Marketing
the Big Blue
photo by rU
budeš li obala
što vale sniva
bit ću val
što te pokriva
budem li more
i ništa drugo
za bonace
sanjat ću jugo
(Dragan Gortan)
... a sličice i pričice s obala Velikog Plavetnila
složit ću ujutro ...
...
update, 20:51
Od jutros prebirem sličice i sjećanja ... i tražim prave riječi.
No, riječi su preslabe da iskažu ono što osjećam, draga Bodljice ...
Osjetila sam se dobrodošlom i prihvaćenom potpuno, bez ostatka. Pokazala si mi more, nebo i kamen, odvela me na prekrasna mjesta, no najljepše je ono mjestašce u tvome srcu u kojem si našla prostor za mene. Pomogla si mi pogledati u sebe samu i prihvatiti sebe onakvom kakva sam, a meni to nikada nije bilo lako ... Hvala ti na svakom lijepom trenutku, sve sam ih sa sobom ponijela i znam da će mi trajati ...
Poljubac tebi, dragoj Iv., slatkom bodljikavcu, macanima i oklopnjacima ...
Odoh u san ... a priču o blogerskom susretu ispričat ću sutra ...
ponedjeljak, update: blogerski susret
Do sada sam imala prilike uživo sresti samo Vitae, lica ostalih znala sam s fotografija. Ulazila sam u vaše blog-svjetove, razgovarala s vama na mojoj vrtnoj klupici, razmjenjivala mailove, a nekima od vas i glas čula u telefonskim razgovorima. Ipak, bilo me je pomalo strah - hoću li u očima vas, dragih prijatelja, i uživo biti rU koju poznajete s obale vrtnih jezeraca. No, kad se katamaran približio obali a Misko mi pružio ruku, dok je Majstorica mahala lepezom u znak dobrodošlice, straha je nestalo.
Lorica je još sićušnija nego na fotkama ... pomislih. Misko je još višlji nego na fotkama a Majstoričin osmijeh tako je širok i topao ...
Popili smo kavu i dok nas je Lori pozorno promatrala dugo razgovarali. Potom me Majstorica upoznala sa svojom majkom koja me ugostila u svojoj lijepoj kući. Uživala sam u zanimljivim pričama drage Majstoričine mame, u njezinom prelijepom vrtu i ukusnim jelima koje je pripremila. Osjećala sam se kao draga i dobrodošla gošća.
Poslijepodne provedoh s Vitae, Miskom i Lori. Gledali smo zalazak sunca na opatijskoj obali, pijuckali kavu, a priči nije bilo kraja.
Sutradan se okupismo u Karolini. Kad smo Majstorica i ja stigle, Misko s Loricom i Wind već su bili tu. Razveselih se prilici da upoznam Wind čije postove i britke komentare rado čitam. Ubrzo stiže i Zmajka. Povela je i svoju kćer, Djevojčicu s knjižicama, a ja se skoro rasplakah od radosti. Pogledi nam se sretoše i srce mi je bilo puno ... Još se nisam uspjela sabrati, a eto stiže i Ignis. Draga Ignis koja je bila prvi komentator na mome blogu i koju smatram svojom trećom nećakinjom. Nazvah mobitelom Bodljicu pa se i njezin dragi glas pridružio ostalima.
Sve su se moje želje ispunile!
Oko mene draga lica i glasovi. Riječi teku lako i spontano, čini se kao da se na kavi sastajemo svakoga tjedna nastavljajući započeti razgovor. Vrijeme je prošlo u trenu ...
Pomalo sam žalila što Gogoo nije uspio doći na blogersku kavicu, no na moju radost, ipak ga sretoh. Došao je s Miskom da me isprati kad sam sljedećeg dana kretala kući. U kratkom razgovoru spomenusmo planinarske poduhvate, prenesoh mu pozdrave mojih planinara, Ančice i Miroslava. I, dok je autobus kretao, a Misko i Gogoo mi mahali s perona, u mislima mi proletješe lica svih dragih prijatelja.
Svima vam hvala na gostoprimstvu, darovima, lijepim riječima. Nadam se da ćemo imati prilike susresti se i na mojoj vrtnoj klupici i to ne samo onoj virtualnoj već i na onoj pravoj.
Post je objavljen 25.07.2010. u 00:30 sati.