Marketing
Šeherezadina papučica (17), kratka priča
photo by rU
Tvoje je obećanje znači bilo obmana! uzviknu Rose i proli vino iz čaše koju je donio eunuh.
Vino se razli po stolu, prazna čaša ostade u Roseinim drhtavim rukama.
U posljednjoj kapi na rubu čaše zablistaše prve zrake rumene zore.
Zar si doista povjerovala da ću te pustiti da odeš? zapita Rosein Tamničar smijući se.
Zar si doista poželjela da te pustim otići? dodade naglo se uozbiljivši.
Rose ljutito tresnu čašom o pod.
Tanko kristalno staklo prsnu u tisuću sitnih krhotina a ptice u krletkama koje su ukrašavale sobu uplašeno zalepršaše udarajući krilima o rešetke krletki.
Reci mi samo jedan razlog zbog kojeg bi ptica poželjela ostati u krletci ... reče Rose.
Samo jedan razlog u koji ću povjerovati i ja ću ...
Ostat ćeš?
Ako povjeruješ, ostat ćeš?
...
Roseino ustreptalo srce na trenutak zastade.
Da, ostat ću ...
Ako me navedeš da povjerujem, ostat ću do sljedećeg jutra. Ostat ću u Tvojoj krletci do sljedećeg jutra, čak i ako vrata krletke budu širom otvorena.
A ako Ti mene do sljedećeg jutra uvjeriš da si ostala svojim izborom, da si ostala zato što si doista poželjela jutro dočekati sa mnom ...
Ako me noćas navedeš da u to povjerujem, sutra ujutro bit ćeš slobodna.
Slobodna otići ... ili ostati ...
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 05.11.2011. u 06:31 sati.