Marketing
vratih se kući ...
... jučer uvečer ...
Bilo mi je lijepo, no još uvijek sam jako umorna od puta.
Više o svemu ...
... sutra.
update, subota
... sutra je već postalo danas.
Slike govore više od riječi.
... no, dodat ću i pokoju riječ, čim stignem ...
(...)
Iwonicz Zdroj je banjsko mjesto u kojem vrijeme teče tiho i smireno. Banjski gosti šetaju šetnicom pijuckajući ljekovitu vodu, sunčaju se na klupicama, fotografiraju i razgledaju ulične štandove s rukotvorinama. Na ljetnoj pozornici uz zgradu Pijalne uvečer svira glazba. U starim hotelima drvenih pročelja udobno je i ugodno, osoblje je diskretno i ljubazno.
Domaćine i neke od sudionika Konferencije poznajem od ranije. Razmijenili smo mišljenja, vizitke i sitne poklone i družili se na zajedničkoj večeri. Tempo rada konferencije bio je opušten, domaćini su i ove godine uspjeli objaviti zbornik radova.
Dvije kolegice s kojima sam putovala već su mi godinama suputnice na ovakvim putovanjima pa smo vremenom uspostavile male putne rituale - jutarnja kava skuhana u hotelskoj sobi, večernja šetnja, kukanje zbog pakiranja pri odlasku i zaricanje kako sljedeći puta nećemo opet kupovati dodatne torbe za kupljene darove.
U srijedu smo otišle na izlet u obližnji grad Krosno. Procunjale smo po trgovinama i uživale u kavi i sladoledu pod suncobranima na lijepom prostranom starom trgu.
veduta iz Krosna, photo by rU
Sve je bilo lijepo, osim povratka. Pošto mi u vožnji bude mučno, uvijek popijem dramamine. No, ovoga puta mi nije pomogao. 750 kilometara vožnje bilo je za mene pravo mučenje. Osjećaj mučnine i otupjelosti potrajao je i dan nakon povratka.
Nadam se da ću mučninu zaboraviti a lijepe trenutke zapamtiti. Jer, da nije tako, nikada se ne bismo odlučili za nova putovanja.
Krokuse (mrazovce) na šetnici u Iwoniczu prevarila je topla jesen.
Povjerovali su da je proljeće, pa se rascvjetali ...
Post je objavljen 25.09.2009. u 16:39 sati.