od anđela
    koje Bog šalje u svijet
    da usrećuje ljude
    da posve tiho,
    ali iz dana u dan
    sade cvijeće sreće
    u živote
    zaboravljenih ljudi


    Phil Bosmans





    Ljubav je jedino blago
    koje se umnaža dijeljenjem

    Mi smo anđeli
    samo sa jednim krilom;
    možemo letjeti jedino
    ako se zagrlimo


    Bruno Ferrero






    Ljubav je jedina sloboda na svijetu
    jer tako oplemeni duh
    da ni ljudski
    ni prirodni zakoni
    ne mogu promijeniti
    njegov smjer


    Halil Gibran


    Svatko je savršeno savršen

    Osho






    Baš kao što rosa pomaže
    rastu cvijeta
    tako i unutarnja
    i vanjska ljubaznost
    potiću rast prijateljstva


    Paramahansa Yogananda





    Rekao sam drvu badema
    brate, pričaj mi o Bogu
    i gle, badem je procvjetao


    Sv. Franjo



    " Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
    Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
    Ne vjeruj zato što je to zapisano,
    Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
    Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
    Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."


    Budha





    Tko ne zna, a ne zna da ne zna
    opasan je, izbjegavajte ga!

    Tko ne zna, a zna da ne zna
    dijete je, naučite ga!

    Tko zna, a ne zna da zna
    spava, probudite ga!

    Tko zna i zna da zna
    mudar je i slijedite ga!

    Konfucije



    ZAMISLI




    Zamisli da nema raja
    Lako je ako pokušaš
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas,
    Zamisli sve ljude
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema,
    Učiniti to teško nije,
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije,
    Zamisli sve ljude
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.

    Zamisli posjeda da nema,
    Ako možeš, to me čudi,
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.


    Preveo:Vedran


    Autor:John Lennon




    Ne možemo činiti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju

    Majka Tereza





    Stvari ne vidimo onakvima kakve jesu, nego onakvima kakvi smo mi

    Talmud






    Za duhovno putovanje postoji samo jedan kraljevski put...ljubav

    Ljubi sva bića ; to je dovoljno

    Postoji samo jedan jezik - jezik srca

    Postoji samo jedna rasa - rasa čovječanstva

    Postoji samo jedna religija - religija ljubavi

    Postoji samo jedan Bog - On je sveprisutan


    Sri Sathya Sai Baba




    Ljubav je izvor mira
    Bog je izvor ljubavi


    Isus