Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
28.09.2009., ponedjeljak
Noći i dani ...
 photo by rU ja u noći, Ti u dane ... ... srest ćemo se, opet, u pogledu nečijem plavom, u suton ... ... il' u svitanje ... |
- 17:34 - Komentari (18) - Isprintaj - #
Krilate misli, sasvim kratka priča ...
 ... napisao joj je jučer u sms poruci. U posljednjih mjesec dana rekao si mi kako me ljubiš više puta nego u protekle četiri godine ... pomisli ona pročitavši njegovu poruku. U posljednjih mjesec dana bezbroj puta si mi rekao da bi ti život bez mene bio prazan i besmislen. Šaptao si mi da sam ti prva i posljednja pomisao svakoga dana, šaptao si mi da žališ što nisi zapisao svaku riječ koju sam ti u ove četiri godine rekla, da si ne možeš oprostiti što nisi zabilježio, zapisao, naslikao svaki moj poljubac, svaki osmijeh i svaku suzu, svaki moj pogled i svaki dodir. Prošaptao si mi kako žališ što nisi vješt govornik, ni veliki pjesnik, ni slavni slikar ... Prošaptao si mi kako sam unatoč tomu ja i tvoja pjesma i tvoja najljepša slika, kako je moje ime tvoja najdraža riječ ... i kako jedino kad si sa mnom vjeruješ da možeš letjeti ... ... Kad nismo zajedno, ponekad mi se učini da sam te samo sanjao ... čitala je dalje u njegovoj poruci. Napisao je još i: Zato ne mogu prestati dodirivati Te, ne mogu prestati ljubiti Te, u snu i na javi ... Ne mogu prestati ljubiti Te, usnama ... ili barem mislima ... Kad' bi barem sutrašnji dan bio krilat ... ... tada bih već u ovom trenutku bio s Tobom ... završavala je njegova poruka. ... Zato si me u posljednjih mjesec dana ljubio svaki puta kao da me ljubiš prvi i zadnji put ... poželjela mu je reći, poželjela mu je napisati ... No samo je pomislila, krišom i od sebe same: U posljednjih mjesec dana ponovo sam počela pomišljati ... ... da i ja Tebe ... ... volim. ... Ponovo je pročitala njegovu poruku i otipkala odgovor: Sva sreća što su misli krilate ... No, nije bila baš sasvim sigurna želi li ili ne želi svojim mislima podrezati krila. |
- 00:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #
25.09.2009., petak
vratih se kući ...
... jučer uvečer ... Bilo mi je lijepo, no još uvijek sam jako umorna od puta. Više o svemu ... ... sutra. update, subota ... sutra je već postalo danas. Slike govore više od riječi.
... no, dodat ću i pokoju riječ, čim stignem ... (...) Iwonicz Zdroj je banjsko mjesto u kojem vrijeme teče tiho i smireno. Banjski gosti šetaju šetnicom pijuckajući ljekovitu vodu, sunčaju se na klupicama, fotografiraju i razgledaju ulične štandove s rukotvorinama. Na ljetnoj pozornici uz zgradu Pijalne uvečer svira glazba. U starim hotelima drvenih pročelja udobno je i ugodno, osoblje je diskretno i ljubazno. Domaćine i neke od sudionika Konferencije poznajem od ranije. Razmijenili smo mišljenja, vizitke i sitne poklone i družili se na zajedničkoj večeri. Tempo rada konferencije bio je opušten, domaćini su i ove godine uspjeli objaviti zbornik radova. Dvije kolegice s kojima sam putovala već su mi godinama suputnice na ovakvim putovanjima pa smo vremenom uspostavile male putne rituale - jutarnja kava skuhana u hotelskoj sobi, večernja šetnja, kukanje zbog pakiranja pri odlasku i zaricanje kako sljedeći puta nećemo opet kupovati dodatne torbe za kupljene darove. U srijedu smo otišle na izlet u obližnji grad Krosno. Procunjale smo po trgovinama i uživale u kavi i sladoledu pod suncobranima na lijepom prostranom starom trgu.  veduta iz Krosna, photo by rU Sve je bilo lijepo, osim povratka. Pošto mi u vožnji bude mučno, uvijek popijem dramamine. No, ovoga puta mi nije pomogao. 750 kilometara vožnje bilo je za mene pravo mučenje. Osjećaj mučnine i otupjelosti potrajao je i dan nakon povratka. Nadam se da ću mučninu zaboraviti a lijepe trenutke zapamtiti. Jer, da nije tako, nikada se ne bismo odlučili za nova putovanja.  Krokuse (mrazovce) na šetnici u Iwoniczu prevarila je topla jesen. Povjerovali su da je proljeće, pa se rascvjetali ... |
- 16:39 - Komentari (18) - Isprintaj - #
18.09.2009., petak
short visit ...
... to my Heart ...  photo by rU Sreća, ljubav, lijepi trenutci ... to su posjetitelji koji rijetko ostaju u dugoj posjeti. Pa čak i ako imamo sreće da potraju, znamo da neće trajati vječno. Ipak, kad nas jednom dodirnu, taj dodir osjećamo i kad prolete. Svaki posjetitelj našeg srca uvijek nam nešto donese ... ... i uvijek i nešto našeg ponese sa sobom ... update, subota 19. rujna Odoh na put, sutra rano ujutro, u Iwonicz Zdroj, banjsko mjesto u planinskom, subkarpatskom dijelu Poljske. Ovo je područje s najvećom insolacijom u Poljskoj, s čistim zrakom i ljekovitom vodom. U Iwoniczu sam već bila prije tri godine i jako mi se svidjela klima, krajolik i mirno ozračje toga malog grada. Fotke od prošlog puta:
Dwa serduszka, cztery oczy .... Ostajte mi dobro, pričat ću vam kako je bilo, kad se kući vratim. |
- 21:11 - Komentari (32) - Isprintaj - #
15.09.2009., utorak
Sunce ...
... na prozorčiću ...  photo by rU ... i (update 18. rujna) ... Sunašce na prozoru ...  photo by rU Bliži se bablje ljeto ... |
- 22:22 - Komentari (25) - Isprintaj - #
14.09.2009., ponedjeljak
Ring around the Rosie, kraj priče ...
 photo by rU Ti si unijela svjetlost u moj život ... i znaj, bih bio sretan i kada bi me ti samo ponekad obasjala, kao što svitanje obasja daleku tamnu obalu, ne dodirujući je ... ... Pogledi im se susretoše. Gdje li sam već vidjela takav pogled? upita se Rosei, zagledavši se u Silverove plave oči. No, odgovor je već znala - isti je takav pogled pun svjetlosti vidjela u jednom tamnom oku, proljetos. Mislila sam kako taj tamni pogled svijetli za mene, no u njemu nije bilo istinske svjetlosti nego samo želje ... i znatiželje. To se moj plavi pogled tamo, u tom tamnom oku zrcalio, upravo takav pogled kakvim mene sada gleda Silver ... Cijelog života tragamo za svjetlošću, žudimo za ljubavlju, želimo ljubljeni biti ... Ne shvaćamo da istinske svjetlosti ima jedino u onome koji ljubi, onaj koji je ljubljen tom je svjetlošću obasjan ... ... Svijeće su gasnule, latice ruža osipale su se s umornih ružinih glavica, iz tamnih oblaka izvirilo je lice blijede lune, a Rosei je, sklupčana poput umornog djeteta, ležala u Silverovom naručju. Ti me zoveš svojom svjetlošću ... prošapta ona, privijajući se uz Silvera. ... a ja Tebi sjajim samo svjetlošću kojom me ti obasjavaš ... Ipak, nemoj prestati svijetliti za mene ... Ne ostavljaj me samu u tami ... Već je svitalo, a Rosei je još uvijek ležala u Silverovom zagrljaju, osjećajući njegove ruke kako je grle, sada bez grča, bez stiska. S prvom sunčevom zrakom koja ih je obasjala, Silver je znao da mu se Rosei vratila. Znao je i da će sada imati snage strpljivo čekati da to i Rosei shvati.  |
- 23:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #
13.09.2009., nedjelja
nedjelja ...
|
... it's a great day to be alive ...
|
- 15:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #
11.09.2009., petak
oblačno poslijepodne ...
... i kišna večer ... Ring around the Rosie ... Plamičci svijeća titrali su na povjetarcu, ruže su mirisale, vino se iskrilo u čašama. Vino amaro ... ... ili bi ti više po volji bilo - 'in vino veritas'? upita Rosei Silvera. Ne treba mi vino da bih znao istinu ... odgovori Silver. Istina je da sam te držao suviše čvrsto, stezao suviše jako, bojeći se da ćeš otići ... Istina je da te ljubim, istina je da te želim više od ičega što sam ikad želio ... Istina je i da znam da te moram pustiti, nadajući se da ćeš se možda poželjeti vratiti ... Ja ću za tebe ću uvijek biti obala s koje se možeš otisnuti i obala kojoj se možeš vratiti, Rosie ... Ti si unijela svjetlost u moj život ... i znaj, bih bio sretan i kada bi me ti samo ponekad obasjala, kao što svitanje obasja daleku tamnu obalu, ne dodirujući je ... ...
|
- 15:52 - Komentari (12) - Isprintaj - #
10.09.2009., četvrtak
Ring aroud the Rosie (3) ...
 photo by rU Iako mu je Rosei rekla da će za njega uvijek biti mjesta u njezinom životu, Silveru je pomisao 'nevermore' čitavog ljeta odjekivala u svijesti poput smrtne presude. Nikada više! A Siver bi i dušu vragu prodao samo kad bi to 'nikadaviše' mogao prometnuti u 'barem još jednom' ... ili barem u 'možda' ... ... Ljeto je odmicalo, a Rosei nije ni jednom okrenula njegov telefonski broj. Silver ju je toga ljeta nazvao samo nekoliko puta, svaki put u strahu neće li mu Rosei, kao u onom razgovoru krajem maja, opet reći: Oprosti, ne mogu sad razgovarati. Nije zgodan trenutak ... Silverova je mašta, iako se on tome odupirao, čitavog ljeta pokušavala vizualizirati taj trenutak koji 'nije bio zgodan' za Rosei a slike koje su mu se nametale uzburkale bi mu krv u žilama. Prisjećajući se njihovog zadnjeg susreta početkom maja, vidio bi Rosein pogled, neuhvativ, odlutao nekamo, tko zna kamo ... Upitao ju je: Kamo si to otplovila? i bojeći se njezina odgovora odmah je sročio vlastiti: Osjećaš se loše danas, opet jedna od tvojih migrena ... A Rosei je doista bila tiha i blijeda, samo su joj plave oči grozničavo iskrile na blijedom licu a ispucale su joj se usne crvenjele poput krvi. Ne, nije migrena ... rekla mu je. I nisam nikamo otplovila ... premda se osjećam poput čamca predugo vezanog za istu obalu ... A ta obala, uvijek ista, vjerojatno sam ja ... pomislio je Silver. On se oduvijek pitao zašto je Rosei izabrala upravo njega, starijeg od nje gotovo dvije decenije, pitao se što ju je to uz njega vezalo i zadržalo gotovo pune četiri godine. Jednom joj je i rekao: Pitam se što radiš ti, svih darova puna, uz starog namćora i skeptika kakav sam ja? a kad je Rosei pokušala odgovoriti na to pitanje, on joj je, bojeći se odgovora, usne zatvorio poljupcem. ... Kroz te četiri godine, Silveru bi se svaki put kad bi začuo Rosein glas u telefonskoj slušalici u 'unutarnjem oku' ukazao njezin plavi pogled, konture njezinih usana koje se izvijaju u osmijeh. Rosei bi se, prepoznavši njegov glas, uvijek oglasila s: Eheeeej! Iz intonacije toga 'eheeej' Silver bi mogao očitati Roseino raspoloženje, nepogrješivo odgonetnuti je li sretna ili sjetna, je li njezin dan bio tih i polagan, proveden u osami njezina malog vrta ili užurban i rastrzan, proveden na poslu. Dugo se pitao javlja li se Rosei s 'eheeej' svima koji je nazovu i dugo je oklijevao to je i upitati. A kad se Rosei na postavljeno pitanje zvonko nasmijala i odgovorila mu: Ne, nikomu se ne javljam s 'eheeej' ... Nikomu ... osim tebi ... nitko nije bio sretniji od njega. Nakon svakog telefonskog razgovora, kad bi Rosei spustila telefonsku slušalicu, u Silverovom bi uhu još dugo odjekivao zvuk njezina glasa, odjeci njezina smijeha. Rosein bi smijeh Silveru razvedrio i najsumorniji dan. Rosei se smijala rado a njezin bi smijeh često odjeknuo i u trenutcima koji se Silveru na prvi pogled nisu činili smiješnima. Rose se smijala poput djeteta, bez traga podsmjeha, ironije ili zlobe, smijala se iz punog srca. Volim se nasmijati više nego meda lizati ... jednom mu je rekla, a on je pomislio kako je osmijeh na Roseinim usnama slađi od meda. Silver je dugo vjerovao kako je Rosein smijeh znak životne radosti, tek je kasnije, upoznavši je bolje, shvatio kako je taj smijeh često krinka za sjetu. Tada mu je Rosein smijeh postao još dragocjenijim, zvuk njezina smijeha ispunio bi mu život trenutcima čiste radosti. I zato bi joj često govorio: Ljubim te u smijeh i u osmijeh ... No, kad bi mu se Rose sada javila na telefon, smijeh bi izostao, nije više bilo ni onoga 'eheeej' kad bi mu prepoznala glas i Silver se počeo pitati hoće li ikada više čuti Rosei kako se smije, hoće li mu ikada više to njezino nasmijano 'eheeej' poput malog sunca osvijetliti dane kasne jeseni i nastupajuće zime njegova života ...  |
- 11:41 - Komentari (8) - Isprintaj - #
07.09.2009., ponedjeljak
Dunavski vikend ...
|
update: 11:11 Možda će netko zapitati: A što je s pričom? Što je bilo dalje s 'Rosei in the ring'? Ne brinite, pisala sam je jučer, na obali dunavskoj. Samo je još moram ... ... zapisati do kraja ...  photo by rU ( ... ) Iako mu je Rosei rekla da će za njega uvijek biti mjesta u njezinom životu, Silveru je pomisao 'nevermore' čitavog ljeta odjekivala u svijesti poput smrtne presude. Nikada više! A Siver bi i dušu vragu prodao samo kad bi to 'nikadaviše' mogao prometnuti u 'barem još jednom' .... ... ili barem u ... ... možda ... ( ... ) |
- 00:29 - Komentari (15) - Isprintaj - #
05.09.2009., subota
Ring aroud the Rosie (2) ...
 photo by rU Možda je neke noći bio isti san, odmah poslije buđenja izbrisan. (W. Szymborska) Ring aroud the Rosie, nastavak priče ... Samo kapljicu, kao i obično? Ne, neću 4Roses večeras, vina mi natoči, molim te ... Silver otvori bocu, pomiriše čep, natoči par crvenih kapi u svoju čašu, okusi vino, kimnu glavom, a zatim napuni Roseinu čašu. Tamno crveno vino iskrilo je u čaši osvjetljenoj plamičcima svijeća koje su počele titrati na povjetarcu a Silver osjeti kako ga opija vino koje još nije popio, kako ga opijaju poljupci kojima se nadao, kako ga opija nada, kako ga opijaju snovi ... Večera je, kao što vidiš jednostavna, kriške dinje i pršut ... reče Rosei. Suviše je sparno i suviše kasno za nešto 'teže'. Složila sam i različite vrste sira, ako si ti večeras gladan ... a kruh sam ispekla sama ... I to je sve ... Zaboravio sam bocu martela u automobilu ... Da odem po nju sad', il' kad stignemo do sira? našali se Silver pitajući se vidi li Rosei da je on večeras gladan samo nje, vidi li ili ne vidi ... ili se samo 'pravi' da ne vidi ... Oprosti, no ja ti se neću pridružiti ... Ne jede mi se večeras ništa, no zato mi se pije ... odgovori mu Rosei, a Silver pomisli kako je ona, i ne znajući, odgovorila na njegovu neizrečenu misao. I Silver je te večeri jeo samo reda radi, da ne uvrijedi domaćicu. Pohvalio je njezin izbor sireva, divio se boji i okusu dinje, prekorio je Rosei, u šali, zato što je toga vrelog dana uključivala pećnicu i sama pekla kruh. Odmahnula je glavom i uspjela se nasmiješiti: Umijesila sam i ispekla jutros u cik zore, prije najveće vrućine ... Opet te mučila nesanica? upitao ju je zabrinuto. Ne brini, navikla sam. Radije nesanica nego san bez snova ... San bez snova ... reče Siver. Mila moja Sanjalice, ne vjerujem da ti možeš takve sne sanjati ... Tvoja Sanjalica ... Još uvijek si siguran u to? odgovori ona pitanjem. Ne znam je l' si još uvijek moja ... reče on. No, siguran sam da ćeš uvijek biti Sanjalica ... ... i moj najljepši san ... I moja najslađa Nesanica ... Ko zna, ah, niko, ništa ne zna. Krhko je znanje! Možda je pao trak istine u me ... A možda su samo lude sanje ... A pjesnik nek' mi oprosti ... ... na dodatku stihu ... odgovori mu ona smijući se. Kao da su doista bile samo sanje ... No, ego te absolvo, a oprosti i ti meni ...... reče Silver a ona mu položi prste na usne. Ne govori ništa, radije šutimo ... ... i pijmo ... ... Silver već odavno, od mladosti, više nije pio do pijanstva. No, još uvijek je mogao popiti dosta, a da ga ne 'uhvati'. Sad je polako, malim gutljajima, pijuckao iz svoje čaše i gledao Rosei kako pije. A Rosei je te večeri pila onako kako ju Silver nikada do tada nije vidio piti. Pila je čašu za čašom tog jakog, gustog i oporog, poput krvi crvenog vina, no ostala je blijeda i trijezna kao da pije izvorsku vodu. Dok je gledao Roseine plave oči čiji je pogled postajao sve plavlji dok je ispijala vino, Silver opet pomisli kako bi se mogao utopiti u tom njezinom plavom pogledu, utopiti bez žaljenja ... Čemu to večeras nazdravljamo? upita. Kraju ljeta ... ... odgovori mu Rosei smiješeći se i dodirujući latice crvenih ruža koje joj je te večeri donio. Days of wine and roses ... pomisli Silver dok je s CD-a odjekivao senzualni glas Andya Williamsa: The days of wine and roses laugh and run away like a child at play Through a meadow land toward a closing door A door marked "nevermore" that wasn't there before ... Kakav savršen 'timing' ... reče Silver gorko. Nadam se da ne slijedi 'Vino Amaro' ... ... Autorica priče: Za 'Vino Amaro' ne znam, no nastavak sigurno slijedi ...  Dodatak priči: Szymborska, Ljubav na prvi pogled Oboje su uvjereni da ih je povezao iznenadan osjećaj. Lijepa je takva sigurnost, ali nesigurnost je ljepša. Drže, budući da se prije nisu poznavali, da među njima nikad ništa nije bilo. A što bi na to ulice, stube, hodnici na kojima su se mogli davno mimoilaziti? Htjela bih ih zapitati ne sjećaju li se – možda u kružnim vratima, nekoć licem u lice? neko «oprostite» u gužvi? glas «pogrešno» u slušalici? - ali znam njihov odgovor. Ne, ne sjećaju se. Jako bi ih začudilo da se već dulje vrijeme poigrava s njima slučaj. Još ne posve spreman da se za njih prometne u sudbu, približavao ih je i udaljavao, presretao ih je na putu i prigušivši hihot odskakivao u stranu. Bilo je znakova, signala, pa što ako nečitkih. Možda prije tri godine ili u prošli utorak neki je listić prelepršao s ramena na rame? Nešto se izgubilo i podiglo. Tko zna, možda već lopta u zelenilu djetinjstva. Bile su kvake i zvonca na kojima se preuranjeno dodir stavljao na dodir. Kovčezi jedan uz drugi u garderobi. Možda je neke noći bio isti san, odmah poslije buđenja izbrisan. Ta svaki je početak samo neki nastavak, a knjiga događaja uvijek otvorena po sredini. |
- 10:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #
04.09.2009., petak
Ring around the Rosie, 1 ...
 photo by rU Ring Around the Rosie, kratka priča Kad ga je ugledala na svome pragu, vrat i blijedi obrazi osuše joj se crvenim pečatima. Rosie uze buket crvenih ruža koje joj je Silver pružio i prinese ih licu namjeravajući crvenilom ruža skriti vlastito rumenilo. On je časak oklijevao a zatim se nagnu prema njoj da bi je poljubio. Izmaknula je usne i, dok ju je ljubio u obraz, reče mu: Još uvijek sam virozna ... Čuvaj se ... Njegove usne ipak potražiše njezine. Dah joj je mirisao na gorke bademe i miješao se s mirisom ruža koje je stezala na prsima, usne su joj bile suhe i ispucale od groznice. Ta unutarnja vatra koja je u njoj gorjela, ti zažareni obrazi, taj grozničav pogled, to njezino uzmicanje, uzbudiše ga je jače no ikada prije. Čuvaj se ti mene ... prošapta promuklo, stežući je u zagrljaj. Rosei jeknu a Silver naglo uzmakne, uplašivši se da ju je stegnuo suviše jako. Na njezinoj svjetloružičastoj bluzi ugleda nekoliko kapljica krvi, ruže koje su se između njih ispriječile zabole su joj trnje u vrat i grudi. On joj uze ruže iz ruku i baci ih na pod, otkopča joj bluzu i pregleda joj vrat i poprsje u potrazi za zalutalim trnom. Prepustila mu se mirno, no njegovu pogledu nisu izmaknule njezine stisnute šake. Dok su mu prsti i pogled lutali njezinim vratom i grudima, dok je usnama skupljao kapljice krvi na mjestima uboda, ona je nokte zabila u dlan tako čvrsto da mu se činilo kako će joj iz dlana briznuti krv. Stavi malo alkohola, za svaki slučaj ... A ja ću dotle, kao prava domaćica, bluzu potopiti u umivaonik, u hladnu vodu, da ne ostane mrlja ... reče Silver, sretan zbog izgovora koji je u trenutku smislio kako bi joj dao vremena da se pribere. Uz to, malo namakanja u hladnoj vodi i meni će dobro doći ... dodade, pokušajući ju nasmijati, no pri tom je mislio kako vatru koja mu struji žilama ne bi mogla rashladiti ni sjeverna mora puna ledenjaka ... Rosie je za to vrijeme brzo posegnula u garderobni ormar i navukla jednu od svojih plavih bluza a njega gotovo fizički zaboli ta brzina kojom je blijedu put ramena i grudiju sakrila njegovu pogledu. Crvenilo joj se povuklo s obraza i, dok je stajala pred njim s naručjem punim crvenih ruža koje je podigla s poda, on se zabrinu zbog njezina bljedila. Kao da si mjesečarila ... a ne sunčala se ovog ljeta ... reče joj. Večerat ćemo u vrtu, tamo je sad već malo svježije ... rekla je. Raskomoti se ... ... i natoči si piće, dok ja ruže smjestim u vazu ... Stol je, kao i uvijek, bio svečano prostrt, svijeće su gorjele, kristalne čaše blistale, na rashlađenim bocama pića caklile su se kapljice. Na tamnom se nebu ocrtavala krvavo crvena luna, noćni je zrak je bio vlažan i vreo. Sparina je teško pritiskala, mirovali su čak i listovi visokog bambusa koji bi obično zatreperili i na najmanjem dašku vjetra. Sve je mirovalo, kao na zaustavljenoj slici, sve je mirovalo, samo je Silver treperio, iščekujući Rosie. Na trenutak mu se učini da je neće dočekati, učini mu se da je zarobljen u nekoj staroj fotografiji, u nekom prohujalom trenutku, nestvarnom poput sna. Učini mu se da je doista sve samo sanjao, da je samo sanjao kako je proljetos ljubi, da je samo sanjao kako mu Rosie uzvraća poljupce dok se s grana marelice na njih prosipaju ružičaste latice. Otpivši gutljaj rashlađenog burbona, još uvijek s čašom u ruci, on iz vrta odšeta do dvorišta. Rekla mu je jučer u telefonskom razgovoru da se stablo marelice toga proljeća sasušilo, odmah nakon cvatnje. Dok je gledao konture suhih grana koje su zgrčenih prstiju posizale u nebo, Silver se sjeti sočnih slatkih plodova koje su prošlih ljeta uvijek jeli zajedno, on i Rosie, izmjenjujući zalogaje. Sjeti se kako bi ona, smijući se, prebacila slatki zalogaj iz svojih ustiju u njegova, sjeti se kako mu se činilo da su joj usne slađe od tih sočnih marelica i pomisli kako se svisnuti od žeđi za Roseinim slatkim poljupcima ... Čitavog tog dugog vrelog ljeta, tijekom kojeg se nisu niti jednom susreli, Silver se osjećao baš poput tog osušenog stabla pod kojim je sad stajao iščekujući je. O čemu razmišlja to osušeno stablo? zapita se. Sjeća li se prošlih proljeća ili mu se čini da nikada i nije listalo ni cvjetalo, da je oduvijek bilo mrtvo i suho, puste krošnje i praznih grana ... Iskapi zadnje kapi burbona iz brušene kristalne čaše i vrati se za stol i dalje ju čekajući. Sklopi oči, pokušavajući oživjeti slike prošlih ljeta, no vidio je samo strujanje vlastite krvi u očnim kapcima, osjećao je kako mu krv poput tekućeg ognja snažno damara u žilama. Želio ju je sada više no prvi put, sada mu se činilo ju nikada i nije ljubio, činilo mu se da je samo sa strane gledao samog sebe kako ju ljubi, da je samo u snovima slušao njezine uzdahe, da se samo u snu utapao u njezinu pogledu kao u jezeru bez dna ... Polako, polako ... prošapta Silver sam sebi, zabijajući nokte u dlan. Ne smijem je uplašiti, mogla bi odlepršati poput blijede noćne leptirice ustrašene od plamena ... (nastavak slijedi) |
- 00:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #
01.09.2009., utorak
Ring a Ring o' Roses ...
 We dance round in a ring and suppose, but the secret sits in the middle and knows. Mi plešemo u krug i nagađamo a tajna sjedi u sredini i zna. (Robert Frost) ... Ring a Ring o' Roses ( poznata i kao "Ring Around the Rosie", a u nas kao "Ringe, ringe, raja") je tradicionalna dječja igra s pjevanjem koja se igra u krugu (kolu). Igrači plešu naokolo, pjevajući: Ring around the rosy, A pocket full of posies*; ashes, ashes we all fall down! (Tekst i melodija Ring a Ring o' Roses prvi su puta objavljene 1881,) *'Posies' - mali buketići poznati i kao 'tussie-mussie'. Obično se sastoje od jedne ruže i zelenila, a boja ruže i odabir vrste zelenila govore 'jezikom cvijeća'.  |
- 00:01 - Komentari (27) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
