Run&Gun

07.02.2015., subota

ANALIZA UTAKMICE ATLANTA - GOLDEN STATE

(Tekst je napisan za NBACro portal) Rijeke navijača koje su uskočile u njihove vagone i pri tome uopće ne mareći za svoje gležnjeve prilikom doskoka već dugo potenciraju raspravu oko toga tko je najbolja momčad u ligi, Golden State ili Atlanta. Potpuno opravdano. Sami pogled na stanja u obje konferencije otkriva da Warriorsi i Hawksi trenutno nemaju (ili nisu imali) pravu konkurenciju u borbi za vrh ljestvice i da su pobjeđivali sve i svakoga, u nizovima i uz veliku koš razliku što je dodatna potvrda dominacije. Kada je konačno osvanuo šesti veljače NBA fan je bio spreman za dugoočekivani obračun, zavaljen u svom brlogu nadao se da nešto neće krenuti po krivu s internetom, jer repriza nije isto što i live, a treba i statuse na društvenim mrežama dijeliti. Na kraju smo doista mogli uživati u fantastično zabavnoj partiji s 500 poena, i napokon imamo dokaz tko je najbolji u ligi. Osim što nemamo. Warriorsi su utakmicu dočekali s omjerom 39-8 i kao najbolja momčad Zapadne konferencije. To potvrđuju njihove obrambene i napadačke brojke prema kojima imaju treći najbolji napad lige (112,2 poena na 100 posjeda) i najbolju obranu lige (101 poen na 100 posjeda). U napadu igraju motion setove što znači da je lopta u stalnom pokretu baš kao i igrači, traži se igrač u najboljoj mogućoj poziciji, svoje visoke igrače koriste kao screenere ali i kao dodavače s vrha reketa, dok su glavni egzekutori ponajbolji strijelci današnjice Stephen Curry i Klay Thompson. Igraju najbržim tempom u ligi i ovisni su o šutu s perimetra. Obrana im je oslonjena na zaštitu reketa na čelu s Andrewom Bogutom i Draymondom Greenom, dosta preuzimaju jer imaju visinu i dužinu kao bitne preduvjete za takvu obranu. O njima je već bio tekst ako nekoga zanima detaljnije o Dubsima. Atlanta se prije ovog okršaja nalazila na vrhu Istočne konferencije s omjerom 41-9, šestim napadom lige (110 poena na 100 posjeda) i sedmom obranom (102 poena na 100 posjeda). Njihova obrana i napad prekopirani su od Spursa, što znači da se u obrani igra zona oko reketa na svim protivničkim igračima osim na onome koji ima loptu, čime Hawksi tijelima i pokretljivošću oko reketa pokušavaju nadoknaditi manjak atleticizma svojih vanjskih igrača, i manjak visine u reketu svojih centara. Dakle, obrana s jako puno pomaganja na ulazima koja onda zahtijeva brze i precizne rotacije na perimetar. Napadački baš kao i njihovi protivnici sinoć igraju motion napad, s četvoricom igrača na perimetru, od kojih trojica znaju driblati i napasti po potrebi obruč baš kao i šutnuti tricu, četvrti je Kyle Korver, a peti (koji također zna pogoditi tricu) je Horford koji je isto stretch element s elitnim postocima s poludistance. S takvim igračima koji osiguravaju takav ogroman prostor i razvlače protivničke obrane Hawksi kruže s loptom i traže igrača u idealnoj poziciji kojeg gotovo uvijek i nađu jer obrane ne mogu podnijeti takav pritisak kroz 24 sekunde i negdje se kad-tad otvori rupa. Neugodan su matchup za bilo koju obranu jer ih je nemoguće u potpunosti zatvoriti. Jednostavno imaju previše oružja i nikada ne znaš koji će se igrač od njihovih 9 u rotaciji proslaviti tu večer, a ni njihove napadačke setove nije lako čitati, jer ih i nemaju previše. Osnovne postulate svakako imaju, kao i nacrtane akcije za Korvera, ali i prema izjavama Budenholzera napad Atlante uvelike je oslonjen i na read and react filozofiju u kojem se znaju osnove kretanja lopte i igrača, ali se ne pozivaju akcije već igrači sami moraju pročitati tendencije obrane a zatim reagirati i kazniti propuste. Početak utakmice je podsjećao na playoff dvoboj. Vrlo nervozno otvaranje obiju momčadi, bez pogođenih trica što je zaštitni znak i jednih i drugih, vrlo pokretljivo i koncentrirano u obrani, ali i dosta tehničkih pogrešaka. Prvu malo veću prednost ipak ostvaruju Warriorsi i odlaze na 16:11, timeout Atlanta, i eto prve mogućnosti da se u bilježnicu zapišu uočene pravilnosti u igri koje su se protezale do njenog kraja. Prema očekivanjima Warriorsi u obrani preuzimaju sve živo pa se znalo dogoditi da Curry završi iza Millsapa i brani ga u postu. I ranije su se ekipe služile tom taktikom protiv Atlante što ima svakako logike. Hawksi na perimetru osim Teaguea nemaju baš igrača za izolaciju koji b mogao kazniti sporijeg visokog igrača koji ga čuva, dok su i Horford i Millsap u reketu ipak undersized za svoju poziciju i ne osjećaju se najugodnije kada moraju napadati leđima. Preuzimati i riskirati da će te ipak visoki igrači Atlante, ili Teague, kazniti poneki put je puno bolje nego trčati kroz blokove za svojim igračem koji će već nekako doći do lopte i poentirati. Ako to oduzmeš Atlanti oduzeo si im dušu napadu i prisiljeni su puno više improvizirati Osim toga, napad Warriorsa do timeouta nosio je Klay Thompson s nekoliko pogođenih šuteva u svom stilu, iz catch and shoot situacija, dok je Steph Curry prvu četvrtinu završio sa šutom 1-5, a i ta jedna trica je završila u košu uz puno sreće. Golden State se također suočava s problemima u napadu jer je Atlanta dobro zatvorila upravo Curryja udvajajući ga u pick and rollu i tako mu ne dopustivši da sebi nakon Bogutovog ili Greenovog bloka stvara onu sekundu prednosti nad bekom koji ga čuva i rešeta mrežicu koša s trice. Sada je prisiljen brzo se riješiti lopte do svog screenera koji ostaje sam s njom na vrhu reketa i u toj situaciji Warriorsi imaju napad 4 na 3 (2 igrača Hawksa su udvojila Curryja da podsjetim). Atlanta je svjesno preuzimala taj rizik i jednostavno su bili primorani hedgeati u pick and rollu da bi se spriječio Curryjev šut. Nešto protiv Warriorsa moraš žrtvovati jer se nemoguće obraniti drugačije i Atlanta je odlučila ako od nečega moraju poginuti neka poginu od toga da nakon pick and rolla Bogut i Green vode napad, umjesto da puštaju Curryja da iz picka radi što želi. U još nekim segmentima je Atlanta svjesno riskirala: prvo, nisu bili uopće zainteresirani rotirati se prema Greenu dok je ovaj bio sam na trici i očito da se nisu uplašili njegovih 32% za tricu kroz sezonu (sinoć 0-2), i drugo, već standardno, puštali su igrače Golden Statea da šutiraju s poludistance pazeći primarno na obruč. Warriorsi ipak uspijevaju zabiti dovoljno. Najprije iz kontre ili tranzicije na koju se Hawksi u startu nisu mogli priviknuti, snažno su vukli u leđa. Zatim zabijaju i iz situacija koje sam opisao, kada bi ostajali 4 na 3 u obrani, tada bi napadali obruč i generirali poene iz reketa ili bi bacali lopte na perimetar svojim šuterima (Thompsonu); i konačno iz običnih ulaza Thompsona, poludistance Speightsa ili cuteva Barnesa. Atlanta je preživljavala zahvaljujući tricama Korvera koji je pak sinoć potvrdio tko je najbolji tricaš u ligi, tricama Bazemorea, igrača s klupe i zahvaljujući herojstvima Millsapa koji je radio probleme i Bogutu kada bi ga ovaj preuzimao, a posebno Greenu kojeg je učinio smiješnim nekoliko puta izbacivši ga pump fakeom, a kažu da je Draymond kandidat za titulu najboljeg obrambenog igrača lige. U drugu četvrtinu Kerr ulazi bez dvojca Curry-Thompson, što je nešto novo u njegovoj rotaciji budući da je gotovo uvijek jedan od njih na parketu, te jedan ili drugi predvode drugu postavu. Warriorsi ipak nemaju problem s tim jer su od nekud izmislili Leandra Barbosu koji s tricom i ulazom radi problem Atlanti koju opet u priključku drži Bazemore tricama. Golden State i dalje živi od poena iz reketa, ali rade dosta tehničkih pogrešaka, Thompson i Curry uzimaju neizrađene šuteve i Atlanta koja je podigla agresivnost u igri na preuzimanje u obrani odgovara napadanjem missmatcha i agresivnosti u skoku u napadu, te dosta vremena provode na liniji za slobodna bacanja. Vrlo izjednačena utakmica na poluvremenu 52:52. Prva stvar koju sam zapisao početkom drugog poluvremena je: „Warriorsi ne mogu kupiti koš“. Vidjelo se da Atlanta preuzima inicijativu na utakmici. DeMarre Carroll odrađuje puno bolji posao na Thompsonu koji je u ovom periodu nevidljiv, Steph Curry i dalje muku muči s udvajanjima, i opet kolo moraju voditi role playeri Dubsa što nikako nije dobra vijest jer se ovoga puta u tome ne snalaze. Hawksi gube manje lopti, a to znači i da su tranziciju počeli kontrolirati što u prvom poluvremenu nije bio slučaj. Rade sjajnu seriju 12:3 zahvaljujući Korverovoj trici i inspiraciji Jeffa Teaguea (koji je listi playmakera koje je nadigrao ili bio ravnopravan s njima dodao i Stephena Curryja), te penalima Horforda. Dubsi imaju nevjerojatne pogreške poput loše izvedenih inbound dodavanja i Atlanta je u trenu na 64:55. Ne pomaže Warriorsima ni četvrta osobna pogreška Horforda nakon pet minuta igre, ali i bez Horforda, s Antićem na parketu Atlanta vodi 70:60. Kada su vidjeli da normalan plan igre ne funkcionira i da će im za preokrenuti momentum trebati malo individualne klase i malo kaosa Kerr aktivira Curryjevu i Thompsonovu dozvolu za „ubijanje“. I jedan i drugi u svom stilu pogađaju trice i utakmica je opet u egalu 70:66. Ali ima i Atlanta svog splash brata u Mikeu Scottu koji je iskoristio izlazak Boguta i ulazak Leeja da upravo nakon dvije zakašnjele reakcije Leeja i ispadanje iz pick and popa zabije dvije otvorene trice i zadrži Atlantu u vodstvu do kraja treće četvrtine i to bez Millsapa, Horforda i Teaguea na parketu. Kerr se opet odlučuje u dvoboj klupa ući bez Thompsona ili Curryja na parketu ali ovaj put se kocka nije isplatila. Warriorsi ovaj put ne mogu izmisliti nekog novog Barbosu, nemaju kroz koga igrati napad, a na drugom kraju parketa Dennis Schroeder pogađa floater, tricu, namješta 4 zicera igračima Atlante koji opet vode 8 poena prednosti. Timeout Golden State i Kerr opet na parket mora poslati svoje udarne igle, ali i ultranisku petorku s Greenom na petici i Barnesom na četvorci, postavom koja ih je nekoliko puta u sezoni vraćala iz minusa pred kraj utakmice. Kada su Warriorsi opet proigrali nakon toga, a Horford dobio i petu osobnu i tehničku činilo se da će utakmicu odlučivati jedan napad. Međutim, opet se pojavljuju Atlantini specijalisti za tricu, prvo Scott tricom, a onda i Korver nakon čega Nique Wilkins, legenda Hawksa i komentator Atlantinih utakmica viče: „This is a dagger!“. I bio je, Warriorsi se nisu vratili iz minusa iako je ostalo još 3 minute na satu. Zaključci? Atlanta je sada i službeno najbolja momčad lige, barem po omjeru pobjeda i poraza. Jesu li bolji od Warriorsa? Vjerojatno ne, Warriorsi bi u seriji od 7 utakmica vjerojatno pobijedili, i Golden State je bolja momčad. Ali ono što je važnije za Atlantu pokazali su (još jednom) da se mogu ravnopravno nositi s elitom Zapadne konferencije. Pitanje je samo koliko će još trebati takvih pobjeda da dokažu da se imaju pravo nadati finalu doigravanja. Ako niz od 19 pobjeda i pobjede nad Warriorsima, Clippersima (x2), Blazersima (x2), Cavsima (x2), Memphisom, Bullsima (x2), Wizardsima (x3), Rocketsima nisu dovoljne, uz top 10 obrana-napad, ne znam što je. Ok, ok, znam. Playoff je drugačiji, bla bla bla… Ali ne postoji segment igre koji Atlanta koristi u regularnoj sezoni a ne može ga prenijeti u doigravanje, bilo u obrani, bilo u napadu. Dobro, proučavati će protivnici Hawkse i bolje se pripremati za njih, ali isto vrijedi i u obrnutom slučaju. Sinoć su pobijedili u utakmici u tempu koji im nije odgovarao. Tempo od 100 posjeda više odgovara Dubsima koji igraju prosječno na 98 posjeda, Atlanta igra na 93. Imali su raspoložene šutere u Scottu, Korveru, Bazemoreu, i Schroeder je bio fantastičan. Ali trenutak. Nije to valjda nešto što ćemo samo prepisati trenutku inspiracije ili sreći? Ako jest, žao mi je, ali onda ne gledate Atlantu dovoljno ove sezone. Jer Schroeder je ove sezone izrastao u jednog od najboljih backup razigravača, Scott je lani u playoffu uništavao tricama Pacerse, prije nekoliko dana Detroit recimo, a ako pogledate njegove trice one su bile produkt loše obrane, uglavnom Leej,a i Scott je bio otvoren na tim tricama. Bazemore se specijalizirao ove sezone za trice iz kornera koje je sinoć pogađao, i kroz sezonu ih šutira s 47,6% uspjeha. Ništa nije slučajno bilo u igri Atlante sinoć, ništa što već ranije kroz sezonu nije viđeno, jer ova ekipa ima balans, i ne ovisi o pojedincu. U jednom segmentu posebno je sinoć Atlanta pregazila Golden State, a to su slobodna bacanja. Atlanta je izvela 37 slobodnih bacanja (prosjek kroz sezonu je 22) a pogodila čak 33. Warriorsi su imali samo 15 slobodnih bacanja (prosjek – 21). I ovo nije anomalija ili opet puka sreća koja se pojavila. Warriorsi su to omogućili Atlanti stalnim preuzimanjima. Pozivali su ih na igru 1 na 1, na korištenje missmatcehva što su ovi sjajno radili u drugom poluvremenu prihvativši izazov i povećavši agresivnost. Inicirali su kontakt, napadali obruč na postavljenim napadima, iz tranzicije, i izlazili na liniju slobodnih bacanja. Atlanta ništa spektakularno nije napravila. Samo su uzeli ono što su im ovi ponudili. Pa je tako Teague izveo 11 slobodnih bacanja, 12 Millsap, po 4 Carroll, Horford i Scott. Warriorsi su očito u blagom padu (i Atlanta je, posebno obrambeno). Bilo je nerealno očekivati da zadrže brutalno dobru formu kroz cijelu sezonu. Sinoć su na vidjelo izašli neki njihovi problemi. Prvo, ako protivnik uspje iskontrolirati njihovu tranziciju i postizanje laganih poena, posebno s trice, Warriorsi su prisiljeni igrati postavljene napade u kojima su previše ovisni o šutu. I to im je drugi problem. Izveli su samo 15 slobodnih bacanja a šutnuli su 35 trica. Jeff Teague je sam izveo gotovo više penala od Warriorsa. Što je krajnje čudno jer su imali prazan reket Atlante gotovo uvijek nakon pick and rolla. Pa čak su i zabili 58 poena (Atlanta 36) iz reketa na osnovu toga, ali forsiranje trica što je u njihovom DNK-u ovaj put im se obilo o glavu. Imali su i 26 šuteva više od Hawksa i opet nisu uspjeli proizvesti dovoljno poena za pobjedu. Treći problem je obrana bez Boguta. Sinoć je imao nekoliko sjajnih reakcija i reket je držao većinom čistim dok je bio na parketu, ali bez njega i s Leejem u postavi obrana Warriorsa jednostavno je tonula. Konačno, ekipe su shvatile da se Warriorse može usporiti kada igraju na halfcourt udvajanjem Curryja u picku, i prebacivanjem organizacije igre na Greena i Boguta, kao i ignoriranjem Greenove „stretch“ igre. Oznake: NBA

- 20:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.02.2015., nedjelja

USA RUKOMET

Vrijeme je od rukometa, a meni je palo na pamet kako bi Amerikanci glatko mogli do zlata na velikim natjecanjima. Klik-klik. Oznake: NBA

- 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.01.2015., četvrtak

ANALIZA: PORTLAND - CLIPPERS

Sinoćnji derbi ili glavna utakmica večeri Clippersa i Portlanda bila je obavezna lektira za sve fanove željne dobrog basketa. S guštom pogledam međukonferencijske derbije zbog mogućih playoff okršaja, a u regularnoj sezoni često se može vidjeti s kojim oružjima raspolaže koja momčad i u kojem pravcu bi to u playoffu moglo ići. Ni sinoć nije bilo ništa drugačije, isplivao je jedan jako bitan detalj. Portland je na glasu kao moćna napadačka momčad jer imaju nekoliko dobrih ball handlera, napadača iz posta, scoring mašina Aldridgea i Lillarda, tricaša Matthewsa, no, ne dobivaju dovoljno kredita za ono što su do sada u sezoni napravili u obrani. Trenutno su bolja obrambena ekipa, zapravo najbolja nakon Warriorsa, i primaju samo 101 poena na 100 posjeda. E kako sad to* A već duže vremena igraju bez kosmatog brata Lopeza, i imaju rupu na pointguardu u vidu Damiana Lillarda? Pa igraju dosta jak presing na loptu, obrana im je usmjerena na perimetar (dozvoljavaju protivnicima samo 28,9% s trice), igraju konzervativno u obrani picka – visoki stoji u zoni, bliže reketu i ne izlazi previše prema naprijed i tako riskiraju šuteve s mid rangea, u Matthewsu i Batumu imaju ponajbolji bočni par stopera u ligi, a između ostalog imali su i najlakši raspored od svih ekipa sa Zapada, i 4. najlakši raspored u ligi. Napadački su iznadprosječni 8. sa 108,5 poena na 100 posjeda, igraju kroz Aldridgea većinu vremena, vrte pick s Lillardom iz kojeg on kreira drugima ili sebi, Matthews ima bolesnu šutersku sezonu (pogodio je najviše trica u ligi 118, a šutira je s 40%) a na klupi imaju lidera druge postave u Kamanu, i neke role playere poput Blakea, McColluma ili Leonarda koji je sinoć uskrsnuo. Clippersi su prošle sezone bili ovogodišnji Portland. Malo bolji još napadački, zapravo najbolji u ligi. U obrani su kao i Portland oduzimali protivnicima bilo kakvu perimetar ubijačinu. Ove sezone obrana nikako da im se uskladi. Tek su 14. sa 105,7 poena na 100 posjeda. Razlozi? Nemaju bočnog stopera, Barnes više ne može to igrati, Jordan i Griffin djeluju vrlo nesinkronizirano u pozadini, a Paul i Redick usprkos najboljoj volji su jednostavno preniski i prekratki u rukama da bi bili nekakav faktor. Napadački su i dalje vrlo dobri usprkos tome što na klupi nemaju nikoga osim Crawforda tko bi nosio napad koji je svejedno 3. najbolji u ligi a utemeljen je na genijalnostima Chrisa Paula, catch and shoot igri Redicka, i Griffinu u low postu ili po novome instaliranom na 15 feeta udaljenosti od koša. Jedva sam čekao vidjeti kako će Stotts i Rivers rasporediti obrambene zadatke, posebno Rivers jer je Portland imao 2 missmatcha u svoju korist: Aldridge protiv Griffina je prvi, Blake je čvrst momak ali ne idealan defender za višeg i dužeg Aldridgea, dok je missmatch bio i na bekovskom matchupu Matthews-Redick zato što Wesley obožava terorizirati niže bekove u low postu i igri leđima. Rivers zbog toga radi pravu stvar i na Matthewsa baca Barnesa kojeg ovaj ne može napadati guzicom, a na Aldridgea gura Jordana i pokušava mu parirati masom i visinom, nadajući se da Kaman koji u odsustvu Lopeza starta u petorci neće nauditi Griffinu u skoku i bully igrom na niskom bloku. Portland standardno otvara svoje napade igrom kroz Aldridgea bilo da ga uključuju u 2 na 2 igru s Lillardom ili mu jednostavno bacaju loptu u post na lijevoj strani. I LaMarcus vrlo dobro rješava pitanje zvano „DeAndre Jordan“ a i onda kada ne bi uspio Kaman dominira visinom i masom nad Griffinom i kupi neke odbijance. Međutim dok Kaman zakucava igrač za kojeg je zadužen u obrani Jordan trči u napad, Clippersi pumpaju strašan tempo i u startu pokušavaju jako puno trčati jer su ipak njihovi centri i visoki igrači atletski moćniji od Portlandovih. Na taj način Jordan ima 3-4 zakucavanja iz tranzicije, koja nije nastala kao posljedica izgubljenih lopti nego toga što Kaman i Aldridge ne uspijevaju istrčati u obranu zbog čega bi im Repeša vjerojatno „jebao boga“. Previše laganih poena i 16:10 je za Clipperse nakon čega Stotts mora zvati timeout. Na kojem je jasno i glasno rekao „Pusti im mid range šuteve nakon pick and rolla ali ne želim lagane poene“. Nakon toga Portland popravlja obrambenu tranziciju ali pušta po Stottsovim uputama mid range Griffinu nakon njegove i Paulove igre i pick and popa, ili puštaju Paula da iz iste akcije šutira s poludistance dok je visoki Portlanda usidren u reketu. To je bila dobra taktika Portlanda jer Paul nije bio previše agresivan a Griffin je još uvijek previše nekonstantan s mid rangea pa se na njegovom šutu isplati riskirati. Doduše, nije Griffin imao previše ni izbora kako napadati. Jedini njegov pokušaj da Aldridgea napadne iz niskog bloka u 1. četvrtini završio je tako da mu je Aldridge spustio rampu. A kada već govorimo o obrani picka evo kako su ga branili Clippersi, i to je bio ključni detalj koji je prelomio utakmicu, barem ovaj put. Clippersi brane pick tako da njihovi visoki igrač iskače prema ball handleru dok se Paul npr ne vrati na igrača kojeg čuva, to je takozvana trap obrana koju je do savršenstva uigrao šampionski Miami. Clippersi imaju atletične visoke igrače, brze na nogama koji se stignu vratiti u obranu nakon takvog udvajanja, dok se od ostale trojice igrača koji nisu uključeni direktno u obranu traži pravilno rotiranje. Cilj takve obrane je usporiti protivničkog playa što je itekako bitno kada igraš protiv klasa kao što su Lillard ili Curry npr., jer upravo tim stilom obrane ih tjeraš da se rješavaju lopte (zbog udvajanja) umjesto da igraju ono u čemu su najbolji 1 na 1, potezanje iz driblinga, i 2 na 2 igra s visokim koji postavlja screen. Sve ovo sinoć su gotovo perfektno odrađivali Paul u kooperaciji s Jordanom i Griffinom. Svaki put kada bi Lillard pokušao iskoristiti blok Aldridgea ili Kamana jedan od dvojice visokih Clippersa snažno bi iskakao prema njemu, čekao da se Paul vrati i opet preuzme Lillarda pri čemu se Damian morao rješavati lopte. Ovakvom obranom Clippersi su uspješno oduzeli važan segment napadačke igre Portlanda i vrlo dobro su zakočili jednog od najboljih scorera jedinica u ligi koji je do 4. minute 4. četvrtine zabio samo 3 poena. Naravno ovakva obrana nosi sa sobom i neke rizike. A jedan od njih da otvaraš reket, prostor između trice i slobodnog bacanja, ako je centralni pick, ostaje nebranjen, a ako se ball handler pravovremeno riješi lopte obrana ostaje u mat poziciji jer moraju igrati 3 na 4. Portland ih je tako nekoliko puta fino izigrao, ali nedovoljno puno puta da bi ih ozbiljnije izrešetao. Poluvrijeme je završeno rezultatom 50:49, a Portland se u igri držao zahvaljujući sjajnom Aldridgeu, odličnoj klupi na kojoj je prednjačio Meyers Leonard koji je odigrao jako finu i energetsku i scorersku rolu, dok su trojac vanjskih igrača Clippersi u potpunosti isključili. Lillarda sam objasnio kako, Matthews je u globalu imao lošu šutersku večer, a Batum je jako jako nesiguran postao u napadu. Prvenstveno zbog ozljede ruke što ga svakako limitira, pa onda odlaže otvorene šuteve, nesiguran je u ulazu i promašuje zicere. Clipeprsi su vrtjeli svoje napade kroz Griffina na high postu i za njega su pripremali šuteve, Paul je opet nekako zabio svoju kvotu, dok je odličan bio Crawford koji je u 9 minuta zabio 12 poena, do kraja poluvremena 15. Ni njihov šuter nije bio raspoložen, JJ Redick imao je užasnu večer. Zanimljivo, oba trenera su kao da je playoff koristila samo 8 igrača u rotaciji, a kod Clippersa je 8. Glen Baby Davis dobio samo 4,30 min. U nastavku se ništa ne mijenja. Clippersi kontroliraju utakmicu, stalno su u vodstvu, a ovoga puta žive od Barnesa i njegove dvije trice, Rivers je vratio Griffina na Aldridgea smatrajući da je ipak boje da u pozadini ima pravog defenzivnog korektora u Jordanu, i Blake igra dosta solidnu obranu na LaMarcusu, vrlo agresivno uz puno kontakta zbog čega su rano ušli u bonus. Čak su Trail Blazersi uspjeli preokrenuti momentum na svoju stranu, odnosno njihova je klupa. Kaman i Leonard opet rade probleme Hawesu i Griffinu i Portland odlazi na prednost od 5 poena, a Stotts je napravio i dobar potez (neuspješan ali je pokušao što je svakako plus) time što je premjestio loptu iz Lillardovih u Batumove ruke, pretvorivši Lillarda u šutera, a Batuma u kreatora. Međutim, zahvaljujući opet Crawfordu i njegovoj 1 na 5 igri Clippersi su u igri, a završnica je neizvjesna i izjednačena, sve dok Kaman ne prodaje jednu loptu koju Jordan zakucava, a onda i potpuno indisponirani Matthews radi faul u napadu, dobiva tehničku, a uskoro radi i bespotreban faul na Paulu pa su Clippersi sigurno uz pomoć slobodnih bacanja priveli utakmicu kraju. Lillard se na kraju ipak pojavio na utakmici, zabio tricu s 8 metara, imao nekoliko ulaza, čime je zamalo okrenuo utakmicu. Kakvi su zaključci? Vrlo vrlo zanimljiva bi ovo serija mogla biti u playoffu, i Clippersi su pobijedili ali ne vjerujem da su bolji od Portlanda. Iako su našli rješenje za Lillarda (čemu je kumovala i Damianova loša šuterska večer) Portland im je bio jako blizu, uz malo raspoloženijeg Matthewsa, pa i Batuma utakmica je mogla otići u njihovu korist. Ohrabrujuće je dobiti ovakvu utakmicu ali isto se postavlja pitanje je li to moglo biti i lakše jer si iz igre isključio dvije ključne karike na perimetru protivnika pa si se opet mučio dobiti, i na kraju su presudile „sitne“ pogreške. Doduše, ni Redick nije bio raspoložen na dugoj strani, ali Clippersi su ipak imali raspoloženog Crawforda (koji uglavnom uvijek padne u playoffu). Još jedna stvar ide u prilog Portlandu. Griffina su istjerali iz reketa, on u low postu nema što raditi protiv Aldridgea, a to je velika stvar, baš kao što je plus za obranu njega natjerati da šutira s poludistance. S tim svaka obrana još uvijek može živjeti. Oznake: NBA

- 20:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.01.2015., četvrtak

OKRUGLJAK - NBA CRO

Three-Team Trade Oznake: NBA

- 19:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.12.2014., četvrtak

KINGSI I DVORSKE LUDE

Upoznajmo se s tri glavna lika u cijeloj priči: Mike Malone - 43 godine, Njujorčanin, Loyola koledž, trenerski asistent na sveučilištima Oakland, Providence, Manhattan. Od 2001. u Knicksima kao video koordinator i zadužen za izvješća skauta. Od 2005-2010 pomoćnik u Cavsima pa godina dana u New Orleansu također kao asistent. Od 2011. u Warriorsima gdje je navodno bio najskuplje plaćeni trenerski asistent u ligi, ujedno zadužen za slaganje obrane Warriorsa, a 2012. g je izabran za najboljeg assistant coacha u ligi od strane generalnih menadžera. Od 2013-14 glavni trener u Kingsima. Pete D'Alessandro - 46 godina, Njujorčanin, operativnu košarkašku karijeru počeo kao video koordinator na St. John sveučilištu. 2004. g na poziv košarkaškog direktora i legende kluba Chrisa Mullina dolazi u Warriorse gdje postaje šef košarkaških operacija, a 2 godine poslije, asistent generalnom menadžeru specijaliziran za analitiku i salary cap zavrzlame. 2010. godine odlazi u Warriorse kao pomoćnik Masaiu Ujiriju, a nakon što mu je šef zapalio za Kanadu D'Alessandro ostaje bez posla sve dok ga 2013 g. kao generalnog menadžera nije zaposlio u Kingsima novi vlasnik Vivek Ranadive Vivek Ranadive - 57 godina, Mumbai, Indija, pohađao jedno od najprestižnijih svjetskih sveučilišta MIT, bogatstvo zaradio baveći se tehnologijom i elektronikom, 2010. postaje jedan od vlasnika Warriorsa. 2013. godine spasio je Kingse od preseljenja u Seattle i kupio ih od braće Maloof za više od 500 milijuna dolara nakon čega se povukao iz poslovnog carstva čije je upravljanje prepustio djeci a on se zabavlja s novom igračkom - NBA franšizom. Mike Malone prošlu je sezonu završio s omjerom 28-54 u kojoj je bilo najmanje bitno ostvariti bilo kakav rezultat jer je franšiza bila u prijelaznom razdoblju. Ni na nebu ni na zemlji i bez jasnog plana a ekipa bez talenta. Sada kada više nije trener možemo reći da je ipak odradio solidan posao. Ne odličan jer nije pobjeđivao s Kingsima ali napravio je nekoliko jako dobrih stvari ove sezone koje se ne smiju zanemariti. Evo i konteksta u kojem je dobio otkaz. Omjer Kingsa ove sezone u trenutku kada je Malone dobio nogu bio je 11-13 a ostvaren je u već tradicionalno jakoj Zapadnoj konferenciji i uz 1 od 3 najteža rasporeda u ligi (Kingsi, Lakersi i Utah su imali najteži raspored u ligi). Iako se na početku sezone o Kingsima pričalo kao o prošlogodišnjim Sunsima, kao o potencijalnom iznenađenju, teško da su oni mogli ostati u borbi za playoff do kraja, a ako i jesu nikada nećemo doznati jer se Cousins ozlijedio i propustio 10 zadnjih utakmica. Kada ti glavni igrač, okosnica i obrane i napada propusti 10 utakmica logično je da će i tvoj rezultat patiti, posebno ako nemaš pretjerano talentiran roster a Kingsi to nemaju. Kad smo već kod Cousinsa recimo da je on baš pod Maloneom sazrio, postao pravi lider na parketu. Sjećam se prošle sezone u kojoj je Malone dosta često kritizirao Boogiejevu obranu i manjak zalaganja, i činilo se da ni taj odnos nije baš idealan ali očito su se ove sezone našli na istoj valnoj dužini čemu je vrlo vjerojatno pomoglo i Cousinsovo osvajanje Svjetskog prvenstva i rad s autoritetima poput Krzyzewskog i Thibodeaua. Sa prethodnicima Malonea na klupi Kingsa, Paulom Westphalom i Keithom Smartom Boogie Cousins je bio na rubu fizičkog obračuna, nekoliko puta. Znamo i kakve je pizdarije radio na parketu ratujući sa sucima, u svlačionici sa suigračima, i na parketu sa samim sobom. Malone je uspio doći do njega (a vjerojatno su i Cousinsove godine učinile svoje) i natjerao ga da bude istinski lider i igrama i ponašanjem, posebno zalaganjem u obrani gdje mu je našao idealnu poziciju kojom će sakriti njegov manjak eksplozivnosti u zatvaranju reketa (zonska obrana picka umjesto Smartovog prijašnjeg blitzanja zahvaljujući čemu je Boogie došao na zao glas kao užasan defender. Nije on ni sada Marc Gasol, i dalje obranu igra više rukama nego nogama, ali postavljen je bio u bolju situaciju u kojoj su njegove mane uglavnom bile sakrivene). Cousins je i lani bio legitimni All-Star kandidat, a ove sezone bi se čudo moralo dogoditi da ne nastupi u New Yorku u finalnoj večeri. Brojke od ove sezone: 23 poena, 12 skokova, 2 asistencije, 1 ukradena, 1 blokada, 8 slobodnih po utakmici, 51% FG, trošio je svako treći napad Kingsa i imao efikasnost dostojnu legitimne prve napadačke opcije. I s njim potpuno zdravim Kingsi bi teško do playoffa, ali to opet nije bio problem Malonea nego manjkavosti rostera iz kojeg je trener izvlačio najviše što je mogao. U ovom trenutku i Pelicansi, a posebno Oklahoma i Sunsi izgledaju bolje i imaju više talenta. Osim Cousinsa koji je All-Star, i Gaya koji je rubni All-Star igrač Kingsi na rosteru imaju sve same role playere bez izrazite vještine od kojih nijedan ne bi mogao biti starter u Dallasu, Clippersima ili recimo Portlandu koji, da ne govorimo o Memphisu, Spursima, Warriorsima ili Oklahomi. Da prijeđem na stvar, Maloneov najveći problem je što je on ozbiljan trener koji je došao u neozbiljan kontekst, u neozbiljno okruženje. Pojavljivanje Ranadivea kao vlasnika trebalo je značiti i kraj kaosa koji je Kingse okruživao predugi niz godina. Trebao je značiti kraj mijenjanju trenera kao čarapa (od Adelmana koji je vladao od 98-2006 izmijenilo se 6 trenera, od kojih je samo Westphal vladao 3 sezone, ostali samo po jednu), kraj polemiziranja što će biti s Kingsima što je unosilo nemir u zajednicu navijača Kingsa kao i svlačionicu, i trebao je označiti kraj lutanja franšize i početak stvaranja jasnih planova kako upravljati franšizom i kako izgraditi identitet. Međutim, nije se baš lako osloboditi užasnog povijesnog naslijeđa koje se nakupljalo kroz zadnju dekadu i Kingsi su uglavnom nastavili po starom. Umjesto da se unormale, jer to je ono što novi vlasnik donese - stabilnost, oni su i dalje vrlo kaotični, čak i ekstravagantni. To su pokazali i pred draft 2014. godine kada su objavili javni natječaj u kojemu pozivaju sve fanove Kingsa, mlade i nadobudne nedokazane skaute da prikupljaju informacije o koledž igračima koji će izaći na draft i to šalju upravi Kingsa. Uprava je odabrala najbolje među njima i pozvala ih u Sacramento u kojem su mladi "skauti" prezentirali koga je najbolje odabrati na ovogodišnjem draftu. Uostalom pogledajte sami kako je to izgledalo. A ovako je to izgledalo pred sami draft i u draft večeri kada su odlučili an kraju odabrati Stauskasa. Mislim, ok. Meni kao amaterskom "piscu" i pratitelju NBA zbivanja ovo je skroz simpatičan i zabavan odnos jedne franšize prema javnosti ili navijačima. Ali ujedno i amaterski. Tražiš od gomile klinaca od kojih neki sigurno nisu nikada ni bili na košarkaškoj utakmici ili košarku igrali da ti traže igrače koje ćeš odabrati na draftu a koji mogu odrediti sudbinu franšize idućih 15 godina. A onda tražiš od njih da dođu i to sve prezentiraju košarkaškim veličinama kakav su Mitch Richomond i Mullin. Ja Jasmina Repešu ne poštujem kao trenera ali opet ne bi imao baš hrabrosti pametovati mu kako da igra obranu picka s Tomićem jer je taj čovjek ipak nešto i napravio u košarci. Da ne govorim kako su ovim potezom u upravi Kingsa oprali ruke od mogućeg neuspjeha ako se Stauskas pokaže kao bust. Druga stvar koja savršeno precizno oslikava zašto je Malone dobio otkaz je u drugom video, oko 6 min pa na dalje kada se Ranadive ustaje sa stolice kao da je on otkrio Jordana, Bryanta i Jamesa i 5 puta izgovara da želi Stauskasa. Nijedna franšiza nije dobro završila kada joj se vlasnik miješao u pitanja struke. Ne trebamo daleko ići, pogledajmo Maverickse od prije nekoliko godina kada su lovili Chirsa Paula, Cuban je svojom voljom razjebao šampionsku momčad, a onda se debelo opekao jer su Mavericksi 2-3 sezone bili mediokritetska momčad, pogledajmo gdje su Knicksi na čelu s Dolanom. Posjedovati NBA franšizu je čast povlaštenih. Ferrarija može kupiti i imati svatko na svijetu. NBA franšizu može imati samo 30 ljudi u svijetu. I ok, Vivek se povukao iz biznisa s kojim je zgrnuo milijune, dosadno mu je u životu pa će se sad malo zajebavati s NBA franšizom, otpuštati i dovoditi trenere kada želi, momčad će igrati kako on želi, radit će tradeove kakve on želi. Čovjek je u potpunosti zavladao stručnim, košarkaškim segmentom franšize umjesto da lijepo sjedi u publici na domaćim utakmicama i gleda košarku a kvalificiranim ljudima iz struke prepusti košarkaške operacije. Jedan od uzroka koji je koštao Malonea posla a koji je isplivao u javnost bile su Ranadiveove ideje da Kingsi moraju igrati bržu i atraktivniju košarku, a druga ideja je bila da igraju samo sa 4 igrača u obrani, a da peti ne prelazi centar nego da čeka promašaj protivnika i zabija lagane poene. Prvo, Kingsi nikako nisu mogli igrati atraktivnu košarku jer su imali roster koji nije složen po tom modelu igre. Ili su trebali natjerati Landryja, Cousinsa i Evansa da trče po terenu ko bekovi? Kingsi su s Maloneom igrali košarku iz 90-ih, ratničku, tvrdu i tu se bivšem treneru mora odati priznanje jer je uspio momčad psihički pripremiti da igra tvrdo i čvrsto iz večeri u večer. Njegov identitet bazirao se na obrani, na čvrstini i snazi, na visokim postavama s Casspijem (trojka, stretch 4) na beku, i s Gayom na krilu, na igri kroz post, kroz Gaya i Cousinsa. Tricaše nisu imali da igraju run and gun, kao ni prave slashere koji bi na nepostavljene napade driblali i finiširali na obruču. Drugo, ne znam uopće što reći na drugi prijedlog igranja obrane 4 na 5. Navodno je Ranadive trenirao žensku košarkašku momčad svoje kćeri u Indiji i igrao takvu obranu. Jasno ej da bi primali gomilu poena, sigurno više nego što bi ih onaj 1 koji en prelazi centar uspio zabiti. Postavlja se milijun pitanja sada tu. Kakve bi postave igrale tu obranu? Niske, visoke? Tko bi bio igrač preko centra? Stvarno ne znam. NBA momčadi danas redovito u svojim petorkama imaju 4 sigurna igrača koja mogu pogađati sa svih pozicija. Obrana 4 na 5 strahovito bi trošila obrambenu četvorku. Onog jednog koji stoji u napadu sam bilo bi moguće braniti zaduženjem jednog igrača koji bi trčao u obranu prilikom šuta svoje momčadi, itd. Glupa ideja, jednostavno ne vidim kako je efikasno instalirati. Viveku se pridružio i D'Alessandro u miješanju Maloneu u posao. Od starta se GM i glavni trener nisu slagali što je bilo i očekivano jer D'Alessandro nije odabrao Malonea za glavnog trenera što inače GM-ovi rade kada dolaze u novi klub (uglavnom otpuste starog trenera, a dovedu novog koji pripada njihovom klanu). I GM Kingsa je želio da momčad igra brže, a ni to me ne iznenađuje jer je u Warriorsima surađivao s Donom Nelsonom "tatom" run&gun košarke, a u Denveru s Gerogeom Karlom koji je također preferirao kroz svoju trenersku karijeru tranzicijsku košarku i visoki tempo. Da iza Maloneovog otkaza stoje ova dvojica operativaca iz uprave franšize (plus Mullin koji je jedan od savjetnika D Alessandra) možda dobro svjedoči i izjava GM-a Kingsa ove sezone: "Naš cilj je playoff. Uvijek smo govorili da tamo želimo doći čim prije. Znamo da i dalje za to moramo raditi, ali na dobrom smo putu. Možete suditi je li to dobar cilj ili ne, ali me ne zanima, to mora biti naš cilj. Kako da ne bude? Nitko ne želi gubiti. Ja kao GM, pa vlasnik, ostali članovi uprave, treneri, igrači, nitko ne želi gubiti. A najmanje žele gubiti naši navijači." D'Alessandrova ideja je plemenit, i u sportskom smislu dobra. Ali nerealna za barem ovu sezonu zato što Kingsi nemaju roster za playoff i postoje bolje momčadi od njih. A kada su vidjeli da kola idu nizbrdo odlučili su se riješiti trenera koji je ni kriv ni dužan. Zapravo, samo su čekali njegov krivi potez u sezoni da ga mogu otjerati jer se s Ranadiveom nije slagao oko ideologije i igre te nije bio D'Alessandrov čovjek. Budući da sam spomenuo ekstravagantnost Kingsa, jako mi je zanimljiva njihova ideja izgradnje momčadi, odnosno plan kako su zamislili provesti to. Naime, plan je uzimati talente kroz draft, ali i kroz tradeove se pojačavati. Tako je npr došao Rudy Gay. Problem je što se uglavnom radi o problematičnim igračima, a pri "problematični" mislima njihove felere u igri ili na visoku plaću, ili na oboje što je najgore. Osim ovih oko stila igre i nerealnih očekivanja bilo je još tenzija na razni uprava-trener što je uvijek put za katastrofu. Počelo je s neslaganjem oko tradea za Josha Smitha kojem se Malone suprotstavio tvrdeći da na parketu nema mjesta za trojku Cousins-Gay-Smith i da ih ne bi bilo moguće uklopiti. Nastavilo se ovog ljeta kada je D'Alessandro želio zaposliti kao pomoćnike Maloneu - Kurta Rambisa (danas u Knicksima) ili Alvina Gentryja (Warriorsi) što je Malone protumačio, s razlogom, kao pripremu terena za njegov otkaz pa je ipak u klub dovukao Corbina, valjda najgoreg trenera prošle sezone u ligi, trenirao Jazz, misleći da mu od njega ne prijeti opasnost. A problema je bilo i lani i to oko Roycea Whitea, rookieja Kingsa kojemu Malone nije davao minute što se upravi nije svidjelo i navodno su to tenzije i počele. I tko su sada favoriti za Maloneovog nasljednika? Corbin, dosadašnji asistent koji će vjerojatno McLemorea i Stauskasa posjesti na klupu na račun Sessionsa? George Karl? Dobar trener ali u poznim godinama u kojima bi mu više dogovaralo vođenje jednog contendera nego projekt momčadi kakvi su Kingsi. Stil igre bi bio po guštu Viveka i Petea, ne i Cousinsa. Mark Jackson? Momčad bi ga slijedila imao bi njihovo povjerenje, sve akcije bi se igrale preko Cousinsa i Gaya u low postu, ostali bi propali. Vinny Del Negro? Donio bi loše trenerske odluke, lošu frizuru, loše odijelo i kravatu. Iako su Kingsi u zadnje vrijeme sve kritičare demantirali i ušutkali potezima koje su radili a koji su bili kritizirani (dovođenje Gaya, puštanje Thomasa zbog Collisona) ovaj potez mi ne izgleda najbolji. Boljeg čovjeka, osim možda Jeffa Van Gundyja (zna kako se gradi franšiza, trenirao i Ewinga i Minga pa zašto ne bi mogao i Cousinsa) nemaju. Uostalom, zašto Malonea nisu mogli pustiti da odradi posao do kraja sezone pa onda odluče što će? Nije podoban, eto zašto. Moguće i u AmeriKi. Pročitao sam prije nekoliko dana zanimljive izjave Gregga Popovicha i upravo Jeffa V.G-a o trenerskom poslu i odnosu vlasnika NBA franšize prema rezultatima svoje "igračke". Pop kaže: "Ako stvari u rezultatskom smislu ne krenu prema planu, ili se ne odvijaju dovoljno brzo, vlasnici postaju frustrirani. Neki čak to sve doživljavaju i previše osobno. Kao da osjećaju neugodu zato što su u biznisu s kojim su se obogatili bili jako uspješni, pa na neuspjehe nisu navikli. Zato im je i teško razumjeti kako se gradi NBA momčad i kako stvari funkcioniraju u NBA poslu." Zanimljiva je i Van Gundyjeva misao: "Ako imaš dovoljno vremena kao trener, bit ćeš dobar. Pitanje je samo možeš li dobiti dovoljno vremena? A to je povezano s tim imaš li dobre igrače ili ne. Ako imaš Hall of Fame igrača na svom rosteru, to je dobar posao i imat ćeš vremena. Ja sam imao svog u Ewingu." Ne znamo je li Malone imao svog HoF-era u DeMarcusu Cousinsu, ali je u dvorcu "Kraljeva" u Sacramentu nastradao od nestašluka dvorskih luda. Oznake: NBA

- 18:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.12.2014., ponedjeljak

OVER/UNDER!

Redovna kolumna nedjeljom "Okrugljak" i over/under/rated igrači. Oznake: NBA

- 17:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.12.2014., nedjelja

DUBS!

Nakon kraće kreativne pauze došlo vrijeme da se nešto i napiše. Kako igraju Warriorsi ove sezone, osnovni napadački i obrambeni principi, trenerske ideje te promijenjene uloge u momčadi. Oznake: NBA

- 15:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.11.2014., utorak

OBRANA HARDENOVE OBRANE

Dok je sezona još mlada a pamćenje mi svježe evo koliko sam puta pogledao Rocketse: vs. Miami vs. Spurs vs. Warriors vs Oklahoma vs. Memphis vs. Dallas vs. Knicks (drugo poluvrijeme) Nisam njihov pretjerani fan ali kao zaljubljenik u košarku koju prakticiraju oni, Dallas i Sunsi kad god sam u prilici, i ako je suparnik na drugoj strani atraktivan volim pogledati te ekipe zato jer igraju napadačku košarku na poen više. Ovaj GIF na kojeg sam naletio jutros dok sam švrljao po NBA novostima natjerao me da napišem nešto o Hardenu i njegovoj obrani koja već 2-3 godine izaziva podsmjehivanje javnosti koja kao i obično najčešće ne gleda utakmice nego ovakve video uratke ili slične materijale. Ali nema veze, svatko si daje za pravo da se ruga s njegovom obranom, koja uopće nije kriminalna kao što se nastoji prikazati. Kobe Bryant i LeBron James DANAS nisu ništa bolji obrambeni igrači. Evo kako npr James ove godine prvo ne zna koga treba čuvati u tranziciji, a onda prolijeće pored Aldridgea nastojeći mu ukrasti loptu. Pa evo još jednom Jamesa kako je potpuno dekoncentriran i Ty Lawson prolazi pored njega kao pored stolice na 2:36. Ovakve stvari u javnosti nisu pod povećalom jer ista ta javnost misli da je James i dalje član all-defensive petorke. A nije. Ni on, ni Kobe koji je također prije bio lockdown defender. Morali su u tridesetima promijeniti nešto u svojoj igri. Obojica su odlučili pomalo dangubiti u obrani kako bi smanjili tjelesnu potrošnju kroz sezonu. I to je ok, trebaš se prilagoditi, a ako sam možeš nositi napad kao što oni mogu (ili su mogli) onda neka treneri pokrpaju drugi kraj parketa s nekim drugim. Ista stvar vrijedi i za Hardena. Kao i James i Kobe i on se kocka (gleda kako ukrasti loptu umjesto da stoji ispred protivnika), da ne trči previše po perimetru često Rocketsi preuzimaju igrače na pozicijama od 1 do 3, kao i James nekada prerano odlazi u tranziciju pa njegov čovjek ostane sam nakon skoka u napadu, flopa u obrani jer želi iznuditi chargeove, puni statistiku skokovima i trči pod obruč umjesto da digne ruku kada njegov igrač šutira, udvaja kada nema potrebe itd. Svu trojicu sam ove sezone vidio s ovim problemima. Mogu se složiti i da je Harden prerano u mladosti odustao od obrane i da to nije dobar primjer drugim suigračima na parketu. Lider bi i kao primjer trebao biti uzoran na oba kraja parketa jer je on ogledalo franšize i najbolji igrač. Kobe i James su to njegovih godina radili, igrali su obranu. E sad, ima i druga strana priče, a ona kaže da James Harden nije ni u pola toliko užasan obrambeni igrač kakvim ga se predstavlja. Više puta sam naglašavao kako two-way igrači uvijek imaju prednost u mojim očima ispred jednodimenzionalnih igrača, ali kada se pogleda realno koliko doista Harden može ponuditi obrani kada ga se cijedi u napadu kao malo koga u ligi. Vi možete postaviti pitanje kako su James i Kobe (koje sam uzeo čisto kao primjere dva igrača kojima se obrambeni minusi progledavaju kroz prste zbog starih zasluga, kao da se igra u 2008. g a ne 2014.) mogli. Teško mi je to uspoređivati zato što je James atletski i fizički super freak koji je u punom tempu mogao igrati utakmicu 48 minuta, a Kobe je najkompetitivniji manijak nakon Jordana koji je šetao ovom ligom. „Bradonja“ ili nema fizičke kapacitete za trošenje u oba pravca, ili trener to ne traži od njega (poznavajući McHalea nije nemoguće) ili ne želi. Ovo zadnje ipak bih odbacio jer je ove sezone pokazao da može igrati vrlo korektnu obranu. U 6,5 odigranih utakmica Raketa koje sam pogledao vidio sam ipak kudikamo veće zalaganje Hardena nego prijašnjih sezona (u kojima opet nije bio toliko užasan kako ga se predstavlja). Nije mu problem istrčati obrambenu tranziciju (u ovom gifu od gore jasno je da traži charge ili želi ukrasti loptu), protivnici ga više ne ostavljaju iza sebe u prvom koraku, postavlja svoje tijelo u reket, ako preuzima gura se s višim igračima, čak i rotira inside-out, iznuđuje prekršaje u napadu, krade lopte i ima fine obrambene stop brojke. Definitivno svatko tko je pogledao 3 utakmice Rocketsa morao je ovo vidjeti ako je obraćao pažnju. Pa čak su i komentatori Rocketsa više puta naglašavali kako je popravio govor tijela u obrani i zauzima obrambeni stav kada se Houston brani. Da se vratim na njegovu napadačku potrošnju. James Harden je igrač od 25 poena prosječno i za to vrijeme James Harden ne ćoškari u kutu nego igra s loptom i sve poene sam sebi kreira. 73% poena ove sezone je sam sebi iskreirao. Primjera radi, LeBron sam sebi kreira 60% poena, a Kobe 67%. Ako ste čitali moju najavu sezone za Rocketse na ovom blogu tamo sam opisao koja je sve njegova uloga u napadu. Beverley ili neki drugi Pokemon poput Canaana samo prenese loptu preko centra i daje je u ruke Hardenu. Harden ima nekoliko opcija i na ovo se svodi cijeli napad Rocketsa: pozvati pick and roll i igrati 2 na 2 s Howardom, napadati obruč, dobiti batine (osim ako ne flopa) i iznuditi penale, sam sebi kreirati šut s poludistance ili trice i zadnje opcija i najčešća je igrati slash and kick igru kojom traži nakon prodora tricaše na perimetru koji opet kao i Howard žive od njega i njegovih prodora jer se obrana na njemu mora skupljati i zatvarati prolaze prema obruču. Napad Houstona zove se James Harden, da skratim. I niste zato trebali gledati 6 utakmica kao ja da to vidite, nego samo jednu. Ako znate gledati. To je ogromna potrošnja za jednog igrača. I da mu je trener McHale uspostavio neki drugi sistem igre u kojem se on toliko ne bi trošio u napadu, i u kojemu sva napadačka odgovornost ne bi bila na njemu, i u kojem bi Harden više bio egzekutor a manje kreator sigurno bi više toga dao obrani. Rocketsi neće zbog Hardenove obrane ostati bez naslova (hipotetski govorim), nego zato što previše ovise o jednom igraču koji sam stvara sustav umjesto da igra u njemu, a to je problem trenera. Kao što sam rekao, bolji bi primjer trebao biti, ali zašto i mi (osim zbog nekakve netrpeljivosti prema njemu) tražimo od njega vrhunsku obranu kada čovjek ima 25 poena prosječno i 6 asistencija? Što je u kontekstu napada Rocketsa 40-45 poena po utakmici koje sam samcat James Harden izmisli. I zašto mu se onda prigovara obrana? Pa baš kao što Harden radi za Arizu, Howarda i Beverleyja u napadu tako i oni moraju raditi za njega u obrani. Ili da sada počnemo srati kako Ariza ne zna driblati i da je zbog toga loš napadač? Meni su tu stvari sasvim jasne, ali nisam gotov. Stari su filozofi racionalisti davno rekli da osjetila varaju. Ja njegovu obranu ove sezone mogu gledati jednim očima, ti možeš drugima i zato nam treba idealan posrednik koji će razriješiti sve misterije obrane Jamesa Hardena, a to je dakako statistika, najbolji instrument pri procjeni nečije obrane. Nažalost, ostali smo od ove sezone bez Synergy scoutinga ali iskopao sam neke druge advance statse koji mogu procijeniti Bradinu obranu. I napominjem, odigrano je tek 15 utakmica, uzorak je malen, ali ipak kakav takav pokazatelj da stvari nisu baš onakve kakvima ih se šira javnost trudi predstaviti. Prvo oni osnovni box score i ekipni pokazatelji. Rocketsi ove sezone primaju 91,7 poena prosječno (samo su Spursi bolji), a s trice dopuštaju postotak od 27% uspješnosti svojim protivnicima (Harden je ipak perimetar defanzivac jel) što je najbolji rezultat u ligi. Ako doista želite vidjeti koliko je neka ekipa uspješna u obrani ili napadu onda gledate ofenzivne (ORTG) i defenzivne (DRTG) napadačke rejtinge koji pokazuju koliko koja momčad prima poena na 100 posjeda. Zašto baš 100? Zato što ne igraju sve momčadi istim tempom. Neke igraju sporije, na 92-93 posjeda, neke na 102, pa da za sve bude jednako rade se projekcije na 100 posjeda. DRTG Rocketsa je 98,1 (primaju 98 poena na 100 posjeda), i samo su Spursi i Warriorsi bolji. Da je Harden očajan valjda bi bili lošiji od ovoga. Što se Hardena tiče i defenzivnih box score brojki on tu ima 6,4 skoka (ako smo već picajzle ovo može biti pokazatelj većeg truda u obrani) i to je najveći prosjek u karijeri, i krade skoro 2 lopte po utakmici što je isto rekord karijere, kao i 0,9 blokada po utakmici. Još jedna stvar nam može pokazati da se više troši u obrani, a to su postotci. Koji su nikad manji u karijeri: 30% za 2 i 34% za tri. Nisu slučajni ili produkt loše fome nego većeg obrambenog angažmana. Ako pogledamo njegov utjecaj na timsku obranu dok je na parketu onda Rocketsi s njim primaju 98 poena na 100 posjeda, a bez njega 100,4. Što nije nebitno, jer drugi unit Rocketsa predvodi Howard kao centar (što je uglavnom garancija dobre obrane, i sve Hardenove ili bilo čije propuste Dwight često zakrpa), a da je Brada baš tako kriminalan u obrani valjda bi njegova zamjena trebala popraviti njegov učinak. Njegov +/- (kretanje rezultata dok je igrač na parketu) je +8,4 što znači da igra i ekipa nikada ne pate dok je on na parketu, ili da češće profitiraju nego gube. Idemo sada na individualne statse. Njegov individualni DRTG (broj poena koja momčad primi na 100 posjeda dok je igrač na parketu) iznosi samo 94,4. Pa pogledajmo i onu najbezvezniju statistiku, koliko Houston prima poena s pozicije SG – prima 18,9 poena što je 7. najbolji učinak u ligi. Idemo dalje. PER protivnika kada ih Harden brani i postotci šuta koje dopušta. PER je player efficiency rating a u okvirima napredne statistike ne predstavlja i ne mjeri kao što se često misli produktivnost ili efikasnost igrača na parketu već zbraja pozitivne statističke brojke i oduzima negativne i uglavnom se koristi kako bi prikazao koliko je igrač produktivan, ali u napadu. E sad, PER Hardenovih protivnika ove sezone na poziciji SG iznosi 13, a prosječan PER jednog NBA igrača je 15, što znači da Harden do sada odlično brani svoju poziciju, iznadprosječno dobro. Opet napominjem da se ne uhvatimo ovoga kao pijan plota jer je sezona tek počela ali ovo su svejedno nekakvi trendovi koji se moraju pratit. Na ovom linku možete vidjeti postotke i učinak koje Hardenovi protivnici koje on čuva ostvaruju na parketu. Najvažniji je ovaj NETDFG% skroz desno koji mjeri koliko Hardenov protivnik zabija i s kojim uspjehom kroz sezonu a koliko kada ga čuva Harden. Cilj je da brojka bude negativna ili jako niska i to su statsi najboljih defenzivaca u ligi. Overall (šut i uspješnost sa svih pozicija) iznosi -2,2, a pojedinačno po udaljenosti to također izgleda jako dobro. I na kraju nam je ostao DWS (defenzivni win share) – koliko je Harden pobjeda donio svojom obranom, ili u koliko je pobjeda Rocketsa Harden sudjelovao sa svojom obranom, on iznosi 1,1 i po tome je najbolji u ligi. Dobro, na ovo zadnje sam i ja odvalio od smijeha i jasno je da je i ova brojka ali i neke druge malo napumpane ili nerealne zato što još uvijek nemamo dovoljno inputa koje bi statsi preradili i dali nam bolje informacije. Ali usprkos tome, Harden je prosječan obrambeni igrač, nije rupetina Nijedna statistička kategorija koja je meni bila dostupna a koja se bavi obranom ne govori da je on užasan obrambeni igrač. I sljedeći put prije nego se narugaš nekom njegovom obrambenom propustu sjeti se koliko daje u napadu momčadi i koliko se na tom kraju parketa troši s obzirom da igra 38 minuta prosječno i zaslužan je za 45 poena momčadi koja prosječno zabija 96,7 poena. I dalje će ostati često laka meta u izolacijama i pick and rollu, ali to nije nešto što Howard ne može popraviti, za to ga i imaju u momčadi. A „Bradonja“ je na početku sezone sam rekao da mora popraviti obranu, što znači da ipak odrasta i postaje zreliji. Uostalom, vidimo to na parketu. A ovi GIF-ovi i video materijali s njegovom lošom obranom služe samo za skupljanje klikova ili lajkova pojedinim web stranicama i veća su povraćotina postali od „Policijske akademije“ koju na TV-u repriziraju svako 2 mjeseca. Oznake: NBA

- 20:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.11.2014., ponedjeljak

STANDING NO CHANCE TO WIN

Utakmica je počela u vrlo živahnom tempu, čak me i iznenadilo kako su Grizliji pristali na toliko trke u uvodnim minutama, a kada sam danas pregledao statistiku u konačnici je utakmica odigrana na 95 posjeda, što je otprilike ove sezone tempo Clippersa, Memphis ipak igra nešto sporije. Iako tempo nije bio ubitačno spor i dosadan Memphis je od starta nametnuo svoju igru koja već tradicionalno Clippersima ne odgovara, a to je u napadu igra kroz post, niski ili visoki nebitno, kontrola lopte, a u obrani konzervativno u pick and rollu i s pažnjom na reket. Grizzliesi tako otvaraju svoje uvodne akcije preko Gasola koji odmah počinje rešetati sa poludistance Jordana koji ni ne pomišlja izaći prema njemu, a pokušavaju razigrati i perimetar opciju, Courtneyja Leeja koji je opet bio odličan u svojim off-ball kretnjama. Clippersi već nakon 5 minuta upadaju u probleme i zaostatak od 7-8 poena, a koliko su bili loši napadački govori i činjenica da je od prvih 12 njihovih poena 9 ubacio Barnes kojeg je do prije par dana Rivers držao na ledu na klupi jer je bio igrač manje u napadu. Paula nema nigdje, Griffinu je netko slagao da efikasno može glumiti šutera s poludistance u Dirk stilu, Jordan ne može od Gasola kupiti zicere i zakucavati pa su jedino Redick (iz onih svojih skok šuteva iz tka) i Barnes nešto pokušavali. Riversu ne preostaje ništa drugo nego pozvati timeout nakon čega Clippersi ipak pokazuju znakove života. Odigrali su tri uzastopne akcije za Griffina u postu koje je ovaj realizirao. I to je igra na koju se Griffin mora orijentirati u svojoj karijeri. Takva snažna atleta mora više igrati u postu ili primati loptu na elbowu i napadati driblingom. Lakše reći nego učiniti protiv Randolpha, da, ali on je sinoć u startu ušao u utakmicu da nema šanse protiv Z-Boa u njegovoj igri šaketanja pod košem ali ako si All-star onda nema razloga za povlačenje. Blake je brži od Randolpha, kontrolira loptu kao bek i zna iznuditi prekršaje, nema razloga da ga ne napadaš. Treba dodati i šut s poludistance što se trudi i što je ok, ali time ne koristi svoj talent za druge stvari ili ga zanemaruje. Prva četvrtina završava rezultatom 26:21 za Memphis a u dvoboju klupa početkom druge pobjedu od 6:0 odnosi klupa domaćina. Clppersi su čekali pune 4 minute na prvi ubačaj iz igre. U tom razdoblju odličnu rolu nude Koufos i Leuer koji su od Gasola i Randolpha naučili igrati high-low igru, i visoki igrači Memphisa imaju najbolju napadačku suradnju između sebe u ligi. Blizu su im možda još jedino visoki igrači Warriorsa, i ni jednima ni drugima nije problem dodati loptu visokom suigraču kolegi unutar 2 m koji će lagano zabiti. Rivers vadi Farmara jer napad ne štima i previše je toga u rukama Jamala Crawforda, i vraća Paula na što Joerger odgovara vraćanjem Marca Gasola i Conleyja kako se prednost od desetak poena ne bi otopila. Kompletan napadački dio Grizzliesa igra se preko Marca Gasola. Znači nema akcije u koju on nije uključen, bilo kao screener, dodavač ili egzekutor. Očit je njegov napredak u igri. Prije je uglavnom služio kako dodavač prema Randolphu sa visokog posta ili je pasovima tražio cutere prema obruču, a kao egzekutor je uglavnom operirao po visokom postu. Novi Marc Gasol je prvo preuzeo više posjeda na sebe, i umjesto lanjskih 21,7% sada troši 25,9% napada Grizlija dok je na parketu. I ne samo to, povećao je i efikasnost što je fenomenalan učinak i napredak. Ni tu nije kraj, puno više napada leđima ove sezone ili iz driblinga licem prema košu. Ovo je sada već potrošnja legitimne druge napadačke opcije, a uz dvije treće (Randolpha i Conleyja), i sporedne opcije poput Cartera, Pondextera i Leeja Memphis ne treba strahovati za napad. Koji možda kasnije neće biti u TOP 5 kao danas ali trebao bi ostati iznadprosječan što je odlično za momčad koja je „odrasla“ na obrambenoj filozofiji i uvijek je imala sterilan napad. O Gasolovoj obrani ne treba trošiti riječi. I dalje jedan od najboljih obrambenih centara koji se savršeno postavlja u pick and rollu a zbog fizikalija nije ga lako ni zaobići a ni prepucati. Clippersi su u nastavku pokušali prebaciti igru na Paula i Griffina 2 na 2 ciljajući tako na tromijeg Randolpha. Ali bez uspjeha, Joerger je Z-Boa uspješno sakrio od trošenja ili iskazivanja manjka eksplozivnosti na način da Randolph protivničkog ball handlera čeka u zoni oko reketa ako krene prema njemu, a na Griffinove šuteve s poludistance koji se riskiraju takvom obranom potpuno je ignorirao što se pokazala odlična taktika. Chris Paul je izgledao jako loše. Takva obrana picka šansa je za njega i njegov šut s poludistance. Dok njegov čuvar zapinje u Griffinovom bloku, a Randolph je 3-4 koraka udaljen od njega Paul ima gomilu prostora za namjestiti se i šutnuti s poludistance, ali sinoć nije, u prvom poluvremenu nijednom. Bez Paula i Griffina Rivers nema kroz koga igrati u napadu, a nije da im i obrana Memphisa puno dopušta, a zadnji čavao u lijes Clippersa zabija ni manje ni više nego Tony Allen, prvo pass-fakeom u stilu Ronda a onda završavanjem na obruču, zatim zakucavanjem otpatka u tranziciji, ukradenom loptom i na kraju iznuđenim penalima. Publika je nakon ovoga podivljala. Ipak je Grindfather simbol ovog Memphisa i glavni ideolog njihove obrambene politike. Poluvrijeme završava 53:40, a tek u drugom poluvremenu budi se Paul, pogađa šuteve iz pick akcija i djeluje živahnije iako je na njemu redaljka: Conley, Allen i Pondexter su ga pazili. Probudio se i Redick s nekoliko ubačaja ali sve je to premalo da bi se raspoloženi Memphis destabilizirao. Oni i dalje igraju u svom ritmu. Gasol je u transu i dalje. Zabija sve oko obruča, bilo zakucavanjem ili polaganjem, igra pick and pop s Conleyjem ili služi samo kao mantinela da bi napad funkcionirao i tekao. Rivers pokušava sniziti petorku i ubaciti malo šuterskog potencijala s Crawfordom i Hawesom ali onda naravno pati u obrani, Clippersi bivaju nadskakani, a dok visoke Memphisa pokušavaju braniti udvajanjem Lee, Pondexter i Udrih im pogađaju tricei treća četvrtina završava 88:72 za Mede. Nije bilo realna šanse da Clippersi pobjede sinoć. Prvo zato jer im Memphis čisto kao matchup protivnik ne odgovara jer su im u stanju oduzeti sve opcije u napadu a Clippersi njima ne. Drugo, Clippersi nemaju posebno na klupi visoke igrače koji se mogu tući s visokim igračima Memphisa, a Grizzliesi su im sinoć zabili čak 52 poena iz reketa.. Treće, Rivers nije imao go-to guya koji bi nešto zabio sinoć. Četvrto, Clippersi su unakazili Miami pick igrom u kojoj je Paul majstor, i u kojoj je on lakoćom rješavao trap obranu Heata pronalaženjem šutera u korneru, a protiv konzervativnije obrane Memphisa čiji visoki igrači ne iskaču u obrani picka, a Paul i Griffin ne gađaju ili ne pogađaju mid range šuteve nisu imali šanse razviti napad. Glatka pobjeda Memphisa, a Clippersi moraju vratiti u život Griffina i učiniti ga prvom opcijom inače će opet letjeti iz prve runde. Oznake: NBA

- 20:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŠUTERI STARI GDJE STE?

Što se dogodilo s endemskom vrstom bekova šutera otkrivamo samo na NBACro. Tko je lijen za otvaranje linka... Tricky question, ili pitanje za milijun kuna u mojoj fikciji popularnom kvizu Tvoje znanje zvuči nenormalno: “Tko je i koje godine bio zadnji bek šuter izabran na draftu kao 1. pick a da se ne zove Allen Iverson?“ Napetost je u zraku, ti sloviš za fana NBA lige čime si se pohvalio u emisiji i ne smije se dogoditi da je najteže biti prorok u svom selu. Meškoljiš se u stolici. Vrtiš filmove i draft runde u glavi. Ne ide. Gledaš u niskog ćelavog i neduhovitog voditelja kako bi nešto iščitao s njegovog lica ali uzalud. Poker face. Godine i godine iskustva loših uloga i loše glume u hrvatskim lošim sitcomima i filmovima učinile su svoje. Kamen stijena. Odustaješ. I uopće ti nije žao što si odustao. Odgovor je David Thompson, a godina je 1975. Od 1975. pa do Iversonove 1996. prošla je 21 godina, a do 2014. i posljednjeg drafta prošlo je još 18 godina. To je ukupno 39 godina (koje možemo zaokružiti na 40 jer ni na draftu 2015. godine neće biti izabran bek šuter kao prvi pick). Trideset i devet godina i samo dva beka šutera kao prvi pickovi. Kada kažemo bek šuter onda mislimo na scorera, shooting guarda, dvojku od 196-198-200 cm, rasnog strijelca, tricaša, frajera kojemu ide zadnja lopta 5 sekundi prije kraja utakmice. Slashera i mid-range bombardera. Onoga kojemu je primarni zadatak na parketu ostvariti cilj ove divne igre – postići koš. Povijest im očito nije bila naklonjena. A nije da nisu dominirali ovom ligom iako o njima sada pričamo kao o dinosaurima. Najveći igrač košarke, jedini koga se smatra većim i od same igre je bio upravo bek šuter – Michael Jordan. Odmah iza njega godinama je u ligi dominirao Kobe Bryant. Na pamet nam pada i Dwyane Wade. Pa onda i hrpa dobrih bekova šutera koji su obilježili period moderne košarke na koju ću se koncentrirati: Reggie Miller, spomenuti Iverson, Ray Allen, Tracy McGrady, Vince Carter, Mitch Richmond, Allan Houston i brojni drugi. Danas ne možemo nabrojiti ovoliko imena. Ako se pomirimo s činjenicom da su Kobe, Wade i Joe Johnson na zalasku, štafetu bi trebao preuzeti James Harden kao najbolja dvojka u ligi. Tko je iza njega? Klay Thompson, Monta Ellis, DeMar DeRozan i? Možda Bradley Beal za nekoliko godina. Kažete Jimmy Butler, Kyle Korver, J.J. Redick, Wesley Matthews? Ja kažem ne. Nijedan se ne uklapa u old school kalup startnih dvojki. Prvih napadačkih opcija i igrača koji su sebi u stanju kreirati šut i tako napraviti distinkciju između običnih smrtnika ili šuterskih specijalista kao Korver i klase sposobne nositi napad kakav je npr. bio T-Mac. NBA liga danas je liga jedinica, playmakera. Pogledajte samo koliko se imena na mjestu razigravača profiliralo zadnjih godina. Prava inflacija. Gotovo da nema momčadi koja nema dominantnog razigravača i njih je danas najlakše pronaći na tržištu (Miami se ne bi složio). Romantici će reći da ni oni više nisu što su bili, i nisu. Danas se od njih više traži scoring igra, a biljke poput Rajona Ronda i Chrisa Paula lagano nestaju. I krila također danas dominiraju. LeBron James, Kevin Durant, Carmelo Anthony, LaMarcus Aldridge, Blake Grffin, Anthony Davis, Kevin Love. Danas svi oni isporučuju 20-25 poena na dnevnoj bazi, a bekovi šuteri čame u korneru na trici čekajući da im se netko smiluje i doda loptu za šut. I ne zovu se više bekovi šuteri, danas su to combo bekovi (Eric Bledsoe) ili 3&D igrači (Wes Matthews). Pa što se dovraga dogodilo s njima preko noći? Prvi pravi problem za bekove šutere počeo je 2001/02 godine kada je vodstvo lige iz ilegale povuklo zonsku obranu i „ozakonilo“ je. Do tada se zonska obrana u ligi nije smjela igrati. Cilj je bio dodatno igru učiniti zanimljivom i smanjiti broj izolacija (čitaj trebalo je smanjiti broj današnjih Oklahoma City Thundera). Cilj zonske obrane je prebaciti težište protivničke napadačke igre na perimetar i zatvoriti prilaze reketu. Bekovi šuteri, majstori izolacija više nisu mogli tako jednostavno pozivati akcije u kojima bi se četvorica suigrača i njihove pratnje premjestile na drugu stranu parketa kako bi se oslobodio prostor za igru 1 na 1. Iako je istovremeno zabranjen i hand-checking što je trebalo olakšati posao bekovima šuterima, kreatorima, a otežati njihovim čuvarima, zbog novih pravila i evolucije igre došlo je do potpuno novih trendova u NBA ligi. San Antonio Spursi su kao i obično bili nositelji tih trendova. Prvo sa svojom box-and-1 obranom (tip zonske obrane u kojemu se na igrača s loptom igra „čovjeka“ a svi ostali u obrani igraju zonu), a zatim zadnjih godina i s pokretnim napadom koji je u potpunosti ukinuo izolacije, najjače oružje svih rasnih bekova šutera. Izolacije i dalje postoje, ako imaš nekoga u momčadi tko ih može igrati, ali dobar dio NBA momčadi, posebno u Zapadnoj konferenciji oslanja se na pokretne napade, na kontrolu lopte i dijeljenje lopte, ponekad dodavanje u besvijest dok se ne pronađe igrač u najboljoj poziciji. Nove obrane i novi košarkaški trendovi tako su dvojkama izbili iz ruku vrlo snažno oružje, ono koje ih je najčešće razlikovalo od ostalih igrača na parketu. Ako već ne igraš izolacije onda ti nešto drugo mora biti osnova napada a to je u današnjoj košarci postao pick and roll ili varijacije pick igre, ili screen igre. Pokušavam zamisliti Jordana i Bryanta u tim ulogama ali mi ne ide. Ali bez problema danas gledam u ligi Hardena i Ellisa kako igraju tu igru. Od bekova šutera danas se traži da budu sekundarni playmakeri, netko tko će zavrtjeti akciju ako ona prva između primarnog razigravača i visokog igrača ne prođe. Zato čak i ona Korverova ili Redickova off-ball igra izumire. Šuteri sve manje šutiraju, a sve više su zaduženi za neke sporedne akcije na parketu. I da se vratim na nekadašnje razlike između beka šutera i ostalih igrača na parketu. Osim izolacija to je bio šut općenito. Šut za tricu ili šut s poludistance. Ne samo da su danas i razigravači sposobni šutirati na visokoj razini, već i visoki igrači. Nemoguće je više pronaći visokog igrača koji se ne izvlači prema perimetru, ili na perimetar (posebno četvorke) na tricu, i od tu završava akcije šutom. Šut više ne razlikuje dvojku od petice. Egzekutorska uloga koja je ranije pripadala uglavnom bekovima šuterima sada je podijeljena ravnopravno. I opet zbog obrambenih trendova i predatorskog ponašanja protivnika koji je u stanju iskoristiti tvoju i najmanju slabost, i na temelju samo jednog igrača koji ne šutira dobro u ekipi izgraditi cijelu obranu i uspješnu taktiku protiv tebe. Pretposljednji uzrok koji je doveo do nestanka bekova šutera scorera je fluidnija podjela po pozicijama. Ranije u NBA prošlosti, odnosno košarkaškoj prošlosti uopće, lakoćom si mogao prema fizikalijama i ponašanju na parketu reći: „Ovo je četvorka, ono je jedinica, ovaj je šuter.“ Da povučem paralelu: to nije samo slučaj s košarkom, ista stvar se događa i u nogometu gdje jedan igrač mora biti eklektik, raznovrsna radilica koja može obavljati različite uloge i igrati više pozicija, a nestalo je (ili polako nestaje) i klasične nogometne podjele prema linijama na 4-4-2, 3-5-2 itd. Ista stvar je i s košarkom. Bek šuter mora biti sposoban igrati jedinicu, dvojku i tricu i imati alate i vještine za to. Visoko krilo mora znati razigravati s lakta i šutirati s poludistance. Centar mora također šutirati iz vani. Niska krila se moraju i u obrani i u napadu spuštati u reket ili post. Umjesto klasične košarkaške podjele po pozicijama na jedan, dva, tri, četiri, pet danas imamo posebne nazive: combo bek (netko sposoban i razigravati i šutirati, ali primarno šutirati), swingman (igrač za pozicije 2-3), point forward (visoki razigravač, četvorka), stretch četvorka (četvorka koja šutira trice), power forward-center (igrač koji može igrati i 4 i 5). Konačno, igranje na koledžu i koledž košarka ne pomažu bekovima šuterima, koji ako kojim slučajem imaju 2 metra visine odmah sele u frontcourt, uz malo sreće na trojku, uz malo manje sreće pod obruč gdje ih se priuči nekim drugim vještinama, ali se često izbrišu i one vještine koje su imali. Nije zgorega za takve igrače naučiti kako npr. braniti nekoga u postu, ali problem nastaje s tranzicijom u NBA ligu kada ih se opet vraća na prirodnu poziciju za koju na koledžu nisu mogli razvijati vještine jer su igrali van pozicije. Pa umjesto da je bek šuter naučio kako se kretati bez lopte ili kako igrati pick and roll igru on je bio zadužen za postavljanje blokova ili neki drugi zadatak koji neće raditi u NBA ligi. I da, napad od 35 sekundi ne pomaže nijednoj poziciji. Igrači stječu iskustvo kroz veći broj posjeda, a ne kroz tapkanje u mjestu barem 15 sekundi. Hajmo iskreno za kraj. Nestali su pravi bekovi šuteri. Nestali su i old school centri. Žalim li i nedostaju li ligi? Svakako da. Hoću li zbog toga očajavati i jecati kroz suze govoreći kako je prije bilo bolje? Dakako da ne. Pa nisu nestali u nekom apokaliptičnom scenariju poput udara asteroida kao naši dinosauri. Svaka epoha nosi svoje trendove i zakonitosti. Ono što je vrijedilo danas, ne vrijedi sutra, u tome je i čar ove igre. A oni koji danas negoduju i nostalgično jecaju ionako će opet za 15 godina s mišlju na današnje vrijeme imati istu mantru – „prije je bilo bolje“. Oznake: NBA

- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.11.2014., četvrtak

NBA CRO PODCAST - PRVI MIKROFONI SE U VODU BACAJU

Prvi dio Drugi dio Treći dio Oznake: NBA

- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.11.2014., srijeda

SKENER: CAVS

Cavaliersi su nova megamomčad u ligi koja logično izaziva jako puno medijske pažnje i njihova dobra ili loša predstava uzburkava javnost, o njima pričate na kavi s prijateljima ili pokušate nešto napisati kao ja, na osnovu onoga što sam do sada vidio. Gledao sam ih ravno 6 puta, od 9 utakmica, a jučer i danas sam pogledao po jednu utakmicu jer sam se pripremao napisati ovaj tekst kao skromni prilog razumijevanja konteksta u kojem se Cavaliersi nalaze i bez previše senzacionalizma za skupljanje lajkova, komentara, tvitova u kojima ću govoriti kako ništa ne valja i krivi su James, Irving, Blatt i Gilbert a bez da sam ponudim neko normalno i razumno rješenje koje je nešto više od obične floskule koje bacamo pred ljude koji čitaju. Ovo je prvi od dva teksta koja će ići na blogu u kojima glumim Supermana, ispravljam krive Drine i spašavam javnost koja ovo čita od kvazi stručnjaka, i domaćih i stranih. Da se razumijemo, i ja sam kvazi stručnjak ali barem se trudim biti objektivan i dati mojim rečenicama smisao u argumentaciji, kao i kod svakog teksta kojeg sam do sada u životu napisao. Pa ako se drugi kvazi stručnjaci prepoznaju u ovome tekstu neka se jave, uvijek sam za debatu. Jebiga, ako te čita puno ljudi i ako već na neki način i sam kreiraš javno mišljenje moraš biti svjestan svojih rečenica i posljedica koje one mogu izazvati, kao i biti spreman prihvatiti kritiku koju ja bez pardona ispaljujem ako vidim da je netko šarlatan. Što se Cavsa tiče krenimo od početka, prvo dvije polu-košarkaške teme koje ne zahtijevaju previše stručnog objašnjavanja stvari. Cleveland je nova momčad, to svi znamo, a novim momčadima treba vremena da se uigraju. Mislim, znate i sami kada igrate basket ili mali nogomet s nekom random ekipom prvi put. Konkretno u slučaju basketa na igralištu odabereš dva tipa za svoju trojku, a nikada ih ranije nisi vidio. Trebat će i tebi vremena pa onda i njima da vidiš kakve su njihove igračke karakteristike: tko može trčati, tko baca cigle, tko je dobar na trici, tko se trudi i skače, gdje mu postaviti blok, traži li „bek“ nakon pick igre screenera ili sam napada obruč itd. To je stvar uigravanja, i ako vam je na putu neka iole ozbiljnija, iskusnija trojka dobit će vas jer se ne razumijete u igri. Puno kompleksnija je stvar s košarkom, zato što je ona kudikamo ozbiljnija igra od običnog basketa, uključuje još 12 dodatnih igrača s kojima se moraš uigravati i opet će te iskusnije ekipe, koje možda nisu kvalitetom na tvojoj razini, ali zato što znaju kako koji pojedinac diše, dobiti. To se događa s Cavsima. Imaju užasno talentirane pojedince na svakoj poziciji, ali ne poznaju se i proces uigravanja će potrajati. Ljetna liga nije ozbiljan poligon za uigravanje, a mjesec dana predsezone je premalo jer intenzitet igre nije dovoljno moćan najčešće da bi te stavio na test (možda tek zadnja četvrtina, zadnjih 5 minuta, ako je rezultat tijesan). Zbog toga prođe neko vrijeme u sezoni kada ekipa koja je nova izgleda kao da je pala s Marsa pa tako izgubi u svojoj dvorani od Denvera od kojeg je bolja i talentiranija X puta. I naravno, kako to obično biva, nerealno pučanstvo će nakon takvog poraza blatiti trenera i igrače (ne znam iz kojeg maloumnog razloga, i valjda to može raditi samo netko tko ne prati NBA duže od 1 g ili prati kroz overe i undere) bez primisli da novoj ekipi da vremena za uigravanje i sprovođenje ideja u djelo. Međutim, nije to jedina krajnost, druga je ona u kojoj će momčad zaredati 5 pobjeda u nizu pa će ih se proglasiti novim contenderom a zaboraviti na sve probleme koje su imali ranije. Cleveland je ovoga ljeta u klub dopremio devet (9!) novih igrača, samo su šestorica ostala od lani. Od toga u klub je došao možda najbolji igrač današnjice James, TOP 10 igrač u ligi Love, i novi je trener kao i njegov stručni štab. Pa ono, da si u Spurse ovoga ljeta doveo samo Jamesa i Lovea, i da je Popovich ostao trener trebali bi ti vremena da svim igračima podijeliš role, minutaže i uigraš ih s ostatkom društva jer eto npr Love i James nisu naučili na obrambene i napadačke spursijanske principe. Mislim, ovo je nova momčad koja mora graditi svoj identitet što je uvjerljivo najteži dio izgradnje contendera. Da je Blatt već bio ovdje i uspostavio recimo Princeton napad kroz koji će igrati a u obrani da igraju žestoki press opet bi trebalo vremena da svi kliknu, a ne da se radi, kao što se i radi, o potpuno novoj momčadi koju doista nema smisla prosuđivati i donositi neke dubokoumne generalne zaključke samo da bi ispao frajer i kasnije mogao reći: „jesam ti rekao“, šta god da se dogodi. A ako se tvoje predviđanje ne ostvari stajat ćeš u kutu i šutjeti kao pizda kao da nikada ništa nisi rekao. Druga polukošarkaška tema na koju bi se želio osvrnuti je odnos trener-igrač, zapravo relacija James-Blatt. NBA košarkaška liga se često naziva ligom igrača, i u njima igrači, posebno oni vrhunski, najelitniji su važniji od trenera. James je važniji Clevelandu od Blatta. I Love je čak važniji od Blatta. U Europi na koju je Blatt naviknuo nije tako. Ricky Hickman ili Andrew Goudelock nisu ni u snu važniji vlasniku Fenera od Obradovića. Krstić, kakva god bio faca i igračina nije važniji od Dude Ivkovića. Sergio Rodriguez je morao prihvatiti činjenicu da ne može započinjati utakmice jer je Pablo Laso tako odlučio. I sve dok treneri imaju rezultate oni su bogovi u Europi. U NBA ligi je drugačije, nositelj vrijednosti franšize su igrači. Oni su ti koji privlače druge igrače u klub, donose profit klubu i zbog specifičnog stila igre rezultati najviše ovise o njima, puno manje o trenerima, i zato su u NBA ligi igrači bogovi. Blatt je pametan trener i sigurno je svjestan toga da ključeve njegovog uspjeha drži James, koji praktički drži cijelu franšizu po sobom. Što je ok, jer im je donio milijune i milijune profita. I onda je razumljivo da će u klub na platni spisak doći njegovi prijatelji poput Mikea Millera, ili Jamesa Jonesa koji nema što tražiti u ligi, i od obojice je bilo boljih igrača na tržištu. Love je također došao jer je James tako htio, zato što mora ispuniti svoju svetu dužnost i osvojiti naslov s Cavsima. Zbog Jamesa i njegovog agenta će i Tristan Thompson kojem je Rich Paul također „skrbnik“ dobiti novi ugovor u Cavsima. To je biznis. A zbog biznisa će Blatt dobiti otkaz ako James pokaže palac dolje. I ne zato jer Blatt nema znanje, čovjek je fantastičan stručnjak, nego zato jer nije na istoj valnoj dužini s Jamesom. I nije to slučaj samo s LeBronom koji je zgodan primjer jer pričamo o Cavsima, tako je više-manje sa svim superstar igračima. Sjećam se prve godine „Velike trojke“ u Miamiju, Spoelstra je imao jako puno sukoba s Jamesom koji nikada iz svlačionice nisu isplivavali kao mega incidenti ali bilo je zategnutih odnosa. Spolestra je imao sreću što je iza sebe ipak imao šmekera poput Pata Rileyja koji je od ranije s Magicom, Kareemom i ostalima imao iskustva i znao je kako veliki ego staviti pod kontrolu. To i Blatt mora skužiti, ali iza sebe nema velike mentore. Pa čak i na klupi pored njega sjede osrednji ili mladi treneri i asistenti poput Drewa i Luea. Čitam i osluškujem što se događa u Cavsima i uhvatio sam tri momenta koji bi mogli biti jako dobar pokazatelj kako Blatt još uvijek nije došao do Jamesa i kako još uvijek nije dohvatio tu psihološku nit. Prvi moment je bio kada je James javno rekao da je u prvih nekoliko utakmica igrao (ne parafraziram doslovno, ali se tako moglo interpretirati) ispod svog nivoa, i to s namjerom jer je tako želio ukazati pojedincima (Irving i Waiters valjda) da se moraju riješiti loših navika. Nikako dobra metoda jer veći broj izgubljenih utakmica ne dovodi nužno do poboljšanih karakteristika i vještina tvojih suigrača. U ovoj situaciji, da je europski igrač ovo rekao u Europi završio bi na treningu s kadetima da ga se ponizi, ili bi odmah dobio otkaz. Blatt ne može, jer ovisi o njemu, natjerati Jamesa da igra maksimalno. Drugo, nakon poraza od Denvera Blatt je na sebe preuzeo svu krivnju izjavivši kako on nije dobro pripremio i vodio utakmicu, valjda želeći zaštititi od kritika momčad, ali je naglasio da ni energija ekipe nije bila prava. To su novinari ponovili Jamesu kasnije i on je izrekao drugačije mišljenje, odnosno da je energija ekipe bila na vrhuncu što se opet da interpretirati kako je trener kriv za poraz. I treći moment sam uhvatio sinoć kada sam pročitao Jamesovu izjavu da on, Love i Irving moraju igrati manje minuta. Pogledajte dobro koliko su minuta igrali do sada u prosjeku i zabilježite sebi na papir, u sljedećem istom broju utakmica njihov broj minuta će se sigurno smanjiti. Razumijem LeBrona koji je potrošen igrač jer otkad je u ligi prosječno igra skoro 40 minuta što je strašna potrošnja za igrača koji ovisi o svom atleticizmu, i logično je da se želi sačuvati. Ali nema potrebe to stavljati u javnost kada se to može dogovoriti s trenerom na sastanku. I čemu traženje zaštite za drugu dvojicu koji su tek na početku svojih NBA karijera? Zar nije trener taj koji bi trebao odlučivati koliko tko će dobiti minuta? Rekao sam, James je u ovoj franšizi GM, trener i igrač, a nije daleko ni od vlasnika. Jasno kao dan, rookie trener još uvijek ne kontrolira svlačionicu, a iste probleme imali bi i iskusniji treneri. Za rezultate neophodna je kemija u svlačionici i međusobno uvažavanje trenera i igrača, Cavsi to još nemaju, a svi putovi prema tom cilju za Blatta vode preko Jamesa. Ne volim pisati i pričati o ovakvim nekošarkaškim temama ali ako želimo napraviti pravi skener Cavsa onda radimo magnetsku rezonancu, a ne samo ultrazvuk želuca, i u krajnjem slučaju mislim da lamentiranje o ovakvim temama ponekad pridonese razumijevanju šire slike. Posvetit ću još par redova napadačkom i obrambenom segmentu igre Cavsa. Napadački Cavsi funkcioniraju sjajno. Blatt je odustao od Princetona kao rigidne filozofije i dao je igračima da više improviziraju. E sad, to nije uvijek idealna filozofija, ali je shvatio da će uigravanje jednog stila oduzeti previše vremena i da je možda najbolje dati igračima loptu u ruke gdje tamo gdje oni najviše vole. To je značilo da će se povećati (i povećao se) broj izolacija za Jamesa, 1 na 5 igre Irvinga i Wiatersa, lopti u low post za Lovea i Jamesa, i jako puno pick and roll akcija Irvinga i Jamesa s Loveom i Varejaoom koji su apsolutno neobranjivi. Ne treba previše pričati, dovoljno je pogledati njihov napadački rejting koji je trenutno drugi u ligi, ispred njih je samo kirurgija Dallas Mavericksa, i Cavsi na 100 posjeda ubacuju ludih 113,3 poena. James je kao što se očekivalo dobio najveći broj posjeda napadačkih i kada je na parketu troši ih 30% i već standardno je brutalno efikasan. Druga opcija je Irving, a Love je po potrošnji lopte sveden na role playera što je nedopustivo jer je čovjek dokazana prva opcija u Minnesotinom sistemu u kojem je sam nosio napad. Tu će Blatt morati malo preraspodjeliti posjede, prvo ih oduzeti Waitersu koji troši više od Lovea, i Kevina izjednačiti s Irvingom da bi se dobio dobar balans i osigurala efikasnost. Što se ostale statistike tiče kontra i tranzicija su im prema očekivanjima jako oružje što nije problem kada imaš tri igrača koji savršeno precizno pokreću tranziciju. Love outlet pasom, Irving driblingom i kontrolom lopte i James trkom. Prosječno zabijaju15,8 poena, a bolji od njih su amo ultrabrze ekipe poput Bostona, Sunsa i Warriorsa. Od ostale statistike po FG% su na prosjeku lige, tricu gađaju 40% (4. u ligi), po TSP-u (dvice, trice i penali) su 6. u ligi, po efektivnom šutu su 11. što je sve vrlo dobro do odlično. S takvim stilom igre nemaju asistencija, tek 194, i po tome su 27. u ligi. Ne smatram to problemom sve dok je napad efikasan, druga je stvar što su nas Spursi sve malo razmazili pa mislimo da svaka momčad mora igrati taj model napada. Ne mora. NBA je uvijek bila i uvijek će biti uglavnom izolacijska košarka oslonjena na individualnu klasu, a te klase Cavsi imaju i više nego dovoljno da njihov napad funkcionira. Za nešto više od izolacija i poseban napadački sustav trebat će vremena. Dakako, najlakše je reći Irving treba igrati više off-ball igre kao Danny Green u Spursima, ali takav stil igre za sobom povlači nužne uvjete: da Irving zna gdje se i kako kretati, da može pogoditi spot up, cacth and shoot i da mu ima tko dodati loptu u pravom trenutku. Ugraditi to sve, i usaditi takav stil igre igraču koji vidi samo loptu u svojim rukama i dribling nemoguće je u prvoj sezoni. Ostali igrači solidno sudjeluju u napadu. Joe Harris se prometnuo kao 3&D opcija, Marion zabije svoje floatere i trice iz kornera kao i Miller, Varejao je sjajan kao asistent ili finišer iz pick and rolla, a Thompson kupi otpatke i zakucava. Petorka kojom je Blatt najviše zadovoljan je Irving-Marion-James-Love-Varejao, dakle startna petorka, a nakon nje najviše vjeruje onoj s Waitersom umjesto Mariona. Ova prva ostvaruje +4 omjer zabijenih i primljenih poena, a druga je na -12. Najefikasnija i četvrta najkorištenija je ona s trojcem Irving-Love-James, i sa Thompsonom i Waitersom. Zanimljivo, ultraniske petorke s Loveom na petici i Jamesom na četvorci Blatt jako malo koristi, ili koristi kada treba stizati rezultat, a te petorke su dodatno problematične jer ne mogu ništa obraniti. Vezano uz to, James očito više nema nikakve namjere igrati četvorku kao nekada u Heatu, do sada je samo 2% minuta odigrao na PF-u, većinu je odradio na šuteru i niskom krilu. Napad funkcionira odlično, ali je potpuno dijametralno suprotna situacija s obranom. Koja praktički ne postoji. Po def rejtingu Cavsi primaju 110,8 poena na 100 posjeda i imaju 5. najgoru obranu lige. I ajde da odmah razjasnimo 3 stvari koje se provlače. Prvo, malo koji trener u ligi sam slaže svoju obranu, za to ima zadužene pomoćnike. U slučaju Cavsa Blatt je taj koji slaže napad, a za obranu je zadužen Tyrone Lue, najskuplje plaćeni asistent u ligi, bivši pomoćnik Doca Riversa. Ništa neobično. Doc je u Bostonu za obrambene asistente imao Thibodeaua, Thibs je u Bullsima imao Rona Adamsa, Phil Jackson je imao Rambisa, spomenuti Adams danas radi s Kerrom itd. Vratit ću se na Luea i Doca kasnije. Drugo, ako prihvatimo činjenicu da su Love, Irving i Waiters u nekakvom kontekstu minus obrambeni igrači trebamo biti oprezni kada Blatta ili Luea koji su s njima tek 2 mjeseca krivimo za to, za njihove obrambene mane i loše defenzivne navike. Treće, Cavsi nisu Miami od prije 3 godine pa da mogu igrati trap ili bilo kakvu vrstu press obrane. Miami je za igranje takve obrane imao svih 5 vrhunskih obrambenih igrača u ono vrijeme: Chalmers-Wade-James-Bosh-Battier (Haslem). Cavsi imaju 2 plus defendera – Jamesa i Varejaoa. Prvog samo kad mu se da igrati obrana, drugog kada je zdrav i ništa ga ne boli. Razlika jel tako? Ako ste slušali podcast u kojem se govori o Cavsima rekao sam da njihovi obrambeni problemi nisu samo stvar uigravanja, već da imaju strukturalni problem. Što je strukturalni problem? U ovoj priči to je problem kojega ne možeš riješiti promjenom jednog igrača drugim jer je ovdje previše minusa. Prvi je taj eto što imaju samo ( i to u posebnim uvjetima) dvojicu plus obrambenih igrača i možda još Mariona koji će odraditi korektan posao ali daleko je više od pravog stopera. Ekipa nema pravog bočnog stopera pa se Marion i James koji više nisu idealni obrambeni igrači moraju nositi s najopasnijim protivničkim swingmanima ili driblerima. Drugo, Love i Varejao boluju od istog problema – manjka atleticizma i zaštite obruča. Ovakve probleme, odnosno nedostatak ljudstva s određenim obrambenim kvalitetama koje ti trebaju ne možeš riješiti uigravanjem i vrijeme neće pomoći. Napredak je moguć, ali ne u tolikoj mjeri koliko je potrebno da se titula osvoji. Barem ne s ovom momčadi. Kevin Love je obrambeni igrač kojega možeš sakriti ako mu netko može čuvati leđa. Varejao nije taj. Brazilac je igrač energije koji reket čuva iznuđivanjem faulova u napadu. Nekompatibilni su jer im obojici više leži čuvanje igrača u low postu. Recimo, protivnici Cavsima zabijaju oko obruča sa 65% uspješnosti po čemu su oni najgora momčad u ligi. Denver, ekipa koja obožava napadati reket im je napravila pravi dar mar oko obruča, iz reketa su im zabili 44 od 106 poena. Kako ovo riješiti? Nabavi si pravog obrambenog centra. Ili, fauliraj puno (Cavaliersi su ekipa s najmanje prekršaja. Ili treće, igraju plitku zonu oko reketa, ali onda budi spreman na rizik da te protivnici izrešetaju tricama s perimetra. Osim obrane reketa, drugi najveći problem momčadi je obrana pick and rolla. Tu je Irving posebno slaba karika, pa i Waiters je kada predvodi drugu postavu i neuigrani su sa svojim visokim igračima. To je nešto za što ima spasa, i period uigravanja bi mogao pomoći. I to je prvi segment na kojem moraju raditi. Ok, obranu reketa nemamo niti je možemo dobiti s ovim rosterom pa ajmo spasiti što se spasiti da, a spasiti i uigrati se može obrana picka. Tu je vrlo važno da se zna kako će ga braniti, i Blatt je najavio da će biti fleksibilan. Pick se brani na 2 načina: Chicago style da visoki igrač stoji u zoni i dočekuje ball handlera, ili Clippers style - bliztanjem, hedgeanjem, iskakanjem visokih igrača u obrani pick and rolla. Budući da je Lue dugo godina bio pomoćnik Riversa obrana picka je pritegnula na ovu drugu varijantu koja je puno kompleksnija. Kada pick branite blitzanjem bolje za vas da imate visokog pokretnog igrača koji iskače na ball handlera a onda se vraća u reket. Problem je što iskakanjem visokog igrača reket ostaje poprilično prazan, a od tri igrača u pozadini zahtijevate previše rotiranja i preuzimanja drugih igrača kako bi zatvorio prilaze obruču. Iskusan protivnik će dobrim protokom lopte u trenu prebaciti loptu na perimetar gdje će jedan igrač biti slobodan u korneru, i ako rotacije obrambenih igrača nisi doveo do savršenstva i automatizma ovu obranu nema smisla igrati. Poznavajući navike i košarkaške defenzivne (ne)kvalitete igrača Cavsa oni nemaju šanse s ovom obranom, jer je upravo rotacija iz reketa prema vani najteža vrsta perimetar obrane za koju moraš biti uigran sa suigračima i spreman se trošiti u svakom napadu. Cavsi to još uvijek ne mogu. Problem je što to Lue forsira kod njih, iako ni Love ni Varejao ni Tristan nisu dovoljno brzi da bi iskakali u picku pa se onda vraćali u reket, niti James više može i želi biti libero i čuvar obruča u pozadini, niti se Irving, Waiters i XY mogu dobro rotirati prema reketu pa prema perimetru u takozvanoj help-recovery obrani. Perimetar obrana im zato i pati, odnosno obrana trice čije područje wingova i centra brane s 36% (8. najgori rezultat), lijevi korner brane s 38% uspjeha (10. najgori rezultat), jedino iz nekog razloga desni korner brane najbolje u ligi. Tu će im trebati balans između Docove i Thibsove obrane. Kada igraš protiv Nowitzkog igraj s blitzanjem da mu onemogućiš šut barem s nižim igračem, a kada protivnik nema visokog igrača opasnog kao šutera s perimetra, a ni opasnog ball handlera s poludistance nakon picka igraju zonu u picku. Ako je nešto pozitivno u njihovoj obrani, i petorci s Marionom kao starterom jest da mogu jako puno preuzimati bez da protivnik kvalitetno koristi missmatcheve. James, Marion, Love, Varejao. James i Marion mogu čuvati 2-3-4 pozicije, Love i Varjeao mogu čuvati PF-ove i C-e i na taj način mogu dobro zaustavljati tu rak ranu obrane picka ali i sprječvati protok napada i lopte protivnika. Da zaključim… Cavsi će vrlo vjerojatno igrati finale konferencije protiv Bullsa, ako svemir bude pošten. Međutim, tu nisu favoriti usprkos individualnoj klasi zato jer Bullsi imaju podjednako dobru obranu i napad. Cavsi to nemaju. A da bi lakše živjeli kroz sezonu morat će raspodijeliti više lopti Loveu u napadu i igrati nešto tradicionalniju obranu oko reketa jer ako moram birati onda radije biram da poginem od šuta nego od laganih poena iz reketa. Oznake: NBA

- 22:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.11.2014., srijeda

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW - CHALLENGERS EAST

BULLS Tri sezone su Bullsi kuburili bez svog najboljeg igrača Rosea, tri sezone su improvizirali pokušavajući manjak kvalitete nadoknaditi borbenošću i ratničkim pristupom iz večeri u večer. Tri sezone su pokušavali vrtjeti napade na različite načine: kroz Carlos Boozera (o jebote), kroz Butlera i Denga, ili kroz Joakima Noaha na visokom postu. Obrana je i bez Rosea bila elitna, ali budući da je u NBA ligi obrana jednako bitna kao i napad Bullsi nikako nisu uspijevali napraviti iskorak u playoffu. PLAYBOOK Kada razmišljam o Bullsima tri mi se stvari same od sebe nameću. Prvo, povratak Rosea i pojačanja koja su potpisala ovoga ljeta učinit će ih puno efikasnijom ekipom nego što su bili zadnje 3 godine, drugo, to će dovesti i do druge posljedice a to je da će obrana ipak oslabiti, i treće, ovo je jako duboka i široka momčad sa dvije ili tri jako dobre opcije na svakoj poziciji. 1) Rose je krucijalni kotačić u ovom mehanizmu Bullsa zato jer je to Derrick Rose. Kada je zdrav mašina za koševe, iznuđivanje penala, i doktor slash and kick igre. Kad je zdrav dakako. Budući da nikada nije u potpunosti zdrav ostanimo u realnim okvirima i ne razmišljajmo o njemu više kao o MVP igraču nego kao o igrači koji ako odigra 50 utakmica dobro je za Bullse. U tih 50 utakmica Rose će ekipi donijeti ono što zadnjih godina nisu imali, a to je bočni kreator. Roseu možeš dati loptu u ruku i on će sam sebi kreirati šut najčešće iz pick and rolla i „kamikaza“ napadanjem obruča, ili će se dignuti s poludistance, ili treća opcija igrat će drive&kick i onda tražiti šutera na perimetru. To Bullsi zadnjih godina nisu imali. Možda donekle u Dengu, pokušali su s Butlerom ali nije išlo, i tu su rolu onda najčešćće igrali gunneri s klupe tipa Nate Robinson ili DJ Augustin. Imati takvog jednog kreatora luksuz je za svaku ekipu jer mu ne moraš namještati poene, on ih sam izmisli. Bullsi su bili aktivni ovo ljeto i odlučili napokon riješiti svoju rak ranu a to je napadački segment igre. Iako su koketirali preko ljeta i s Loveom i s Carmelom na kraju su se morali zadovoljiti ostacima. Prvo su uspjeli doći na draftu do Douga McDermotta, light verzije Kylea Korvera kojem je jasno najbolje oružje šut i koji će igrati off ball igru dok je na parketu, i već je u prvih nekoliko utakmica sezone u limitiranim minutama pokazao da će dobiti Korverove akcije dok je ovaj bio u Bullsima, a to su najčešći dupli screenovi i šutevi s poludistance iz trka ili trice. Nije počeo idealno s tricom 5/16, ali je zato „lethal“ s dvojkama 11/15. Drugo važno ime koje će unaprijediti igru Bullsa je veteran Pau Gasol. Najbolje godine i igre su definitivno iza njega ali Pau još može pomoći kao triple threat opcija s lakta ili napadač iz low posta. Thibodeau ga je već instalirao u startnu petorku, iako utakmice završava Gibson odnosno bolji obrambeni igrač koji će pomoći obrani kada nešto treba obraniti u završnim minutama guste utakmice. Gasol bi s Noahom trebao činiti jedan od boljih centarskih tandema,. Obojica su sposobni zabiti, ali što je također važno, obojica jako lijepo dodaju loptu i traže cutere od čega bi Butler, Rose, Snell i društvo trebali dobro živjeti i zabijati lagane poene. Treće ime je još jedan Španjolac (ili Crnogorac, ne zna ni on) Mirotić, bivši as Reala koji će imati jednostavan zadatak a to je gađati trice kao stretch četvorka. Takvog igrača Bullsi nisu imali valjda još od Kukoča, četovorku koja gađa trice, a potreban im je da otvori prostor svojim tricama za ulaze Rosea ili operiranje Gasola ili Gibsona u low postu. Konačno, četvrto ime je Aaron Brooks, klasični combo bek, igrač s klupe koji će igrati ono što su igrali Robinson i Augustin prijašnjih godina, a to je 1 na 5.Jako dobro je otvorio sezonu, i očito da Bullsi ne mogu pogriješiti s tim gunnerima. Budući da je Rose već propustio 4 od 8 utakmica, Brooks za 20 minuta prosječno koliko je na parketu ubacuje 12,6 poena, 4,4 asista i 57% za tricu. S ovom četvorkom Bullsi gomilu napadačkih opcija, a kada im dodamo starosjedioce poput Dunleavyja, Noaha kao razigravača s high posta, Butlera kao spot up opciju, Gibsona kao smetlara oko obruča i pouzdanog šutera s poludistance Bullsi će definitivno biti bolji nego zadnjih godina. Dokaz za to je i start sezone, usprkos najlakšem rasporedu u prvih osam utakmica napad im ne pati, a rejting im je 6. najbolji u ligi, ubacuju 110 poena na 100 posjeda, i što je još zanimljivo, izvrsni su s trice što prethodnih sezona nije bio slučaj. Zabili su 68 trica (više od njih samo Dallas, Houston i Portland) a ukupno tricu šutiraju 39%. 2) Nitko od ovih igrača koji su došli nije plus obrambeni igrač. Mirotić je do sada igrao u Europi, McDermott na sveučilištu i trebat će im vremena dok pohvataju Thibsove defenzivne sheme i dok ih nauči kako igrati obranu koja traži puno pomaganja, rotiranja i help-recover akcije. Gasol nikada nije bio na glasu vrsnog obrambenog igrača ali ima visinu što je dovoljno da ga Thibodeau sakrije u reketu kojeg neće napuštati. Već u prvim utakmicama jasna je podjela uloga u kojima Noah čuva četvorke i za njima leti po perimetru, a Gasol pazi na centre koji se manje kreću što mu savršeno odgovara. Brooks je prenizak i preslab da ikoga može čuvati, ali playmakeri najčešće nisu problem za sakriti ih u defanzivi ako iza sebe imaju dobro obrambeno zaleđe a to Bullsi imaju. Ako Bullsi žele poboljšati napad ovu četvorku će usprkos njihovim obrambenim manama ipak morati koristiti, a svaka minuta za njih je i lagano nazadovanje u obrani. Potvrdu za to imamo na početku sezone. Možda je uzorak od osam utakmica nedovoljan za donositi ikakve ozbiljnije zaključke ali ipak je indikativno da su Bullsi nakon osam utakmica tek 12. po defenzivnom rejtingu i primaju 104,6 poena na 100 posjeda. Dopustili su sebi npr da im Minnesota ubaci 105, Philadelphia 115, Boston 106. Svakako da im treba dati vremena da se uigraju i poslože, ali čisto logički gledano: više minuta za igrače koji nisu vični obrani jednostavno znači da će ti obrana pasti, najčešće proporcionalno napadačkom rastu. Nije to smak svijeta, dapače, to je ono što Bullsima i treba, balans obrane i napada jer to ranijih godina nisu imali, i kao takvi će biti puno opasniji, premda će i dalje zadržati svoj obrambeni ratnički mentalitet. 3) Ovakvu širinu rostera Bullsi nisu imali do vremena kada su im na klupi bili CJ Watson, Korver, Gibson, Ašik. Thibodeau sada ima ravno 12 igrača ne koje može računati, i ima različite igrače: kretore – Rosea i Brooksa, obrambene specijaliste – Butler, Noah, Gibson, Snell, visoke igrače koji znaju dodati - Gasol, Noah, šutere – McDermott, Dunleavy, Hinrich, stretch opciju – Mirotić, šljakere pod obručem – Gibson, Noah, low post opcije – Gasol i Gibson itd. Thibodeau sada mora samo posložiti rotaciju, podijeliti minute i role. Od postava koje su do sada dobile ozbiljnije minute najbolja je bila ona udarna: Rose-Butler-Dunleavy-Noah-Gasol, i njihov plus/minus je +34. PLUS 1) Balans obrana-napad 2) Širina rostera 3) Fajterski mentalitet i identitet MINUS 1) Zdravlje – Noah, Rose, Butler, Gasol, svi imaju probleme s nekim dijelovima tijela i ozljedama MAN IN THE MIDDLE Derrick Rose X-MEN Joakim Noah PROGNOZA Cleveland ima puno više individualnog talenta na rosteru, ali Bullsi mi se više sviđaju jer mogu podjednako dobro igrati u obra pravca, imaju veću širinu i uigraniji su, i zato su po meni favoriti za osvajanje Istočne konferencije i igranje u finalu playoffa. Oznake: NBA

- 20:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.11.2014., petak

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW - PLAYOFF TEAMS (WEST)

ROCKETS Momčad iz Houstona odličan je primjer kako se contender ne mora izgraditi kroz draft i kako proces rebuildinga ne mora nužno značiti i godine tavorenja u lutriji. Prije 2 godine su elitnog igrača pokupili Oklahomi, Jamesa Hardena koji je u ekipu donio All-star talent i momčad učinio puno privlačnijom slobodnim igračima. Oko Hardena su izgradili ekipu za playoff a za korak više trebao je poslužiti Dwight Howard koji se nakon loše epizode u Lakersima odlučio za Houston. S Howardom i Hardenom kao elitnim napadačkim opcijama i Howardom koji može zaključati reket preostalo je samo posložiti opcije oko njih. S Parsonsom, Beverleyjem, Ašikom i Linom to je pristojno izgledalo iako je bilo i problema: Howardova forma, timska kemija se pokvarila Ašikovim zahtjevima za tradeom, i trener McHale se nije pokazao baš najidealnijom opcijom na klupi. U playoffu su se namjerili na Blazerse koji im stilom igre nisu odgovarali, a matchup prednosti i missmatch koji imaš (ako imaš) u playoffu su više od pola pobjede. Tako su Blazersi na kreativce Rocketsa Parsonsa i Hardena mogli baciti svoja dva terijera Matthewsa i Batuma, a i Aldridge je napravio velike probleme uništivši ih u prve dvije utakmice, pa je McHale Jonesa morao preseliti na klupu i uvesti Ašika. Nije pomoglo, Blazersi su prošli dalje Lillardovim game winnerom u šestoj. PLAYBOOK Ljeto je bilo sve samo ne uspješno za ultimativnog pobjednika u prethodne dvije ljetne pauze - Daryla Moreyja. GM Rocketsa jurio je velika imena poput Carmela i Bosha da bi na kraju ostao bez obojice. I ne samo to. Da bi došao do spomenutog dvojca trebao je napraviti prostora na rosteru i u računovodstvu pa se riješio velikih ugovora Ašika i Lina, ali je i ostao bez minimalca Chandler Parsonsa koji je bio restricted free agent i kojeg je potpisao Dallas nakon što se Morey odlučio da neće mečirati ponudu. Stvar je pokušao popraviti potpisom Arize što je u knačnici jako dobar posao posebno s obzirom da će Trevor imati samo 8 milja godišnje, i dovođenjem Papanikolaoua iz Europe, Dorseyja kao zamjene za Ašika, veterana Jasona Terryja i rookieja krilnog centra/centra Tarika Blacka. Nije impresivno zar ne? Prošle sezone Rocketsi su imali 4. najbolji napad u ligi (111 poena na 100 posjeda) i 13. obranu lige, a ono što je znakovito je da su igrali i 5. najbržim tempom u ligi. Napad bi i dalje trebao ostati isti: Harden kao glavni kreator i vođa navale, Howard kao pouzdana druga opcija, jako puno trke kao i ranije bez obzira što igraju s dominantnim centrom, i puno šutiranja trica i tranzicije. Dakle, nekakav run&gun model i dalje ostaje osnova napada. Problem s tom filozofijom što ona ne jamči uspjeh u playoffu. AKo prošle sezone u playoffu s tom filozofijom nisu mogli parirati Portlandu, kako onda misle Warriorsima, Spursima ili Oklahomi? I tu mi je McHale problematičan. Već nekoliko sezona se nije odmaknuo od run&guna, življenja od Hardenovih slobodnih bacanja i nade da se od šuta može živjeti. Iskorak bi ova ekipa trebala napraviti u obrani. Iako su na početku ove sezone imali jako lagan raspored obrana ne pati. Howard je u formi, izgleda bolje nego u zadnje 3 godine na oba kraja parketa i on će iz večeri u večer držati reket zatvorenim. I dalje se radi o fenomenalnom centru koji je majstor u obrani pick and rolla, strašan bloker i skakač. Novost je da će za razliku od lani umjesto obrambeno neuvjerljivog Parsonsa ovaj put kao bočng stopera, imati Arizu koji je i dalje elitna opcija kada nekoga treba udaviti na perimetru i tu će Rocketsi svakako napraviti iskorak i gotovo sigurno biti TOP 10 obrana lige. Beverley ostaje press opcija koja protivničkom playu otežava posao u kreaciji napada, prenošenju lopte i trošenju vremena, a ono što me pozitivno iznenadilo u prvim utakmicama je obrana Hardena. I dalje je ponekad dekoncentriran i lijen i često momčad zbog njega mora preuzimati sve na perimetru ali većinu utakmice potroši u obrambenom stavu, isprati svog igrača 1 na 1 i trči natrag kada treba spriječiti tranziciju. Iako što se mene tiče on svoju obranu može igrati kao i do sada relativno loše. Igrač koji zabija 26 poena prosječno i namjesti još 15-20 poena što je 40-45 poena po utakmici samo njegovih, a to je više od trećine koševa, obranu ni ne treba igrati. To je one man offense kojega u obrani ne treba trošiti. Harden i Howard ostaju fokalne točke napada Rocketsa. Iako je Harden nominalno šuter i pored njegovog imena piše SG, a Beverley je play i pored njega piše PG zapravo su uloge obrnute. Harden je prvi razigravač i strijelac ove momčadi. Beverley još iz vremena dok je igrao u Europi pokazivao je jako fine slasherske sposobnosti ali problem je što pri penetraciji u reket gleda samo obruč i od njega ćete teško dobiti povratnu loptu na perimetar koju od Hardena npr traži McHale. Primjera radi, lani je Beverley imao samo 20 asistencija više od Howarda, iako je Dwight odigrao 15 utakmica više. Harden sve napade kreira iz pick and rolla s Howardom ili iz izolacije kada napada obruč, pogađa ili iznuđuje osobne pogreške, ili u konačnici u 2 na 2 igri baca loptu Howardu na alley-oop, ili mu namješta zicer kao rolleru. Dok Harden i Howard igraju 2 na 2 ostali čekaju razvoj akcije. Ariza je uvijek u korneru, to McaHale nije želio mijenjati i preuzeo je recept Wizardsa od prošle sezone kada je Ariza zbog suradnje s Wallom i pogađanju trica iz kornera zaslužio novi ugovor. Beverley čeka u drugom korneru, a Jones ili netko treći na trici na wingu ili na visokom postu i dugoj dvojci. Ovo je osnovni, ili zapravo jedini napad Rocketsa - daj loptu Hardenu koji kreira iz izolacije ili picka s Dwightom nakon čega on finišira, namješta zicere Dwightu ili traži nekoga na perimetru. Ostalo ovisi o igračima. Beverley može ne šutirati tu tricu na perimetru kada mu je Harden namjesti nego tražiti extra pass ili napasti obruč, Papanikolaou najčešće radi pump fake i namješta zicere Jonesu li Howardu oko obruča. Ovaj napad zasad djeluje fenomenalno, Rocketsi nakon 5 utakmica imaju 4. napad lige ali pitanje je vremena kada će se druge momčadi u ligi naviknuti na njihove tendencije. Nije da ni lani nije napad izgledao ovako ali su ipak imali dodatnu triple threat opasnost u Parsonsu koji je sam sebi mogao kreirati šut i voditi drugu postavu na parketu. Ariza će poboljšati obranu i donijet će elitne postotke s trice ali neće moći nadoknaditi all-round učinak Parsonsa što znači da je ove sezone teret kreacije i napada općenito puno veći na leđima Jamesa Hardena, a napad je još predvidljiviji i manje opasan. Odlazak Parsonsa kao treće napadačke opcije značit će više lopti za Howarda. Već u prvim utakmicama je očito kako McHale itekako gura loptu u post Howardu, posebno protiv ekipa koje nemaju dominantnog centra ili duboku rotaciju pod obručem. Godine rada s Hakeemom nisu baš urodile plodom, Howard je i dalje ostao poprilično sirov kao finišer oko obruča ali i dalje je efikasna opcija. Da su James i Dwight totalni šerifi u ovoj ekipi i alfa i omega pokazuje nam njihova potrošnja. Harden za sada troši 32% napada Raketa kada je na parketu, a Howard 27% što su potrošnja prve i druge napadačke opcije. Nakon njih tek slijedi Terrence Jones s 22% i Ariza sa 17, potrošnjama klasičnih role playera. Nakon 5 utakmica uvjerljivo vode u broju ispaljenih ali i pogođenih trica, malo su smanjili tempo i trku zbog forsiranja Howarda u low postu ali jasno je kako se njihov stil igre neće značajnije mijenjati. Što se tiče ostatka momčadi tu Houston ima problem jer nemaju klupu. Umjesto ozlijeđenog Jonesa starter je Motiejunas, koji je u NBA ligi valjda samo zbog visine. Visokog rookieja Blacka sam spomenuo, tu je još Dorsey koji će uskakati umjesto Howarda na 10 minuta. Canaan je drugi play nakon Beverleyja, veteran Terry će gađati trice kada bude zdrav, a pozitivno me iznenadio Kostas Papanikolaou koji odrađuje odličan all-round posao. Igra 24 minute prosječno, McHale ga koristi i kao četvorku u niskim postavama i on je zapravo u tim postavama drugi play. Zabija 5 poena, uz 4 skoka i 3,5 asistencije. Ovaj problem nedostatka igrača s klupe u NBA maratonu kad-tad dođe do izražaja, a kod Rocketsa bi se najviše mogao osjetiti potencijalnim izostankom Howarda koji je po meni najvažniji igrač ovog rostera, važniji i od Hardena, da. Howard, teško, ali ipak može skupiti 25 poena i bez Hardena, i i dalje će držati obranu na okupu, a Harden će zabiti 30 i bez Howarda ali obranu neće moći držati sam, a ukloni Howarda iz obrambene jednadžbe i ubaci Blacka ili Dorseyja i imaš apokalipsu za Rocketse. PLUS 1) Star power - Harden + Howard 2) Napad 3) Balans obrana-napad MINUS 1) Trener - ne vjerujem McHaleu koji godinama stoji u mjestu i ništa ne mijenja 2) Dubina rostera MAN IN THE MIDDLE Dwight Howard X-MEN Terrence Jones - nisam ga puno puta spomenuo ali ako on uspije podignuti svoju potrošnju na razinu treće napadačke opcije i pri tome ostane produktivan Rocketsi će dobiti krucijalnog trećeg igrača koji može nositi napad. Jedini je praktički u ovoj momčadi koji smije šutirati miod-range, dobar je oko obruča, a može i tricu pogoditi. Rocketsi dosta ovise o njegovom napretku. PROGNOZA Imali su jako lagan raspored na početku sezone ali važno je za njih da nisu napravili grešku u koracima i da su je otvorili s 5:0, i to je znak da su na dobrom tragu. Ipak, u budućnosti će itekako puno ovisiti o zdravstvenom stanju svakog svog pojedinca iz startne petorke jer jednostavno adekvatnu zamjenu za njih na klupi nemaju. Svejedno, sad kada je Oklahoma u banani zbog ozljeda bilo bi pravo čudo da Rocketsi ne uđu u njega. GRIZZLIES Memphis je pred početak prošle sezone promijenio trenera. Umjesto Hollinsa došao je Joerger i to nakon povijesnog uspjeha franšize i ulaska u finale Zapadne konferencije. I ništa se drastično nije promijenio kod njih. Grit and grind filozofija igre koja je bila prisutna kod Hollinsa ostala je i kod Joergera, mladog analitičara koji je između ostalog bio i jedan od najzaslužnijih za stvaranje spomenute doktrine njihove igre jer je upravo on bio glavni Hollinsov pomoćnik za obranu. Ekipu nisu pun mijenjai osim što su napokon dodali dva šutera: Leeja i Mikea Millera, što su bili dobri potezi ali opet nedovoljno dobri da sakriju probleme s kojima se Memphis susreo na startu sezone kada su na 20 utakmica ostali bez Marca Gasola, glavnog igrača bez kojeg sistem u oba pravca ne može funkcionirati, Tonyja Allena glavnog ideologa ili zaštitni znak ovog Memphisa i ključnog perimetar defenzivca, i Quincyja Pondextera, dodatnog šutera i 3&D opciju. Zbog toga im je playoff visio sve do zadnjeg tjedna regularne sezone kada su Sunsi napokon pali a Grizliji ušli u PO kao sedmi. Namučili su Thunder, čak i vodili 3:2, ali onda su ipak pokleknuli. PLAYBOOK Petorka Grizlija na početku sezone izgleda ovako: Conley-Lee-Allen-Randolph-Gasol U odnosu na zadnje dvije sezone najvažnija je promjena da u petorci više nema Tayshauna Princea, Kendricka Perkinsa Memphisa. Joerger mu je u 4 utakmice koliko je igrao poklonio samo 96 minuta, što je opet više od recimo 86 minuta Vincea Cartera i njegovih 6 utakmica. Što će ti Prince? Prošla su vremena kada je bio jedan od najelitnijih perimetar defanzivaca i sada je čovjek koji je lani šutirao 30% za tricu! Ne razumijem tu potrebu za forsiranjem veterana koji ničemu ne služe i ništa na parket ne donose. Ako već moraš rotirati nekoga tu, rotiraj Cartera koji nije štetan defenzivac usprkos godinama i još uvijek je itekako koristan napadački jer može sebi kreirati šut, pogađati trice i kreirati drugima. Prince ne može ništa od toga. Ili, daj minute mladom Jordanu Adamsu, šuteru i rookieju koji ti je budućnost. Sve da su Adams i Carter u obrani minus zar je to toliko važno u totalno obrambeno nastrojenoj momčadi? Jebote, tebi trebaju frajeri koji će zabit nešto u napadu jer si u tom pravcu ispodprosječan, a ne još jedan balvan koji se više ne može kretati niti šutirati. I sada kada pogledam koje je petorke Joerger u prvih 7 utakmica najviše koristio opet dobijem kao drugu s najviše minuta onu koja uključuje Princea na boku i to u paru s Tonyjem Allenom. Pitanje za milijun eura: kako ćeš postići koš s tim dvojcem na boku? Evo, kako misliš da ćeš osloboditi prostor u sredini za Randolpha i Gasola kada ih se bez problema može udvajati bez straha da će to netko s perimetra kazniti? Momčad koja zna odigrati barem malo zone, kao što im je Oklahoma odigrala u drugom poluvremenu prije 2-3 dana, neku 2-1-2 ludu zonu, će im napraviti gomilu problema. Ova startna petorka je defanzivno možda i najbolja petorka u ligi. Nijednog igrača ne moraš skrivati: Conley je sjajan u 1 na 1 obrani, Lee bez problema drži bekove, Allena možeš baciti i na Duranta, Gasol je i dalje jedan od najboljih obrambenih centara, a Z-Bo je i dalje tough guy koji će fajtom, visinom i masom smetati u reketu i kupiti skokove. Napadački su mi problematični jer nemaju pravog šutera za tri, i tu ne bi bilo zgorega ubaciti 3&D opciju Pondextera umjesto Allena. Quincy nije toliko uvjerljiv kao Tony u obrani ali nije ni kanta, dapače, bez problema se može nositi s najopasnijim swingmanima protivnika, i dakako, donosi tricu. Courtney Lee je solidan šuter ali u ovoj momčadi je više programiran da trči kroz blokove u off-ball igri i gađa dvojke. Conley je sjajna atleta, pouzdan strijelac ali nije netko koga se treba bojati jer nije pravi scorer na playu, više je razigravač. Njegov je problem što se njegova brzina i atleticizam ne mogu u ovom Memphisu dovoljno iskoristiti jer Marc i Randolph oduzimaju prostor u sredini. Spomenuti dvojac je uigrana kombinacija, u svojim high-low akcijama, u kojima Marc uvijek operira na laktu, a Randolph na bloku. S njima dvojicom imaju dovoljno opcija u napadu, posebno s Marcom koji šutira duge dvojke ili traži cutere prema obruču, ali isto tako, smetaju slasherima, reket je začepljen i zbog njih dvocjie ekipa ne može igrati brže, dignuti tempo i tražiti laganije poene. Opcija na klupi imaju, više nego prije. Conleyja mijenjaju pouzdani Udrih i Calathes iako ne bi bilo ugodno da se Conley ozlijedi ozbiljnije ali dok su u limitiranim rolama, korisni su. Bekovske pozicije sam spomenuo, a od visokih su tu još Leuer kao jedina stretch opcija, pouzdani Koufos i razbijač Stokes. Dobro su otvorili sezonu iako su imali i vrlo lagan raspored s 5 potencijalnih lutrijskih ekipa. Obrana funkcionira, trenutno je druga po def rejtingu, ali napad je opet ispodprosječan i biti će takav jer ova momčad nije napravljena da zabija, nego da brani. Opet će ih svi htjeti izbjeći u playoffu ali ne dajem im previše šanse protiv Warriorsa ili Spursa. PLUS 1) Obrana 2) Iskustvo MINUS 1) Šuteri stari gdje ste? 2) Pravi scorer kojemu možeš baciti loptu kada sve stane MAN IN THE MIDDLE Marc Gasol X-MEN Tony Allen PROGNOZA Zadržat će elitnu obranu, previše je ovdje kvalitetnih obrambenih pojedinaca da ne budu u TOP 3, ali s napadom će se mučiti, osim ako Joerger ne da prilike više tandemima Carter/Lee na boku, Carter/Pondexter ili Pondexter/Lee, i stretch postavama s Leuerom, ali tada je za očekivati i da obrana padne. MAVERICKS Mark Cuban ni ne pomišlja na rebulding. A zašto i bi? Dirk Nowitzki je još uvijek netko ko koga možeš graditi fantastičan napad bilo da ga koristiš kao prvu ili drugu opciju i bila bi prava šteta da se s takvim igračem krene u lutriju i potrati ovih još 2-3 godine što ima u tanku. Lani su na brzinu složili jedan polovni roster kojeg je majstor Carlisle opet dobro uštimao i posložio. Dovoljno dobro da u prvoj rundi playoffa bace rukavicu izazova Spursima i odvuku ih u blato sedme utakmice. Spursi su na kraju ipak prošli, ali će Mavsi ostati upamćeni kao ekipa koja je zadala najviše glavobolja Popovichu. Ako su lani bezveze nabacali igrače na roster jer su izgubili bitku za Dwighta Howarda kojeg su čekali do zadnjeg trenutka što tek da očekujemo ove godine kada su ciljano doveli većinu imena koji su baš po Carlisleovom ukusu? Spektakl svakako, kao i maestralno posložen napad koji je već u prvih nekoliko utakmica nove sezone pokazao da će biti elitan. PLAYBOOK S razlogom smo ipak bili malo skeptični oko lanjskog rostera koji je imao dva beka koji ne mogu stolice čuvati na perimetru (Calderon, Ellis), ostarjelog Mariona na trojci, Dirka kojemu je biološki sat otkucavao i klinički mrtvo tijelo Sammyja Dalemberta. Ni klupa nas nije impresionirala: stari Carter, limitirani Blair, vječno ozlijeđeni Wright, bez pozicije Crowder, i ostala bagra. Ali onda se pojavio Rick i svakog igrača stavio u pravu ulogu. Prvo je spasio život Monti Ellisu davši mu sve ovlasti u smislu kontrole lopte i napadanja obruča. On je u napadu našao pravog partnera u Dirku s kojim je igrao pick and pop ili sam penetrirao u reket i upravo je ovaj dvojac bio jedan od ubojitijih tandema lani. Calderonu je Carlisle namijenio ulogu šutera, Marionu cutera prema obruču s onim njegovim floaterom i korner tricaša, Dirk je visio na laktovima reketa s onim svojim specijalnim šutevima i bio jedan od najefikasnijih scorera u ligi, Carter se potvrdio kao pouzdan šesti igrač, i od ostalih igrača je izvukao maksimum. Imali su 3. najbolji napad u ligi, ali i tek 22. obranu koju Marion, Dalembertovih 15 min i energija Blaira i Wrighta nisu mogli popraviti. Stil igre, posebno ovaj napadački neće se mijenjati ove godine, ali kao što sam rekao, Carlisle ovaj put ima oružja u svojim rukama kao prosječni Teksašanin.. Osnova igre i dalje će ostati pick and roll, prvenstveno onaj Monte i Dirka kojeg je jako teško braniti iz nekoliko razloga. Prvo, Monta je jedan od najbržih igrača u ligi kojega nekad njegova brzina iznenadi pa izgubi loptu ili se nekontrolirano zabije u tablu i promaši zicer. Zbog brizne je u stanju ostaviti svog čuvara u prvom koraku bez problema i napasti obruč, odlično kontrolira loptu i ima solidan šut s poludistance zbog kojeg je došao na zao glas ali Carlisle ga je dobro limitirao. Ako mu tu pridodate Dirka kao pop opciju imate problem kako to braniti jer protivnički obrambeni bek teško može pratiti Montu, a ako preuzimaš Dirk koristi missmatch protiv nižeg beka. A kada Monta penetrira u reket bira hoće li završavati oko obruča ili tražiti nekoga u korneru ili na trici gdje uglavnom vrebaju snajperi Dallasa. Ta slash and kick igra Ellisa koji je zapravo primarni razigravač na rosteru i njegova 2 na 2 igra s Nowitzkim u kojem je Švabo uglavnom poper je osnovna akcija Mavsa iz koje uglavnom proizlaze sve ostale. Novost je ove sezone što će imati iz igre 2 na 2 Dallas još dvije opcije. Prva je s Parsonsom koji se također dobro snalazi kao pick igrač, nakon čega on može napasti obruč jer je vrlo solidan slasher, a drugo je klasični pick and roll s još jednim novim igračem, Tysonom Chandlerom. Chandler je oduvijek poznat kao obrambena neman, ali je jako podcijenjen kao napadač, posebno kao roller. Pokretljiv je, odličnog odraza, ima visinu i zna kako napasti obruč nakon pick and rolla. Za njega će sigurno biti akcija s Harrisom i Montom kao ball handlerima, visoki pick s Tysonom i onda bacanje alley-oopa što smo prošle godine učestalo mogli vidjeti kako su bekovi Mavsa radili s Wrightom. Carlisle je zadržao klasičnu petorku s dva playa i do sada je u sezoni uz Montu startao Nelson, još jedan veteran kakve Carlisle voli, i on će po meni jako dobro nadomjestiti Calderonov spot-up učinak jer može tricu bez problema gađati s 40% učinka, posebno u ovakvom sistemu gdje će imati gomilu prostora. Tu se ništa ne mijenja, Monta ostaje primarni ball handler, Nelson je novi Calderon - spot up šuter. Dodatak Chandlera Parsonsa je izvrstan što se mene tiče jer se savršeno uklapa u njihov ultra napadački sistem kojim se pokušavaju izdignuti iznad obrambene rupe u kojoj se nalaze godinama već. Parsons je uz Ellisa dodatna triple threat opcija, a takvih igrača nemaš baš previše u ligi. Nemaš baš puno igrača u ligi koji mogu napadati obruč, asistirati i šutirati trice, a kada imaš takva dva na rosteru onda praktički imaš osiguran vrhunski napad. Parsons će biti drugi play i napadački zahvalniji od ipak limitiranog Matrixa jer može bolje šutirati, igrati slashersku igru kao i pick and roll. Obrambeno je ipak nešto lošiji od Mariona (ne trebamo preuveličavati Matrixa koji je već godinama u obrambenom regresu), ali Carlisle i onako sve karte baca u napad. Dirk je siguran na četvorci, i opet će bez dvojbe biti ubojit kao šuter i s trice i s laktova (posebno desnog) što je speciajlizirao, a još jedno pravo pojačanje je Chandler. Startni centar šampionske generacije od prije 4 godine je točno ono što je trebalo Mavsima. I dalje je u stanju odlično patrolirati reketom, osigurati stabilnost u skoku i zaštitu obruča. Njegovo čitanje igre i mobilnost, te visina i ostale fizikalije vrijedit će zlata Mavericksima iako je i on u godinama i treba paziti na njegove minute ali će definitivno biti korisniji igrač od Dalemberta lani, i obrambeno i napadački. Na klupi Carlisle ima svoje specijalce. Pouzdanog Harrisa kao vođu druge postave, JJ Bareu kao gunnera, Crowdera i Aminua za prljave poslove na perimetru, Wrighta i Smitha za iste takve poslove ali u reketu iako je Wright vrlo zahvalan igrač za pick and roll, a tu su još Richard Jefferson, Felton i Charlie Villanueva koji će u rotaciju upadati samo u nužnim situacijama. Ovo je vrlo zajebana momčad na čelu sa zajebanim trenerom koji svakog igrača stavlja u pravu rolu, i ut ome je njihova vrijednost. Dobro su birali igrače jer na svakoj poziciji imaju po dvojicu ili trojicu iskoristivih i svi su nekako combo, raznovrsni su. Ellisa koristiš kao jedinicu ili dvojku, kao i Nelsona ili Harrisa, Parsons je već ove sezone igrao i 3 i 4 kao i Aminu, Dirka u nekim ludim postavama kada radiš kaos protivniku premještaš na peticu. Vrlo zahvalan roster za Carlislea koji se voli igrati s postavama i jako puno rotira. Ne bez razloga. Za to je zaslužan njegov savjetnik, direktno za slaganje postava Roland Beech, utemeljitelj statističke stranice „82 games“ što je znak da su i Mavsi prigrlili analitiku. I vjerovali ili ne, Carlisle je već ove sezone, u četiri utakmice koristio 40 različitih petorki. Tu je dakako i pomno praćenje minutaže pa su samo Ellis i Parsons odigrali više od 30 minuta prosječno što je trend preuzet od Spursa (jer i kod Mavsa se radi o dosta starom rosteru i gomili veterana), a ova dvojica nositelja igre će sigurno i kroz sezonu imati najveću minutažu i njih će se manje štedjeti od ostalih. U kojem smjeru će se kretati ove sezone pokazuje i njihov napadački rejting: u prve četiri utakmice zabijaju 120 jebenih poena na 100 posjeda! Nenormalan učinak, ali je uzorak mali pa će sigurno i pasti, ali napad funkcionira kao sat. Problem je dakako obrana koja dopušta 112 poena na 100 posjeda i to će Carlisle teško popraviti. Obrana ostaje problem jer je ova momčad slagana da lomi napadački, i to je jedan od razloga zašto ih ne vidim kao potencijalne contendere ili izazivače. S tako slabim balansom i ovisnosti o napadu teško ćeš daleko stići. Chandler je jednostavno premalo da bi pokrpao sve rupe iako će se vjerojatno malo i popraviti obrambeno. Problem je definitivno što su ti druga dva najbolja defanzivca zakovana za klupu: Crowder i Aminu, a ni jedan ni drugi nisu elitni stoperi, a kada koristiš Aminua moraš paziti s kojim postavama ga koristiš jer je on praktički igrač manje u napadu, daleko čak i od Marionovog levela. Tu Carlisle mora prelomiti. Hoće li uvrstiti Aminua ili Crowdera u petorku umjesto Nelsona npr i tako dobiti na balansu obrana-napad ili će i dalje jahati strašan napadački potencijal momčadi. A budući da i Crowder i Aminu u petorci znače napadački regres uz upitne obrambene pomake vjerojatno će Carlisle ostati vjeran svojoj napadačkoj filozofiji. PLUS 1) Širina rostera 2) Dirkules 3) Napadački potencijal MINUS 1) Obrana, obrana, obrana 2) Godine MAN IN THE MIDDLE Dirk Nowitzki X-MEN Monta Ellis PROGNOZA Fino su otvorili sezonu s 3:1, i njihov plasman u playoff ne bi smio doći u pitanje, a u doigravanju će puno ovisiti o matchupu. Odgovarali bi im Rocketsi, Portland pa čak i Clippersi, ali bi imali problema s Memphisom, Warriorsima, Spursima, Oklahomom koji imaju oružja za suprotstaviti se i njihovom napadu, ali i iskoristiti njihove ozbiljne obrambene rupe. Oznake: NBA

- 13:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.11.2014., četvrtak

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW - PLAYOFF TEAMS (EAST)

HEAT Najbolja vremena su iza Heata. Šampionsku generaciju su rasturili Spursi debelo naplativši poraz od prije godinu dana. Tijekom prošle sezone sve je nekako vodilo prema tome da je Rileyjev projekt došao do kraja i da velika trojka više neće moći zajedno. Wade se mučio s koljenima i nestala je njegova eksplozivnost, James je bio pouzdan napadač i scorer, one man offense, ali je popustio u obrani, a Bosh je i dalje bio treća banana s potrošenim napadima role playera, žrtvovan na petici i perimetru da bi sistem funkcionirao. Eksperimenti s Beasleyjem i Odenom su propali, Battier i Haslem su doživjeli penzionerski regres i više nisu mogli pomagati, Chalmers se utopio u sivilo, a jedino su nešto i dalje dobivali od Raya Allena i Norrisa Colea. Istokom su svejedno lagano prošli i osvojili konferencijski naslov, ali tako istrošene Spursi su h dočekali na volej i precizno izbrisali s parketa od treće utakmice finala. PLAYBOOK Budući da Riley ne voli razbijati momčad, ne voli klasični rebuilding kroz draft, a ni rookieji mu nisu napeti, odlučio je usprkos LeBronovom odlasku zadržati nekakav kostur momčadi. Wade je prema očekivanjima ostao u klubu, na Bosha su potrošili ogroman novac kojima Rocketsi nisu mogli parirati, veterani poput Andersona i Haslema su također ostali, a novi igrači koji bi trebali donijeti svježine su Deng, McRoberts, Granger i Shawne Williams uz dodatak Napiera. Gledao sam ih prvi put kroz cijelu utakmicu protiv Rocketsa i iako sam očekivao da će Spoelstra malo modificirati obranu i odustati od svoje trap obrane s visokim izlascima centara u obrani pick and rolla to se nije dogodilo. Dakako, protiv Rocketsa su tu ozbiljno nastradali jer ovi imaju majstora pick igre u Hardenu, izvrsnog rollera u Howardu. A kada Bosh izlazi visoko na protivničkog ball handlera u sredini reketa ostaje rupa koju je Howard koristio jer ga je preuzimao niži igrač, a onda kada Harden ne bi dodao Howardu u sredinu tražio bi korner tricaše što su pak Ariza i Beverley koristili nesmetano šutiravši otvorene šuteve jer igrači Heata ne bi stigli rotirati. Ne sviđa mi se ovaj Spoelstrin koncept obrane: heđanja pick and rolla, visokog presinga na perimetru i gomile rotacija u pozadini. Zašto? Pa prvo na ovaj način strašno trošiš Bosha koji mora izlaziti 10 metara od obruča ponekad i onda se vraćati u reket. On je nevjerojatno mobilan ali zbog njegove manje energetske potrošnje bolje ga je ostaviti u zoni dok brani pick pa da preuzima protivničkog hendlera. Jebiga, Bosh ti je sada prva napadačka opcija i mozak svih napadačkih setova bilo kao šuter na trici, kreator za druge s lakta ili napadač iz low posta ili driblinga s post upa. Moraš ga sačuvati jer ni on više nije u cvijetu mladosti, i ako ga potrošiš na startu sezone kasnije mu u rezervoaru neće ostati ništa, a onda si u problemu. Drugi razlog su Justin Hamilton i McRoberts koji će imati dobre minute na četvorci i petici. Ni jedan ni drugi nisu atletske sile kao što je bio James dok je igrao četvorku s Boshem u tandemu. Hamilton je solidan energičar, a McRoberts je lani u Hornetsima igrao potpuno drugačiju obranu od ove, ne bez razloga. Umjesto visokog presinga koji od njega traži Spoelstra, Clifford ga je u Charlotti usidrio u reket i on ga nije napuštao. Ne bez razloga. McBob nema noge da bi igrao takvu obranu, ali ima masu i visinu da smeta u reketu. Treće, Miamijeva obrana će opet imati problema s obranom skoka, sprečavanjem napadačkog skoka. Kada visokog igrača izvlačiš izvan reketa, imaš manjak centimetara oko obruča i to protivnici mogu koristiti. Četvrto, Wade kao što sam rekao više nije takva atleta da bi sve stizao zatvoriti, rotirati po perimetru i takva obrana troši i njega, i u konačnici tu više nema Jamesa koji bi u 2 koraka stizao sve pokriti na perimetru (prije 2 godine) i koji je prema potrebi u pozadini bez problema preuzimao više i jače igrače bez da obrana previše pati. Deng će bez problema nadomjestiti 1 na 1 Jamesovu obranu, ali ne može kao ovaj preuzimati više i jače igrače bez da napravi faul oko obruča. Napadački ova momčad zato ne bi trebala imati problema. Idealna petorka je Chalmers-Wade-Deng-McRoberts-Bosh. Chalmers je već u predsezoni ispao iz petorke ne zato jer je Cole bolji igrač već zato što je Chalmers svestraniji girač, boljeg šut a i bolji kreator koji će pomoći drugoj postavi. Bosha sam opisao kako će napadati i jako mi je drago što će napokon dobiti lopte jer se radi o fantastičnom strijelcu i all-round igraču u napadu, triple threat opciji. Dodatni prostor u sredini za napadanje Boshu će otvarati McRoberts koji je u problemu jer nije prošao trening kamp i još nije spreman za najveće napore. On se dokazao prošle godine u tadašnjim Bobcatsima kao odličan dodavač s lakta, i stretch opcija, i pouzdan defanzivac ako ne tražiš previše od njega. Njegova i Boshova suradnja bit će sjajna. Deng i Wade će biti najopasniji kao cuteri u sredinu reketa (već sada igraju dosta give and go akcija s McRobertsom i Boshom), a Wadea se može koristiti i u izolacijama, i u low postu, i kao napadača iz pick and rolla. Još uvijek je dovoljno pouzdan scorer da mu podariš 20-ak posto svojih napada, a Deng će služiti kao sekundarni kreator i slasher koji sebi može kreirati šut. Od ostalih Shawne Williams je kao nekakva stretch četvorka, Justin Hamilton stretch petica, a ne znam što se više od Grangera može izvući (sigurno ništa više od lešinara u korneru) koji je opet ozlijeđen. PLUS 1) Bosh – ako Heat ostane konkurentan za 3. mjesto moguće jedan od MVP kandidata 2) Star power – Bosh i Wade su i dalje klase, i napadačke i obrambene, i dalje imaju dovoljno talenta, čak i bez Jamesa, da izvuku nekoliko pobjeda viška na račun talenta i individualne kvalitete 3) Spoelstra – Filipino je i dalje majstor za od govna napraviti pitu i izvući maksimum iz svih igrača, pa tako i iz Hamiltona koji u Cibone nije igrao. Nadam se samo da će malo modificirati obranu (nakon 4 utakmice tek su 22. po def rejtingu). MINUS 1) Ozljede – Granger, Deng, Wade, Andersen, svi imaju povijest bolesti, a jedna njihova ozbiljnija ozljeda dovodi do drugog problema 2) Dubina – nemaju klupu, i tu će opet biti velike potrošnje Wadea i Bosha da bi igra funkcionirala dok su rezerve na parketu. MAN IN THE MIDDLE Chris Bosh X-MEN Josh McRoberts PROGNOZA Život bez Jamesa koji je nosio godinama ovu momčad neće biti lagan, ali Heat ima dovoljno potencijala da ostane na životu i izbori playoff. WIZARDS Ekipa iz glavnog grada je lani napokon sklepala dobru momčad. I oni su klasičan primjer kako se na Istoku može biti sigurna playoff ekipa. Nakrcaj roster solidnim NBA igračima, od kojih svaki ima neku svoju specijalnost, i po mogućnosti napravi dobar balans između linija, odnosno obrane i napada. Dugo im je i trebalo i traumatične godine su iza njih počevši od Arenasovih pištolja, glupiranja Blatchea i McGeeja, ili natjecanja tko će uzeti gori šut između Nicka Younga i Jordana Crawforda i kasnije Crawforda i Beala. Kad su se većine riješili s rostera doveli su zahvalne NBA igrače poput Gortata, Andrea Millera, Arize, i poklopilo m se zdravstveno stanje mladih igrača koji su donijeli talent i klasu (Wall i Beal) i dakako dodali su veterane bez kojih ne ide – Nene, Gooden, Harrington, Webster. Dokopali su se playoffa i razbucali istrošene Bullse, a onda su uglavnom zbog trenerske nemaštovitosti i krivih odluka ispali od Pacersa u polufinalu konferencije. PLAYBOOK Što se spomenutog balansa obrane i napada tiče on je prošle godine više pritezao na stranu obrane (8. obrana lige), a napad je bio ispodprosječan 17. Nešto slično očekujem i ove godine, obrana s dva prava visoka praktički centra u sredini, Wallom kao press igračem na loptu i odličnim defenderom pick and rolla, te masom tijela koje imaju na raspolaganju s klupe u visokim igračima ne bi trebali imati problema zadržati visoki obrambeni rejting. I Gortat i Nene su vrlo dobri u obrani reketa. Možda nemaju visinu i nisu klasični rim protectori ali odlično se postavljaju i imaju masu i pokretljivost za igrati u zadnjoj liniji. Njihova najveća prednost je što obojica mogu preuzimati suparničke centre, i ne moraju toliko paziti pri povratku u obranu tko ide na koga. Ako je četvorka bliža Gortatu on je preuzima iako je on nominalno centar, ako je petica bliže Neneu on je preuzima, i obrnuto. To pomaže i u napadu jer mogu stvarati missmatcheve protiv nižih protivničkih postava, ali ni u obrani ne moraju paziti na rotacije kada krilni centar radi centru blok da se ovaj izbori za poziciju na niskom bloku već jednostavno preuzimaju igrače. Washington je vrlo solidno odradio ljetni prijelazni rok što se tiče ovih centarskih pozicija, što uopće nije ludo jer im se obrana ionako bazira na obrani reketa i trebaš stalno na parketu imati dvojicu visokih koji će energijom držati reket čistim, ali treba se i pokriti za sve one periode kada Nene neće igrati. Zato su doveli Humphriesa koji masom može parirati svima u reketu, vrlo dobar skakač, i strijelac kratkih dvica, Blair kao energy guy, hustler, i smetlar u napadu, i tu je Seraphin koji je npr protiv Knicksa odlično odigrao u napadu, ima nekoliko vrlo zanimljivih poteza u low postu. Zbog ovakve širine rostera na centarskim pozicijama (a tu je još i Gooden) obrana Čarobnjaka neće patiti, ali zato hoće na perimetru jer su izgubili Arizu kao glavnog i jednog od najboljih bočnih stopera u ligi. Pierce uskače u petorku ali Pierce više ne može letjeti po parketu i čuvati najbolje protivničke swingmane. Napad će se vrtjeti oko Johna Walla, oko njegove pick igre i njegove kreacije. Tu očekujem regres u odnosu na lani jer su opet izgubili Arizu, pouzdanog šutera iz kornera, a ta akcija njega i Walla bila im je jedna od najefikasnijih, i drugo, ostali su bez Beala na neki period, prvog beka šutera. E sad, Temple koji je uskočio umjesto Beala radi vrlo solidan šuterski posao (i obrambeni koji mu je pak primarni) i u 4 utakmice pogodio je 10 od 20 šuteva za tricu, ali ipak tu nedostaje Bealovo kretanje bez lopte i kreacija. Kreaciju će nadoknaditi Pierce, kao sekundarni kreator i njegovo iskustvo će pomoći kada bude trebalo zatvoriti utakmicu. A tu su i mladi igrači poput Portera (vrlo dobar na otvaranju sezone) i Rice koji bi mogli uskočiti i pomoći dok se Beal i Webster ne oporave. Dodatnu napadačku raznovrsnost donose njihovi centri, i to trojica: Nene, Gortat, Gooden. Na Neneovu nekonstantu smo navikli. Čovjek jednu večer izgleda kao najbolji centar u ligi, a već drugu se raspadne zbog neke sitne ozljede. Strašan centar, fizički jak kao bik, a najbolji je kao asistent s lakta i šuter dugih dvica. Gortat postavlja odlične blokove i služi uglavnom kao pick and roll strijelac iz igre 2 na 2 s Wallom, ili kao kreator za sebe iz low posta, a Gooden je član specijalnih postava kada se želi osloboditi prostor Wallu i njegovoj slash&kick igri u reketu koji mu ovaj veteran otvara svojim vrlo solidnim šutom s vrha reketa ili trice. PLUS 1) Centarska linija 2) Obrana MINUS 1) Trener 2) Nedostatak bočnog stopera 3) Bez šutera (do povratka Beala i Webstera) 4) Previše dugih dvica – posebno Walla koji ima i brzinu i ball handling da napada obruč MAN IN THE MIDDLE John Wall X-MEN Paul Pierce PROGNOZA Izgubili su Arizu, doveli centre i Piercea, ali ozlijeđeni su im Beal i Webster. To je otprilike onda slična družina kao lani, i ne očekujem od njih neki veliki skok, ali da će iskoristiti dobar raspored na početku sezone i profilirati se kao sigurna playoff momčad, sigurno da. Za nešto više trebat će im iskorak Walla, zdravlje Beala i Nenea i recimo Otto Porter kao light verzija Arize. RAPTORS Kanađani su se poslužili istim receptom lani kao njihove kolege Wizardsi. Na roster su doveli nekolicinu solidnih NBA igrača koji mogu pomoći, držali su se svoje filozofije igre koja nije uvijek idealna ali je bila dovoljno dobra da isplivaju kao treći na Istoku. Ono što ih čini drugačijim od Wizardsa je da su imali puno bolji omjer napadačkog i obrambenog rejtinga. Zapravo, bili su jedina momčad na Istoku koja je bila u TOP 10 u oba rejtinga, a takve 10/10 ekipe redovito završavaju u playoffu. U playoffu su odmah naletjeli na minu, na Netse koji su ih izbacili u prvoj rundi, ali odlične predstave u regularnoj sezoni, i solidan playoff nastup momčadi koja je sinonim mediokritetstva kao i većina na Istoku, dobar su vjetar u jedra za buduće poduhvate. PLAYBOOK Ujiri je ovoga ljeta nastavio raditi dobar posao. Evo koji su novi igrači na rosteru i njihove osnovne karakteristike. Lou Williams – kada je zdrav jedan od najboljih šestih igrača u ligi, biti že zadužen za ulogu instant strijelca s klupe Lucas Nogueira – brazilski rookie centar kojem su blokade forte Bruno Caboclo – još jedan braziljeros, krilo, atletski nevjerojatno moćan igrač, rookie Greg Steimsma – fizički moćan centar koji će uskakati kada se bude trebalo hrvati s Howardima i Cousinsima i zaraditi penale James Johnson – igrač kakav im je prošle sezone nedostajao posebno u PO da se bori u low postu protiv Joea Johnsona. Fajter, sjajan skakač i energy guy. Nitko od važnijih igrača nije napustio klub a glavna petorka i dalje ostaje ista: Lowry-DeRozan-Ross-Amir Johnson-Valančiunas. Dva su razloga zašto su bili uspješni lani. Lowry i DeRozan su odigrali sezone života na svim razinama. Prvi je bio efikasna druga opcija (imao je potrošnju prve opcije, ali ne i idealnu efikasnost pa ga zato svrstavam u drugu opciju), a pokazao je da zna i dodati loptu, a prvi je bio sjajan floor general, izvstan all-rounder i defanzivac. Kada imaš takva dva igrača, kao prvu i drugu opciju oko njih moraš „samo“ (Blattu to nije samo ove godine u Cavsima) posložiti igrače zadatka, specijalce. I našli su ih. Terrence Ross se pretvorio u vrhunskog spot up šutera na trici i igrača za tranziciju koji može odraditi vrlo dobar posao u obrani. S trojcem Lowry-DeRozan-Ross dobili su jako dugačku i kvalitetnu perimetar obranu kojoj nije puno trebalo pomagati u pozadini zato što je svaki iz večeri u večer bio u stanju ostajati ispred svog čovjeka. Na četvorci su najviše koristili Amira brata jednog od podcjenjenijih igrača u ligi, kvalitetnog krilnog centra koji će doraditi sav posao: skakati u napadu i obrani, paziti na svog igrača, čuvati snažnijeg i višeg igrača kada je s njim na parketu Patterson itd. I dobili su Jon Vala koji još nije elitni rim protector ali ima odlične predispozicije i protivnik više puta razmisli prije nego napadne onakvu gromadu od čovjeka, i zbog te svoje visine i fizikalija općenito sposoban je utjecati na dinamiku igre protivnika. Amir je u napadu korišten kao pick and pop opcija koja otvara prostor DeRozanu za penetraciju i Valančiunasu za njegovu low post igru. Sve u svemu, bila je ovo vrlo izbalansirana momčad i odlično posložena, baš onako školski. Nisu lijepo igrali i ne volim gledati njihove utakmice. I dalje ima tu dosta izolacija za DeRozana i njegovih fadeaway šuteva kao i dugih dvica njega i Lowryja, i dalje previše rudare u sredini Amir i Jon Val i ubacuju krumpire u obruč, i dalje previše ovise o napadanju obruča i tome koliko će puta izaći na crtu slobodnih bacanja (od svih momčadi koje su ove sezone odigrale 4 utakmice najviše su puta izašli na penale 153 puta, više od njih imaju samo Rakete (161) i Lakersi (158)) – lani 6. po prosječnom broju izlazaka na slobodna bacanja. Ali ono, sasvim legitiman izbor koji se ne treba dovoditi u pitanje dok donosi rezultate. Klupu su poboljšali i to dosta i sada Casey ima još više različitih igrača za miksanje. Pouzdanim strijelcima s klupe, razigravaču Vasquezu koji je lani bio šesti igrač u backcourt će pridodati Williamsa, na četvorci je siguran kao stretch opcija Patterson, petica je za Hansbrougha i njegovu ludu energiju, a trica za Jamesa Johnsona. E ako ovo nije tipična radnička, blue collar ekipa onda ja ne znam što je. Što Casey može s postavama? Ovisi što mu treba, ovisi o protivničkom matchupu, ali na sve bi trebali imati odgovor. Vanjska linija je sigurna, a na centru može igrati s Amirom i Pattersonom koji imaju stretch kvalitete da dodatno otvori prostor za ulaze DeRozana i Lowryja, ako je protivnik nizak onda opet Pattersonom otvaraš reket za low post za Valančiunasa, a ako ti treba trka ubacuješ Jamesa Johnsona na 4, uz Amira Johnsona ili Hasnbrougha. A ako želiš više kreacije ubacuješ Lou Willa umjesto Rossa u vanjsku liniju. Vrlo nezgodna momčad koja može vrlo dobro izazvati i Bullse i Cavse u playoffu jer su izuzetno agresivni, čvrsti i rade rudare 48 minuta po utakmici bez prestanka. Napredak Rossa i Valančiunasa mogao bi im dodatno dignuti kvalitetu. PLUS 1) Dubina rostera – na svakoj poziciji imaju po 2-3 kvalitetna rješenja, a to je u ludom NBA tempu često dragocjeno 2) Obrana – jako dobra, nitko od 5 startera nije rupetina u obrani, iako i Caseyju zamjeram kao i Spoelstri to visoko iskakanje Valančiunasa i Johnsona nakon picka MINUS 1)Manjak šutera 24/94 šutiraju tricu u prve 4 utakmice reg sezone. Osim Rossa tu nema pouzdanog šutera za tri. MAN IN THE MIDDLE Kyle Lowry X-MEN Amir Johnson PROGNOZA Stilom igre ne odgovaraju nikome, oni su light verzija Memphisa na Istoku i vjerojatno će završiti kao treći. Najava sezone za ATLANTA HAWKSE napisana je za NBACro. Oznake: NBA

- 18:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.11.2014., ponedjeljak

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW - PLAYOFF BATTLEFIELD (EAST)

Četiri ekipe koje ne vidim kao sigurne u doigravanju. NETS Prošla sezona za Netse bila je sezona otriježnjenja. Dobro, možda ne toliko za Netse koliko za gospodina Prokhorova. Bogati Rus se ponašao kao pijani Rus i odlučio je zapaliti milijune dolara samo kako bi preko noći ostvario veliki rezultat s Netsima. Na njegovu žalost, NBA svijet funkcionira po nekim drugim principima, a contendera nitko nikada nije stvorio preko noći, instant uspjeh ostvario još manje, pa su se ideje o megamomčadi raspale ko bivša Yuga, a Mikhail Grozni je navodno stavio Netse na dražbu shvativši da je NBA svijet ipak puno više kirurgija nego slaganje puzzli. Ljetos su izgubili nekoliko važnih igrača: Piercea, Livingstona i Blatchea, sve dosta važne igrače iz prošle sezone a nadomjestili su ih Jackom, Bogdanovićem Jerome Jordanom i rookiejima. Promijenili su i trenera. Umjesto nadrkanog Kidda novi trener je Hollins. PLAYBOOK Prošle godine igra Netsa dobila je smisao nakon ozljede Brooka Lopeza kada je Kidd snizio petorku i pored Derona Williamsa i Johnsona na perimetar ubacio Shauna Livingstona, Pierca je pozicionirao kao četvorku, a Plumleeja kao centra, preselivši Garnetta na klupu. S ovim je dobio gomilu missmatcheva na parketu. Livingston i Johnson su kreirali napade iz post situacija, Deron je više služio kao šuter, Pierce je bio stretch četvorka koja visoke može napadati driblingom. U obrani su zbog manjka atleticizma i brzine preuzimali sve živo,a Plumlee se istaknuo kao solidan rim protector. Klupa s Teletovićem, Blatcheom, Andersonom, Thorntonom i Kirilenkom bila je solidna i duboka i Netsi su uspjeli čisto na račun iskustva u prvoj rundi apsolvirati Raptorse, ali su u drugoj rundi, usprkos solidnom otporu nakon prve dvije utakmice, izbačeni od Heata. S promjenom trenera i oporavkom (???) Lopeza trebala bi se promijeniti i igra Netsa. Brook je jedan od najboljih, ako ne i najbolji napadač među centrima. Fantastičan iz low posta, može čak i iz „driblinga“ napasti obruč i roka kratke dvojke. E sad, i lani su Livingston i Johnson napadali iz low posta pa se napad u tom smislu neće previše mijenjati iako to više nije missmatch koji možeš eksploatirati. Lopez kada je zdrav u potpunosti, a nažalost nikad nije, bez problema može nositi tvoj napad. Profil je igrača kakav treba Hollinsu i kakvog je on otprilike imao u Memphisu (doduše Lopez nije dobar dodavač i defenzivac kao mlađi Gasol). Obzirom da se Brook opet ozlijedio i propustit će još nekoliko utakmica na njegovu poziciju je već uskočio Plumlee koji je već lani skupio dobre minute i iskustvo, i tu je Garnett koji će na 5 minuta od 20 provedenih na parketu pokazati staro KG lice kao obrambeni playmaker dok će ostatak provesti uglavnom kao promatrač F1 utrka pogledom ispraćajući bolide koji jure pored njega. Četvrti na rosteru od centara je Jerome Jordan, klasični šljaker, igrač za 6 penala. Najvažnija četvorka je svakako Teletović koji s obzirom akko je ušao u sezonu ne bi me iznenadilo da bude u uskom krugu kandidata za Most improved player nagradu. Njegove stretch kvalitete su nužne za Netse jer otvara prostor u postu Brooku i JJ-u, otvara prostor za slash and kick igru Derona i jedini je pravi tricaš na rosteru. Tu je još i Corey Jefferson, rookie igrač. Vanjska linija je lošija nego lani jer više nema pouzdanog Livingstona koji je radio odličan posao u oba pravca i više nema Piercea koji je bio najvažniji igrač Netsa iako je igrao izvan pozicije. Nisko krilo im je jako sumnjivo. Kirilenko je nagrižen ozljedama i više nema ni brzinu ni pokretljivost da se hrva sa Jamesima i Leonardima na ovom svijetu. Johnson je startni small forward ali ni on više nema atleticizam kao ranije dok je igrao za Hawkse da prati najbolje protivničke napadače. Svejedno u njemu imaju sjajnog closera na kraju utakmice, i još uvijek dobrog scorera. Ni šuterska pozcija nije najsretnija. Od Bogdanovića u prvoj godini ne treba previše očekivati, Anderson je sklon ozljedama i nije igrač koji bi radio razliku ili previše pridonosi jer samo stoji u kutu i čeka loptu, i tu je još jedan Rus Karasev koji će teško do minuta. Već je u predsezoni bilo vidljivo da će Hollins dosta forsirati igru s dva playa, Jackom i Deronom. Ovaj prvi je tipični combo koji prvo gleda svoj šut pa tek onda asist, ali ni to nije loše u ovom trenutku kada Deron više ne može dominirati na jedinici. Deron izgleda napaljeno u prvoj sezoni, troši gomilu lopti što je opet bolje od prošlosezonskog beskrvnog izdanja. Netsi će igrati sporo, iz praktičnog razloga – nemaju dovoljno atleta da bi trčali. Osim Plumleeja i rezervnog krila Jeffersona tu nema igrača koji bi dominirao atleticizmom, a i njih dvojica su visoki igrači. Napad će se sigurno vrtjeti za Brooka Lopeza jer je to Hollins naučio od svog trenera Jacka Ramseyja u Portlandu koji je igrao preko Billa Waltona, a tako je igrao i Hollinsov Memphis, kroz Lopeza i Randolpha. Petorka s Jackom i Deronom kao guardovima, Johnsonom na trojci, i Teletovićem na četvorci trebala bi dobiti dosta minuta jer je napadački najmoćnija ali pitanje je kako će moći išta obraniti. A to je bilo vidljivo već u prvoj utakmici sezone kada im je napadački impotentni Boston uvaljao 120 poena. Pravog bočnog stopera osim Kirilenka nemaju, a kao što sam rekao ni on više nije sposoban odrađivati minute na visokom nivou. Deron i Jack su obrambene rupe, Bogdanović izgleda pre sitno na parketu u odnosu na Europu, Teletović i Anderson neće pomoći tako da sve ostaje na Plumleeju što nikada nije dobra stvar. Neće pomoći ni Brook Lopez koji je laka meta u pick and rollu zbog olova i potrganih stopala ali njega još nekako možeš i sakriti, kao što je to Clifford lani napravio s Jeffersonom u Hornetsima, tako da ga parkiraš u reket i ne izvlačiš dalje od linije za slobodna bacanja i riskiraš poludistancu ali imaš kakvu takvu zaštitu reketa u visini i masi, kao i dobro zagrađen skok. Problem će se sigurno javiti kada Lopez uđe u periode ozljeda, a Garnett bude morao igrati back to back utakmice. Tada će opet ostati na Plumleeju, i šljakerima s dna klupe koji će krpati to centarsko mjesto a to je lak plijen za svaki iole dobro posložen napad. PLUS 1) Brook Lopez – ako barem 55 utakmica odigra bit će dobro 2) Plejevi – Derona sam oduvijek cijenio iako nije ni sjena igrača iz Jazza, a Jack je odličan backup guard. Njih dvojica kada budu zajedno na parketu neće ništa moći obraniti ili braniti, ali kao kombinacija bi mogli biti dobri napadački. Jack je bio odličan u Warriorsima kada je ulazi s klupe oslobađajući Curryja play obaveza, a na isti način bi mogao i Deron profitirati – da ga se oslobodi kreiranja napada i stavi u spot up situacije. 3) Joe Johnson – kao closer ilitiga clutcher u završnicama utakmica JJ će izvući sugrno nekoliko pobjeda više MINUS 1) Manjak atleticizma 2) Zdravlje: Lopez, Garnett, Kirilenko, Anderson, Deron 3) Obrana perimetra MAN IN THE MIDDLE Brook Lopez X-MEN Mirza Teletović PROGNOZA Dakako, ovisiti će o Brooku Lopezu, ali to je isto kao da se nadaš da će političari u tvojoj zemlji prestati krasti. Playoff nije nedostižan ali normalna zdravstvena stanja će im se morati poklopiti kod najvažnijih igrača. Osim Netsa za playoff na Istoku borit će se još 3 momčadi: Pacersi Pistonsi Knicksi Kao što možete vidjeti njih neću posebno obrađivati zato što su to moje kolege (i ja) s NBACro odlično napravile i mogu samo ponoviti isto. Oznake: NBA

- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.11.2014., nedjelja

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW – KNICKS

Jako puno se priča o Knicksima u javnosti i njihovom "trokut" napadu. Evo kako ja gledam na tu cijelu priču. Oznake: NBA

- 15:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.10.2014., četvrtak

Najava sezone za Portland Trail Blazerse Oznake: NBA

- 19:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.10.2014., srijeda

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW – CONTENDERS

Postoje samo dvije ekipe po meni koje ove godine mogu osvojiti naslov, Spursi i Thunder, a ako se pitate što je sa novim instant proizvodom zvanim Cleveland Cavaliers onda znajte da sam mislio i na njih, ali ih ne vidim kao prvake. Ne vjerujem da u prvoj godini mogu osvojiti naslov i ozbiljnije izazvati jednog od ova dva teškaša. Svašta je moguće, pa i to da ni Spursa, ni Thundera ne bude u finalu doigravanja, i vrlo vjerojatno Cavsi budu tamo, ali u idealnim okolnostima momčad iz Ohia nema šanse protiv Teksašana ili pripizdine zvane Oklahoma City. SPURS Kako pamćenje javnosti zna biti kratko Spursi su idealan primjer. Godinama su igrali dekadentnu košarku. Godinama sam zbog njih redovito prespavao NBA doigravanja, barem njihovih utakmica, jer sam umjesto njih palio armenske postmodernističke filmove u želji da se zabavim. Vrhunac njihove košarke bila je krvava obrana i bacanje lopte u post Duncanu ili Robinsonu. Da ne bi bilo zabune, gotovo uvijek su imali iznad prosječno dobar ligaški napad, ali da smo umirali u ljepoti kao što umiremo sada – nismo. Od 2000. godine pa do 2009. Spursi su uvijek bili u TOP 3 momčadi po obrambenom rejtingu (broj primljenih poena na 100 posjeda), a te 2009. bili su 5. po istom rejtingu. Ono što nas zapravo treba impresionirati danas nije samo njihova igra dovedena do estetskog savršenstva nego sposobnost prilagodbe datoj situaciji, košarkaškim trendovima i diktiranje košarkaških trendova (kao što su korner trica, ili oslanjanje na pick and roll akcije). Popovich je tako od napadački konzervativnih Spursa s dva tornja u sredini napada i igri baziranoj na post-upu prešao prvo na Ginobilijevu i Parkerovu sposobnost igranja u izolacijama uz podršku Duncana u low postu, zatim se premjestio na klasično pikenrolanje Parkera i Duncana stvorivši neobranjiv combo koji te mogao rešetati izlaskom iz blokova, šutiranjem visokog sa poludistance, ili završavanjem oko obruča obojice. Zadnji trend koji je Pop pokrenuo bio je nekakav euro-stil igre, sa tisuće dodavanja, ekstra pasova, kretanja lopte i igrača, stacioniranja visokih na laktovima reketa, koji je dezorijentirao NBA momčadi ne-naučene na trendove i tendencije takve košarke, i potpuno opsjednuto navučene na branjenje izolacija i klasičnih napadačkih setova jedne momčadi. S ovim zadnjim stilom završili su Spursi zadnju sezonu u šampionskom stilu poigravši se s Miamijem u finalu. Imali su 6. najefikasniji napad lige, i još bolju obranu, 3.u ligi. Upravo je obrana segment igre gdje Spursi ne dobivaju previše kredita od javnosti kao recimo Bullsi ili Thunder a ne igraju ništa lošiju obranu, a igraju s manje atletskog materijala od ostalih. PLAYBOOK Napad Spursa počinje pick and rollom Parkera i jednog od visokih igrača, ali za to vrijeme ostali ne stoje u mjestu ukopani već i dalje rade, kreću se i otvaraju. Njihov sistem o kojemu toliko pričamo nije ništa drugo nego obična košarka, vrlo pojednostavljena, što uopće nije loše, jer je u njoj cilj jednostavan: dovesti egzekutora u najbolju moguću poziciju za postizanje poena, i u tome su Spursi majstori. Zbog toga su stalno u pokretu, zbog toga postavljaju toliko screenova, i lopta cirkulira u side to side napadu. Otvaranje njihovog napada zadnje sezone bio je preko visokih igrača koji loptu primaju na laktu, obojica visokih izlaze iz reketa i služe kao pokretači akcije. Prvi, u kojega je lopta, traži igrača koji na slaboj strani izlazi iz bloka drugog visokog, ili traži igrača koji cuta prema obruču. Drugi, bez lopte ima zadatak postavljati blokove na slaboj strani da bi napad funkcionirao. Sve ekipe u ligi imaju slične setove, ali nemaju dovoljno dobre pojedinca koji kuže igru i nemaju trenera koji je takve setove doveo do automatizma. Popovich je svoju igru doveo do automatizma i ima ljudstvo visoke košarkaške inteligencije koji napad drže podmazanim. Njima ako prva akcija ne prođe nije nikakav problem vrtjeti i drugu pa i treću ako treba, ostale momčadi u tome jako teško uspijevaju, i ako zapnu već na prvoj prepreci teško je pozivati novu akciju,raditi raspored i završavati akciju, pa lopta završava u rukama igrača koji igra 1 na 1 ili 1 na 5. Kod Spursa toga nema. Akciju uvijek završava onaj tko je u najboljoj poziciji, neovisno koja je sekunda napada. Za igranje ovakvog sistema trebaš imati ljude. Popovich ih ima, sam ih bira, i nikada ne uzima imena već sporedne likove koji se uklapaju u sistem, i gotovo uvijek se radi o visoko karakternim osobama spremnima slušati i učiti. Za mene osobno najznačajnija stvar kod njih je što gotovo uvijek na parketu imaju 5 igrača koji su triple threat opcije, a to nema nitko u ligi. Nitko nema uvijek na parketu petorku koja može dodati, šutnuti ili završiti oko obruča. Veliki trojac Timmy-Tony-Manu je dobio novog člana, Leonarda koji je ovoj momčadi donio potrebni atleticizam u oba smjera, a ostatak družine čine raznovrsni španeri. Duncan je i dalje možda najbolji two way visoki igrač u ligi, Parker efikasni egzekutor i vođa navale, Ginobili lider druge postave i sekundarni playmaker. Green je s euro otpada došao do jednog od najboljih šutera u ligi, a Leonard je već sada vrhunski defanzivac sposoban prelomiti playoff seriju obranom. Ostali su all-rounderi iskoristivi u svim mogućim postavama (Diaw), sekundarni playmaker i šuteri (Belinelli, Mills), specijalisti (Bonner) ili razbijači (Baynes, Ayres). Popovich se s ovim može igrati kako želi i na parket ovisno o situaciji slati ono što mu najviše odgovara, ovisno o protivničkom matchupu. Koliko su raznovrsni i koliko se mogu prilagoditi protivniku u samo 2-3 dana savršeno je pokazala treća utakmica finala playoffa. Kada im je Heat u drugoj oduzeo protok lopte i pick igru Pop je naredio veću inicijativu s loptom u rukama Leonarda i Greena, odnosno preokrenuo je sistem naopako izdavši naredbu „driblaj!“.Uništili su Miami u toj utakmici pokazavši da je nemoguće odgovoriti na njihovu raznovrsnost. Prepoznatljiva obrana Spursa je „box and 1“ ili matchup zona, u kojemu se čovjek na čovjeka igra na igrača s loptom, dok ostali igraju plitku zonu oko reketa parkirajući tako svoja tijela oko njega. Čini se vrlo jednostavnim ali nije jer je potrebno pravodobno rotirati što uvijek otežava igranje obrane. Druga karakteristika je usmjeravanje protivničkih ball handlera upravo na taj neprobojni reket što u začetku akcije možete vidjeti ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=iyCKZkyINiE(Green nudi protivniku ulaz u reket ali ga tamo čekaju dvojica igrača Spursa) Mantra Spusa koja vjerno oslikava njihov napad je „sharing the ball“ i bez da sam ja išta više napisao s tim na umu i ovim videom sve bi trebalo biti jasno jer prevelike filozofije tu nema. PLUS 1. Sistem: jako puno se ova riječ spominje u kontekstu San Antonija, a definira točno preciziran njihov stil igre u obra pravca. Igranje u jasno određenom sustavu olakšava igraču kretanje na parketu jer zna koja je njegova uloga, zna prepoznati situacije i riješiti ih. Međutim, ni ovaj sistem ne bi mogao bez individualne klase igrača Spursa, jer je sistem dobar koliko su dobri igrači koji ga pogone, a isto vrijedi i u obrnutom slučaju. 2. Iskustvo: gotovo svi njihovi igrači su prošli sve, odlično se poznaju, dvije sezone uzastopno su igrali finale NBA lige, nisu mijenjali ekipu. 3. Raznovrsnost: objašnjeno gore 4. Trener: stvarno nema smisla da Popovicha predstavljam MINUS 1. Godine: ovo je svake godine, i već zadnjih 5 godina problem za Spurse iako oni uporno, također, već godinama demantiraju to. Samo je Memphis stariji od njih na Zapadu. Duncan ima 38, Ginobili 37, Parker i Diaw 32, Splitter 30. 2. Nedostatak atleticizma: nekako mi se čini da ovo dolazi do izražaja najviše na početku sezone kada ih već tradicionalno svi otpišemo iako se oni tek tada počinju zagrijavati, tempirajući formu za onda kada svi počnu padati od umora i pokošeni od ozljeda uslijed preforsiranja. Drugi put gdje ovo može doći do izražaja su utakmice playoffa protiv Oklahome protiv koje svi imaju identične probleme. Mislim, ekipa ima obrambene igračine i u reketu, i na bokovima, i 3. obranu lige. Manji broj ukradenih lopti i skokova u napadu ne moraju nužno označavati manjak atleticizma već stil igre baziran na manje kockanja u obrani i povratku u obranu da bi se spriječila protivnička tranzicija umjesto da se love skokovi. 3. Glad: družina koja je dva puta u dvije godine bila u finalima i koja ima tri igrača sa 4-5 šampionskih prstenova na ruci ne može vječno biti motivirana za igranje košarke i ostati gladna rezultata i pobjeda. Motiv da se obrani naslov što nikada u ovih 15 godina nisu uspjeli svakako postoji, ali upravo su osvajanjem ove titule izgubili onaj krvoločni poriv za osvetom zbog poraza od prije 2 sezone protiv Miamija. MAN IN THE MIDDLE Nezgodno je ovako birati zbog njihovog timskog koncepta košarke ali ako se već mora onda je to Tim Duncan. Nije više ubojica od 25 poena iz low posta gdje zadnjih godina zalazi samo ako je nužno ali i dalje postavlja savršene blokove, šutira s poludistance i kao obrambeni playmaker drži reket savršeno čistim i blistavim.Mogao je ovdje biti i Parker, za kojega predviđam da će ove sezone zbog izostanka Millsa dobiti veću minutažu i izdvojiti se iznad ostalih (ako ga ozljede ne spriječe), ali Timmyjevih 15 poena i igra u obrani više vrijede od Parkerovih 20 poena bez obrane. X-MEN Boris Diaw: iako ne izgleda tako, Francuz je kao švicarski nožić. Možeš ga koristiti na tisuće načina. Borisa je na primjer najbolje koristiti kao konzultanta gdje je najbolji cheesburger u gradu, ali iskoristiv je i na obje centarske pozicije,može čuvati elitne protivničke četvorke, fenomenalan je kreator za druge, a zna i zabiti, što ti više treba od sedmog igrača s klupe koji bez problema može biti i starter? PROGNOZA 1.-2. mjesto Zapada THUNDER Za napraviti iskorak u rezultatskom smislu, a u slučaju Oklahome to znači osvojiti naslov podrazumijeva se da ti ključni igrači moraju biti zdravi. Zadnje dvije godine kod Thundera to nije slučaj. Prije dvije godine u prvoj rundi ozlijedio se Westbrook i Memphis je bio zahtjevna prepreka. Ozljeda se protegnula i na prošlu sezonu zbog čega je Russ propustio 36 utakmica, a problemi su se nastavili u playoffu gdje je Ibaka propustio prve dvije utakmice protiv Spursa. Da se niz nastavi pobrinuo se Durant kojegao čekuje oporavak od loma noge barem dva mjeseca. PLAYBOOK Volio bih dai mam nešto posebno napisati ovdje, ali nemam. Vrhunac Brooksove napadačke strategije je dati loptu Durantu i Westbrooku u ruke i čekati da oni nešto naprave. Nešto bolja strategija je njihova igra pick and rolla nakon koje napadaju obruč ili se dižu s poludistance, ali to je sve. Budući da ima takva dva scorera u momčadi i dvije legitimne prve napadačke opcije njihov napadf unkcionira iako ne uživaš u košarci kao kod Spursa. Lani su zbog takve individualne klase imali 7. napad lige, što je super s obzirom na napadačke postavke i užasne postave koje je Brooks slao na parket. Odnos KD-Russ je uzajaman. Jedan bez drugoga ne idu, posebno ne u ovakvom sistemu. Ili idu, ali ne ide momčad. Njih dvojica jedan drugome otvaraju prostor, obrane podjednako moraju biti fokusirane na jednog i drugog što je u stvari i najčešće problem za obrane jer prave i efektivne obrane za obojicu nema pa se napad uvijek nekako kotrlja. Osim izolacijskih akcija, druga važna stavka u njihovom napadu je tranzicija.Westbrook je valjda najbolji egzekutor iz tranzicije u ligi, Ibaka kao visoki je također može istrčavati, a tu je i ostatak bande krakatih mladih atleta koje jednostavno trče i zakucavaju. Za gomilu laganih poena zadužena je obrana kojaje kao i većina obrana u ligi utemeljena na zaštiti obruča. Thunder je atletski valjda najmoćnija ekipa u ligi, i prolaziti pored njih s loptom, ili sedodavati u reketu, kao i završavati oko obruča ili igrati 1 na 1 nije ni najmanje jednostavno jer su brzi, visoki, dugački, fantastično se kreću po terenu i mogu preuzimati u obrani a da ona ne pati. Ključni čovjek obrane jes vakako Serge Ibaka, fantastično pokretljiv kao playmaker i s odličnim osjećajem za blokadu i zaštitu obruča. WITHOUT KD Ovo je posebn opoglavlje koje treba obraditi sada kada znamo da Durant propušta prvih 6-7 tjedana regularne sezone. Pravo i jedino pitanje je: tko će zamijeniti Duranta? Pravi i jedini odgovor je: nitko. Ne postoji igrač koji može zamijeniti najboljeg scorera u ligi i jednog od 2 najbolja igrača u ligi. Ne postoji netko tko će zamijeniti trećinu potrošenih akcija s bolesno dobrom učinkovitošću. Ali dobro, pogledajmo, tko će ga, ili tko bi barem trebao, zamijeniti u petorci i rotaciji. Jasno je da će Westbrook preuzeti veći dio volumena Durantovih lopti koje je dobivao, i ako je do sada Russ trošio 34% napada Oklahome kada je bio na parketu možemo, očekivati da taj postotak još naraste, možda i na suludih 40%. Problem je što će velikom potrošnjom pasti efikasnost pa Westbrook više neće biti malo iznad ligaške efikasnosti od 53% true shooting percentagea, i svojih 54% od lani, već za nekoliko postotaka niže. To je neminovnost ako Brooks odluči da je to najbolje rješenje. Vjerojatno hoće, iako bi njima ova situacija s Durantom trebala biti kao naručena, iz razloga da se (role playeri) nauče igrati u nečemu što se barem donekle može nazvati sistemom a ne statiranjem. Jackson, Lamb, Morrow, Jones, Ibaka itd, svaki od njih može pomoći Westbrooku i podijeliti te posjede koji su pripadali Durantu. Prvi koji bi to trebao napraviti je Ibaka, ali ja od njega to ne očekujem jer on nema skillset za to, odnosno za pretjerano povećanje uloge i potrošnje u momčadi. Ibaka jeprekrasan kada šutira s poludistance i drži reket zatvorenim ali što on u napadu zna osim šutirati s poludistance? Prošle sezone je Nick Collison usprkos duplo manjoj minutaži imao 20 dodavanja više od njega, što znači da Ibaka otpada kao visoki preko kojega možeš vrtjeti napad na laktu ili high postu.Drugo, nema igru u low postu da bude opasan iz igre leđima. Treće, ne zna igrati košarku ako mora loptu spustiti na zemlju ili ne daj bože driblati.Limitirana napadačka opcija kojoj je krajnji domet (barem do ove godine, ne znam što je radio preko ljeta) šut s poludistance kojim barem donekle otvara prostor za penetracije Duranta i Westbrooka. I ne, ne možemo reći za nekoga da ima stretch elemente i da gađa trice ako šutne samo 60 trica (pogodi 23) kroz sezonu. Nešto je bolja situacija s ovim klincima koje Oklahoma ima na rosteru a koje sam spomenuo.Tragično je da je Jeremy Lamb lani nakon vrlo dobrih rola do siječnja nakon tog mjeseca dobio u sljedeća tri mjeseca skoro manje minuta nego u cijelom siječnju mjesecu. Ako se pitate tko ga je istisnuo iz rotacije onda je to bio 40.-godišnji Derek Fisher, slatki grijeh, mokri san ili ljubavnik Scotta Brooksa, ne znam.Mislim, ako imaš mladi talent onda mu daj šansu, nemoj ga kočiti zato što ti treba veteransko prisustvo na parketu koje ne doprinosi ama baš ničim tvojoj igri. Lamb je sezonu završio s 8,5 poena u prosjeku i minutažom od 19,7,postoci su bili 43% iz igre i 35% za tricu. Na projiciranih 36 minuta Lamb bi bio na prosjeku od 15 poena, 4 skoka, 2,7 asista. Radi se o talentiranom igraču koji ima i atleticizam i fizikalije za igrati u ligi, i koji je lani imao nekoliko odličnih utakmica a jedini razlog zašto se do kraja ovaj bek šuter nije etablirao je nedostatak povjerenja od strane trenera. Ako već nije uspio Lamb, uspio je Reggie Jackson koji je postao šesti igrač ove momčadi pa čak i starter u seriji protiv Spursa kada je Brooks napokon popustio i uveo dodatnog ball handlera. Ja upravo Jacksona vidim u petorci pored Westbrooka zato što je vrlo dobar šuter i penetrator koji bi s Westbrooka mogao skinuti teret kreiranja za druge i donijeti još malo triple threat opasnosti. Treće ime od kojeg očekujem da pomogne u zamjeni Duranta je Anthony Morrow kojemu je najbolja referenca to što je lani šutirao 45% za tricu u Pelikanima, a ovakvom Thunderu nedostaje netko s takvim kvalitetama. Pored Westbrooka i Jacksona očekujem Robersona kao trećeg vanjskog i perimetar stopera, a centarski tandem je Ibaka-Perkins. Takva postava mi je ipak draža od Morrowa u petorci s Westbrookom i Robersonom jer ni Morrow ni Roberson ne znaju igrati s loptom, kao ni Ibaka i Perkins pa bi opet sve palo na leđa Russa, ovako ipak Jackson skida dio tereta. Na klupi takoBrooksu ostaju Lamb, Morrow, Perry Jones, Collison i Adams, na bočnim pozicjamarotira trojku Lamb-Morrow-Jones, a problem playa rješava ranijim odmoromJacksona i ulaskom Morrowa ili Lamba u petorku, pa bi tako second unit trebaličiniti Jackson-Morrow(Lamb)-Jones-Collison-Adams što ne izgleda loše. PLUS Atleticizam: objašnjeno gore Talent. gomila mladih igrača od kojih se čeka eksplozija uz individualnu klasu Duranta, Westbrooka i Ibake čine nešto što nema nitko u ligi Obrana. također objašnjeno ranije MINUS Trica: zabili su samo 660 trica, što je daleko od jednog Houstona, Dallasa, Warriorsa, Blazersa i drugih vrhunskih šuterskih ekipa. Da, imaju fenomenalne postotke oko obruča, iz tranzicije i zabijaju tone poena sa slobodnih bacanja jer imaju dva odlična driblera u KD-u i Russu ali potrebniji je i bolji balans. Obrana trice: ovo je nešto što me iznenađuje, dopuštali su s trice 35,8%, što je u granicama normale i prosjeka ali momčad takve dužine i atleticizma bi morala ipak nešto bolje braniti tricu usprkos tome što je naglasak u obrani na zaštiti reketa. Brooks: trener koji se očito zakleo da mu Perkins mora imati minute startera inače će dobiti velike boginje, iako je Perkins potpuno beskoristan na parketu ako se ne mora hrvati s Howardom. Primjera radi, premda Perkins počinje i igra jedino i isključivo s Durantom i Westbrookom momčad je napadački bolja za 7 poena na 100 posjeda kada on nije na parketu, a u obrani slabija samo za 0,7 poena kada je Perkins van terena. Još Scott ima mana: forsiranje isluženih veterana na štetu talenata,nepostojanje sustava igre, nejasna hijerarhija u momčadi itd. MAN IN THEMIDDLE KevinDurant/Russell Westbrook – nije potrebno dodatno objašnjavati X-MEN Reggie Jackson –objašnjeno gore PROGNOZA 2.-3. mjestoZapada Oznake: NBA

- 12:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.10.2014., subota

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW – LOTTERY WEST

LAKERS Kako su se doveli do niskih grana gdje ih nismo navikli gledati zadnjih godina? Pa recimo da se za početak raspala mega momčad stvorena prije 2 ljeta s Howardom, Bryantom, Nashom i Gasolom. Pau je odigrao 49 utakmica, Nash ravno 50, Howard se nikako nije uspijevao uklopiti u D`Antonijev sistem i naravno nije imao poželjne ljudske osobine, one koje odgovaraju Kobeju. Loša kemija, igrači na zalasku, trener koji nema kadar da ga može prilagoditi svom stilu igre bili su dovoljni da Lakersi kroz tu cijelu sezonu igraju toplo-hladno. Na kraju su se dokopali playoffa ali uz veliku žrtvu jer se Kobe ozlijedio, a kako i ne bi kada je igrao skoro 40 minuta prosječno, a sve s ciljem da se uđe u playoff kao 8. i ispadne od Spursa u prvoj rundi. Howard je na kraju sezone zapalio za Houston. Nash je razmišljao o mirovini, Gasol o zdravlju a Kobe je bio na terapijama. Složili su jeftini roster prepun anonimusa ili graničnih NBA igrača što nikada ne može završiti dobrim. Što je najluđe, ljudi su za to skloni kriviti trenera, u ovom slučaju simpatičnog brku D´Antonija koji je kao kriv jer nije uspio boriti se za playoff sa Sacreom, Kellyjem, Kamanom i Bazemoreom. Ako ništa drugo, lakersi su si uz pomoć drafta ubrizgali malo talenta u vidu Juliusa Randlea, Kobe se oporavio i imaju još nekolicinu igrača koji bi možda u budućnosti mogli biti igrači rotacije, ali ne i starteri. Novi trener je Byron Scott, ništa bolji trener od D´Antonija koji je barem izgradio svoju trenersku filozofiju. Scott pokušava odavati dojam mudrog lika, na uvodnoj press konferenciji podržale su ga legende poput Kareema, ali već prva njegova izjava da ne želi da njegova momčad šutira trice je sumnjiva zbog sve veće važnosti trice kao ključa za otvoriti protivnički reket. Ne može se poreći da u karijeri nije imao dobre rezultate, ali kada se sjetite njegovih Netsa s početka 2. tisućljeća ili kasnije Hornetsa nećete se sjetiti nekog izgrađenog identiteta ovih ekipa, nečega po čemu bi Scott mogao biti prepoznatljiv, a to Lakersima upravo treba, novi identitet. E sad, upitno je kako će izgraditi identitet dok je tu Kobe Bryant koji je navikao biti centralna točka Lakersa, i za bilo što više ova momčad će morati pričekati da se Kobe umirovi. Do tada će uživati u njegovim posljednjim godinama i tapkati u mjestu jer sumnjam da bi on ikada pristao da se momčad gradi oko bilo koga tko se ne zove Kobe. Ili možda bi? Ne znam koliko će Kobe igrati ove sezone, godine su tu, i jedna od najtežih ozljeda u svijetu sporta je iza njega. Neće mu olakšati ni trener ni sistem ni suigrači. Finesa je ostala, pokret i elegancija su ostali, ali vrlo vjerojatno će se pretvoriti u scorera koji će brojke nabijati volumenom potrošenih lopti. Ostao je i Nash, koji ako skupi 30 utakmica biti će super i ne znam zašto se pati umjesto da se lijepo povuče i da napišemo neki dobar tekst o njemu i njegovoj karijeri. Teško ga je gledati kako se mora zagrijavati i raditi vježbe za leđa prije svakog ulaska. Na playu Lakersima ostaju Jeremy Lin koji je ipak bolji u roli šestog čovjeka i puno minuta za njega i za tim nije dobro, Ronnie Price je najbolji kada ne igra i rookie Clarkson. Ozlijeđen je i Nick Young, zabavan igrač za gledanje kada ga ide šut i koji će se nakon oporavka natjecati s Kobejem za svaku loptu. Wayne Ellington bi trebao biti novi Jodie Meeks II, a također ozlijeđeni poslužiti će kao slasher i defanzivac. Prva trojka je Wes Johnson što znači da bi i Kobe mogao igrati dosta minuta na niskom krilu. Centarska linija ima mesa. Boozer će rokati poludistancu, Jordan Hill je žilavi centar koji se zna tući u reketu i donekle paziti na obruč, Ed Davis je energy guy, Julius Randle je rookie, a Kelly stretch opcija. Skroman je ovo roster koji će ići točno onoliko koliko bude mogao Bryant ići, a očekivati Kobeja od prije 5 godina, pa čak i dvije je suludo. Boozer će pomoći u napadu, biti će i bljeskova Lina i Younga ali premalo je to za bilo kakav iskorak. Obrana će biti uz Sixerse možda i najgora u ligi jer Kobe više nije elitni stoper, Wes Johnson usprkos dužini to nije bio nikada, a na centru može pomoći samo Hill. Ostatak družine može potpisati za KK Ementaler s obzirom na obrambene karakteristike. PROGNOZA: neće uhvatiti više od 25 pobjeda, što je super za fanove Lakersa i Lakerse jer moraju sačuvati pick koji je obećan Sunsima na sljedećem draftu. JAZZ Oni su se za lutriju odlučili kada im je došlo iz guzice u glavu da dugoročno graditi momčad oko Jeffersona i Millsapa nije moguće, osim ako se ne želiš zadovoljavati borbom za playoff. Pustili su Big Ala i Sapa da odšetaju, na draftu su pokupili Treya Burkea i ostalo im je da se nadaju kako će neki talent koji imaju na rosteru eksplodirati i pokazati da može biti nositelj u budućnosti. To se ipak nije dogodilo, a kao jedan od glavnih razloga nameće se trener Corbin. Nije imao sjajan roster, ali nije napravio ni korak naprijed s mladom jezgrom a trebao je. Barem prilagoditi sistem igre (Corbin i sistem igre, ok) karakteristikama igrača. Kada na bočnim pozicijama imaš Haywarda i Burksa, a u sredini Kantera i Favorsa onda si ne smiješ dozvoliti da baš imaš drugu najgoru obranu u ligi. Nitko od spomenutih osim možda Favorsa nije budući elitni defanzivac ali su solidni igrači iz kojih se može izvući nekakav učinak. Centralna točka napada bio je Hayward na čijim leđima se nalazilo puno toga. Budući da je Jazz na playu imao samo rookieja Burkea, a kao zamjene Garretta i Lucasa, onda je Hayward sam morao nositi napadačku igru što teško mogu i puno veći asevi od Gordona. U očajnom kontekstu on je morao kreirati sebi i drugima, igrati prečesto s loptom i čuvati najboljeg protivničkog napadača. Druga dvojica dragulja, Kanter i Favors često su gubili minute od Jeffersona i Marvina Williamsa. Corbin nije imao puno stretch elemenata za svoju košarku pa je dvojici veterana davao dovoljno minuta na štetu Favorsa i Kantera. Za novu sezonu Jazz ima nešto bolji roster i potencijalno boljeg trenera, Snydera, u svojoj rookie sezoni. Snyder je radio na početku karijere kao pomoćnik Larryju Brownu u Clippersima. Kasnije se družio i s Krzyzewskim također kao pomoćnik na Dukeu, u Sixersima je bio s Collinsom, u Lakersima s Mikeom Brownom u CSKA Moskvi s Messinom, u Hawksima s Budenholzerom, odnosno svim trenerima koji na ovaj ili onaj način imaju veze s Greggom Popovichem. Prošao je sve, čak je i Austin Torose vodio samostalno u D Ligi, i sigurno ima različita znanja potrebna za trenerski posao. S obzirom na Popovichijanski utjecaj i rad u Europi i na sveučilištima mogao bi jako puno miksati. S pokretnim centrima iskakati na ball handlere u picku, forsirati zonske obrane kao što to rade u NCAA-u i Europi, ili potpuno se oslanjati na dalekomentne šuteve s trice kao što je to radio u Torosima. Materijala ima. Burke je u rookie sezoni i očajnom kontekstu imao solidne brojke. Hayward će biti bolji jer će sada imati nešto nalik sistemu, i vjerojatno ćemo ga više gledati u roli spot up šutera. U Favorsu i Kanteru ima par visokih od kojih jedan može biti odličan strijelac iz blizine (Favors), a drugi s poludistance. Burks je slash and kick igrač, Hood je rookie ali potencijalni šuter s klupe, još jednog rookieja Exuma tek treba odgojiti, a Booker i Gobert će donijeti solidan drugi par visokih koji mogu držati reket čistim. Osim Bookera i Stevea Novaka veterana nemaju, što je minus jer prisustvo jednog veterana koji može pomoći na parketu olakšava odrastanje ovim klincima koje Jazz ima na rosteru. PROGNOZA: roster je tipičan za lottery momčad, taman za biti blizu 30 pobjeda. KINGS Bez pravog vlasnika nema ni prave franšize. Kingsi su očiti primjer tog pravila. Nakon godina stenjanja pod braćom Maloofs i njihovom manjku ambicioznosti koji je uključivao loše trenere, loše igrače, lošu upravu, loše pickove, pokušaj prodaje kluba kao da se radi o čačkalici, mučenje oko izgradnje nove dvorane... Jesan li zaboravio nešto? Vjerojatno da... Novi vlasnik je Indijac Vivek Ranadive, u klub je došla nova grupa koja će voditi brigu o košarci i Kingsi ostaju u glavnom gradu Kalifornije. Vivek je već na početku svojeg mandata pokazao da je dosta osebujna ličnost, državši u samoj draft večeri svog GM-a D`Alessandra u šahu nećkavši se koga da odabere: Stauskasa ili Vonleha. Miješanje u takve košarkaške operacije iz samog vrha nikada nije dobro, ali, čovjek je barem pokazao da ima nekakvu ambiciju za razliku od prijašnjih kadrova. Spomenuti GM je iz loze Masaia Ujirija kojemu je bio pomoćnik i sada čekamo hoće li se ugledati na priznatog GM-a Raptorsa. I on je pokazao ambiciju i barem nekakvu strategiju u odnosu na ono što je bilo ranije. Cilj je skupiti draft pickove, ali istovremeno i tražiti resurse i talent u vidu gotovih NBA proizvoda kakv je Rudy Gay koji bi franšizi unio dašak kvalitete i talenta. Uprava Kingsa se nada da bi takvim pokušajima kroz tradeove mogli pogoditi s ponekim i dignuti klub iznad razine na kojoj se trenutno nalazi. Za novu sezonu pripremili su točno 15 imena pa pogledajmo s čim raspolažu. Na jedinici su doživjeli najveću promjenu jer tamo više nema Isaiaha Thomasa, njihovog drugog najboljeg igrača u zadnje dvije sezone. Pomalo je čudno i nerazumljivo što su se tako lako odrekli igrača kojega si dobili 60. pickom na draftu, i koji je uostalom dobar igrač. Scorer koji zna vrtjeti pick and roll, odličan je šuter i dobar slasher usprkos manjku centimetara. Njega mijenjaju veteranima, COllisonom kojemu je najveća kvaliteta press igra na loptu, zbilja može pošteno udaviti protivničkog playa, ali je sumnjiv kao šuter i još sumnjiviji kao kreator osim ako se ne radi o momčadi koja jako puno trči. Drugi je Sessions, jedan od boljih backup opcija na playu u ligi. Igrač za diktirati tempo koji odgovara njegovoj momčadi i bolji kreator od Collisona. Ni jedan ni drugi neće moći nadoknaditi Thomasov napadački učinak ali Collison će donijeti barem malo fajta u obrani, a Sessions je veteran koji će znati vrtjeti napad. Kao treći play, ali i treći bek na šuterskoj poziciji na rosteru je Ray McCallum, combo bek upitnog šuta što je uvijek loše i bez velike važnosti za širu sliku. Osim njega tu je sophomore McLemore koji je malo i razočarao u prvoj godini i postotcima i all-round predstavom s obzirom da se radi o zanimljivom prospectu fenomenalnih atletskih predispozicija. Ako je Ben razočarao, dao bih se kladiti da neće Nik. Stauskas je opaka bijela šuterčina koja će u prvoj ogdini i godinama sazrijevanja imati problema s obranom i atletski dominantnijim igračima ali ako za njega bude nacrtano dovoljno akcija Stauskas će ih realizirati. Gay je igrač kakav je sa svim svojim manama ali donosi prijeko potrebnu dozu talenta ovoj mladoj momčadi nakcranoj role playerima. Jedini je na vanjskim pozicijama koji sam sebi može nešto iskreirati, zahvalan je kao closer u zadnjim minutama, odličan skakač i netko kome možeš dati loptu u ruke da ti iskreira nešto. Na ovoj poziciji su Kingsi tanki jer imaju samo Casspija koji će čekati na trici u korneru. Na centarskim linijama su Kingsi popunjeni sasvim solidno. Dva energy guya, Reggie Evans i Erick Moreland, igrač za 6 penala Ryan Hollins, Jason Thompson od kojega ne znam može li se išta izvući i koji je odigrao lošu zadnju sezonu i Carl Landry, aktivan skakač kojemu možeš baciti loptu u post u napadu ili ga tražiti na poludistanci, pod uvjetom da je zdrav, i koji je drugi najbolji visoki nakon Cousinsa. Boogie je posebna priča u svakom pogledu. Prošle sezone je imao enormalan napadački učinak u kojemu je trošio 33% napada Kingsa kada bi bio na parketu (iako je imao Gaya i Thomasa pored sebe), i samo je Durant trošio više. Usprkos takvoj potrošnji Cousins je bio iznadprosječno efikasan. On je prava triple threat opcija. U low postu ima ogromnu količinu poteza, ili ako ne ide na finesu uništi te svojom masom i sirovom snagom. S lakta ti može šutirati ili te napadati driblingom. U trećem slučaju, može izbacivati lopte na perimetar šuterima, i recimo Stauskas bi od toga mogao godinama dobro živjeti. Kompletan napadač koji ipak ima nekoliko problemčića. Prvi je obrana. Iako je definitivno sazrio i kao čovjek i kao igrač te je lani prihvatio ulogu lidera koji mora biti primjer ostalima i počeo se truditi te više nije izgledao kao da boluje od kurcobolje, obrana i dalje nije idealna. Nema probleme kada ga napadaju iz low posta, ali obrana pick and rolla je i dalje problem jer je ne igra nogama nego rukama, i u tom slučaju manjeg igrača, beka, gura rukama onemogućujući mu prolaz, odnosno swipea kako bi to Amerikanci rekli. I to je drugi problem, dobije na taj način previše i prebrzo osobne pogreške što ga izbaci iz igre, a i onako loša momčad u tom slučaju nema što tražiti na parketu. Nadovezao bih se s osobnim još i na njegov veliki žar i fight koji unosi u utakmicu pa se često dogodi da u želji da dođe do lopte pregazi protivničkog centra, gurne ga rukama, čupa ga ili poteže što suci sankcioniraju. Treći problem je njegov stil igre. D`Antoni (za mene jedan od boljih stručnjaka za napad, i kada bi u NBA-u postojali ofenzivni koordinatori kao u NFL-u Mike bi bio masno plaćen) je davno, još u vrijeme 7 seconds or less Phoenixa, izjavio da igra kroz low post preko visokih uništava ritam napada. Lopta ne cirkulira, vanjski igrači ne mogu ući u ritam, ubija se tempo, i osim toga visoke igrače je lako udvajati i braniti bez obzira što te mogu onda kazniti na slaboj strani s perimetra ili nekim cutom. A kada te udvajaju onda gubiš lopte, posebno ako si centar koji nema razvijenu kontrolu lopte. Dakako da će je gubiti kada je on stalno s njom u rukama i kada se cijeli napad bazira na njegovoj igri, ali ne bi bilo zgorega od Cousinsa tražiti malo više šljakerskog elementa, da više radi po parketu u napadu, psotavlja blokove, služi kao mantinela i slično. PROGNOZA: drugu su godinu s trenerom Maloneom, dodali su još nešto talenta na roster iako su i izgubili nešto talenta, ali zakon velikih brojeva kaže da ako stalno gubiš i na dnu si mora doći vrijeme za uzlaznu putanju. Možda ove godine, ali opet ne više od 30 pobjeda. TIMBERWOLVES Oni su svoje zasrali kada su odlučili čuvati max ugovor za Rubija iako im se Loveov agent nudio sa svojim klijentom ako Wolvesi odriješe kesu. Ali ingeniozni um Davida Khana imao je neke svoje računice i Wolvesi su sada ostali bez franšiznog talenta. Nije da su imali puno uspjeha s Loveom, ali barem su donekle bili kompetitivni, iako su godine izostajanja iz playoffa učinile svoje. Nema više Lovea, nema više Khana i nema više trenera Adelmana. Čega ima? Lutrije i mladog talenta, što opet nije loše na neki svoj način. Ova opcija tradea s Cavsima za Wolvese je bila puno bolja od one s Warriorsima. Istina, tamo bi dobili dva gotova igrača koji mogu pomoći odmah, ali to ne bi bilo dovoljno za napraviti iskorak u rezultatskom smislu. Klay i Lee su odlični igrači, ali ne garantiraju ti playoff što je cilj Wolvesa već godinama i nedosanjani san, Thomspon i Lee u najboljem slučaju, uz veliku podršku sistema (kojeg više nama bez Adelmana) jamče ti borbu za playoff. Ali kada pogledaš dubinu Zapada i rostere nakrcane do vrha kvalitetom skužiš da bi se s njima ekipa opet borila za 10. mjesto s Pelicansima- što je ravno ništa. Wiggins, Bennett, LaVine pa čak i Rubio, Dieng i Muhammad sasvim su solidna mlada jezgra koja itekako ima potencijala. Wigginsa se prestalo spominjati otkad nije u Cavsima s LeBronom (marketing i mediji su čudesni) ali ne zaboravimo da se o njemu (neukusno) govorilo kao o novom LeBronu. Bennettu ne vjerujem pa nek me slobodno razuvjeri, LaVine je potencijalni scorer i opasnost s perimetra, Rubio je usprkos nedostatku šuta čarobnjak s loptom u rukama, Dieng potencijalni defanzivni centar startne kvalitete, a Shabazz je Shabazz što je dovoljno. Sviđa mi se mladost Vukova ali mi se malo manje sviđa njihov trener Saunders. Trenirao je Minnesotu već ranije, i to 10 godina, koristeći se talentom Kevina Garnetta, bio je vrlo dobar i u Pistonsima, ali zadnje 2 sezone koje je kao trener proveo u Wizardsima nije imao pozitivan omjer i tek treba vidjeti kako će se snaći s ovoliko mladosti na rosteru. Da sam GM (što Saunders i jest u Wolvesima, pa je zbog manjka kreativnosti ili ideje odlučio sam sebe zaposliti) a momčad mi u fazi rebuildinga uvijek bih birao mlađe trenera, ili nepoznate trenere bez obzira na dob koji će donijeti nove ideje, identitet i koji su jeftiniji između ostalog. Uz njih igrači odrastaju i akda jednom sazriju ako nisi zadovoljan trenerom i rezultatima kada se popjavi rezultatski imperativ, mladog trenera iz faze rebuildinga zamijeniš iskusnijim, skupljim i s boljim pedigreom. Za pretpostaviti je da će osnova svih napada Vukova biti pick igra Rubija s jednim od dvojice visokih. S Pekovićem će to biti pick and roll koji su fenomenalno uigrali kroz sezone, a s Tadijom Youngom je pop akcija u primarnom fokusu. Peković svakako može očekivati više lopti sada kada je ostao bez glavnog potrošača lopti Lovea, ali i protivnici će se brzo naviknuti na to pa će na Pekmenu biti veća pozornost nego je bila. Šuterski će svakako imati problema, jer Rubio, Wiggins, Brewer, Bennett nemaju šutersku kvalitetu ali nisu neiskoristivi. Brewer kao trkač u tranziciji i igrač za cut situacije, Wiggins kao kreator za sebe, Bennett možda u roli kao Thad Young. Vidjet ćemo kakve postotke ćemo dobiti od LaVinea, a tu su i starosjedioci Martin, Budinger, Mo Williams koji mogu pomoći napadački, da napad izgleda smisleno. Za razliku od većine lottery ekipa vidimo da Wolvesi imaju dosta veterana. Pitanje je samo koliko dugo, a razlog zašto su oni na rosteru je vrijeme. Ovo je tek prva godina rebuildinga Wolvesa i nisu ih se stigli riješiti, ali svi oni počevši od Pekovića, Martina, Budingera, Baree, Turiafa su na trade bloku za pickove na draftu. Ja sam pristalica veterana na rosteru koji mogu pomoći i recimo ne bih dirao Pekovića jer može pomoći, ali ostatak družine bih trejdao jer će uglavnom kupiti dragocjene minute Wigginsu, LaVineu ili Bennettu što će se vrlo vjerojatno dogoditi (na tradeove mislim). Obrambeno Minnesota ima nekoliko zanimljivih likova. Rubio je jedan od boljih defanzivaca na playu, Wiggins potencijalni Paul George na perimetru, Brewer dokazani press igrač, a u sredini su Dieng i žilavi Turiaf. S ovoliko atleta Wolvesima ne bi trebao biti problem posložiti solidnu obranu, kao i miksati postave ovisno koji stil igre će preferirati Saunders. PROGNOZA: 30-ak pobjeda. Oznake: NBA

- 23:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW – PRELUDE & METHOD

Pisanje najava izvlači ono najgore iz mene. Ne samo najava nego bilo čega gdje trebam proricati budućnost, jer se na kraju često puta ta budućnost iskenja po meni. Phoenix Sunsi lani na primjer. I nakon svakog proricanja budućnosti ili pisanja najave uhvati me ludilo i poželim se učlaniti u mladež HDZ-a, čitati Cosmopolitan ili početi navijati za Liverpool. Međutim, kako želim održati privid ozbiljnosti kao kvazi pisac/bloger aka blebetalo, i kako želim da pročitate neke mudrolije na „materinjem“ jeziku onda osjećam dužnost da ipak nešto napišem pred sezonu. Zapravo, vidim da svi pišu najave, očekivanja, preview-ove, počevši od uglednih američkih portala pa do Glasa Koncila. E pa jebiga onda, fer je i da ja nešto napišem. Budući da poznajem sebe, i da znam kako bi me svako pisanje temeljite i previše analitične najave odvelo do objašnjavanja kako Kobejeva lijeva noga prilikom skok šuta mora biti kao antilopin rep dok trči (Mamba mentality!), ili bi objašnjavao kako svjetlost Phillips Arene ima veliki utjecaj na Korverovo šutiranje, onda sam odlučio reći: „neš majci!“ Nije da ne bi želio, nego ne bi izdržao. Napisao bi tri najave i onda pukao kao kokica, a vi bi morali čitati mudrolije kako je Kevin Durant najbolji igrač Oklahome. Sereš,ja mislio Perry Jones Treći (kakva su bila prva dva majketi ako je ovaj ovakva„šlapa“) E, i zato sam se odlučio ograničiti… I zato će najave biti ko Eva Longoria. Kratka ali slatka. Dobro, ne baš tako kratka, dobit ćete sve informacije koje vam drugi neće reći, odnosno dobit ćete one koje ja volim da ih imate: taktičke, trenerske, igračke – ideje,filozofije, karakteristike. Cijela stvar će ići u nastavcima i biti će ih 7 komada. Ekskluzivno samo za vas, ovako će izgledati podjela: - contenderi - izazivači - playoff Istok - playoff Zapad - borba za playoff Istok - borba za playoff Zapad - tankeri i čamci Znam da će po starom dobrom običaju biti: „a zashto Metalac Waljewo nije medju izazivachima, pozzzzzz???“ Molim vas suzdržite se od toga jer me to užasno iritira. Je,podjela je glupa. Svaka podjela je glupa. Svako rangiranje je glupo i ja sam glup. Ali ovo je moja stranica i moj tekst, imam pravo i „Kaštela Ribolu“ staviti među contendere. Najviše što možete napraviti jest reći da se ne slažete i da objasnite zašto pa da porazgovaramo. Ili još bolje, otvorite svoju stranicu/blog pa tamo mudrujte ko i ja. Svaka podjela ili ranking su subjektivni i ovise o autoru, tako i moji. Što je najbolje svaka momčad će biti objašnjena, zašto je u toj kategoriji ili zašto nije u nekoj drugoj, tako da se nemojte previše uznemiravati oko toga. Da vas još više izblesiram u ovom nepotrebnom postu najavljujem i da će svaka momčad imati svoju podjelu, upravo zato da je ne bi išao previše u širinu. Više volim dubine, jel. Onaaaaj… da,svaka momčad će imati kategorije. I to vrlo inovativne i domišljate. Pa kaže: - uvod - prednosti - mane - kako će igrati - najvažniji igrač - x faktor Uvod je uvod,moje besmisleno ili neduhovito razmišljanje. Prednosti i mane razumijete, svaka momčad ih ima. Jedino Sixersi nemaju ovo prvo. Onda ide razmišljanje kako bi trebali igrati u obrani i napadu, tko je najvažniji igrač i par riječi o njemu, i X faktor, igrač iz sjene koji je jako bitan, a može biti trener, publika ili Spike Lee. Oznake: NBA

- 23:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.