Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Nakon dugog vremena, Rose je opet bila na svome blogu.
Tamo ju je čekao Morpheusov post pod naslovom Ruža. Slika djevojke ovjenčane vijencem od ruža, tako slična Rosei, još uvijek je bila tamo. Bijele ruže ružičasta ruba nježno su blistale.
I kapljica krvi, na djevojčinu dlanu još je bila crvena.
Rose je počela čitati komentare koji su se nizali ispod Morpheusova posta. Posjetitelji, dakako, nisu mogli znati da post nije postavila Rose.
Novi su se posjetitelji uglavnom divili slici u postu.
Lijepa slika. Alma. Kakva divna slika. Znaš li ime slikara koji ju je nalikao? Dunjin cvijet. Slika je super. Cool blog. Posjeti moj. TonČIca. Prekrasna slika, šteta što nema podatka o autoru. Predrafaelist, čini mi se ? Proljetni vjetar.
Stari su posjetitelji također komentirali sliku, no i Rosein povratak u blogosferu.
Draga R. gdje si propala? Drago mi je što si se vratila. LAURA. R. je opet tu! Baš lijepo! VeSNA. Evo nam opet naše R. A slika ruže u ružama je prelijepa. Samo ti možeš pronaći takav dragulj od slike. Još kad bi nam samo otkrila slikara. BlackCAT. R. zašto ne odgovaraš na komentare? Javi se, imam divnih novosti! perzefona.
Rose je dugo sjedila nad komentarima. A onda odgovorila: Dragi moji, dugo me nije bilo. No, evo me opet. Hvala svima na dobrodošlici.
Rose se vratila u život i na svoj blog.
Slijedećeg je dana napisala post. Prvi nakon svega što joj se dogodilo.
Naslov posta bio je Zimsko jutro.
Po svojem običaju, Rose je nakon dužeg traganja po Netu pronašla niz slika za ilustraciju svojega posta.
Igor Grabar: Winter Morning.
Slabo poznati slikar. Zimski šumski pejzaž. Na granama drveća plavi se snijeg. Kose zrake zimskoga sunca, jutarnje niskog, osvjetljavaju sniježni pokrov. Šuma se budi.
Winter Morning. John Lacey.
Malo ulje s vidljivim namazima boje i potezima kista. Stabla, još uvijek pod lišćem, nadvijaju se nad hladnom vodom. Nebo se, nad vodom i stablima, počinje rumeniti. Sviće.
Yang Ming: Morning in Winter.
Vlati suhe trave izvedene kaligrafskim potezima. Siluete pataka, sivo plave. Jato mirno plovi hladnom vodom. Nebo je još uvijek plavo. Jutro se tek sluti.
Joseph Farquharson: A Winter's Morning.
Na rumenom nebu ocrtavaju se gole grane. Malo jato vrana slijeće na snijeg koji se počinje ružičasto cakliti od zraka izlazećeg sunca.
Rose je odabrala niz prizora zimskoga jutra. Slike koje su u njoj uspjele pokrenuti likovni doživljaj. Slike koje su budile emocije. Slike s atmosferom. Nije joj bilo presudno ime autora, ni likovna tehnika. Izabrala je slike koje su joj nešto govorile. Složila ih je u slideshow. Upisala nazive i linkove.
A potom je napisala kratak tekst: Zimske su noći tako duge, tako hladne. San u zimskoj noći nalik je smrti. Zimske vode kao da prestaju teći, okovane ledom. Pticama se krila koče od hladnoće, u beskrajnoj zimskoj noći.
O, kako je teško dočekati zimsko jutro! Kako je teško – opet poletjeti.
Rose je htjela kliknuti objavi post.
No, u svijesti joj je zatreperila jedna pomisao i počela se pretvarati su sliku.
Dugo je tražila dok je na Netu našla sliku koja je odgovarala toj slici u njezinoj svijesti: Zamrznuta ruža.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
