Marketing
ruže, Ruži ...
photo by rU
Ruže, Ruži ...
Uvijek joj je, od prvoga dana, donosio ruže.
Bijele, ružičaste, zlaćane, crvene ...
Tri, pet, sedam, devet ili jedanaest poluotvorenih ružinih pupova, na dugim stapkama punim svježeg lišća ...
Razmotao bi zeleni svileni papir i pružih joj ruže a ona bi ih primila u naručje.
Ponekad bi rekao: Ruže - Ruži ...
Ponekad bi je nazvao svojom Ružom.
Voljela je te ruže, uživala je u tom ritualu poklanjanja. Ponekad bi, dok bi ga čekala, zavirivala kroz prozor. Ide! Ide, noseći buket ruža u ruci. Smješka se, zastaje pod prozorom, nesvjestan njezina pogleda, skrivenog iza zavjese, namješta papir kojim su ruže omotane, korača prema ulaznim vratima.
Obrazi bi joj se zarumenili poput ružinih latica dok bi očekivala zvuk zvona. Pustila bi ga da pozvoni dva puta, kako ne bi bilo tako očito da ga nestrpljivo iščekuje.
Prekrasne su - rekla bi, privijajući ruže na grudi, dodirujući im latice usnama.
Dok bi pijuckali Four Roses, ona bi svaki čas pogledom i prstima dodirivala ružine cvjetove.
Pitala se zna li On da ona te ruže, kad on ode, nastavlja dodirivati i milovati. Pitala se zna li da ona svaki buket, svaki cvijet fotografira po stotinu puta, u želji da ih sačuva, zauvijek. Znala je da On ne zna da su u ladici njezina pisaćeg stola skriveni desetci brižljivo osušenih ružinih cvjetova ...
Voljela je te ruže koje joj je On poklanjao, bile su joj dragocjene.
No, koliko su doista dragocjene, shvatila je tek kad je vidjela kako ih On kupuje, za nju.
...
Iako je zamrzila kolodvore i perone od kada je njega često ispraćala, ipak je toga puta odlučila dočekati ga na željezničkoj stanici. Na putu njezinoj kući, prolazili su kraj cvjećarnice.
Pričekaj časak, molim te - rekao joj je i ušao u cvjećarnicu.
Bio je početak jula i cvjećarnica je bila prepuna ruža. Bijele, ružičaste, crvene, raskošne, mirisne, savršene.
Sad ću odmah izabrati za vas - rekao je cvjećar.
Koju boju želite, koliko cvjetova, u kakav buket da složim?
Ne, ja ću izabrati - rekao je.
Gledala ga je kako bira. Birao je dugo, zagledajući pažljivo svaki cvijet.
Cvijet mora biti svjež, poluotvoren, neoštećenih latica ... Stapka mora biti dovoljno duga ... lišće tamno zeleno - rekao je cvjećaru, pružajući mu pet cvjetova, izabranih nakon dugog prebiranja među tom gomilom savršenih ruža. Kad se poklanjaju- rekao je - ruže moraju biti savršene.
A Vi baš znate birati ... i izabrati- rekao je cvjećar, malo kiselo, nezadovoljan zbog tog biranja i prebiranja.
Nemojte ih slagati u buket, niti išta dodavati- rekao je cvjećaru. Samo ih povežite trakom i umotajte u zeleni svileni papir.
Ružama ne trebaju nikakvi dodatni ukrasi.
...
Dok je ruže koje joj je toga dana za nju izabrao stavljala u vazu, Ruža se osjetila izabranom. I shvatila je pravu vrijednost Njegova komplimenta:
Ruže - Ruži.
P.S. Ovu priču već jednom ispričah. No, večeras, mirišući ruže koje si mi poklonio, poželjeh ispričati je opet ...
Post je objavljen 11.07.2011. u 00:01 sati.