Marketing
Ring around the Rosie, 1 ...
photo by rU
Ring Around the Rosie, kratka priča
Kad ga je ugledala na svome pragu, vrat i blijedi obrazi osuše joj se crvenim pečatima. Rosie uze buket crvenih ruža koje joj je Silver pružio i prinese ih licu namjeravajući crvenilom ruža skriti vlastito rumenilo. On je časak oklijevao a zatim se nagnu prema njoj da bi je poljubio. Izmaknula je usne i, dok ju je ljubio u obraz, reče mu: Još uvijek sam virozna ...
Čuvaj se ...
Njegove usne ipak potražiše njezine. Dah joj je mirisao na gorke bademe i miješao se s mirisom ruža koje je stezala na prsima, usne su joj bile suhe i ispucale od groznice. Ta unutarnja vatra koja je u njoj gorjela, ti zažareni obrazi, taj grozničav pogled, to njezino uzmicanje, uzbudiše ga je jače no ikada prije.
Čuvaj se ti mene ... prošapta promuklo, stežući je u zagrljaj.
Rosei jeknu a Silver naglo uzmakne, uplašivši se da ju je stegnuo suviše jako. Na njezinoj svjetloružičastoj bluzi ugleda nekoliko kapljica krvi, ruže koje su se između njih ispriječile zabole su joj trnje u vrat i grudi. On joj uze ruže iz ruku i baci ih na pod, otkopča joj bluzu i pregleda joj vrat i poprsje u potrazi za zalutalim trnom. Prepustila mu se mirno, no njegovu pogledu nisu izmaknule njezine stisnute šake. Dok su mu prsti i pogled lutali njezinim vratom i grudima, dok je usnama skupljao kapljice krvi na mjestima uboda, ona je nokte zabila u dlan tako čvrsto da mu se činilo kako će joj iz dlana briznuti krv.
Stavi malo alkohola, za svaki slučaj ...
A ja ću dotle, kao prava domaćica, bluzu potopiti u umivaonik, u hladnu vodu, da ne ostane mrlja ... reče Silver, sretan zbog izgovora koji je u trenutku smislio kako bi joj dao vremena da se pribere.
Uz to, malo namakanja u hladnoj vodi i meni će dobro doći ... dodade, pokušajući ju nasmijati, no pri tom je mislio kako vatru koja mu struji žilama ne bi mogla rashladiti ni sjeverna mora puna ledenjaka ...
Rosie je za to vrijeme brzo posegnula u garderobni ormar i navukla jednu od svojih plavih bluza a njega gotovo fizički zaboli ta brzina kojom je blijedu put ramena i grudiju sakrila njegovu pogledu. Crvenilo joj se povuklo s obraza i, dok je stajala pred njim s naručjem punim crvenih ruža koje je podigla s poda, on se zabrinu zbog njezina bljedila.
Kao da si mjesečarila ... a ne sunčala se ovog ljeta ... reče joj.
Večerat ćemo u vrtu, tamo je sad već malo svježije ... rekla je. Raskomoti se ...
... i natoči si piće, dok ja ruže smjestim u vazu ...
Stol je, kao i uvijek, bio svečano prostrt, svijeće su gorjele, kristalne čaše blistale, na rashlađenim bocama pića caklile su se kapljice. Na tamnom se nebu ocrtavala krvavo crvena luna, noćni je zrak je bio vlažan i vreo. Sparina je teško pritiskala, mirovali su čak i listovi visokog bambusa koji bi obično zatreperili i na najmanjem dašku vjetra. Sve je mirovalo, kao na zaustavljenoj slici, sve je mirovalo, samo je Silver treperio, iščekujući Rosie.
Na trenutak mu se učini da je neće dočekati, učini mu se da je zarobljen u nekoj staroj fotografiji, u nekom prohujalom trenutku, nestvarnom poput sna. Učini mu se da je doista sve samo sanjao, da je samo sanjao kako je proljetos ljubi, da je samo sanjao kako mu Rosie uzvraća poljupce dok se s grana marelice na njih prosipaju ružičaste latice.
Otpivši gutljaj rashlađenog burbona, još uvijek s čašom u ruci, on iz vrta odšeta do dvorišta. Rekla mu je jučer u telefonskom razgovoru da se stablo marelice toga proljeća sasušilo, odmah nakon cvatnje. Dok je gledao konture suhih grana koje su zgrčenih prstiju posizale u nebo, Silver se sjeti sočnih slatkih plodova koje su prošlih ljeta uvijek jeli zajedno, on i Rosie, izmjenjujući zalogaje. Sjeti se kako bi ona, smijući se, prebacila slatki zalogaj iz svojih ustiju u njegova, sjeti se kako mu se činilo da su joj usne slađe od tih sočnih marelica i pomisli kako se svisnuti od žeđi za Roseinim slatkim poljupcima ...
Čitavog tog dugog vrelog ljeta, tijekom kojeg se nisu niti jednom susreli, Silver se osjećao baš poput tog osušenog stabla pod kojim je sad stajao iščekujući je. O čemu razmišlja to osušeno stablo? zapita se. Sjeća li se prošlih proljeća ili mu se čini da nikada i nije listalo ni cvjetalo, da je oduvijek bilo mrtvo i suho, puste krošnje i praznih grana ...
Iskapi zadnje kapi burbona iz brušene kristalne čaše i vrati se za stol i dalje ju čekajući. Sklopi oči, pokušavajući oživjeti slike prošlih ljeta, no vidio je samo strujanje vlastite krvi u očnim kapcima, osjećao je kako mu krv poput tekućeg ognja snažno damara u žilama. Želio ju je sada više no prvi put, sada mu se činilo ju nikada i nije ljubio, činilo mu se da je samo sa strane gledao samog sebe kako ju ljubi, da je samo u snovima slušao njezine uzdahe, da se samo u snu utapao u njezinu pogledu kao u jezeru bez dna ...
Polako, polako ... prošapta Silver sam sebi, zabijajući nokte u dlan.
Ne smijem je uplašiti, mogla bi odlepršati poput blijede noćne leptirice ustrašene od plamena ...
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 04.09.2009. u 00:01 sati.