Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
30.11.2018., petak
gospodin Mačak, 3. nastavak kratke priče
 Kako je ljeto odmicalo nevidljivi mačak postajao je sve vidljiviji, no još uvijek samo na fotografijama. Od niza fotografija snimljenih u njezinu vrtu isprva samo na jednoj, pa na dvije tri, a potom gotovo na svakoj. S početkom rane jeseni Rose je nepogrješivo pogađala gdje će ga u svome vrtu naći. Na omiljenom mu mjestu pod hranilocom za ptice, uz vriježe dragoljuba koje su pružaju na travnjak, na vrtnoj ogradi, na rubu vrtnog jezerca kako promatra zlatne ribice ... Rose je pratila njegov nevidljiv trag od jutra do večeri. U trgovini za kućne ljubimce kupila je mačju hranu i lijepu keramičku zdjelicu u obliku mačje glave. Napunila bi zdjelicu hranom a zatim na nizu snimaka gledala kako se zdjelica prazni. Te je godine miholje ljeto trajalo dugo, večeri su bile tople, vrt u još uvijek ljetnom ruhu. Rose bi do kasnih večernjih sati sjedina u dnu vrta na vrtnoj klupi, osluškivala i promatrala. Ponekad bi na svjetlu mjesečine primijetila kako se vlati trave povijaju pod nečujnim mačjim koracima. Jedne večeri, kad ju je pljusak nalik ljetnom potjerao u kuću, Rose je zbog sparine ostavila otvorena vrata. Zaspala je ne zatvorivši ih. Probudila se usred noći. Kiša je prestala, oblaci se razišli, u vrtu obasjanom mjesečinom kapi kiše caklile su se na travkama, listovima i laticama. Na pločicama u predsoblju tragovi mačjih šapa. Rose ih je iz predsoblja pratila u jednu pa u drugu sobu. Na velikoj fotelji prekrivenoj mekom prostirkom ocrtavao se trag sklupčanog mačjeg tijela. Konačno si se odvažio ući u kuću – prošaptala je Rose.  (nastavak slijedi) |
- 12:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #
29.11.2018., četvrtak
gospodin Mačak, 2. nastavak priče
 Mačka nije bilo na vidiku ni slijedećih dana. Izmicao je Roseinu pogledu no ne i oku njezine kamere. Neko vrijeme je ostavljao samo tragove. Rose je na fotografijama otkrivala znakove njegova prisustva u otiscima mačjih šapa na pijesku, u čupercima dlake na glavici ukrasnog čička i trnovitim grančicama pasjeg trna. Igraš se skrivača sa mnom? nasmijala bi se Rose otkrivajući tragove. Igra skrivača. Bila je to jedina od igara koja uključuju suigrače u kojoj je Rose u djetinjstvu bila vješta. Nitko se nije znao sakriti bolje od Rose. Skrila bi se tako dobro da su je suigrači nakon uzaludnog traženja prestajali tražiti. Bila je to jedina ‘društvena igra’ u kojoj je Rose uvijek bila pobjednik. Pobjednik bez pobjede, jer kad bi izišla iz skrovišta ustanovila bi da je više nitko ne traži. Onaj koji se zna vješto skriti izvješti se i u otkrivanju tuđih ‘skrivališta’. No, u tom dijelu igre skrivača Rose nije uživala, takva je pobjeda nije zanimala. Kad bi došao njezin red da uzvikne – Tko se nije skrio, magarac je bio – Rose bi najčešće odustala od igre. Jer, još dok je žmurila licem okrenuta zidu, osluškujući trčeće korake druge djece, Rose bi iza spuštenih vjeđa vidjela kamo ti koraci vode i točno znala gdje će koga naći. Dosadilo joj je ‘pretvaranje’ kako nekoga ne može pronaći samo zato da ne pokvari igru. Rose nije marila za takve pobjede, stoga je vremenom posve odustala od igre s drugom djecom. No, sada je riješila ne odustati premda je slutila – Ovaj joj je suigrač ravan u vještini skrivanja.  (nastavak slijedi) |
- 12:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #
28.11.2018., srijeda
gospodin Mačak, kratka priča ...
 Prve je fotografije Rose snimila na putovanjima. Za album uspomena, kad više ne budem mogla putovati – pomislila je kupujući svoj prvi fotić. U njezinom albumu uspomena uskoro su se počele gomilati fotografije. Obitejska okupljanja, portreti djece iz Roseine obitelji, vedute njezina rodnog grada ... Vremenom je fotografija s putovanja bivalo sve manje, čak su i fotografije snimljene na gradskim ulicama i na obali voljene rijeke postajale sve malobrojnije. Kao da su se povukle pred sličicama njezina vrta. Lijepa lica maćuhica, latice majskih ruža, puževe kućice, kukci zarobljeni u vrčićima biljki mesožderki, ljubičasta zvonca vilca i plavi zvončići ladoleža, kapljice kiše na listovima dragoljuba, zlatni brezini listići na još uvijek zelenom travnjaku, prve pahulje na crvenim bobicama božikovine ... Rose je svakoga dana snimala na desetke vrtnih fotografija, veselio ju je taj pogled na vrt kroz objektiv fotoaparata, činilo joj se da joj on pomaže vidjeti ono što bi bez njega možda previdjela. Voljela je i trenutak kad bi fotografije prebacila na računalo, kad bi se vrijeme oteto zaboravu ponovo otvorilo pred njezinim očima. ... Jednog majskog prijepodneva Rose je sjedila pred ekranom računala i pregledavala fotografije snimljene toga jutra. Sve se na tim fotografijama savršeno poklapalo s trenutkom u kojem je izabrala kadar i škljocnula fotićem. Postajem sve vještija – pomislla je. A onda je na svoje iznenađenje na jednoj fotografiji vidjela nešto doista neobično - veliki tigrasti mačak sjedi u podnožju hranice za ptice i gleda je raznobojnim očima. Jedno oko jantarno žuto, šarenica drugog kao posuta smeđim pjegama. Otkud sad on? zapita se Rose. Bila je sigurna - Kad je škljocnula fotoaparatom na pločicama ispod hranilice za ptice bilo je samo rasuto zrnje. Ne bi mi promakao ni mrav a kamoli mačak. I to tako velik mačak! Ustala je i požurila u vrt. Vrapci su živkali razbacujući zrnje iz hranilice. Nikakvog mačka nije bilo na vidiku. (nastavak slijedi)  |
- 15:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #
25.11.2018., nedjelja
mačje pismo ...
 mačke mi pretrčavaju preko otvorenih knjiga stvarajući bijele šumove između riječi na svakoj stanu malo je izdube naprave jazbine u njima prespavaju popodne mačke mi pretrčavaju preko otvorenih knjiga i vidim čine to spretno: iz priče izvuku muziku pristajem na njihovu igru pa plešemo po čitave dane rečenicu oblikujemo u lončić (ako niste znali jezik je od gline) a riječi pretočimo u vino: u zimsko doba kuhamo ga na laganoj vatri iznad otvorenih knjiga maštamo o novoj alkemiji slova (Branislav Oblučar: Mačje pismo)  narodni recept protiv očajanja kaže da treba leći i položiti na trbuh crno mače dva sata ako je bolest na smrt a sat ako je tuga prolazna u lakšim slučajevima depresije prihvatljive su i sive ili žute (Branislav Oblučar: Mačje pismo) |
- 23:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #
11.11.2018., nedjelja
You Got Me Singing
 You got me singing Even tho’ the news is bad You got me singing The only song I ever had You got me singing Ever since the river died You got me thinking Of the places we could hide You got me singing Even though the world is gone You got me thinking I’d like to carry on You got me singing Even tho’ it all looks grim You got me singing The Hallelujah hymn You got me singing Like a prisoner in a jail You got me singing Like my pardon’s in the mail You got me wishing Our little love would last You got me thinking Like those people of the past You got me singing Even though the world is gone You got me thinking I’d like to carry on You got me singing Even tho’ it all went wrong You got me singing The Hallelujah song Oznake: song |
- 11:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
