Run&Gun

15.01.2015., četvrtak

ANALIZA: PORTLAND - CLIPPERS

Sinoćnji derbi ili glavna utakmica večeri Clippersa i Portlanda bila je obavezna lektira za sve fanove željne dobrog basketa. S guštom pogledam međukonferencijske derbije zbog mogućih playoff okršaja, a u regularnoj sezoni često se može vidjeti s kojim oružjima raspolaže koja momčad i u kojem pravcu bi to u playoffu moglo ići. Ni sinoć nije bilo ništa drugačije, isplivao je jedan jako bitan detalj.

Portland je na glasu kao moćna napadačka momčad jer imaju nekoliko dobrih ball handlera, napadača iz posta, scoring mašina Aldridgea i Lillarda, tricaša Matthewsa, no, ne dobivaju dovoljno kredita za ono što su do sada u sezoni napravili u obrani. Trenutno su bolja obrambena ekipa, zapravo najbolja nakon Warriorsa, i primaju samo 101 poena na 100 posjeda. E kako sad to* A već duže vremena igraju bez kosmatog brata Lopeza, i imaju rupu na pointguardu u vidu Damiana Lillarda? Pa igraju dosta jak presing na loptu, obrana im je usmjerena na perimetar (dozvoljavaju protivnicima samo 28,9% s trice), igraju konzervativno u obrani picka – visoki stoji u zoni, bliže reketu i ne izlazi previše prema naprijed i tako riskiraju šuteve s mid rangea, u Matthewsu i Batumu imaju ponajbolji bočni par stopera u ligi, a između ostalog imali su i najlakši raspored od svih ekipa sa Zapada, i 4. najlakši raspored u ligi. Napadački su iznadprosječni 8. sa 108,5 poena na 100 posjeda, igraju kroz Aldridgea većinu vremena, vrte pick s Lillardom iz kojeg on kreira drugima ili sebi, Matthews ima bolesnu šutersku sezonu (pogodio je najviše trica u ligi 118, a šutira je s 40%) a na klupi imaju lidera druge postave u Kamanu, i neke role playere poput Blakea, McColluma ili Leonarda koji je sinoć uskrsnuo.

Clippersi su prošle sezone bili ovogodišnji Portland. Malo bolji još napadački, zapravo najbolji u ligi. U obrani su kao i Portland oduzimali protivnicima bilo kakvu perimetar ubijačinu. Ove sezone obrana nikako da im se uskladi. Tek su 14. sa 105,7 poena na 100 posjeda. Razlozi? Nemaju bočnog stopera, Barnes više ne može to igrati, Jordan i Griffin djeluju vrlo nesinkronizirano u pozadini, a Paul i Redick usprkos najboljoj volji su jednostavno preniski i prekratki u rukama da bi bili nekakav faktor. Napadački su i dalje vrlo dobri usprkos tome što na klupi nemaju nikoga osim Crawforda tko bi nosio napad koji je svejedno 3. najbolji u ligi a utemeljen je na genijalnostima Chrisa Paula, catch and shoot igri Redicka, i Griffinu u low postu ili po novome instaliranom na 15 feeta udaljenosti od koša.

Jedva sam čekao vidjeti kako će Stotts i Rivers rasporediti obrambene zadatke, posebno Rivers jer je Portland imao 2 missmatcha u svoju korist: Aldridge protiv Griffina je prvi, Blake je čvrst momak ali ne idealan defender za višeg i dužeg Aldridgea, dok je missmatch bio i na bekovskom matchupu Matthews-Redick zato što Wesley obožava terorizirati niže bekove u low postu i igri leđima. Rivers zbog toga radi pravu stvar i na Matthewsa baca Barnesa kojeg ovaj ne može napadati guzicom, a na Aldridgea gura Jordana i pokušava mu parirati masom i visinom, nadajući se da Kaman koji u odsustvu Lopeza starta u petorci neće nauditi Griffinu u skoku i bully igrom na niskom bloku.

Portland standardno otvara svoje napade igrom kroz Aldridgea bilo da ga uključuju u 2 na 2 igru s Lillardom ili mu jednostavno bacaju loptu u post na lijevoj strani. I LaMarcus vrlo dobro rješava pitanje zvano „DeAndre Jordan“ a i onda kada ne bi uspio Kaman dominira visinom i masom nad Griffinom i kupi neke odbijance. Međutim dok Kaman zakucava igrač za kojeg je zadužen u obrani Jordan trči u napad, Clippersi pumpaju strašan tempo i u startu pokušavaju jako puno trčati jer su ipak njihovi centri i visoki igrači atletski moćniji od Portlandovih. Na taj način Jordan ima 3-4 zakucavanja iz tranzicije, koja nije nastala kao posljedica izgubljenih lopti nego toga što Kaman i Aldridge ne uspijevaju istrčati u obranu zbog čega bi im Repeša vjerojatno „jebao boga“. Previše laganih poena i 16:10 je za Clipperse nakon čega Stotts mora zvati timeout.

Na kojem je jasno i glasno rekao „Pusti im mid range šuteve nakon pick and rolla ali ne želim lagane poene“. Nakon toga Portland popravlja obrambenu tranziciju ali pušta po Stottsovim uputama mid range Griffinu nakon njegove i Paulove igre i pick and popa, ili puštaju Paula da iz iste akcije šutira s poludistance dok je visoki Portlanda usidren u reketu. To je bila dobra taktika Portlanda jer Paul nije bio previše agresivan a Griffin je još uvijek previše nekonstantan s mid rangea pa se na njegovom šutu isplati riskirati. Doduše, nije Griffin imao previše ni izbora kako napadati. Jedini njegov pokušaj da Aldridgea napadne iz niskog bloka u 1. četvrtini završio je tako da mu je Aldridge spustio rampu.

A kada već govorimo o obrani picka evo kako su ga branili Clippersi, i to je bio ključni detalj koji je prelomio utakmicu, barem ovaj put. Clippersi brane pick tako da njihovi visoki igrač iskače prema ball handleru dok se Paul npr ne vrati na igrača kojeg čuva, to je takozvana trap obrana koju je do savršenstva uigrao šampionski Miami. Clippersi imaju atletične visoke igrače, brze na nogama koji se stignu vratiti u obranu nakon takvog udvajanja, dok se od ostale trojice igrača koji nisu uključeni direktno u obranu traži pravilno rotiranje. Cilj takve obrane je usporiti protivničkog playa što je itekako bitno kada igraš protiv klasa kao što su Lillard ili Curry npr., jer upravo tim stilom obrane ih tjeraš da se rješavaju lopte (zbog udvajanja) umjesto da igraju ono u čemu su najbolji 1 na 1, potezanje iz driblinga, i 2 na 2 igra s visokim koji postavlja screen. Sve ovo sinoć su gotovo perfektno odrađivali Paul u kooperaciji s Jordanom i Griffinom. Svaki put kada bi Lillard pokušao iskoristiti blok Aldridgea ili Kamana jedan od dvojice visokih Clippersa snažno bi iskakao prema njemu, čekao da se Paul vrati i opet preuzme Lillarda pri čemu se Damian morao rješavati lopte. Ovakvom obranom Clippersi su uspješno oduzeli važan segment napadačke igre Portlanda i vrlo dobro su zakočili jednog od najboljih scorera jedinica u ligi koji je do 4. minute 4. četvrtine zabio samo 3 poena.

Naravno ovakva obrana nosi sa sobom i neke rizike. A jedan od njih da otvaraš reket, prostor između trice i slobodnog bacanja, ako je centralni pick, ostaje nebranjen, a ako se ball handler pravovremeno riješi lopte obrana ostaje u mat poziciji jer moraju igrati 3 na 4. Portland ih je tako nekoliko puta fino izigrao, ali nedovoljno puno puta da bi ih ozbiljnije izrešetao.

Poluvrijeme je završeno rezultatom 50:49, a Portland se u igri držao zahvaljujući sjajnom Aldridgeu, odličnoj klupi na kojoj je prednjačio Meyers Leonard koji je odigrao jako finu i energetsku i scorersku rolu, dok su trojac vanjskih igrača Clippersi u potpunosti isključili. Lillarda sam objasnio kako, Matthews je u globalu imao lošu šutersku večer, a Batum je jako jako nesiguran postao u napadu. Prvenstveno zbog ozljede ruke što ga svakako limitira, pa onda odlaže otvorene šuteve, nesiguran je u ulazu i promašuje zicere.

Clipeprsi su vrtjeli svoje napade kroz Griffina na high postu i za njega su pripremali šuteve, Paul je opet nekako zabio svoju kvotu, dok je odličan bio Crawford koji je u 9 minuta zabio 12 poena, do kraja poluvremena 15. Ni njihov šuter nije bio raspoložen, JJ Redick imao je užasnu večer.

Zanimljivo, oba trenera su kao da je playoff koristila samo 8 igrača u rotaciji, a kod Clippersa je 8. Glen Baby Davis dobio samo 4,30 min.

U nastavku se ništa ne mijenja. Clippersi kontroliraju utakmicu, stalno su u vodstvu, a ovoga puta žive od Barnesa i njegove dvije trice, Rivers je vratio Griffina na Aldridgea smatrajući da je ipak boje da u pozadini ima pravog defenzivnog korektora u Jordanu, i Blake igra dosta solidnu obranu na LaMarcusu, vrlo agresivno uz puno kontakta zbog čega su rano ušli u bonus. Čak su Trail Blazersi uspjeli preokrenuti momentum na svoju stranu, odnosno njihova je klupa. Kaman i Leonard opet rade probleme Hawesu i Griffinu i Portland odlazi na prednost od 5 poena, a Stotts je napravio i dobar potez (neuspješan ali je pokušao što je svakako plus) time što je premjestio loptu iz Lillardovih u Batumove ruke, pretvorivši Lillarda u šutera, a Batuma u kreatora. Međutim, zahvaljujući opet Crawfordu i njegovoj 1 na 5 igri Clippersi su u igri, a završnica je neizvjesna i izjednačena, sve dok Kaman ne prodaje jednu loptu koju Jordan zakucava, a onda i potpuno indisponirani Matthews radi faul u napadu, dobiva tehničku, a uskoro radi i bespotreban faul na Paulu pa su Clippersi sigurno uz pomoć slobodnih bacanja priveli utakmicu kraju. Lillard se na kraju ipak pojavio na utakmici, zabio tricu s 8 metara, imao nekoliko ulaza, čime je zamalo okrenuo utakmicu.

Kakvi su zaključci? Vrlo vrlo zanimljiva bi ovo serija mogla biti u playoffu, i Clippersi su pobijedili ali ne vjerujem da su bolji od Portlanda. Iako su našli rješenje za Lillarda (čemu je kumovala i Damianova loša šuterska večer) Portland im je bio jako blizu, uz malo raspoloženijeg Matthewsa, pa i Batuma utakmica je mogla otići u njihovu korist. Ohrabrujuće je dobiti ovakvu utakmicu ali isto se postavlja pitanje je li to moglo biti i lakše jer si iz igre isključio dvije ključne karike na perimetru protivnika pa si se opet mučio dobiti, i na kraju su presudile „sitne“ pogreške. Doduše, ni Redick nije bio raspoložen na dugoj strani, ali Clippersi su ipak imali raspoloženog Crawforda (koji uglavnom uvijek padne u playoffu). Još jedna stvar ide u prilog Portlandu. Griffina su istjerali iz reketa, on u low postu nema što raditi protiv Aldridgea, a to je velika stvar, baš kao što je plus za obranu njega natjerati da šutira s poludistance. S tim svaka obrana još uvijek može živjeti.

Oznake: NBA

- 20:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #