Marketing
gospodin Mačak, 3. nastavak kratke priče
Kako je ljeto odmicalo nevidljivi mačak postajao je sve vidljiviji, no još uvijek samo na fotografijama.
Od niza fotografija snimljenih u njezinu vrtu isprva samo na jednoj, pa na dvije tri, a potom gotovo na svakoj.
S početkom rane jeseni Rose je nepogrješivo pogađala gdje će ga u svome vrtu naći. Na omiljenom mu mjestu pod hranilocom za ptice, uz vriježe dragoljuba koje su pružaju na travnjak, na vrtnoj ogradi, na rubu vrtnog jezerca kako promatra zlatne ribice ...
Rose je pratila njegov nevidljiv trag od jutra do večeri. U trgovini za kućne ljubimce kupila je mačju hranu i lijepu keramičku zdjelicu u obliku mačje glave. Napunila bi zdjelicu hranom a zatim na nizu snimaka gledala kako se zdjelica prazni.
Te je godine miholje ljeto trajalo dugo, večeri su bile tople, vrt u još uvijek ljetnom ruhu. Rose bi do kasnih večernjih sati sjedina u dnu vrta na vrtnoj klupi, osluškivala i promatrala. Ponekad bi na svjetlu mjesečine primijetila kako se vlati trave povijaju pod nečujnim mačjim koracima.
Jedne večeri, kad ju je pljusak nalik ljetnom potjerao u kuću, Rose je zbog sparine ostavila otvorena vrata. Zaspala je ne zatvorivši ih. Probudila se usred noći. Kiša je prestala, oblaci se razišli, u vrtu obasjanom mjesečinom kapi kiše caklile su se na travkama, listovima i laticama.
Na pločicama u predsoblju tragovi mačjih šapa. Rose ih je iz predsoblja pratila u jednu pa u drugu sobu. Na velikoj fotelji prekrivenoj mekom prostirkom ocrtavao se trag sklupčanog mačjeg tijela.
Konačno si se odvažio ući u kuću – prošaptala je Rose.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 30.11.2018. u 12:17 sati.