Istine jedne Sablje

petak, 16.03.2012.

Put u Egipat - 2. dio

Još iz aviona sam bila očarana pustinjom. Iako se u prvom trenu činilo kao da je netko jako precizno posložio masu identičnih kućica iz Monopolya u točno određene blokove, zapravo se radi o dijelovima zemlje koje su uredili i izgradili za život ovi nadasve produhovljeni ljudi.
Već po samom izlasku iz aviona dočekao me predstavnik agencije koja je organizirala putovanje. Ime mu je Kamal. Čovjek širokog osmjeha dočekao me s mojim imenom ispisanim na A4 papiru. Proveo me kroz aerodrom iznenađujućom brzinom pritom vješto rješavajući svu (ne)moguću papirologiju i provjere. Odmah sam dobila instrukcije vezane za dolar koji je mjera skoro svega, egipatsku funtu čije su kovanice maksimalno ignorirane, visa zaljepljena u putovnici poput najintimnije poruke u spomenaru. Prolaz kroz aerodrom obično traje oko 1,5 sat no mi smo prošli za 15ak minuta što je Kamal objasnio komentarom uz osmjeh „you are like a v.i.p to us“ :-). Prtljagu smo čekali prije nego je bila spremna i dostupna. Toliko smo bili brzi.
Prije odlaska na put dobivala sam razna upozorenja poput „ne izazivajte pozornost, pokušajte biti neprimjetni, izbjegavajte kontakte ....“. Ja sam plavuša kreštavog glasa, velikih očiju koje vole gledati i lica koje se voli smijati. Nenamjerno sam prekršila sam sva upozorenja. Prmatrala sam i upijala apsolutno sve što se oko mene događalo. Čekajući prtljagu i čavrljajući s Kamalom, susrela sam se oči u oči s
Tradicionalnim egipćanima od čijeg ledenog dubokog pogleda mi se ledila krv u žilama. Lovila sam pogledom i neke od najljepših muških lica koje sam ikad vidjela, čije fotografije bih rado pričvrstila magnetom za svoj frižider doma :-). Ama baš ni jedna žena mi nije uzvratila osmjeh koji sam dijelila gledajući kako im djeca razuzdano, divlje i bez ikakve kontrole trče uokolo.
Izašli smo van i Kamal je ustvrdio da je moja crvena putna torba u mnoštvu crnih kofera „special, small, cute, just like you“. Uz pregršt komplimenata i broj telefona za slučaj da zatrebam pomoć, predao me u ruke vozača koji .... ne govori engleski. Vožnja do hotela traje otprilike 1,5 sat kroz najneobičniji promet koji sam ikad vidjela.
Iz 3 trake u jednom smjeru, vrlo neobičnim načinom bez nervoze i ljutnje, ceste kao da se same prošire u 6 traka u jednom smjeru. Zapravo, vozači traže samo malo slobodnog prostora kojeg naoko gotovo da nikad nigdje nema, uz malo nježne trube u dva takta i uz potpuno razumjevanje ostalih sudionika u prometu,kao da surfate cestom i uspjevate se provući kao kroz ušicu igle posred neke od traka. Nema deranja, psovanja ni naglog kočenja. Kočenja uopće nema osim kad ste stigli na cilj. Jednostavno svi stalno idu :-).
I nema sudara. Tu i tamo možete naići na gomilu smeća nasred ceste ili pepsi limenku koja leti zrakom ali i gumu koja se razletila napola, no tada jednostavno istom brzinom nastavite i bez okretanja u stranu zaobiđete jer nekim čudom svi vam se pomaknu baš koliko vam treba da zaobiđete prepreku. I opet kao rijeka, svi nastavljaju svojim tokom istim tempom. Nevjerojatno.
Zbog 23 stupnja koji su ovdje prilično velika promjena nakon strašne zime i 10 stupnjeva, bila sam na svakom koraku nepotrebno počašćena klimom i 18stupnjeva od kojih sam ježila.
Unatoč pomanjkanju komunikacije, uživala sam u vožnji do hotela. Sve je bilo jako umirujuće unatoč vrlo živoj atmosferi na svakom koraku. Pustinja, skoro sve otalo u bojama pijeska, modeli automobila koje u Europi nije moguće vidjeti već barem 20 godina, sedmorica odraslih u malom kamiončiću za troje koji prevozi pijesak kojeg vjerojatno pola više neće biti dok stigne na odredište.
Sudar starog i novog svijeta je nešto što prožima sve i svakog u ovoj zemlji. Pokraj strae nikad dovršene ali u međuvremenu za vrijeme revolucije napola uništene zgrade, raste jedno cijelo novo naselje kičastih zgrada pod nazivom „modern life, available 2012“. Policija na svakom bitnijem skretanju provjerava svakog drugog putnika s puškom obješenom na jedno rame, dok 100 metara niže očito siromašni egipćanin prodaje piće na plastične čaše uz cestu koja je prometnija od naše A1 ili A3 usred sezone, pa povremeno opušteno pretrči svih 12 traka ove ceste do prijatelja s kojim sjedne pod šator i uz aktivan govor tijela prikrati vrijeme. Prijatelj mu pak prodaje banane obješene o visoki obični štap koje više nisu baš tako žute od sloja pjeska na njima ali obojica veselo mašu i glasno pozdravljaju poznanika koji prolazi u Peugeotu 504 iz kojeg trešti Adele i „Someone like you“. (pitajte googla kako izgleda spomenuti auto :-).
Odjednom iz ničeg i usred ničega stižemo do ogromnog hotela koji se nalazi u kompleksu pod nazivom Dreamland. Nakon provjere auto-bombe, prtljage i putovnice, vozač me pozdravlja sa Godbye i toplim pogledom uz naklon.
Prije ulaska u hotel ponovno prolazim provjere svega što imam sa sobom ali uz beskrajno srdačnu dobrodošlicu na svakom koraku. Kad kažem na svakom koraku, mislim doslovno tako. Svakih nekoliko koraka sam iz nečijih ruku bila predana u neke nove ruke baš poput mojih torbi koje su svuda nosili zamnom.
Nakon check-ina konačno sam stigla do sobe. Sobe izgleda poput sobe za kraljevne usred nekog straog dvorca, s terasom uz bazen do kojeg vodi moj mali vlastiti vrt u kojem ima okruglo stolić i okrugle stolce. Baš sam se osjećala kao princeza :-). Poželjela sam obući dugu lijepu haljinu od najfinijeg pamuka i ogrnuti se velom, do te mjere me obuzeo duh ove zemlje sa svakim novim dahom.
Sjela sam i osjetila ..... mir.

... nastavit će se ....

- 13:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.03.2012.

Put u Egipat - 1. dio

Krenula sam na put vrlo mirna. Jako volim luke. Ponekad sam znala maštati kako bi bilo živjeti u nekom od lučkih gradova poput stare Rijeke ili Trsta ...
Volim i zračne luke :-). Nisam nikad mislila da će mi aerodromi postati toliko poznati tereni, ali drago mi je da jesu. To je mjesto koje je baš uvijek živo, to je mjesto gdje svi ostavljamo nešto za sobom i s tog mjesta krećemo nekamo prema nečemu. To je mjesto na kojem se ne zadržavamo više nego što baš trebamo i moramo. Tu nema straha od učmalosti, od onog močvarnog osjećaja da stojimo na mjestu i ne mičemo se. Aerodrom (kao i sve ostale luke) je mjesto promjene i izmjene. Tu smo da samo kad dolazimo, odlazimo i zapravo samo prolazimo. Možda mu baš ta „prolaznost“ i promjena daju jednan poseban šarm.
Odletila sam za Kairo i jako sam se nadala da ćemo imati razigranog pilota koja će nam baš htjeti priuštiti osjećaj da zaista letimo. Osim činjenice da smo se odvojili od tla, često se piloti zapravo trude biti vrlo mirni kako bi nam osigurali da baš ništa ne osjetimo, a putnici obično pohvale let na kojem je bio „odličan pilot koji se pobrinuo da ništa ne osjetimo“. :-)
Pa kad već letimo, kad smo zaista visoko na nebu, kad nam je zaista zemlja negdje dolje, ispod, kad smo već stvarno tako blizu oblaka, ne bi li trebali htjeti to doista i osjetiti i proživjeti i doživjeti. Barem malo se nagnuti, barem malo se poigrati .... :-) Kako nakon zalogaja drage mi hrane, odbijam piti odmah nakon i želim još malo uživati u okusu dobrog zalogaja, kako u ljubavi baš želim „poginuti“ do kraja, tako želim doista osjetiti da .... letim! :-)
Odlazim u trenutku kad se trudim ponovo naći i učvrstiti ravnotežu i staloženost koje sam nakratko izgubila. Unatoč činjenici da doista nisam osoba od manijakalne kontrole nad svim i svakim, imam potrebu misliti da držim „konce u svojim rukama“, da imam kakvu takvu kontrolu nad svojim životom. Hodala sam zadnjih mjeseci malo nesigurnim korakom. Izgubila sam ravnotežu između privatnog i poslovnog, ili bih previše radila ili pak premalo, ili bih nešto rušila ili se ubila gradeći nešto sasvim drugo, ili bih jela previše puta dnevno preobilne obroke ili bih postila cijeli dan. Nekada je san bježao od mene k'o vrag od tamjana a nekada sam bila spremna danima samo .... spavati. Kako god, nesigurnih nogu sam se kretala u nadi da će tlo ponovno biti čvrsto i sigurno. Obzirom da je puno toga u mom životu mojih ruku djelo, tlo je bilo tu taman kakvo treba biti. Trebalo je još samo ukrotiti noge. Ako ste jedna od onih žena koje ne nose štikle baš svaki dan nego tek povremeno pristajete na njih, tada znate osjećaj kada dođe taj dan kad ste spremne, kad ih želite, kad se tako dobro osjećate na tim visokim petama, ali unatoč sigurnom koraku i stavu na kojem vam svi taj dan zavide, unatoč tome jedno obično hodanje traži potpunu koncentraciju. :-) E, tako sam hodala, a htjela sam ponovno u potpunosti uživati baš kao nekada. Opuštena i mirna biti sigurna u svoj korak.

Zakoračila sam na egipatsko tlo i zaljubila se na prvi pogled u jedan sasvim drugačiji svijet!

... nastavit će se :-)

- 20:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.03.2012.

Osvojiti ili usvojiti?

Osvojili smo sav živi svijet na Zemlji. Osvajamo roditelje dok smo maleni. Osvajamo odrasle dok i sami odrastamo. Osvajamo prijatelje. Osvajamo naklonost profesora. Osvajamo partnere. Osvajamo kolege i suradnike a onda se polakomimo i osvajamo tržišni teritorij onoga čime se bavimo. Osvajamo nove destinacije kamo otputujemo. Osvajamo druge zemlje i tuđa mora. Osvajamo nove svjetove i planete. Osvajamo svemir. Što kad ga jednom osvojimo?
Od kud nam tolika potreba konstantno osvajati? Potreba za osvajanjem je poprimila već tolike razmjere da osjećamo istinsku potrebu i da nas same netko i nešto stalno osvaja.
Ne bi li trebali težiti da smo osvojeni jednom i zauvijek? Ovdje govorim o intimnoj želji čovjeka kao pojedinca.
Nije li već odavno sve što nam treba osvojeno i naše je? Ovdje govorim o čovjeku kao pripadniku ovog svijeta u kojem živi.
Za čim tako očajnički tragamo? Što to tako grčevito zapravo osvajamo? Ovdje govorim o ljudskoj vrsti generalno. :-)
O čemu govorim?
Imam toliko puno raznolikih odgovora i svaki od njih bi mogao biti točan.
Ako pitate mog prijatelja Google-a što znači osvajati, odgovorit će vam sljedeće:
• Treba vratiti dugove i osvajati bodove za Euroligu...
• iPhone nastavlja osvajati tržište
• 'Želim osvajati velike naslove!'
• Odlazim, dosta mi je! Želim osvajati naslove
• Saznajte kako osvajati cure na Facebooku
• 'Tek sam počela osvajati svijet!'
• Želimo vozača koji može osvajati bodove
• Osvajati ili biti osvojen/a?
• Kako naučiti osvajati žene ?
Ovo su samo neki od približno 54.200 rezultata pretrage. Rezultati za „osvojiti“ su za nijansu drugačiji no još uvijek na apsolutno istom tragu kao i za „osvajati“.

Na prvom hrvatskom jezičnom portalu na koji sam naišla za „osvojiti“ pak kažu sljedeće:
1. zauzeti čije teritorije
2. pronaći neotkrivene ili malo poznate predjele
3. uspeti se na vrh najviših planina
4. spustiti se u velike dubine
5. postići iznimne rezultate u sportu [osvojiti prvenstvo; osvojiti medalju]
6. razg. uspjeti u udvaranju
7. ovladati radnim procesom i tehnologijom [osvojiti tehnologiju]

E sad, sve odgovore iz skupine „riječnik“ možemo ovako ili onako povezati s odgovorima koje nam nudi Google. Nisam uopće sigurna da je to dobro, posebno ako istaknem da je jedan od odgovora „iPhone nastavlja osvajati tržište“. Ovdje smo čak i neživim stvarima iz života dali moć da nas osvajaju samo da budemo osvojeni. Ili je to možda potreba stvaratelja iPhone-a da osvoje još malo nekoga ili nečega. Sasvim je svejedno jer dovoljno je tragično da iPhone osvaja :-)

Kroz frazeologiju će nas osvajanje dovesti do „tražiti svoj predmet, dio čega, zahtijevati povrat, isplatu, biti rezultat neumoljivog slijeda događaja [došao vrag po svoje...među svojima među istomišljenicima, sebi sličnima; otpjevati (odraditi, završiti itd.) svoje (u raznim kontekstima i situacijama u značenju da je tko došao do kraja čega) [odživio svoje, više nema što posebno čekati u životu, sve je prošao u životu što je bilo najljepše, najvažnije i najplodnije]; svak zna svoju, traži potrebno znanje i vrijeme; svoj svome, biti na svoju ruku biti poseban, neobičan;biti svoje glave biti tvrdoglav, svojevoljan;biti svoj čovjek biti materijalno neovisan;
Žao mi je ako sam te umorila s ovim nabrajanjem no učinila sam to s razlogom. :-)

Etimologija će nas pak od praslavenskih i staroslavenskih korjena dovesti do puno jednostavnijeg odgovora na pitanje o osvajanju. Odgovori su: svoj i sebe. Otuda korjen riječi osvajanje. Je li to i izvor potrebe za osvajanjem?
Osvajamo li zapravo čitavo vrijeme sebe. Tražimo li grčevito način da budemo svoji? Da se dokažemo? I kad se jednom nađemo, kome se to još moramo dokazati?
Ali, Bože sveti, jesmo li zaista otišli tako daleko, da se pokušavamo pronaći kroz bodove, tržište, iPhone, medalje, nepoznate žene i muškarce i mislimo li zaista da moramo osvojiti svijet da bi pronašli sebe?

Usvojiti možemo znanje, dupina, šišmiša, dijete, želimo usvojiti zdrave navike. Čak i riječnik kaže da osim što usvojiti znači „uzeti dijete pod svoje, dati tuđem djetetu prava djeteta iz krvnog srodstva“, usvojiti primarno znači prihvatiti, primiti, odobriti, složiti se s čime [usvojiti mišljenje] i shvatiti [usvojiti znanja].
Učinilo mi se prejednostavno u usporedbi s „osvajanjem“ pa sam krenula dalje no nema dalje osim do „svoj“. Svoj, koji po svojoj definiciji znači: koji pripada, vlastiti, koji je izvoran, poseban, nezavisan, originalan, blizak, prisan, srodan.

Želimo li na kraju osvajati i osvojiti, ili bi nam ipak trebalo biti puno važnije da usvojimo?
Osvojiti ili usvojiti i sebe i ostale oko sebe?

Veseli me arogantno vjerovati da usvajam ljude oko sebe.
Volim misliti da kroz vrijeme koje odmiče, uspješno usvajam i samu sebe.
No, ipak, zasigurno nam svima ostaje potreba da nas osvoji pa usvoji netko, jednom i zauvijek. :-)

- 14:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.03.2012.

Ako ikada ...

...

Ako ikada poželiš čitati neko staro pismo, neka to bude ovo.
Ako se ikada preplašiš da ne volim te više, neka ti ovo bude izvor na koji ćeš se vraćati i iznova znati.
Ako se ikada zapitaš da li te još volim, neka ovdje nađeš uvijek isti odgovor. Da. Volim te još.
Ako ikada zaboraviš tko si, neka odgovore nađeš u svim razlozima moje ljubavi.
Sve si ono što volim. Sve moje ljubavi oduvijek, sada i zauvijek, sve moje ljubavi se kao rijeke slijevaju u jedno te isto more.
Nosiš u sebi mir koji volim, govoriš tišinom koju volim, imaš moć kakvu volim, poznaješ radost i zadovoljstvo, ti si strast, ti si taj.
U tebi se slijevaju sve moje ljubavi.
Ti si moje more.

- 16:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>