Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
U litru kipuće vode stavite Vegetu i prokuhajte pet minuta.
Na polovici ugrijanog maslaca popecite sitno nasjeckani luk dok ne postane staklast, dodajte bundevu narezanu na kockice, podlijte dijelom vina, pustite da ispari, pa dodajte dio pripremljenog temeljca.
Kada bundeva na pola omekša, dodajte rižu i nastavite pirjati uz dolijevanje temeljca.
Pred kraj kuhanja jelo skinite s vatre, dodajte preostalo vino i maslac, pa umiješajte naribani tvrdi sir.
Sve zajedno dobro promiješajte, poklopite i ostavite neka stoji oko minutu.
Servitrajte na podlozi od kriški pršuta.
Rižoto svojem princu poslužite na toplom tanjuru ....
oko - el ojo
usta - la boca
uho - la oreja
vrat - el cuello
rame - el brazo
leđa - la espalda
koljeno - la rodilla
bok - la cadera
stopalo - el pie
nožni prst - el dedo del pie
Već devet godina dio mojih zlatnih ribica zimu provodi u sobnom jezercu - buretu.
Zeleno plastično bure (200L), u uglu dnevne sobe, njihova je zimska rezidencija.
Nekoliko cometa, više veil-tail zlatica, 3 crna teleskopa i 2 šarena shubukina ...
Vesele me cijelu zimu svojim prosjačenjem hrane, vodenim baletom i udvaranjem ...
U sobnom jezercu prezimi i dio vodenog bilja ...
Dakako ... nisam niti sumnjala ...
Pero provjerava jesu li sve ribice na broju!
Svake godine, oko Božića, u sobnom jezercu procvate lopoč.
orjentalni atrij livadskog dvorca u Jalti, detalj, photo by rusalka
Nedaleko od mora živjela je sa svojim roditeljima prelijepa djevojka Azra.
Otac je njezin bio čestit i radin, poštovan od sviju.
Azrin maleni dom ličio je cvjetnoj oazi. Ujesen, u vrtu oko Azrine kuće, voćke su se lomile pod plodom, a vrtom je odjekivao Azrin smijeh.
Azri nije bilo ravne po ljepoti na cijeloj obali.
Vitak i gibak k'o loza vinova, bješe joj stas. Rusa joj se kosa poput slapa prosipala po plećima, sežući do koljena, a crne su joj oči blistale kao zvijezde. Usne su joj se rumenile poput zrelih višanja, a obraze krasilo rumenilo nalik breskvinu.
Svi bijahu zaljubljeni u prelijepu Azru.
Jednoga dana, dok je grabila vodu na fontani, njezinu je ljepotu zapazio stari Ali Baba.Taj starac bijaše vlasnik turske lađe usidrene u luci. Bio je vješt trgovac. Motrio je lijepe djevojke kako bi ih oteo i odvezao u Stambol te ih tamo prodao agama i begovima. Ali Baba se nagledao ljepotica, no do tada još nije vidio ljepote kao što biješe Azrina.
Vrijeme je prolazilo, a Azra je i dalje cvjetala. Redila je dom, pomagala ocu u vinogradu i svakoga dana pjevajući odlazila donijeti vode sa svoje omiljene fontane. Uvijek bi kraj fontane dugo sjedila i gledala more.
Za Azrom su čeznuli mnogi, no ona se nije zaljubila ni u koga.
Jednoga dana jedan je bogati gospodin iz dalekoga kraja poslao prosce Azrinu ocu. Otac se rastužio, mati je zaplakala, no nisu prosce odbili.
Stiglo je proljeće, voćke u vrtu su cvjetale. Cvjetala je i Azra i pripremala se za svatove. No, srce joj se stezalo na pomisao o rastanku s ocem, majkom, rodnim krajem i dragom joj fontanom na ljubljenoj obali.
Svadba ljepotice Azre bila je velika, s brojnim gostima. Svi su željeli vidjeti lijepu nevjestu i poželjeti joj sreću. No, Azra bijaše tužna. Nije pomagala ni glazba, ni gosti ni darovi, ni radost roditelja koji su kćer udavali bogato i za dobra čovjeka.
Kada je dosao čas da svatovi povedu mladu iz rodnoga doma, Azra je zamolila oca da je pusti oprostiti se od morske obale i fontane koju je tako voljela.
Sišla je sama na obalu, noseći ibrik, sjela na ogradu fontane i sjećala se djetinjstva. U tome su je trenutku zgrabile grube ruke, prekrile je platnom i ponijele. Uzalud je Azra vriskala, otmičari je odnesoše i baciše pod palubu barke ukotvljene uz obalu.
Ali Baba je likovao! Uspjelo mu je ukrasti ljepoticu dostojnu sultanova dvora. Saznavši da se Azra udaje, odlučio je uvrijebati posljednju priliku za otmicu.
Čuvši Azrin krik, svatovi dotrčaše, no već je bilo prekasno. Lađa je isplovljavala.
Svi su tugovali za lijepom Azrom, a njezina je ljubljena fontana od tuge presahnula. Samo bi još poneka kap, poput suze, kliznula po mramoru.
Ali Baba je Azru odveo u Stambol. Nije je morao odvesti na tržnicu roblja jer su ga sultanovi evnusi, koji su čuli za otmicu, dočekali već u luci.
Ali Baba je za Azru dobio čitavo bogatstvo jer njezina je ljepota bila dostojna prorokova zemaljskog namjesnika.
Azru odvedoše u sultanov harem.
Iako je njezina ljepota osvojila ne samo sultana već i haremske žene, pa i evnuhe, Azra se u haremu osjećala usamljeno i nije prestala tugovati.
Njezina se tuga nije umanjila ni rođenjem sina. I dalje je osjećala da je neraskidive niti vezuju s rodnim krajem.
Prošla je godina dana i Azra je shvatila da se nikada neće kući vratiti.
I na godišnjicu svadbe i otmice, Azra se sa sinom u rukama iskrala nadzoru, popela na najvišu haremsku kulu i s nje bacila u vode Bosfora.
Od toga vremena, uz krimsku obalu, jednom godišnje izranja iz mora Rusalka s djetetom na rukama.
Toga dana, svake godine, Rusalka se s djetetom u naručju penje obalom do fontane koju su nazvali Azrinom. Kad se presahloj fontani približi, fonatana opet poteče i zažubori.
Rusalka na fontani dijete umije, sama se vode napije ... i ponovo se u more vrati.
I tako to biva svake godine, na isti dan ...
orjentalni atrij livadskog dvorca u Jalti, photo by rusalka
Dodatak:
... jedan sasvim mali, Daniela ...
dok ne smognem veći ... ;-)
Moja baka Aurela, koja je odrasla u Kijevu, često je znala pričati o obilju kijevske tržnice i o ukrajinskoj kuhinji ...
A u bakinoj kuhinji preplitali su se ukrajinski i poljski utjecaji, jer moja je baka poljskog podrijetla, rođena je u Lodzu.
Ukrajinska kuhinja je vrlo raznovrsna, jela nisu masna ni pretjerano začinjena, meso i riba lijepo se sljubljuju s povrćem ...
A krimska kuhinja?
E, tu se miješaju brojni kulinarski utjecaji, jer Krim je višenacionalan ...
Kupih u knjižari u Alušti: Kulinarnoe iskustvo narodov Krima ...
govedina ili svinjetina - 500 g
sušene gljive - 50g
cikla - 500 g
2 - 3 mrkve
1 korijen celera
2 glavice luka
ulje - 2 žlice
kiselo vrhnje - manja čaša
1 žlica limunova soka
zeleni peršin
lovorov list
Meso posoliti, kuhati, skidajući pjenu. Odvojeno skuhati suhe gljive i ribano povrće. Sjediniti, začiniti i zajedno još kratko prokuhati.
Gotovoj supi dodati limunov sok i vrhnje, po volji. Posuti sjeckanim peršinom i poslužiti.
Krimski kulinarski doživljaji ...
U istoj knjžari gdje sam kupila krimsku kuharicu, kupih i ... Krimske legende ...
sjećanja na Krim: tržnice u Alušti, Alupki i Jalti ...
Kad stignem u neki grad uvijek, ukoliko imam priliku, odem na gradsku tržnicu.
Tržnica je mjesto koje vrvi životom. Tu možeš sresti 'običan svijet', oslušnuti jezik, saznati nešto o načinu života, navikama i standardu ...
Na tržnici možeš kušati i kupiti različite lokalne specijalitete i đakonije, razgledati i nakupovati autentične rukotvorine i različite drangulije, uživati u žagoru, bojama i mirisima.
Krimske su tržnice živopisne: sušena riba, obilje svježeg voća i povrća, ukiseljeno povrće, salata od morske trave, orijentalne slastice (na krimu živi dosta Tatara), različite vrste kruha, peciva, slatkiša ...
Sredinom septembra krimske su tržnice još uvijek pune bostana, bresaka, smokava ... i grožđa.
A najslađe je i najpopularnije ono koje se zove: damski palčiki.
Slatko je i bez koštica, izduženih boba koje kao da su ukrale toplinu i sjaj krimskog sunca.
oklijevajući,
nad plavim planinama
lebdi rumeni trenutak ...
Desperado, why don't you come to your senses?
Come down from your fences, open the gate
It may be rainin', but there's a rainbow above you
You better let somebody love you ...
decenija prođe od prvog susreta ...
... a prvi mraz
oboje već nas je dotakao,
Jedini,
kad sretosmo se
opet ...
bilo je tek rano ljeto
a moj vrt u cvatu,
sjećaš li se?
sjedili smo i pričali do jutra,
i odjednom .... već je bilo sutra!
a mi smo još vino pili,
iz iste čaše
ne dotičući se,
ujutro oboje bijasmo p'jani
iako popismo tek
gutljaj ...
... ljeto je stiglo u zenit
i luna bješe puna,
kad došao si mi
opet ...
... ne sklopismo oči do jutra,
zaboravismo na sutra
i mraz otopismo
prvim poljupcem ...
... još bješe ljeto
no već su pale prve kiše,
kad mraza ne bješe više ...
... a ja već bijah Tvoja ...
Dodatak:
Draga draguljarka Ignis sudjeluje sa svojim nakitom u plemenitoj akciji.
Sredstva su namijenjena KBC Rijeka, za opremanje Odjela dječje kirurgije.
Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta,
Kesteni pred kućom duhu tvom su meta,
Još je deset karnevala do tvog bala ...
A.G.Matoš
Djevojčica iz bakine vitrine ...
Oduvijek me podsjećala na tu Matoševu pjesmu ... I na moj prvi odlazak na kazališnu predstavu u pravom "velikom" kazalištu ...
Moji su roditelji imali abonoman, i kad mi je bilo 7 godina, prvi su me puta poveli u veliko kazalište ...
Imala sam ljubičastu haljinicu, krojenu slično haljinici ove porculanske djevojčice. ... I široki svileni pojas, oslikan ružama, koji se vezao u veliku mašnu.
Sjećam se kako sam zadivljeno gledala raskošne lustere, lože i zastor koji
se podiže i spušta ...
Bila je to operna predstava, Čarobna frula, čini mi se ...
Gledala sam ... i slušala, zadivljeno ...
A sad razumijem i smiješak odraslih koji su sjedili u parteru ... i nasmješili se djevojčici u ljubičastoj haljinici koja je, ulazeći u red nakon pauze, rukom pridržavala skut svoje svečane opravice ...
Mama mi je počešljala i raspustila duge kovrčice, haljinicu sam odjenula po prvi put ... zamišljala sam da sam na nekom vilinskom balu ... hihihi
Do tada sam scenu velikog kazališta viđala samo neosvjetljenu, kad me baka vodila u kazalište ...
A moja je baka Aurela bila po profesiji "kemijska čistačica", znala je očistiti svaku mrlju i savršeno uškrobiti i opeglati krute ovratnike, prsa i manžetne muških košulja, pa su joj povjeravali uređivanje kazališnih kostima.
Kada bi uređene kostime isporučivala, vodila bi me sa sobom.
A moje bi znatiželjne oči obično navele neku od kazališnih poslenica koje se brinu za kostime da mi pokaže scenu ... i povede me iza scene ...
A sada, sramota me priznati ... no nisam pogledala niti jednu kazališnu predstavu u zadnje dvije, tri godine ...
P. S.
... uz pozdrav dragoj Violi, koja kazalište poznaje i sa scene i iza scene ...
Prolazim ulicama, miriše jesen ...
Kraj katedrale zastadoh. Iskucavala je prva četvrt posljednjeg prijepodnevnog sata.
Sjedoh u kafe podno tornjeva. A sjena tornjeva bijaše sasvim kratka.
Nesvjesna protoka vremena, trgnuh se na zvuk zvona ... iskucavala je nova četvrt, a konobar se konačno riješio upitati me što ću poručiti ...
Makiato, produženi ...
Kucala je tričetvrt, kad je pred mene spustio keramičku šalicu, crvenu poput opeka katedrale ...
Sjedila sam i gledala crkvene tornjeve, portale i bokove ... Još pamtim kako sam, kao dijete, vjerovala da će se me jedan od tih zmajeva ponijeti, na krilima, nekamo ...
Danas bih voljela otići nekamo, daleko. Nestati u sivilu daljine.
No, zmajevi s katedrale danas su bez krila.
Ne popih makiato.
Ostavih na stolu nedirnutu šalicu ...
Iskucavalo je podne ... a ja sam za svaki otkucaj dodavala kovanicu po kovanicu, slažući ih u tornjić.
Sjene tornjeva katedrale počele su se neprimjetno produžavati.
Ustadoh i vođena djetinjom željom za utjehom, uđoh u tamu crkve.
Bila je prazna ... a ja prazna iz nje izađoh.
Poprečnim ulicama skratih put do Ružine. Ulica Ruža ... još pamti moje djetinje korake, kad znala sam joj svaku kuću i svaku pukotinu na pločniku ... Vratiše joj zaboravljeno ime ... Opet se Ružinom zove, no u njoj ne cvjetaju ruže ...
Dizalica, nalik na gladnog zmaja, udara zubima o napukli zid kuće od prijesne cigle. Prozori, iza kojih je nekada blistala svjetlost i čuli se glasovi, sad kriju samo tamu i tišinu.
Zid kuće rušio se u bezglasnom slow motionu.
A ja sam samo tišinu čula, prolazeći ...
Čuvarkuća na krovu više nema koga čuvati.
Krhki smo i prolazni ... Prolazimo kroz prolaznost, nesvjesni pukotina ... oko nas. I u nama ...
Prolazimo, nadajući se. Da sreća bit će trajna, a bol prolazna.
Da ćemo sreću moći podijeliti s onima koje volimo, a bol voljenih preuzeti na sebe.
Kad bih barem još uvijek mogla vjerovati ... U čuvarkuće ...
... i anđele čuvare.
Kad bih barem mogla biti čuvarkuća ... i anđeo čuvar, onima koje volim.
Danas se osjećam poput anđela čuvara koji ne može sačuvati ni sebe.
Osjećam se beskorisnom, poput čuvarkuće na krovu kuće kojoj je ime blues.
Norah Jones - Home of the Blues
Osjećam prolaznost.
Osjećam se kao prolaznik.
U pustoj i praznoj ulici. U kojoj nema zvukova.
U snu u kojem se, bezglasno, ruše kuće ... i katedrale.
U snu u kojem su anđeli zaspali, skamenili se ... a zmajevi zaboravili letjeti.
Sutra je novi dan.
Između danas i sutra je noć. Noć koja mi se čini beskrajnom.
Osjećam prolaznost, u vremenu koje kao da se zaustavilo.
Kišno jutro ...
Jewel and Merle Haggard - That's The Way Love Goes
Some people say that love is a rose
Maybe they've hit it right on the nose
But other folks say that it's like the sun
Well a long time ago daddy said to me
I'll help you clear up the mystery
I'll give you a simple rule of thumb
[ chorus ]
If it knocks you off your feet
Then it's love, then it's love
If it makes your life complete
Then it's love, then it's love
If it turns you upside down
Then it's love, then it's love
[ If it makes your world go round
Then it's love ]
The dictionary won't tell you much
If love is the word you're looking up
I don't believe that the definition's right
And the encyclopaedia won't reveal
The crazy way you start to feel
[ chorus ]
So gonna say that love is a game
Maybe compare it to a flame
Or say it's a medicine that heals
But a band of experts could fight all night
And never figure out which one is right
But they'd agree on how it makes you feel
[ chorus ]
Well if it makes your world go round
Then it's love ooh ooh ooh.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta