Marketing
Prosuđujem ... osuđujem...
Autor slike: meni nepoznat
Životna je škola staza puna trnja
A svaki je trn sa svrhom stvoren
Životna je škola staza puna zrnja
A svaki je plod sazrijevanjem oboren.
I tako mek, pun ljubavi i slasti
Možda je baš očuvan, trnovitom granom,
Krasio ga cvijet koji mogao je cvasti
Trnjem okružen, a napajan hranom.
Nevidljivom, nutarnjom, koju Svjetlost ljubi
Još dok je k'o maleno zrnašce bilo
Koje posijao je dodir, možda nježan, možda grubi
Svu svoju životnost, u njega je slilo.
A ponekad …tako često griješim…
Nagazim na zrno, ili trn otkinem
Mišlju vođena da prepreke se riješim
U zaborav pohranjujem, ni da se izvinem.
Nego trn prosuđujem po oštrini vrha
I što se očešao o energiju moju
Sve dok ne sagledam što bila mu je svrha
U njemu ću vidjeti tek zamućenu boju.
Koju zatim osuđujem, jer drugačije blista
I tako se iznova vrtimo u krugu
Sve nas Svjetlost ljubi,i za sve je ista!
Tek igra se u dušama, čineći dugu.
Post je objavljen 10.11.2010. u 06:49 sati.