Mačka nije bilo na vidiku ni slijedećih dana.
Izmicao je Roseinu pogledu no ne i oku njezine kamere. Neko vrijeme je ostavljao samo tragove.
Rose je na fotografijama otkrivala znakove njegova prisustva u otiscima mačjih šapa na pijesku, u čupercima dlake na glavici ukrasnog čička i trnovitim grančicama pasjeg trna.
Igraš se skrivača sa mnom? nasmijala bi se Rose otkrivajući tragove.
Igra skrivača.
Bila je to jedina od igara koja uključuju suigrače u kojoj je Rose u djetinjstvu bila vješta. Nitko se nije znao sakriti bolje od Rose. Skrila bi se tako dobro da su je suigrači nakon uzaludnog traženja prestajali tražiti. Bila je to jedina ‘društvena igra’ u kojoj je Rose uvijek bila pobjednik. Pobjednik bez pobjede, jer kad bi izišla iz skrovišta ustanovila bi da je više nitko ne traži.
Onaj koji se zna vješto skriti izvješti se i u otkrivanju tuđih ‘skrivališta’.
No, u tom dijelu igre skrivača Rose nije uživala, takva je pobjeda nije zanimala.
Kad bi došao njezin red da uzvikne – Tko se nije skrio, magarac je bio – Rose bi najčešće odustala od igre.
Jer, još dok je žmurila licem okrenuta zidu, osluškujući trčeće korake druge djece, Rose bi iza spuštenih vjeđa vidjela kamo ti koraci vode i točno znala gdje će koga naći. Dosadilo joj je ‘pretvaranje’ kako nekoga ne može pronaći samo zato da ne pokvari igru. Rose nije marila za takve pobjede, stoga je vremenom posve odustala od igre s drugom djecom.
No, sada je riješila ne odustati premda je slutila – Ovaj joj je suigrač ravan u vještini skrivanja.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 29.11.2018. u 12:20 sati.