Marketing
prolazimo ... kroz prolaznost ...
Prolazim ulicama, miriše jesen ...
Kraj katedrale zastadoh. Iskucavala je prva četvrt posljednjeg prijepodnevnog sata.
Sjedoh u kafe podno tornjeva. A sjena tornjeva bijaše sasvim kratka.
Nesvjesna protoka vremena, trgnuh se na zvuk zvona ... iskucavala je nova četvrt, a konobar se konačno riješio upitati me što ću poručiti ...
Makiato, produženi ...
Kucala je tričetvrt, kad je pred mene spustio keramičku šalicu, crvenu poput opeka katedrale ...
Sjedila sam i gledala crkvene tornjeve, portale i bokove ... Još pamtim kako sam, kao dijete, vjerovala da će se me jedan od tih zmajeva ponijeti, na krilima, nekamo ...
Danas bih voljela otići nekamo, daleko. Nestati u sivilu daljine.
No, zmajevi s katedrale danas su bez krila.
Ne popih makiato.
Ostavih na stolu nedirnutu šalicu ...
Iskucavalo je podne ... a ja sam za svaki otkucaj dodavala kovanicu po kovanicu, slažući ih u tornjić.
Sjene tornjeva katedrale počele su se neprimjetno produžavati.
Ustadoh i vođena djetinjom željom za utjehom, uđoh u tamu crkve.
Bila je prazna ... a ja prazna iz nje izađoh.
Poprečnim ulicama skratih put do Ružine. Ulica Ruža ... još pamti moje djetinje korake, kad znala sam joj svaku kuću i svaku pukotinu na pločniku ... Vratiše joj zaboravljeno ime ... Opet se Ružinom zove, no u njoj ne cvjetaju ruže ...
Dizalica, nalik na gladnog zmaja, udara zubima o napukli zid kuće od prijesne cigle. Prozori, iza kojih je nekada blistala svjetlost i čuli se glasovi, sad kriju samo tamu i tišinu.
Zid kuće rušio se u bezglasnom slow motionu.
A ja sam samo tišinu čula, prolazeći ...
Čuvarkuća na krovu više nema koga čuvati.
Krhki smo i prolazni ... Prolazimo kroz prolaznost, nesvjesni pukotina ... oko nas. I u nama ...
Prolazimo, nadajući se. Da sreća bit će trajna, a bol prolazna.
Da ćemo sreću moći podijeliti s onima koje volimo, a bol voljenih preuzeti na sebe.
Kad bih barem još uvijek mogla vjerovati ... U čuvarkuće ...
... i anđele čuvare.
Kad bih barem mogla biti čuvarkuća ... i anđeo čuvar, onima koje volim.
Danas se osjećam poput anđela čuvara koji ne može sačuvati ni sebe.
Osjećam se beskorisnom, poput čuvarkuće na krovu kuće kojoj je ime blues.
Norah Jones - Home of the Blues
Osjećam prolaznost.
Osjećam se kao prolaznik.
U pustoj i praznoj ulici. U kojoj nema zvukova.
U snu u kojem se, bezglasno, ruše kuće ... i katedrale.
U snu u kojem su anđeli zaspali, skamenili se ... a zmajevi zaboravili letjeti.
Sutra je novi dan.
Između danas i sutra je noć. Noć koja mi se čini beskrajnom.
Osjećam prolaznost, u vremenu koje kao da se zaustavilo.
Kišno jutro ...
Jewel and Merle Haggard - That's The Way Love Goes
nasmij se,
reci da voliš me ...
i reci, opet,
da tvoj dar sam s neba ...
i sve će moje tuge nestati,
k'o suza na kiši ...
Tears from a Rose, photo by flickr
Post je objavljen 04.10.2007. u 23:59 sati.