Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
30.11.2011., srijeda
dobra volja ...
... je najbolja ... photo by rU |
- 08:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #
29.11.2011., utorak
ludara ...
 photo by rU Jedan osječki grafit, snimljen jučer. A danas mi se čini da sam jučer fotkala lice moje današnje migrene. |
- 12:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #
28.11.2011., ponedjeljak
Let's waltz!
 photo by rU |
- 09:31 - Komentari (9) - Isprintaj - #
23.11.2011., srijeda
Tea time ...
 photo by rU S limunom i šećerom? Ili s mlijekom, kao Irci i Englezi? A možda sa žlicom džema, po ruski? |
- 20:31 - Komentari (15) - Isprintaj - #
21.11.2011., ponedjeljak
It was almost ...
... like a song ... photo by rU |
- 20:01 - Komentari (14) - Isprintaj - #
20.11.2011., nedjelja
idu dani ...
|
|
- 20:11 - Komentari (13) - Isprintaj - #
18.11.2011., petak
Mr. Frost ...
|
stiže u posjet ... Kao sitan prah na dnu kutije bombona, Mili Moj ... ... jedna ponovo ispričana priča ... First Frost and Last Rose U jednom je vrtu Zadnja Ruža procvala kasno. Prespavala je Ljeto, snivajući Proljeće, a kad se konačno probudila, već je bila Jesen, već je bilo veče i umorno je jesenje Sunce već bilo na zalasku. Bio je već Studeni i noć bijaše studena. Zadnja je Ruža drhtala i uzdisala, a miris njezinih uzdaha širio se vrtom. Na krilima Noći, u Ružin se vrt spustio Prvi Mraz. Očekivao je u vrtu zateći samo gole grane, opalo lišće i suhe travke pa je, ugledavši Ružu, začuđen zastao: Zar je moguće da cijeli vrt miriše od samo jedne jedine Ruže? Prvi je Mraz Ruži prišao oklijevajući, tek rascvjetala bila je tako lijepa da se bojao dodirnuti joj latice: Ah, kad bih barem Južni Vjetar bio, o kako bih je tada ljubio ... pomislio je. Zašto si propustila Proljeće, Ružice? zapita je. Čekala sam Tebe, Jedini... šapnu Zadnja Ruža Prvome Mrazu, a On joj usnama nježno i strasno taknu latice. ... U studeno svitanje vrt je osvanuo pod injem. Sve u vrtu bijaše ledom okovano, samo je na ružinoj latici, u svjetlu prve Sunčeve zrake, blistala jedna kapljica. Bio je to poljubac Prvog Mraza i Zadnje Ruže. |
- 13:41 - Komentari (8) - Isprintaj - #
16.11.2011., srijeda
Šeherezadina papučica, kraj priče
 photo by rU Šeherezadina papučica, kraj priče Jutro je svanulo. Sunčeva kugla izvirila je na istoku, onako kako je to činila svakoga jutra, od postanka Svijeta. Plavetnilo noći ustuknulo je pred rumenilom zore, pjev slavuja zamuknuo je pred ševinom pjesmom, rosa na laticama ruža u Shahryarovu vrtu počela je hlapiti poput noći koja uzmiče pred novim danom ... Svanulo je ... reče Rose. A sve su priče ispričane do kraja ... Osim naše priče ... odgovori njezin Tamničar. Rose se gorko nasmija: Naša priča? I ta je ispričana odavno, prije no što smo se i ti i ja rodili. Priča koju Sheherezade pričaju od postanka svijeta, priča koju Shahryari navečer požele čuti da bi je ujutro zaboravili ... Samo zato da bi im priča pri svakom ponovnom pripovijedanju bila nova ... odvrati Rosein Slušatelj. ... Rose je prestala brojati dane. Pošto ih je provodila u snu, dani za nju prestadoše postojati. Danju bi utonula u zaborav sna, a noću bi, poput Sheherezade, svome Tamničaru pripovijedala priču za pričom. Odakle su dolazile te priče koje mu je pričala nije ni sama znala. Kad bi započela pripovijedati i njoj bi samoj priča bila nepoznata. A tada bi, pripovijedajući, shvatila da priče ne bira ona nego priče nju. Sa svakom novom ispričanom pričom Rose bi doznala nešto o sebi, sa svakom novom ispričanom pričom Rose bi svome Slušatelju postajala sve većom zagonetkom. Proljetni su se dani produžili u ljetne, noći su postajale sve kraće a Rosein je Tamničar bivao sve gladniji za njezinim pričama. U svitanje bi ljutito uzviknuo: Čini mi se da si tek počela pripovijedati, a jutro je već tu! Te godine ljetni je solsticij skratio noć na svega par sati. Rose je te, najkraće noći u godini, dok je sunce zalazilo, počela pripovijedati novu priču: Perun je sjedio na svom nebeskom tronu, ljut i natmuren. Unatoč neograničenoj božanskoj moći, osjećao se usamljen. Dosadili su mu pokorni podanici koji su u strahu od njegove naprasite naravi koračali oko njega na prstima, povijenih koljena i ramena, spuštena pogleda. Poželio je družicu, sebi ravnu. No, iako je imao moć stvaranja, stvoriti Onu koja bi mu bila ravna bilo je izvan njegove moći. I dok je razmišljao da li da vrijeme prekrati prosipajući munje na zemlju, zabavljajući se ljudskim strahovima, pred noge mu sletje ptičica. Malena, sitnokljuna ptičica pogleda ga bez straha i započe biglisati. Perun se prvo začudi, a onda i naljuti: Zar ne znaš tko sam? Zar se ne bojiš moje moći? Pokretom malog prsta mogao bih te pretvoriti u prah i pepeo ... No, ptičica se nije obazirala na Perunovu prijetnju, nastavila je pjevati a sa svakim otpjevanim tonom njezino je perje postajalo sve blistavije. Žarka svjetlost osvijetli Peruna i odagna njegovu mrzovolju. On posegnu za ptičicom, želio ju je uhvatiti i zadržati. Poželio je da treperava, u svjetlost pretvorena pjesma ostane zauvijek njegova ... Pripovjedaj brže! uzviknu Rosein Slušatelj. Skoro će zora, a ja ne želim čekati do sljedeće večeri da bih čuo je li Perun uspio Žar-pticu uloviti... Može li se uloviti pjesma? Može li se zarobiti svjetlost? odgovori Rose. Ne moraš čekati iduće veče, sad ću ti pokazati kako je priča završila. Ona ustade, raširi ruke poput krila, zavrti se u krug na vršcima prstiju i nestade pred razrogačenim očima svoga Tamničara. On pruži ruke ne bi li je zadržao, no u rukama mu ostade samo jedna njezina papučica. ... Svežite pojaseve, za par minuta slijećemo ... Glas stjuardese prenu Rose iz sna. Ona posegnu za kopčama pojasa i pritom sruši torbicu koja joj je ležala u krilu. Kad se sagnula da je podigne, začuđeni joj se pogled zaustavi na vlastitim stopalima. Jedno joj stopalo bijaše boso, a na drugom stopalu Rose ugleda svilenu papučicu. Gdje li je druga? upita se Rose. No, nije se mogla sjetiti ni kad je papučice kupila, ni kad je jednu od njih izgubila. (kraj priče) U sljedećoj minuti završit će ova novembarska srijeda i ustupiti mjesto četvrtku. I još jedna godina moga života zaokružit će svoj krug. |
- 23:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #
15.11.2011., utorak
Šeherezadina papučica (19), kratka priča
 photo by rU Šeherezadina papučica (19), kratka priča Uvjeriti ga da mu vjerujem ... To je moja jedina, posljednja šansa za bijeg ... pomisli Rose. ... Jedan razlog zbog kojeg bi ptica poželjela ostati u krletci? nasmija se Rosein Tamničar. Mogu ih nabrojati tisuću ... A ipak ću reći samo jedan - strah od letenja! Rose prasnu u smijeh: Sultan Shahryar koji čita Ericu Jong! Povjerovala bih u 999 razloga prije nego u ovaj ... Samo se ti smij, Ptičice ... odvrati On. No, ako te sad zapitam - usuđuješ li se poletjeti sa mnom - kakav ćeš izgovor naći? Onaj kojim bi se izgovorila grlica kad bi je na zajednički let pozvao soko ... odvrati Rose. No, ti nisi prestrašena grlica a ja nisam soko ... A i ne treba mi oko sokolovo da bih vidio da se pod krinkom grlice kriješ, Sokolice ... podrugnu se On. Vidim ja da bi se ti rado poigrao sokolara ... reče Rose ljutito. Na nogu bi mi svezao zvončić kao sokolici pa me pustio da poletim samo zato da tvoje zadovoljstvo lovim. A kad ti se na ruku vratim na glavu bi mi nataknuo onu kapicu koja pogled na slobodno nebo pokriva ... ... I dok još nije dovršila izrečeno, Rose se prisjeti svoga plana. Uvjeriti ga da mu vjeruje ... Upravo sam upropastila svoju posljednju šansu za bijeg! (nastavak slijedi) Za one koji ne prate priču: Mogranj ... |
- 20:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #
12.11.2011., subota
intermezzo
 Saturday in Slow Motion, photo by rU U svakom zrnu neki dan u svakom danu neki san ... dodatak: šetnja Tvrđom i ručak Kod Ruže ... |
- 09:21 - Komentari (13) - Isprintaj - #
09.11.2011., srijeda
Šeherezadina papučica (18), kratka priča
 photo by rU Šeherezadina papučica (18), kratka priča Ako povjeruješ, ostat ćeš? ... povjerenje je kao silazak u duboki zdenac, kao mjesec koji se iza oblaka pojavljuje, kao brod na širokoj pučini oceana, kao ostavljena otvorena vrata, kao uže na kojeg se privezao penjač, kao luk na gotskoj katedrali, kao mirna savjest prije spavanja, kao čvrsti stisak ruke, kao ogrtač koji grije promrzlog, kao tišina nedjeljnog jutra, kao zvjezdani svod za karavane, kao zagrljaj zaljubljenih, kao pjesma radosnog starca, kao miran plamen svijeće, kao igra bezazlenog djeteta ... Rose se sjetila stihova ali ne i imena njihova autora. Povjerovati? Povjerenje je čin vjere ... pomisli Rose. A vjera ne traži dokaza. Vjera je istina kojoj ne treba provjera. Vjera su širom otvorena vrata kroz koja se sumnja ne usuđuje ući. A moj je Tamničar dovoljno lukav da smisli razlog kojem bi i ptica u krletci povjerovala ... pomisli Rose. On je dovoljno samouvjeren da bi povjerovao kako ptica neće izletjeti iz krletke čak ni ako joj otvori vratašca ... Uvjeriti ga da mu vjerujem ... To je moja jedina, posljednja šansa za bijeg ... (nastavak slijedi) |
- 08:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #
05.11.2011., subota
Šeherezadina papučica (17), kratka priča
 photo by rU Tvoje je obećanje znači bilo obmana! uzviknu Rose i proli vino iz čaše koju je donio eunuh. Vino se razli po stolu, prazna čaša ostade u Roseinim drhtavim rukama. U posljednjoj kapi na rubu čaše zablistaše prve zrake rumene zore. Zar si doista povjerovala da ću te pustiti da odeš? zapita Rosein Tamničar smijući se. Zar si doista poželjela da te pustim otići? dodade naglo se uozbiljivši. Rose ljutito tresnu čašom o pod. Tanko kristalno staklo prsnu u tisuću sitnih krhotina a ptice u krletkama koje su ukrašavale sobu uplašeno zalepršaše udarajući krilima o rešetke krletki. Reci mi samo jedan razlog zbog kojeg bi ptica poželjela ostati u krletci ... reče Rose. Samo jedan razlog u koji ću povjerovati i ja ću ... Ostat ćeš? Ako povjeruješ, ostat ćeš? ... Roseino ustreptalo srce na trenutak zastade. Da, ostat ću ... Ako me navedeš da povjerujem, ostat ću do sljedećeg jutra. Ostat ću u Tvojoj krletci do sljedećeg jutra, čak i ako vrata krletke budu širom otvorena. A ako Ti mene do sljedećeg jutra uvjeriš da si ostala svojim izborom, da si ostala zato što si doista poželjela jutro dočekati sa mnom ... Ako me noćas navedeš da u to povjerujem, sutra ujutro bit ćeš slobodna. Slobodna otići ... ili ostati ... (nastavak slijedi) |
- 06:31 - Komentari (14) - Isprintaj - #
02.11.2011., srijeda
Seh duš dan
 photo by rU Čitam Putovanje duša Michaela Newtona, palim dušice i obilazim grobove svojih dragih. A nastavak priče? Bit će. |
- 08:41 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
