Rose na javi, nastavak

(prethodni nastavak)

Nakon dugog vremena, Rose je opet bila na svome blogu.

Tamo ju je čekao Morpheusov post pod naslovom Ruža. Slika djevojke ovjenčane vijencem od ruža, tako slična Rosei, još uvijek je bila tamo. Bijele ruže ružičasta ruba nježno su blistale.
I kapljica krvi, na djevojčinu dlanu još je bila crvena.
Rose je počela čitati komentare koji su se nizali ispod Morpheusova posta. Posjetitelji, dakako, nisu mogli znati da post nije postavila Rose.
Novi su se posjetitelji uglavnom divili slici u postu.

Lijepa slika. Alma.
Kakva divna slika. Znaš li ime slikara koji ju je nalikao? Dunjin cvijet.
Slika je super. Cool blog. Posjeti moj. TonČIca.
Prekrasna slika, šteta što nema podatka o autoru. Predrafaelist, čini mi se ? Proljetni vjetar.

Stari su posjetitelji također komentirali sliku, no i Rosein povratak u blogosferu.

Draga R. gdje si propala? Drago mi je što si se vratila. LAURA.
R. je opet tu! Baš lijepo! VeSNA.
Evo nam opet naše R. A slika ruže u ružama je prelijepa. Samo ti možeš pronaći takav dragulj od slike. Još kad bi nam samo otkrila slikara. BlackCAT.
R. zašto ne odgovaraš na komentare? Javi se, imam divnih novosti! perzefona.

Rose je dugo sjedila nad komentarima. A onda odgovorila:
Dragi moji, dugo me nije bilo. No, evo me opet. Hvala svima na dobrodošlici.

Rose se vratila u život i na svoj blog.
Slijedećeg je dana napisala post. Prvi nakon svega što joj se dogodilo.
Naslov posta bio je Zimsko jutro.
Po svojem običaju, Rose je nakon dužeg traganja po Netu pronašla niz slika za ilustraciju svojega posta.

Igor Grabar: Winter Morning.
Slabo poznati slikar. Zimski šumski pejzaž. Na granama drveća plavi se snijeg. Kose zrake zimskoga sunca, jutarnje niskog, osvjetljavaju sniježni pokrov. Šuma se budi.

Winter Morning. John Lacey.
Malo ulje s vidljivim namazima boje i potezima kista. Stabla, još uvijek pod lišćem, nadvijaju se nad hladnom vodom. Nebo se, nad vodom i stablima, počinje rumeniti. Sviće.

Yang Ming: Morning in Winter.
Vlati suhe trave izvedene kaligrafskim potezima. Siluete pataka, sivo plave. Jato mirno plovi hladnom vodom. Nebo je još uvijek plavo. Jutro se tek sluti.

Joseph Farquharson: A Winter's Morning.
Na rumenom nebu ocrtavaju se gole grane. Malo jato vrana slijeće na snijeg koji se počinje ružičasto cakliti od zraka izlazećeg sunca.

Rose je odabrala niz prizora zimskoga jutra. Slike koje su u njoj uspjele pokrenuti likovni doživljaj. Slike koje su budile emocije. Slike s atmosferom. Nije joj bilo presudno ime autora, ni likovna tehnika. Izabrala je slike koje su joj nešto govorile. Složila ih je u slideshow. Upisala nazive i linkove.

A potom je napisala kratak tekst:
Zimske su noći tako duge, tako hladne. San u zimskoj noći nalik je smrti. Zimske vode kao da prestaju teći, okovane ledom. Pticama se krila koče od hladnoće, u beskrajnoj zimskoj noći.
O, kako je teško dočekati zimsko jutro! Kako je teško – opet poletjeti.

Rose je htjela kliknuti objavi post.
No, u svijesti joj je zatreperila jedna pomisao i počela se pretvarati su sliku.
Dugo je tražila dok je na Netu našla sliku koja je odgovarala toj slici u njezinoj svijesti:
Zamrznuta ruža.

Frozen Rose by Helena Aschbacher

Igor Grabar: Winter Morning
JOHN LACEY:Winter Morning
Yang Ming: Morning in Winter
Joseph Farquharson: A Winters' Morning

Post je objavljen 06.12.2006. u 23:59 sati.