Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Rose je govorila istinu, bila je spremna na sve.
Iako je Morpheusu rekla kako se ne boji, užasno se bojala onoga što je naslućivala. I sama je imala prilike vidjeti Morpheusovu tamnu stranu. Što li će sve otkriti o njemu? Hoće li njihova ljubav izdržati tu kušnju?
Morpheus je sjedio na rubu Roseina kreveta, opuštenih ramena, spuštena pogleda. Rose ga je dlanom nježno pogladila po obrazu, kada je podigao lice prema njoj. Poljubila ga je, gledajući kako iz njegova modra pogleda nestaje očaj, kako mu se kapci zatvaraju dok joj uzvraća poljubac.
Za sat, dva, dok noć još bude trajala, njih će dvoje krenuti u tamu.
No, sad su bili tu, u toploj Roseinoj sobi.
Ugasila je noćnu svjetiljku i zapalila svijeće, prišla krevetu na kojem ju je Morpheus čekao. Morpheusov je crni plašt ležao na podu, a svjetlost svijeća pozlatila je njegovu put. Rose je svukla hlače svoje crne svilene pidžame i legla kraj Morpheusa. Njegove su je ruke potražile i našle spremnu.
Rose je, prije no što je srela Morpheusa, vjerovala kako bi u ljubavi bila ukočena i nespretna. No, sada se začudila snazi želje i strasti koju je Morpheus u njoj probudio. Rose je još uvijek bila nevješta i nesigurna, no sad se prepustila mudrosti vlastita tijela. A ono se, vođeno srcem, snažno odazvalo Morpheusu. Ljubila ga je dok joj je otkopčavao crnu svilenu bluzu i svlačio je. Opkoračila ga je i osjetila duboko u sebi. Zabacila je glavu, rukama se oslanjajući o Morpheusova ramena, bokovi su joj se ljuljali u ritmu koji se ubrzavao. Svijet se suzio i nestao.
U tomu su trenutku postojala samo njihova spojena tijela, samo njihove isprepletene duše. Davali su se i primali, uzimali i dobivali. Rose više nije razlikovala gdje završava Morpheusov užitak, gdje počinje njezin. Još i još, opet i opet. S vrhunca na vrhunac. Duga razdvojenost, uzajamna žudnja, strah od onoga što ih je čekalo, sve se to udružilo, sve ih je to pokretalo. Gubili su se jedno u drugomu i pronalazili se, penjući se zajedno do novih vrhunaca.
Nastavili su se ljubiti i milovati dok su se kapljice tople vode rasprskavale na njihovim tijelima, u toploj kabini tuša, punoj pare. Ljubeći se i dalje, uzajamno su se otirali velikim bijelim frotirskim ručnikom. Rose je ponovo navukla svoju crnu svilenu pidžamu, omotala se velikim crnim šalom s dugim resama, navukavši rub šala preko glave.
Odjevena u crno, spremala se krenuti u tamu, s Morpheusom. A on je već stajao uz nju, ogrnut svojim plaštom.
Rose je otvorila vrata prema vrtu.
Na pragu je, ljutito mijaučući, stajao njezin crni mačak Lucifer. Ugledavaši Morpheusa, prijeteći se zgrbio i zafrktao. Morpheus se nasmijao, a Rose je podigla Lucifera u naručje i odnijela ga u kuhinju. Spustila ga je u njegovu košaru, otkračunala mala mačja vratašca ugrađena u kuhinjska vrata, kako bi Lucifer mogao slobodno ulaziti i izlaziti iz kuće, napunila zdjelicu mačjim keksima, a drugu svježom vodom. Pogladila je Lucifera i rekla mu: Spavaj sad, grij se ... i čekaj me.
I Morpheus je čekao, na otvorenim vratima.
Njegova se crna silueta ocrtavala na još uvijek tamnom nebu kojim su prolijetale pahulje. Snijeg je i dalje gusto padao.
Morpheus je podigao Rose u naručje. Letjeli su kroz snježnu mećavu, sve višlje i višlje, a svjetlost svjetiljke u Roseinu vrtu, a potom i gradska svjetla, postajala su sve manja i manja, gubeći se u dubini, pod njihovim nogama.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
