Marketing
Krimske legende ...
Knjižicu kupih u knjižari u Alupki, na Krimu ...
za večeras, za vas ...
...odabrah:
Rusalka i Azrina fontana
orjentalni atrij livadskog dvorca u Jalti, detalj, photo by rusalka
Nedaleko od mora živjela je sa svojim roditeljima prelijepa djevojka Azra.
Otac je njezin bio čestit i radin, poštovan od sviju.
Azrin maleni dom ličio je cvjetnoj oazi. Ujesen, u vrtu oko Azrine kuće, voćke su se lomile pod plodom, a vrtom je odjekivao Azrin smijeh.
Azri nije bilo ravne po ljepoti na cijeloj obali.
Vitak i gibak k'o loza vinova, bješe joj stas. Rusa joj se kosa poput slapa prosipala po plećima, sežući do koljena, a crne su joj oči blistale kao zvijezde. Usne su joj se rumenile poput zrelih višanja, a obraze krasilo rumenilo nalik breskvinu.
Svi bijahu zaljubljeni u prelijepu Azru.
Jednoga dana, dok je grabila vodu na fontani, njezinu je ljepotu zapazio stari Ali Baba.Taj starac bijaše vlasnik turske lađe usidrene u luci. Bio je vješt trgovac. Motrio je lijepe djevojke kako bi ih oteo i odvezao u Stambol te ih tamo prodao agama i begovima. Ali Baba se nagledao ljepotica, no do tada još nije vidio ljepote kao što biješe Azrina.
Vrijeme je prolazilo, a Azra je i dalje cvjetala. Redila je dom, pomagala ocu u vinogradu i svakoga dana pjevajući odlazila donijeti vode sa svoje omiljene fontane. Uvijek bi kraj fontane dugo sjedila i gledala more.
Za Azrom su čeznuli mnogi, no ona se nije zaljubila ni u koga.
Jednoga dana jedan je bogati gospodin iz dalekoga kraja poslao prosce Azrinu ocu. Otac se rastužio, mati je zaplakala, no nisu prosce odbili.
Stiglo je proljeće, voćke u vrtu su cvjetale. Cvjetala je i Azra i pripremala se za svatove. No, srce joj se stezalo na pomisao o rastanku s ocem, majkom, rodnim krajem i dragom joj fontanom na ljubljenoj obali.
Svadba ljepotice Azre bila je velika, s brojnim gostima. Svi su željeli vidjeti lijepu nevjestu i poželjeti joj sreću. No, Azra bijaše tužna. Nije pomagala ni glazba, ni gosti ni darovi, ni radost roditelja koji su kćer udavali bogato i za dobra čovjeka.
Kada je dosao čas da svatovi povedu mladu iz rodnoga doma, Azra je zamolila oca da je pusti oprostiti se od morske obale i fontane koju je tako voljela.
Sišla je sama na obalu, noseći ibrik, sjela na ogradu fontane i sjećala se djetinjstva. U tome su je trenutku zgrabile grube ruke, prekrile je platnom i ponijele. Uzalud je Azra vriskala, otmičari je odnesoše i baciše pod palubu barke ukotvljene uz obalu.
Ali Baba je likovao! Uspjelo mu je ukrasti ljepoticu dostojnu sultanova dvora. Saznavši da se Azra udaje, odlučio je uvrijebati posljednju priliku za otmicu.
Čuvši Azrin krik, svatovi dotrčaše, no već je bilo prekasno. Lađa je isplovljavala.
Svi su tugovali za lijepom Azrom, a njezina je ljubljena fontana od tuge presahnula. Samo bi još poneka kap, poput suze, kliznula po mramoru.
Ali Baba je Azru odveo u Stambol. Nije je morao odvesti na tržnicu roblja jer su ga sultanovi evnusi, koji su čuli za otmicu, dočekali već u luci.
Ali Baba je za Azru dobio čitavo bogatstvo jer njezina je ljepota bila dostojna prorokova zemaljskog namjesnika.
Azru odvedoše u sultanov harem.
Iako je njezina ljepota osvojila ne samo sultana već i haremske žene, pa i evnuhe, Azra se u haremu osjećala usamljeno i nije prestala tugovati.
Njezina se tuga nije umanjila ni rođenjem sina. I dalje je osjećala da je neraskidive niti vezuju s rodnim krajem.
Prošla je godina dana i Azra je shvatila da se nikada neće kući vratiti.
I na godišnjicu svadbe i otmice, Azra se sa sinom u rukama iskrala nadzoru, popela na najvišu haremsku kulu i s nje bacila u vode Bosfora.
Od toga vremena, uz krimsku obalu, jednom godišnje izranja iz mora Rusalka s djetetom na rukama.
Toga dana, svake godine, Rusalka se s djetetom u naručju penje obalom do fontane koju su nazvali Azrinom. Kad se presahloj fontani približi, fonatana opet poteče i zažubori.
Rusalka na fontani dijete umije, sama se vode napije ... i ponovo se u more vrati.
I tako to biva svake godine, na isti dan ...
orjentalni atrij livadskog dvorca u Jalti, photo by rusalka
Dodatak:
... jedan sasvim mali, Daniela ...
dok ne smognem veći ... ;-)
Post je objavljen 26.10.2007. u 23:59 sati.