(prethodni nastavak)
Ja sam spremna, a ti?
Rose je govorila istinu, bila je spremna na sve.
Iako je Morpheusu rekla kako se ne boji, užasno se bojala onoga što je naslućivala. I sama je imala prilike vidjeti Morpheusovu tamnu stranu. Što li će sve otkriti o njemu? Hoće li njihova ljubav izdržati tu kušnju?
Morpheus je sjedio na rubu Roseina kreveta, opuštenih ramena, spuštena pogleda. Rose ga je dlanom nježno pogladila po obrazu, kada je podigao lice prema njoj. Poljubila ga je, gledajući kako iz njegova modra pogleda nestaje očaj, kako mu se kapci zatvaraju dok joj uzvraća poljubac.
Za sat, dva, dok noć još bude trajala, njih će dvoje krenuti u tamu.
No, sad su bili tu, u toploj Roseinoj sobi.
Ugasila je noćnu svjetiljku i zapalila svijeće, prišla krevetu na kojem ju je Morpheus čekao. Morpheusov je crni plašt ležao na podu, a svjetlost svijeća pozlatila je njegovu put. Rose je svukla hlače svoje crne svilene pidžame i legla kraj Morpheusa. Njegove su je ruke potražile i našle spremnu.
Rose je, prije no što je srela Morpheusa, vjerovala kako bi u ljubavi bila ukočena i nespretna. No, sada se začudila snazi želje i strasti koju je Morpheus u njoj probudio. Rose je još uvijek bila nevješta i nesigurna, no sad se prepustila mudrosti vlastita tijela. A ono se, vođeno srcem, snažno odazvalo Morpheusu. Ljubila ga je dok joj je otkopčavao crnu svilenu bluzu i svlačio je. Opkoračila ga je i osjetila duboko u sebi. Zabacila je glavu, rukama se oslanjajući o Morpheusova ramena, bokovi su joj se ljuljali u ritmu koji se ubrzavao.
Svijet se suzio i nestao.
U tomu su trenutku postojala samo njihova spojena tijela, samo njihove isprepletene duše. Davali su se i primali, uzimali i dobivali. Rose više nije razlikovala gdje završava Morpheusov užitak, gdje počinje njezin. Još i još, opet i opet. S vrhunca na vrhunac. Duga razdvojenost, uzajamna žudnja, strah od onoga što ih je čekalo, sve se to udružilo, sve ih je to pokretalo. Gubili su se jedno u drugomu i pronalazili se, penjući se zajedno do novih vrhunaca.
Nastavili su se ljubiti i milovati dok su se kapljice tople vode rasprskavale na njihovim tijelima, u toploj kabini tuša, punoj pare. Ljubeći se i dalje, uzajamno su se otirali velikim bijelim frotirskim ručnikom. Rose je ponovo navukla svoju crnu svilenu pidžamu, omotala se velikim crnim šalom s dugim resama, navukavši rub šala preko glave.
Odjevena u crno, spremala se krenuti u tamu, s Morpheusom. A on je već stajao uz nju, ogrnut svojim plaštom.
Rose je otvorila vrata prema vrtu.
Na pragu je, ljutito mijaučući, stajao njezin crni mačak Lucifer. Ugledavaši Morpheusa, prijeteći se zgrbio i zafrktao. Morpheus se nasmijao, a Rose je podigla Lucifera u naručje i odnijela ga u kuhinju. Spustila ga je u njegovu košaru, otkračunala mala mačja vratašca ugrađena u kuhinjska vrata, kako bi Lucifer mogao slobodno ulaziti i izlaziti iz kuće, napunila zdjelicu mačjim keksima, a drugu svježom vodom. Pogladila je Lucifera i rekla mu:
Spavaj sad, grij se ... i čekaj me.
I Morpheus je čekao, na otvorenim vratima.
Njegova se crna silueta ocrtavala na još uvijek tamnom nebu kojim su prolijetale pahulje. Snijeg je i dalje gusto padao.
Morpheus je podigao Rose u naručje. Letjeli su kroz snježnu mećavu, sve višlje i višlje, a svjetlost svjetiljke u Roseinu vrtu, a potom i gradska svjetla, postajala su sve manja i manja, gubeći se u dubini, pod njihovim nogama.
Mrak ih je u trenu oboje progutao.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 23.12.2006. u 23:59 sati.