Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
30.07.2011., subota
...
|
Čini mi se da je svaka riječ nepotrebna mrlja na tišini ništavila. (S. Becket) |
- 08:01 - Komentari (18) - Isprintaj - #
28.07.2011., četvrtak
metamorphosis ...
 photo by rU |
- 19:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #
27.07.2011., srijeda
nocturno ...
 photo by rU Hello Darkness, my old friend, I've come to talk with you again ... |
- 22:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #
26.07.2011., utorak
Svjetlost i Tama ...
 photo by rU Nema te tame na ovome svijetu, koja se može suprotstaviti Svjetlosti, makar to bila i svjetlost najmanje svijeće. (Robert Alden) |
- 22:30 - Komentari (12) - Isprintaj - #
25.07.2011., ponedjeljak
treptaj ...
|
... Svjetlosti, Boje, Ljepote ...  photo by rU |
- 21:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #
24.07.2011., nedjelja
Some people feel the rain ...
|
... Others just get wet. (Bob Dylan)    |
- 12:41 - Komentari (8) - Isprintaj - #
23.07.2011., subota
Ain't No Sunshine ...
 photo by rU Let the sunshine Let the sunshine in The sunshine in Let the sunshine Let the sunshine in The sunshine in Let the sunshine Let the sunshine in The sun shine in ... ... Ustvari, ja volim kišu. Blagu kišu koja natapa žedna polja. I volim kad mi kažeš: Ti si moja kiša blaga u proljeće što me budi ti si moja kiša draga što me ima, što me gubi Ti si moja kiša ljetna što mi blaži nesanice moja kiša nježna sjetna što mi ljubi vrat i lice Ti si moja kiša bujna gusta kao zrela jesen moja draga, teška, rujna kad sam sjetan i zanesen Ti si moja kiša hladna što u zimske dane sipi ljubavi i vatre gladna kada led u srcu škripi Padaj kišo, dugo, dugo, padaj danju, padaj noću ja ne želim ništa drugo tebe želim, tebe hoću Padaj kišo dugo, dugo, kišo nježna, kišo blaga, ja ne želim ništa drugo kišo moja, kišo draga ..  P.S. Podnijet ćeš i pljusak, zar ne, Sunašce moje? |
- 09:15 - Komentari (8) - Isprintaj - #
22.07.2011., petak
2-in-1
 photo by rU Paula i Lina, kratka priča ... Paula. Obla, oniža, plavokosa i plavooka, najčešće u plavom, Paula bi najradije hodala bosa ili bi koračala nečujno, u jednostavnim crnim cipelama ravnih gumenih potplata. Pauli bi se ponekad činilo da posjeduje mudrost starosti, a ponekad bi se i sama nasmijala vlastitoj dječjoj naivnosti. Paula je uvijek davala, uvijek poklanjala, uvijek vjerovala, rijetko očekujući nešto zauzvrat. Paula bi se često osjećala nepotpunom, neprilagođenom, nekompatibilnom, poput četvrtastog oblika koji netko silom pokušava utrpati u okruglu rupu. Paula nikada u životu ništa nije namjerno razbila, nikada nije izbrisala ni jednu napisanu riječ, nije zaboravila ni jednu uspomenu, ni lijepu, ni bolnu. Uz vjeru i nadu, Paula je u svojoj plavoj torbici uspomena sa sobom uvijek nosila i sumnju i krivnju. Lina. Zlatokosa, vitka i visoka, Lina je najčešće bila u crvenom. Kročila bi samouvjerenim plesnim korakom, u crvenim cipelama, na potpeticama od 15 centimetara koje bi glasno kuckale u ritmu njezinih koraka. Lini se činilo kao da se rodila toga jutra. Sva njezina sjećanja starija od današnjeg dana kao da su nestala u svitanje. Lina se osjećala tek nastajućom, no ipak već zaokruženom i potpunom, nedirnutom tugom, neobilježenom ožiljcima i sjećanjima. Lina je uživala u tom osjećaju novine i potpunosti, u toj slobodi bez sjećanja, u toj novostečenoj sposobnosti da i uzima, a ne samo daje. U maloj crvenoj Lininoj torbici nije bilo ni sumnji ni krivnji, samo jarkocrveni ruž i mala bočica 'chanela'. Paula i Lina Da su se ikada negdje - u nekoj dvosmjernoj ulici - susrele, Paula i Lina bi se mimoišle, ne razmijenivši pogled. Jer, Paula je uvijek hodila s pogledom uprtim u oblake a Lina je svijet oko sebe promatrala s novootkrivenom smjelošću pa bi, pogleda uprta u daljinu, prošla pokraj Paule ne primjetivši je. Da su se ikada susrele ... No, tko zna. Možda se i jesu susrele, Paula i Lina. Susrele ili barem mimoišle jednog majskog dana, možda, kad je sve cvjetalo, a slatki mirisi opijali čula. Tko zna, možda su se čak se i ovlaš dodirnule ramenima, u prolazu, obje nesvjesne one druge ... Ako i jesu, ni jedna se od njih dvije toga nije sjećala. ... Paulina U predsoblju je na komodi stajala staklena zdjela puna bistre vode u kojoj su plutali cvjetovi ljubičica. Ušavši, Paulina udahnu slatki miris i okrenu se prema sestri koja joj se osmijehivala u znak dobrodošlice. Sjećaš li se kako nam je baka, svakog Uskrsa, pripremala upravo takvu cvjetnu kupku za jutarnje umivanje? upita sestra Paulinu. Paulina se nasmiješi sestri i nagne se nad zdjelu s ljubičicama, kao nad ogledalo. I tada, na trenutak, pred očima joj bljesnuše boje - prvo plava, a potom crvena. Dva se pogleda susretoše, dva lica pogledaše jedno u drugo. Paula je gledala Linu, Lina Paulu. Pogledaše se, a u pogledu im bljesnu znak prepoznavanja. A tada se plava i crvena stopiše u ljubičastu. Paulina zagrabi u dlanove svježu i hladnu vodu koja je mirisala na ljubičice i njome spere taj kratki trenutak prepoznavanja. ... P.S. Stariji posjetitelji 'Jezeraca' možda se i sjećaju ove već ispričane priče ... Ne znam što me potaknulo da je ponovo objavim baš danas. Možda 'dva pogleda u jednom' moje mačje ljubimice Bjanke, možda kapi kiše koje se danas igraju sa sunčevim zracima, možda tablica s imenom Paulina na kućnom zvoncu kraj kojeg jutroh prođoh na putu do kioska s cigaretama ... Tko zna ... Ako ne znaju ni Paula ni Lina, možda bi trebalo pitati - Paulinu ... |
- 08:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #
21.07.2011., četvrtak
ružičaste kapljice ...
 photo by rU ... Kako su lijepo ružičaste, te ružine latice ... ... uzdahne Oblak i prosu kapljice. |
- 09:39 - Komentari (20) - Isprintaj - #
19.07.2011., utorak
Martin u oblacima ...
 photo by rU ... prepoznasmo se na prvi pogled ... |
- 22:06 - Komentari (13) - Isprintaj - #
18.07.2011., ponedjeljak
Željo moja ...
 photo by rU Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju. (Meša Selimović) |
- 14:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #
16.07.2011., subota
lektira za laku noć
 photo by rU |
- 22:27 - Komentari (16) - Isprintaj - #
15.07.2011., petak
cvatnja lopoča ...
 photo by rU ....    |
- 00:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #
14.07.2011., četvrtak
u(z)dah ...
|
photo by rU  ... tko zna po koji put ... |
- 00:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #
13.07.2011., srijeda
Vegetarijanac, kratka priča
 photo by rU Vegetarijanac Sabina je sjedila na trosjedu, držeći trogodišnjeg Mirka u krilu i pričala mu priču o Crvenkapi i vuku. Wolf je, zavaljen u fotelju, gledao utakmicu. Iako je bio ljubitelj nogometa, ipak mu važna prvenstvena utakmica nije zaokupljala svu pažnju. Povremeno bi pogledavao prema trosjedu gdje su mu sjedili žena i sin. Mali je Mirko bio sićušan za svoju dob, plav i mršav, na mater. Kada ga je Sabina odbila od sise, počeli su problemi s jelom. Mirka je trebalo nagovarati, moljakati za svaki zalogaj. I sada je Sabina svaki čas prekidala pripovijedanje i nagovarala dječaka da uzme zalogaj u usta: Jedan za mamu, dva za baku ... Dva za vučinu ... rekao je Wolf bijesno, on naime nije trpio svoju punicu. Ljutilo ga je što mu je sinčić tako slab i sićušan i mislio je kako će mati i baba pretvoriti dječaka u mekušca.Pitam se, dokle ćeš ga tako maziti i tetošiti? rekao je Wolf Sabini. Pusti ga jednom da dobro ogladni, pa će sam tražiti jesti ... Mogao bi se barem jednom suzdržati od zajedljivosti ... i primjedbi na mamin račun ... jetko je uzvratila Sabina. Da moja mati, za razliku od tvoje, nije uskočila i pristala čuvati Mirka kad sam se ja zaposlila, morali bismo dijete dati u vrtić ... A to bi doista bila tragedija ... podrugnuo se Wolf. ... I nemoj slagati doktora da popušiš samo jednu kutiju na dan ... rekla je Sabina Wolfu. I obavezno traži da ti prepiše flastere i pošalje te na akupunkturu jer nećeš to uspjeti riješiti samo snagom svoje 'čelične' volje ... Wolf je bio visok, krupan muškarac. Imao je zdrav apetit i volio je pojesti dobar zalogaj, najčešće meso, no nije bio proždrljivac. Pretjerivao je jedino u pušenju, poslijepodne bi otvorio drugu kutiju cigareta, a ponekih večeri bi prije spavanja načeo i treću. Posljednjih su mjeseci potrajali neki problemi na poslu, Wolf bi donosio posao kući i radio gotovo do jutra, paleći cigaretu na cigaretu. Počeo je kašljucati, dah mu se skratio a i Sabinino mu je prigovaranje dojadilo. Sistematski pregled koji je organizirala njegova firma bio je prilika da provjeri jesu li mu pluća u redu pa možda i da donese odluku o prestanku pušenja. ... Odvikavanje od pušenja nije nikakav problem ... hvalio se Wolf pred prijateljima koji su im, mjesec dana nakon njegova posjeta liječniku, došli na večeru. Ja sam prestao samo tako ... nikakvi mi flasteri nisu trebali ... Flasteri, akupunktura, psihoterapija, to je za babe i pedere ... A ti si, dakako, prava muškarčina ...promrmljala je Sabina sebi 'u bradu'. ... Od posjeta liječniku prošlo je pola godine, Wolf je prestao pušiti, cigarete je zamijenio grickalicama. Uz grickalice je dobro 'išlo' pivo i, mic po mic, Wolf je u pola godine dobio desetak kilograma. Problemi na poslu nisu jenjavali, Wolf je i dalje donosio posao kući, no sada bi predjutro, umjesto treće kutije cigareta, otvarao treću vrećicu čipsa, petu vrećicu flipsa i sedmu limenku piva, a kilogrami su se slagali jedan na drugi. Kada je, godinu dana kasnije, jedne večeri Wolf stao na kupaonsku vagu, kazaljka je pojurila do 120 i nastavila treperiti kod te zadnje brojke, kao da će probiti skalu. ... Sabina je te večeri, kao i obično, otišla u dječju sobu uspavati Mirka. Wolf je znao da će potrajati 15-ak minuta dok Sabina malenom ne ispriča omiljenu Crvenkapicu, pa se otišao otuširati. Bila je subota, riješio je posao ostaviti po strani, leći ranije i odmoriti se, možda se prije toga poseksati sa ženom, ako bude voljna. A voljna je sve rjeđe ... pomislio je Wolf. U zadnje se vrijeme prečesto izgovara na glavobolju ... a kad i pristane, 'odradi' to nekako preko volje ... Izašavši ispod tuša, dohvatio je veliki frotirski ručnik i počeo energično trljati kosu, vrat, rutava ramena i prsa. Pogled mu se spustio niz tijelo i ... 'vidik' mu se nije nimalo dopao. Veliki 'pivski trbuh' zaklanjao je ostatak anatomije. Wolf stade pred veliko ogledalo, okrete su u profil, duboko udahne, uvuče trbuh no nije mogao dugo zadržati dah. Kvragu! rekao je bijesno ... kolika trbušina ... Pogledao se u ogledalu opet, pa je bijes ustuknu pred zabrinutošću. *ebi ga ... opsovao je sam sebi u bradu ... Kao da mi se smanjio ... il' samo ostavlja takav dojam, zbog te trbušine ... Wolf je ogrnuo frotirski ogrtač i otišao u sobu gdje se Sabina već svlačila. Odmjerio je ženinu figuru, Sabina je ostala vitka i nakon poroda, no on nije osjetio nikakvu želju: Ne samo da mi se smanjio, nego i usalio ... nisam više ni za što ... Opazivši kamo smjera ženin pogled, brzo je preklopio krajeve ogrtača i pokrio golotinju. Poslije, kad legoše u krevet, stresao je ženinu ruku s ramena, okrenuo joj leđa i pretvarao se kao da je zaspao. ... Meni je drago što si riješio smršaviti, to je dobro za tvoje zdravlje ... rekla mu je Sabina. No, ne možeš to tako radikalno, na svoju ruku, bez liječničkog savjeta ... Ne odmahuj rukom, Wolfe, nastaviš li tako, upropastit ćeš si zdravlje, lijepo ti kažem ... No, Wolf je nije slušao. Skinuo je 9 kilograma u mjesec dana. Nije doduše bilo lako, cijeli je mjesec pio samo vodu, jeo samo neslanu čorbu od rajčice, mrkve ili kupusa. Odrekao se proteina, škroba, šećera, gajbu preostalog piva iz garaže izlio je u slivnik. Riješio je izdržati iako ga je mučila vučja glad a u mislima mu se neprestano vrtjeli ćevapi, pljeskavice, pečena janjetina ... Mučio se tako i sljedeći mjesec, nezadovoljan rezultatom. Metabolizam mu se usporio pa je toga mjeseca, unatoč izgladnjivanju, uspio skinuti samo četiri kile. A onda je, vraćajući se s posla, sreo prijatelja iz srednje škole kojega nije vidio godinama. Ne bi ga ni prepoznao da ga Gicko nije potapšao po ramenu. Gicko? Ma nije moguće, izgledaš k'o maneken, tko bi u tebi prepoznao onog debeljka iz srednje ... Gicko mu je otkrio tajnu: Napitak je savršen, okusom liči na colu ... Jest da malecka bočica košta više nego da je u njoj litra courvoisiera, no isplati se ... Čudotvorni je napitak Wolf naručio online, platio karticom. Nije dao kućnu adresu već adresu u firmi iako je proizvođačna web stranici napominjao da pošiljka stiže u diskretnom smeđem omotu, bez naznake o sadržaju i pošiljatelju. I, doista, čim je istrusio prvu bočicu, Wolf prestade misliti na čevape, pljeskavice, meso i kobasice. No, ubrzo, ubrzo je Wolf shvatio kako je 'čudesni' napitak uklonio ne samo pomisao na meso, već i svaku potrebu za jelom. Jedna bočica napitka zadovoljavala je sve Wolfove dnevne potrebe. Iako više uopće nije jeo, osjećao se izvrsno. Kilogrami su se topili, nestajale su masne naslage, na trbuhu mu se ponovo ocrtaše pločice, kao kad je bio u dvadesetima. Krenuo si u teratanu? upitala ga je Sabina dok su se jedne večeri svlačili jedno kraj drugoga, pred odlazak na spavanje. Wolf je odgovorio potvrdno, no poslijepodne nije proveo u teratani, radio je. Morao je naći honorarni posao, sada su mu već trebale tri bočice dnevno, izdatak je premašivao Wolfov 'crni fond'. Ipak, ni na trenutak nije pomislio odustati od novih narudžbi. Osjećaj koji je napitak donosio bio je fantastičan, nestalo je nadutosti, težine, umora, Wolf se osjećao moćno i izgledao sve bolje. Podbradak mu se istopio, ocrtale se čvrste linije čeljusti, ten se pročistio, kosa postala gušća i sjajnija, nestale sjedine. Počeo je primjećivati kako opet privlači zainteresirane ženske poglede. Svakog mjeseca Wolf je naručivao novu pošiljku napitka, svakog sljedećeg mjeseca sve veću količinu. U travnju su mu već trebale četiri bočice dnevno, a početkom svibnja odlučio je naručiti duplu zalihu. Otkucao je web adresu pošiljatelja i sledio se kad je ugledao natpis -closed. Vjerojatno samo privremeno ... pomislio je sa zebnjom, no kad je sljedeći puta pokušao, ustanovio je da je stranica izbrisana. U ponedjeljak je ispio posljednju bočicu čudesnog napitka. U srijedu je opet počeo osjećati glad, u petak je već bio toliko izgladnio da je pokušao pojesti vegetarijansku večeru koju mu je pripremila Sabina. No, na prvi zalogaj, spopalo ga je takvo gađenje da je polusažvakani poriluk ispljunuo natrag u tanjur. Sljedećeg ponedjeljka je već ludio od gladi, no ustanovio je da mu se vratila želja za seksom. ... Sabina je neko vrijeme uživala u ponovo probuđenoj muževljevoj želji, no ubrzo je shvatila da ga ne može pratiti. Wolf joj ni na trenutak nije dao mira, ujutro bi je budio poljupcima a navečer bi je, kad bi se vratila kući, počeo svlačiti već na vratima. U vrijeme pauze dojurio bi u njezinu firmu pa bi je obljubio u spremištu za metle, u haustoru, a jednom čak i ispod njezina kancelarijskog stola. Tako žestoko i toliko često nismo se seksali ni prvih dana, ni za vrijeme medenog mjeseca ... hvalila se Sabina svojoj prijateljici Irmi. Seks za doručak, ručak i večeru, a Wolfu nikad dosta. Sad je već počeo tražiti i užinu i 'midnight snack' ...ha ha ha ... Kakvim ga to ljubavnim napitkom pojiš? Daj i meni recept ... našalila se Irma. ... Te ga je noći odbila s iskrenim žaljenjem: Oprosti, ne izgovaram se, želim i ja tebe, no glava mi doista puca, a i sve me još boli od podnevnog seksa. Bio si tako žestok ... Uz to, imala sam očajno naporan dan, a i posvađala sam se danas s mamom ... Zamisli samo, zatekla sam je kako malog poji nekim travama, kupljenim od tko zna kakvog travara. Tvrdila je da je to za otvaranje apetita ...Mislim da bismo joj se trebali zahvaliti i upisati Mirka u vrtić ... No, Wolf se nije obradovao što će se mu sin konačno krenuti u vrtić, nije požalio Sabinu zbog glavobolje. U njemu je planuo bijes zbog Sabinina odbijanja. Dok je ležao kraj žene koja je ubrzo zaspala, bijes je u njemu rastao a želja bujala. Te je noći Wolf opet počeo misliti na meso, mlado, sočno .... krvavo meso. ... Lijepo oblikovani mišići, bez trunke sala ... mislio je Wolf zureći u oblu zadnjicu djevojke u uskim tajicama koja je njišući bokovima koračala na korak pred njim. Potom mu pogled privuče bujno poprsje mlade plavuše koja mu je dolazila ususret, a već u sljedećem trenutku pođu mu sline dok je mjerkao duge depilirane noge crnke u minici. Ušavši u prepuni lift, Wolf je tijekom vožnje stajao tik iza visoke vitke brinete, gotovo je dodirujući. Snažna mu erekcija zategnu hlače, oči mu bljesnuše, uši se naćuliše, nozdrve raširiše. 'Ispod' mirisa pudera, dezodoransa i chanela 5, Wolf je njušio miris svježeg mesa i osluškivao šum krvi koja je kolala žilama. ... Sjedili su na trosjedu, jedne srijede, nekoliko mjeseci kasnije, Wolf je gledao televiziju a Sabina listala novine. Pomalo je žalila, no ipak je odahnula kad ju je Wolf prestao 'prepadati' više puta danju i noću i vratio se na stari ritam, subotom uveče. Koja perverzija! uzviknula je Sabina, okrenuvši stranicu 'Dnevnog lista'. Silovatelj joj je odgrizao komade mesa s nadlaktica, trbuha i zadnjice ... To je već jedanaesta žrtva, policija i dalje tapka u mraku, cijeli je grad u panici, žene se više s prvim mrakom ne usuđuju izaći na ulicu ... A ovi s televizije doista nemaju nimalo ukusa, baš večeras staviti Hanibala Lectora na filmski program, gdje im je osjećaj za mjeru? ... Wolf je ustanovio da su mu se uz njuh izoštrila i ostala čula. Sada je savršeno vidio i u najcrnjem mraku, čuo je zvukove koji su ostalima bili nečujni. Dok je, mučen glađu i nesanicom, te noći stajao kraj prozora i gledao u fasadu susjednog nebodera, njegov je pogled prodirao ne samo kroz tamu nego i kroz zidove. Vidio je obrise tijela sklupčanih u posteljama, čuo šum disanja usnulih žena, njušio isparavanja njihove kože, ugrijane pod pokrivačima. Oblaci načas zakloniše mjesec. Desetak minuta kasnije, sat poslije ponoći, oblaci se raziđoše. Mjesečina je osvjetlila fasadu nebodera po kojoj se, poput guštera, vješto i brzo penjala ljudska prilika u crnom, s kukuljicom na glavi. Wolf je krenuo po svoj 'midnight snack'. ... Zašto imaš tako velike uši? Da te bolje čujem ... A tako velike oči? Da te bolje vidim ... A tako velike zube? Da te bolje ... pojedem! P. S. Još jedna 'reciklirana' priča (prvi put je objavih 11. 01. 2009-e). No, dok mi se ne vrati apetit za smišljanje novih priča, poslužit će ... |
- 00:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #
12.07.2011., utorak
Love is a strange Matchmaker ...
 photo by rU |
- 00:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #
11.07.2011., ponedjeljak
ruže, Ruži ...
 photo by rU Ruže, Ruži ... Uvijek joj je, od prvoga dana, donosio ruže. Bijele, ružičaste, zlaćane, crvene ... Tri, pet, sedam, devet ili jedanaest poluotvorenih ružinih pupova, na dugim stapkama punim svježeg lišća ... Razmotao bi zeleni svileni papir i pružih joj ruže a ona bi ih primila u naručje. Ponekad bi rekao: Ruže - Ruži ... Ponekad bi je nazvao svojom Ružom. Voljela je te ruže, uživala je u tom ritualu poklanjanja. Ponekad bi, dok bi ga čekala, zavirivala kroz prozor. Ide! Ide, noseći buket ruža u ruci. Smješka se, zastaje pod prozorom, nesvjestan njezina pogleda, skrivenog iza zavjese, namješta papir kojim su ruže omotane, korača prema ulaznim vratima. Obrazi bi joj se zarumenili poput ružinih latica dok bi očekivala zvuk zvona. Pustila bi ga da pozvoni dva puta, kako ne bi bilo tako očito da ga nestrpljivo iščekuje. Prekrasne su - rekla bi, privijajući ruže na grudi, dodirujući im latice usnama. Dok bi pijuckali Four Roses, ona bi svaki čas pogledom i prstima dodirivala ružine cvjetove. Pitala se zna li On da ona te ruže, kad on ode, nastavlja dodirivati i milovati. Pitala se zna li da ona svaki buket, svaki cvijet fotografira po stotinu puta, u želji da ih sačuva, zauvijek. Znala je da On ne zna da su u ladici njezina pisaćeg stola skriveni desetci brižljivo osušenih ružinih cvjetova ... Voljela je te ruže koje joj je On poklanjao, bile su joj dragocjene. No, koliko su doista dragocjene, shvatila je tek kad je vidjela kako ih On kupuje, za nju. ... Iako je zamrzila kolodvore i perone od kada je njega često ispraćala, ipak je toga puta odlučila dočekati ga na željezničkoj stanici. Na putu njezinoj kući, prolazili su kraj cvjećarnice. Pričekaj časak, molim te - rekao joj je i ušao u cvjećarnicu. Bio je početak jula i cvjećarnica je bila prepuna ruža. Bijele, ružičaste, crvene, raskošne, mirisne, savršene. Sad ću odmah izabrati za vas - rekao je cvjećar. Koju boju želite, koliko cvjetova, u kakav buket da složim? Ne, ja ću izabrati - rekao je. Gledala ga je kako bira. Birao je dugo, zagledajući pažljivo svaki cvijet. Cvijet mora biti svjež, poluotvoren, neoštećenih latica ... Stapka mora biti dovoljno duga ... lišće tamno zeleno - rekao je cvjećaru, pružajući mu pet cvjetova, izabranih nakon dugog prebiranja među tom gomilom savršenih ruža. Kad se poklanjaju- rekao je - ruže moraju biti savršene. A Vi baš znate birati ... i izabrati- rekao je cvjećar, malo kiselo, nezadovoljan zbog tog biranja i prebiranja. Nemojte ih slagati u buket, niti išta dodavati- rekao je cvjećaru. Samo ih povežite trakom i umotajte u zeleni svileni papir. Ružama ne trebaju nikakvi dodatni ukrasi. ... Dok je ruže koje joj je toga dana za nju izabrao stavljala u vazu, Ruža se osjetila izabranom. I shvatila je pravu vrijednost Njegova komplimenta: Ruže - Ruži. P.S. Ovu priču već jednom ispričah. No, večeras, mirišući ruže koje si mi poklonio, poželjeh ispričati je opet ...    |
- 00:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #
10.07.2011., nedjelja
i kad ljetu oblak podari par kapi ...
 photo by rU i kad vječnost prođe putovima zvijezda i kad ptice s juga opet sviju gnijezda i kad ljetu oblak podari par kapi i kad vrijeme prođe, kad život ishlapi sresti će opet, moja Željo pusta, u poljupcu strasnom naša žedna usta ... |
- 00:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #
08.07.2011., petak
mali noćni prizori ...
... iz moga vrta ... update: fragmenti subotnjeg jutra ...  update: subotnje poslijepodne ...  |
- 23:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #
07.07.2011., četvrtak
Kiss From A Rose ...
 photo by rU |
- 11:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #
05.07.2011., utorak
recept za himbersaft ...
 photo by rU Dovoljne su maline i šećer ... |
- 00:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #
04.07.2011., ponedjeljak
kapljice ...
 photo by rU Kap ljubavi je mnogo više nego ocean razuma. (Blaise Pascal)    |
- 00:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #
03.07.2011., nedjelja
izvan pogleda ...
 Tamo u vodi kad nitko ne gleda procvao lopoč. (Vanđa, Katarina (2010). Lopoč, U: Sumrak čuje cvrkut, izabrane pjesme studentica 3. i 4. godine Učiteljskog fakulteta u Osijeku, Ortotisak: Osijek.)    |
- 00:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #
02.07.2011., subota
No Strings Attached ...
 photo by rU |
- 08:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #
01.07.2011., petak
noć što splete ...
... dan opara ... photo by rU Srce moje samohrano, ko te dozva u moj dom? neumorna pletisanko, što pletivo pleteš tanko među javom i međ snom. Srce moje, srce ludo, šta ti misliš s pletivom? ko pletilja ona stara, dan što plete, noć opara, među javom i međ snom ... (Laza Kostić) |
- 07:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
