Osvojili smo sav živi svijet na Zemlji. Osvajamo roditelje dok smo maleni. Osvajamo odrasle dok i sami odrastamo. Osvajamo prijatelje. Osvajamo naklonost profesora. Osvajamo partnere. Osvajamo kolege i suradnike a onda se polakomimo i osvajamo tržišni teritorij onoga čime se bavimo. Osvajamo nove destinacije kamo otputujemo. Osvajamo druge zemlje i tuđa mora. Osvajamo nove svjetove i planete. Osvajamo svemir. Što kad ga jednom osvojimo?
Od kud nam tolika potreba konstantno osvajati? Potreba za osvajanjem je poprimila već tolike razmjere da osjećamo istinsku potrebu i da nas same netko i nešto stalno osvaja.
Ne bi li trebali težiti da smo osvojeni jednom i zauvijek? Ovdje govorim o intimnoj želji čovjeka kao pojedinca.
Nije li već odavno sve što nam treba osvojeno i naše je? Ovdje govorim o čovjeku kao pripadniku ovog svijeta u kojem živi.
Za čim tako očajnički tragamo? Što to tako grčevito zapravo osvajamo? Ovdje govorim o ljudskoj vrsti generalno. :-)
O čemu govorim?
Imam toliko puno raznolikih odgovora i svaki od njih bi mogao biti točan.
Ako pitate mog prijatelja Google-a što znači osvajati, odgovorit će vam sljedeće:
• Treba vratiti dugove i osvajati bodove za Euroligu...
• iPhone nastavlja osvajati tržište
• 'Želim osvajati velike naslove!'
• Odlazim, dosta mi je! Želim osvajati naslove
• Saznajte kako osvajati cure na Facebooku
• 'Tek sam počela osvajati svijet!'
• Želimo vozača koji može osvajati bodove
• Osvajati ili biti osvojen/a?
• Kako naučiti osvajati žene ?
Ovo su samo neki od približno 54.200 rezultata pretrage. Rezultati za „osvojiti“ su za nijansu drugačiji no još uvijek na apsolutno istom tragu kao i za „osvajati“.
Na prvom hrvatskom jezičnom portalu na koji sam naišla za „osvojiti“ pak kažu sljedeće:
1. zauzeti čije teritorije
2. pronaći neotkrivene ili malo poznate predjele
3. uspeti se na vrh najviših planina
4. spustiti se u velike dubine
5. postići iznimne rezultate u sportu [osvojiti prvenstvo; osvojiti medalju]
6. razg. uspjeti u udvaranju
7. ovladati radnim procesom i tehnologijom [osvojiti tehnologiju]
E sad, sve odgovore iz skupine „riječnik“ možemo ovako ili onako povezati s odgovorima koje nam nudi Google. Nisam uopće sigurna da je to dobro, posebno ako istaknem da je jedan od odgovora „iPhone nastavlja osvajati tržište“. Ovdje smo čak i neživim stvarima iz života dali moć da nas osvajaju samo da budemo osvojeni. Ili je to možda potreba stvaratelja iPhone-a da osvoje još malo nekoga ili nečega. Sasvim je svejedno jer dovoljno je tragično da iPhone osvaja :-)
Kroz frazeologiju će nas osvajanje dovesti do „tražiti svoj predmet, dio čega, zahtijevati povrat, isplatu, biti rezultat neumoljivog slijeda događaja [došao vrag po svoje...među svojima među istomišljenicima, sebi sličnima; otpjevati (odraditi, završiti itd.) svoje (u raznim kontekstima i situacijama u značenju da je tko došao do kraja čega) [odživio svoje, više nema što posebno čekati u životu, sve je prošao u životu što je bilo najljepše, najvažnije i najplodnije]; svak zna svoju, traži potrebno znanje i vrijeme; svoj svome, biti na svoju ruku biti poseban, neobičan;biti svoje glave biti tvrdoglav, svojevoljan;biti svoj čovjek biti materijalno neovisan;
Žao mi je ako sam te umorila s ovim nabrajanjem no učinila sam to s razlogom. :-)
Etimologija će nas pak od praslavenskih i staroslavenskih korjena dovesti do puno jednostavnijeg odgovora na pitanje o osvajanju. Odgovori su: svoj i sebe. Otuda korjen riječi osvajanje. Je li to i izvor potrebe za osvajanjem?
Osvajamo li zapravo čitavo vrijeme sebe. Tražimo li grčevito način da budemo svoji? Da se dokažemo? I kad se jednom nađemo, kome se to još moramo dokazati?
Ali, Bože sveti, jesmo li zaista otišli tako daleko, da se pokušavamo pronaći kroz bodove, tržište, iPhone, medalje, nepoznate žene i muškarce i mislimo li zaista da moramo osvojiti svijet da bi pronašli sebe?
Usvojiti možemo znanje, dupina, šišmiša, dijete, želimo usvojiti zdrave navike. Čak i riječnik kaže da osim što usvojiti znači „uzeti dijete pod svoje, dati tuđem djetetu prava djeteta iz krvnog srodstva“, usvojiti primarno znači prihvatiti, primiti, odobriti, složiti se s čime [usvojiti mišljenje] i shvatiti [usvojiti znanja].
Učinilo mi se prejednostavno u usporedbi s „osvajanjem“ pa sam krenula dalje no nema dalje osim do „svoj“. Svoj, koji po svojoj definiciji znači: koji pripada, vlastiti, koji je izvoran, poseban, nezavisan, originalan, blizak, prisan, srodan.
Želimo li na kraju osvajati i osvojiti, ili bi nam ipak trebalo biti puno važnije da usvojimo?
Osvojiti ili usvojiti i sebe i ostale oko sebe?
Veseli me arogantno vjerovati da usvajam ljude oko sebe.
Volim misliti da kroz vrijeme koje odmiče, uspješno usvajam i samu sebe.
No, ipak, zasigurno nam svima ostaje potreba da nas osvoji pa usvoji netko, jednom i zauvijek. :-)
Post je objavljen 11.03.2012. u 14:56 sati.