Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Morpheus je čitavo vrijeme promatrao Rose, u snu i na javi.
Promatrao ju je, ne pokazujući se. Morpheus je odlučio po prvi puta ne misliti o sebi. O svojoj moći, svojoj zabavi, svome zadovoljstvu. Morpheus je po prvi puta mislio o nekomu drugomu. O Rose.
Zahvaljujući Rose, počeo je drugačije misliti o ljudima, koje je do tada uglavnom prezirao. Ljudi mu se više nisu činili slabima, beznačajnima, pogodnima samo za igračke bogova. Sada je shvatio i zašto je Rose željela spasiti perzefonu. Ni perzefona nije bila bezvrijedna, ako ju je Rose smatrala vrijednom spasenja. Morpheus je, i ne znajući, izgubio nešto od svoje božanstvenosti. Morpheus je upravo dobio nešto ljudskosti. No, još nije bio toga svjestan.
Danonoćno je promatrao Rose, u bolnici ... a potom u Haninu stanu.
Mogao je osjetiti Roseine misli, njezinu tugu i osamljenost. Morpheus je bio sretan jer je Rose mislila o njemu. No, bio je nesretan zbog svega što je Rose morala pretrpjeti zbog njega, bio je tužan zbog njezine tuge. Morpheus više nije Rose samo želio, Morpheus je volio Rose. Nenavikao na to novo osjećanje koje ga je prožimalo, Morpheus nije prepoznavao sam sebe.
Nekada je samo vjerovao kako bi Rose mogla biti njegov spas, no sada je znao da ona to jeste.
Zbog nje se on opet osjetio živim. Nestalo je njegove ravnodušnosti, njegove dosade. Netko je po prvi puta ispunjavao njegove misli.
Rose. Rose ga je prvo ispunila željom i strašću, a zatim oživjela radošću i novom nježnošću. A sad je zbog Rose osjećao duboku tugu. I želio ju je još jače, više no ikada.
I Morpheus je s bolom odlučio.
Misliti o Rose a ne o sebi. Bio je spreman odreći se Rose, svojega spasenja. Bio je spreman na to da ga Rose smatra prevarantom, da ga prezire, da ga zamrzi. Bio je spreman i na najgore, na Rosein zaborav. Ako je time mogao kupiti Roseino ozdravljenje, Morpheus je bio spreman platiti cijenu.
No, kako je vrijeme odmicalo, pitao se – može li Rose platiti cijenu susreta s njime.
...
Rose je i dalje bolovala. Pomislila je kako bi je možda mogao izvući posao kojeg je voljela.
Jer Rose se, vrativši se kući, i dalje osjećala kao da je na dnu nekog dubokog bunara. Duboko dolje, na dnu gdje svjetlost jedva dopire. A zidovi su toga bunara vlažni, obrasli tamnozelenom mahovinom i skliski, skliski. Rose je znala kako se po njima ne može popeti ... no još je gore bilo što to nije niti željela. Rose je znala kako ne može početi raditi, kako ne može dobro obavljati svoj posao, kako ga uopće ne može obavljati.
Rose je njezin liječnik uputio specijalisti. Rose mu je škrto opisala svoja osjećanja, prešutjevši uzrok. I Rose je dobila «pilule sreće» koje su joj trebale podići tonus, pokrenuti je, izvući je iz depresije. No Rose je, stoga što nije vjerovala kako sreću može naći u piluli, svoju dnevnu dozu, uredno i u propisano vrijeme – bacala u WC školjku. Amyzol, prozac, sertalin, fevarin ... pilule sreće sretno bi otplovile kanalizacijom u rijeku, da usreće riječne ribe.
Rose vjerojatno i nije željela biti sretna. Ne bez Morpheusa.
Iako joj iz dana u dan nije bivalo bolje, iako je mislila kako se već odrekla svake nade, Rose je i dalje čekala. Rose je sve svoje preostale snage usmjerila na čekanje.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
