Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
budeš li obala
što vale sniva
bit ću val
što te pokriva
budem li more
i ništa drugo
za bonace
sanjat ću jugo
(Dragan Gortan)
... a sličice i pričice s obala Velikog Plavetnila
složit ću ujutro ...
...
update, 20:51
Od jutros prebirem sličice i sjećanja ... i tražim prave riječi.
No, riječi su preslabe da iskažu ono što osjećam, draga Bodljice ...
Osjetila sam se dobrodošlom i prihvaćenom potpuno, bez ostatka. Pokazala si mi more, nebo i kamen, odvela me na prekrasna mjesta, no najljepše je ono mjestašce u tvome srcu u kojem si našla prostor za mene. Pomogla si mi pogledati u sebe samu i prihvatiti sebe onakvom kakva sam, a meni to nikada nije bilo lako ... Hvala ti na svakom lijepom trenutku, sve sam ih sa sobom ponijela i znam da će mi trajati ...
Poljubac tebi, dragoj Iv., slatkom bodljikavcu, macanima i oklopnjacima ...
Odoh u san ... a priču o blogerskom susretu ispričat ću sutra ...
ponedjeljak, update: blogerski susret
Do sada sam imala prilike uživo sresti samo Vitae, lica ostalih znala sam s fotografija. Ulazila sam u vaše blog-svjetove, razgovarala s vama na mojoj vrtnoj klupici, razmjenjivala mailove, a nekima od vas i glas čula u telefonskim razgovorima. Ipak, bilo me je pomalo strah - hoću li u očima vas, dragih prijatelja, i uživo biti rU koju poznajete s obale vrtnih jezeraca. No, kad se katamaran približio obali a Misko mi pružio ruku, dok je Majstorica mahala lepezom u znak dobrodošlice, straha je nestalo. Lorica je još sićušnija nego na fotkama ... pomislih. Misko je još višlji nego na fotkama a Majstoričin osmijeh tako je širok i topao ...
Popili smo kavu i dok nas je Lori pozorno promatrala dugo razgovarali. Potom me Majstorica upoznala sa svojom majkom koja me ugostila u svojoj lijepoj kući. Uživala sam u zanimljivim pričama drage Majstoričine mame, u njezinom prelijepom vrtu i ukusnim jelima koje je pripremila. Osjećala sam se kao draga i dobrodošla gošća.
Poslijepodne provedoh s Vitae, Miskom i Lori. Gledali smo zalazak sunca na opatijskoj obali, pijuckali kavu, a priči nije bilo kraja.
Sutradan se okupismo u Karolini. Kad smo Majstorica i ja stigle, Misko s Loricom i Wind već su bili tu. Razveselih se prilici da upoznam Wind čije postove i britke komentare rado čitam. Ubrzo stiže i Zmajka. Povela je i svoju kćer, Djevojčicu s knjižicama, a ja se skoro rasplakah od radosti. Pogledi nam se sretoše i srce mi je bilo puno ... Još se nisam uspjela sabrati, a eto stiže i Ignis. Draga Ignis koja je bila prvi komentator na mome blogu i koju smatram svojom trećom nećakinjom. Nazvah mobitelom Bodljicu pa se i njezin dragi glas pridružio ostalima.
Sve su se moje želje ispunile!
Oko mene draga lica i glasovi. Riječi teku lako i spontano, čini se kao da se na kavi sastajemo svakoga tjedna nastavljajući započeti razgovor. Vrijeme je prošlo u trenu ...
Pomalo sam žalila što Gogoo nije uspio doći na blogersku kavicu, no na moju radost, ipak ga sretoh. Došao je s Miskom da me isprati kad sam sljedećeg dana kretala kući. U kratkom razgovoru spomenusmo planinarske poduhvate, prenesoh mu pozdrave mojih planinara, Ančice i Miroslava. I, dok je autobus kretao, a Misko i Gogoo mi mahali s perona, u mislima mi proletješe lica svih dragih prijatelja.
Svima vam hvala na gostoprimstvu, darovima, lijepim riječima. Nadam se da ćemo imati prilike susresti se i na mojoj vrtnoj klupici i to ne samo onoj virtualnoj već i na onoj pravoj.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
