Run&Gun

27.12.2014., subota

REUNION & MOVE BY SMOOVE

Praćenje NBA lige i zaraženost košarkom kod mene ne podrazumijeva samo bjesomučno gledanje utakmica već i čitanje „lektira“ iz kojih također učim nešto o basketu a mislim na razne košarkaške tekstove, od biografija, analiza, osvrta, pa zašto ne i knjiga. Kako s ovog govornog balkanskog područja nema baš puno tekstopisaca koji će pisati kvalitetne kolumne li tekstove (čast mojim kolegama kolumnistima s NBACro, i Geeju sa stranice ispodobruca.com) čitanje uglavnom zahtjeva poznavanje engleskog jezika što nije nikakav problem. Budući da godinama čitam te uglavnom američke tekstove sa Sports Illustrateda, Grantlanda i SB Nationa ispraksirao sam se i dokučio tko puca u prazno i prodaje praznu priču, a čije riječi imaju neku podlogu, ili je barem zabavan s pogledom na košarku.
Svejedno, moj omiljeni autor nije član redakcije nijednog od nabrojanih siteova (dobro, piše za RealGM) nego freelancer i bloger Jonathan Tjarks, relativno nepoznat javnosti za razliku od jednog Zacha Lowea a nije ništa lošiji pisac, autor, analitičar, novinar.

Neću ga posebno predstavljati osim reći da me oduševljavaju njegovi pogledi na košarku, razmišljanje i način zaključivanja, a ako volite NCAA boljeg stručnjaka za procjenu igrača nećete naći. Za sve ostalo, poslužite se ovim linkom.

Čemu sve ovo a pišem o Joshu Smithu i Rocketsima? Prije mog mudrovanja u kojem ću izdvojiti plusove i minuse Joshovog potpisa za Rakete jučer sam kod Tjarksa pročitao jako zanimljivu priču o povezanosti Howarda i Smitha iz dana kada su zajedno u Atlanti igrali košarku pa ću je sada prepričati na osnovu Tjarksovog teksta, a ako želite punu priču, čitajte je na njegovom blogu.

Smith i Howard su se rodili u Atlanti, završili tamo srednje škole, obojica nisu bili na koledžu i izabrani su na draftu 2014. Godine – Howard kao prvi pick, a Smith kao 17. pick. Prije izlaska na draft igrali su zajedno u istoj momčadi, u AAU (Amateur Athletic Union) ligi, neprofitnoj sportskoj amaterskoj organizaciji koja organizira sportska natjecanja za amatere. Smoove i Superman igrali su za ekipu koja se zvala Atlanta Celtics i prema Tjarksu momčad je dominirala ligom upravo zato jer su imali Howarda (210 cm) i Smitha (206 cm), dvije atletski najmoćnije nemani u ligi koje su protivnike uništavali tranzicijom, skokovima u napadu i obranom.
Većinu utakmica pobijedili bi već na zagrijavanju pred utakmicu dok bi ih protivnički igrači gledali kako se zagrijavaju i zakucavaju windmillom loptu u koš. Nikada nije bilo upitno što će Howard i Smith raditi nakon AAU-a – novac u NBA ligi je čekao na njih.

Zajedno su u karijeri zaradili preko 200 milijuna dolara, ostali su dobri prijatelji i nakon odlaska u NBA iako je Josh završio u Atlanti, a Dwight u Orlandu. Dwight je čak i Joshov vjenčani kum. Obojicu ih veže i poznanstvo s Javarisom Crittentonom, još jednim bivšim asom Atlanta Celticsa, i nekadašnjim igračem Lakersa i Wizardsa koji je najpoznatiji tijekom igračke karijere bio po tome što se zajedno s Arenasom igrao s pištoljima u svlačionici Wizardsa, a nakon karijere je za njim raspisana tjeralica jer se sumnja da je postao plaćeni ubojica.

I Smith i Howard već dugo godina traju u ligi na relativno visokom nivou, što je možda i iznenađujuće jer ime se igra oslanja na atleticizam i za to vrijeme zajedno su prikupili više od 26 000 koševa, 16 000 skokova i 3 000 blokada. Obojica su poznati i po teškom karakteru, svaki na svoj način, i u obojicu je košarkaška javnost izgubila vjeru da će ikada išta biti od njih.

Nakon 10 godina razdvojenosti u ligi dva stara prijatelja opet igraju zajedno u momčadi i pokušavaju oživjeti svoje karijere. To Tjarksa podsjeća na priču od Marcu Gasolu i Zachu Randolphu u Memphisu. Marc je uvijek bio gledan sa skepsom, „Big Burrito“, debeljkoa, brat od Paua, a Zach je bio problematični tip koji je tri puta bio tradean. Kada ih je Memphis upario postojale su sumnje da to nikada neće funkcionirati, ali razvili su kemiju između sebe, odlično surađuju na parketu i danas su jedan od dominantnijih visokih tandema u ligi. S jednom razlikom. Memphis na perimetru nema franšiznog igrača u liku Jamesa Hardena, Rocketsi imaju, i uz malo sreće i ako posluži zdravlje mogli bi se umiješati u borbu za naslov.

PLUS/MINUS

Minus

2013. godina, prva runda playoffa, domaći Hawksi protiv Pacersa, i jedan igrač koji se po stoti valjda put diže na skok šut s poludistance. Iziritirani igrači to više ne mogu gledati i na svaki sljedeći takav šut viču mu „NOOOOOO!“. Nekadašnji predmet obožavanja navijača Atlante danas je postao glavna zajebancija i predmet ismijavanja. Nije da je previše mario. Nije da ni danas mari za tim što brojke i analitika kažu za njegov šut. Ili navijači. A kažu da je jedan od najgorih egzekutora ili strijelaca u povijesti lige s obzirom na minute koje dobiva i lopte koje troši.

Njegovi pravi problemi i pad u karijeri počeli su prošle sezone s potpisom za Pistonse. Ludi znanstvenik Joe Dumars želio je u svom laboratoriju stvoriti troglavo kerbersko čudovište od Drummonda-Monroea i Smitha. Super ideja, ali realizacija je opako zapela negdje. A kako i ne bi. Smith više nije atletski moćan da lovi brže trojke po perimetru, igranje dalje od reketa samo je povećalo njegovu potrošnju trica i mid range šuteva, Drummond i Monroe također nemaju razvijen šut pa je patio spacing zbog čega Smith nije mogao napadati obruč, i k tome dodajte katastrofalnog Cheeksa i Loyera i katastrofa koju su Pisnonsi doživjeli sasvim je razumljiva.
Loš kontekst u koji je upao a iznad kojeg se nije uspio izdignuti Smith je začinio svojim glupostima poput manjka truda u obrani, prepirkama s trenerima i dakako lošim postocima: prošle sezone 41% FG, 26% za tricu.

Smith u Rocketsima dolazi u bolje okruženje, bolju i sređeniju momčad, s više kvalitete ali i u momčad koja mu baš i ne odgovara stilom igre u napadu. Njihov GM Daryl Morey matematički je genijalac i zaljubljenik u advance statistiku zbog koje je svim igračima strogo zabranjeno šutiranje s poludistance (osim Hardenu ponekad) a naređeno šibanje trica (ispalili su ih 957 do sada, najviše u ligi, Sunsi iza njih sa 104 manje, a Houston je odigrao 3 utakmice manje!) i igranje u sistemu 4 out-1 in, tranziciji i pokušaju postizanja laganih poena na nepostavljenu obranu.

Mogu li novi sistem igre i nova pravila napokon utjecati na Smitha da popravi svoju selekciju šuta?

Kao što sam već rekao Smith je igrač ovisan o atleticizmu, a kako se bliži tridesetoj i godinama iznad nje taj atleticizam će biti sve manje izražen. Zbogom zakucavanjima, blokadama, ukradenim loptama, skokovima u napadu. U tom slučaju (Vince Carter vam odmah mora pasti na pamet) Smith mora pronaći način kako biti koristan na parketu bez do sada svog najjačeg oružja. Kako će to uspjeti ostaje misterij jer za razliku od Cartera Smith nema razvijen šut.
Ali dobro, ima još do toga, Smitha tijelo (nikada nije propustio 15 utakmica u sezoni), skočnost i eksplozivnost još uvijek slušaju iako ne na elitnoj razini kao nekada. Više nije tako dobar finišer oko obruča, skokovi u napadu, ukradene lopte i blokade, kao i izlazak na slobodna bacanja nisu kao što su bili u njegovom igračkom primeu, brojke su se srozale što zbog gubitka atleticizma (u manjoj mjeri), što zbog lošeg rostera, spacinga i sustava igre Pistonsa (u većoj mjeri).

Howard-Smith. Baš me zanima kako će se opet slagati. Ovdje bi mogao nastati problem jer ni jedan ni drugi nemaju šut s poludistance ili trice čime bi sebi mogli skraćivati prostor potreban za napadanje obruča. Istovremeno obojica su užasni izvođači slobodnih bacanja što nikako nije dobro za centarski par koji igra na kontakt.

Plus

Bolji kontekst. NBA liga i uspjeh jednog igrača ili njegovo vrednovanje uvijek ovise o kontekstu. Monta Ellis je najbolji primjer. Igrao je uglavnom za loše trenere koji su od njega pokušali stvoriti beka šutera iako on nije šuter, imao je loše suigrače ili nekompatibilne suigrače (Curry, Jennings), treneri nisu znali kako kontrolirati njegov karakter i Monta je došao na zao glas. To se zove loš kontekst. Dobar kontekst je: dobar trener Carlisle, dobri suigrači (Dirk, Carter), prava uloga na parketu (balans playmakinga i scoringa), stil igre koji će koristiti njegovu brzinu i ball handling (pick igra i slash&kick) itd.
Smith bi lako mogao biti novi Monta Ellis u Houstonu. Ima vrhunske i kvalitetne suigrače u Hardenu i Howardu, s Howardom je u prijateljskim odnosima, za razliku od Detroita igrat će za ekipu koja pobjeđuje, pred punim tribinama i u gradu koji nije bankrotirao. Igrat će za momčad koja je deficitarna na njegovoj poziciji, a trenirat će ga čovjeka koji do sada odlično kontrolira dječje bolesti Dwighta Howarda pa bi mogao i njegove i čovjeka koji je nekada davno za Celticse igrao poziciju koju igra i Smith.

Još jedna stvar, a bitna. U ovoj momčadi Smith nije alfa dog, ni igrač s najvećom plaćom pa na njemu neće biti i fokus javnosti kao ni odgovornost za mogući neuspjeh Rocketsa. Harden je ipak prvo ime momčadi, nakon njega Howard, Smith je tek treći na piramidi i to bi mu trebalo odgovarati. U slučaju Pistonsa on je bio najvažniji i nominalno najbolji igrač pa samim time i najskuplji. Naravno da će onda sav fokus biti na njemu i da će se na svaki njegov potez paziti i uglavnom njega kriviti za loše stvari koje su se dogodile Pistonsima.

Igranje za izazivača. Rocketsi nisu tipični contenderi kao Spursi ili Oklahoma ali dodatak Josha Smitha možda bi to mogao napraviti od njih. Već sam rekao, igranje za momčad koja pobjeđuje je zabavno i užitak. To je i vjerojatno zadnja prilika Smithu da pronađe nove motive i ove dvije godine u Rocketsima iskoristi da dokaže drugima da nije „kanta“ igrač.

Rocketsi izazivači? Svakako spadaju i bez Smitha u taj treći ešalon (prvi su Spursi i OKC, drugi Warriorsi) s Portlandom, Clippersima i ostalima, ali ako Smith profunkcionira mogu se izdvojiti iznad ovih momčadi i upasti u ovaj drugi s Golden Stateom. Zašto ne? Imaju prvu napadačku opciju i MVP kandidata u Hardenu što znači da će uvijek moći izmisliti poene, u Beverleyju imaju odličnog press igrača i tricaša, Ariza je definicija 3&D igrača, pravi bočni stopper za hrvanje protiv Duranta i sličnih. Sva trojica su pouzdani šuteri za tri čime bi trebali otvarati prostor dvojcu Smith-Howard i što nije nebitno sva trojica su (sada kada se i Harden trudi u obrani) pouzdani obrambeni igrači koji na perimetru igraju odličnu obranu. Rocketsi protivnicima dopuštaju samo 30% šuta za tri (samo je Portland bolji) i ne čudi što se mogu posvetiti obrani perimetra kada im leđa čuva Howard.

Sada im leđa neće čuvati samo Howard nego i Smith, i dalje, kada je motiviran, vrlo vrlo dobar defenzivac. I njega kao i Howarda odlikuje osjećaj za blokadu, pokretljivost, čuvanje obruča, dobra skok igra, i Rocketsi sada mogu malo više i preuzimati jer Smith može čuvati trojke, ili bez problema može zbog brzih nogu paziti na beka ako ostane protiv njega 1 na 1 nakon pick igre. I dalje u dva koraka može doći s jedne strane reketa na drugu i nekome na polaganju staviti rampu. NO PASARAN! Po mom skromnom mišljenju trenutno u ligi se samo dva centarska tandema u obrambenom smislu mogu mjeriti s Houstonovim – Splitter-Duncan i Ibaka-Adams. I bez Smitha su Rakete imale drugu najbolju obranu u ligi (bez Howarda su bili 12 utakmica) a dodatkom Smitha koji je bolji obrambeni igrač i od Jonesa, Blacka (otpušten), Dorseyja ili Motiejunasa.

Imati takvog igrača na četvorci moglo bi itekako utjecati na planove Rocketsa u playoffu. Lani ih je Aldridge uništio jer nisu imali četvorku i branio ga je Jones koji nije dorastao zadatku. Taj matchup Blazersi ove godine protiv Rocketsa neće moći koristiti jer Smith može braniti LaMarcusa i ostale moćne četvorke kojih je Zapad krcat: Lee, Green, Griffin, Dirk, Randolph, Davis, Ibaka…

U priču o mogućem nastanku novog contendera uklapa se i klupa Rocketsa koja je jedna od boljih u ligi. Terry, Papanikolaou, Motiejunas, Jones kada se oporavi, i Brewer čine jako dobru petorku koju će McHale kombinirati s Hardenom s kojim završavaju prvu četvrtinu i s Howardom koji počinje drugu četvrtinu i predvodi drugu psotavu.

Josh Smith je dobar igrač. I dalje vjerujem u to iako su brojke i sve viđeno zadnje 2 godine protiv mene. Svejedno, vrlo je raznovrstan igrač koji može odigrati nekoliko rola. Smith je zapravo sada kada razmislim bio Blake Griffin prije Blakea Grffina, samo što nikada nije igrao s Chrisom Paulom.
Osim što sam već rekao kako je dobar obrambeni specijalac Smith i u napadu donosi pozitivne stvari. Na laktu ga možeš koristiti kao razigravača koji će hraniti loptama cutere poput Brewera ili Papanikolaoua, koji će s Hardenom igrati give and go, ili zašto ne, s Howardom s kojim ima razvijenu kemiju malo high-low igre u kojoj je Smith dodavač, a Howard finišer. Horford je nekada dobro živio od takve suradnje sa Smithom.

Smith svoje čuvare može napadati i ulazom, iz driblinga pa završavanjem oko obruča. Dobro kontrolira loptu iako nekada pretjeruje, ali pomoći će i ta vještina u McHaleovom sustavu koji najbolje napadače često koristi i u izolacijama.
I konačno, zna povući kontru, odličan je na otvorenom terenu, dobar je dodavač i finišer iz tranzicije što će pomoći sistemu Rocketsa koji vole igrati bržim tempom.

Što će na kraju prevagnuti, plus ili minus, bog i vrag to znaju, ali za razliku od Rondovog potpisa s Dallasom ovaj put sam puno više naklonjeniji ovoj migraciji, i svaka čast Moreyju na potpisu dobrog igrača za siću. E da, Morey. Ovoljetni gubitnik (ostao bez Carmela, Bosha, Parsonsa; Lina i Ašika prodao za ništa) na tržnici brzo je vratio ugled spretnog trgovca.

- 17:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.12.2014., četvrtak

KINGSI I DVORSKE LUDE

Upoznajmo se s tri glavna lika u cijeloj priči:

Mike Malone - 43 godine, Njujorčanin, Loyola koledž, trenerski asistent na sveučilištima Oakland, Providence, Manhattan. Od 2001. u Knicksima kao video koordinator i zadužen za izvješća skauta. Od 2005-2010 pomoćnik u Cavsima pa godina dana u New Orleansu također kao asistent. Od 2011. u Warriorsima gdje je navodno bio najskuplje plaćeni trenerski asistent u ligi, ujedno zadužen za slaganje obrane Warriorsa, a 2012. g je izabran za najboljeg assistant coacha u ligi od strane generalnih menadžera. Od 2013-14 glavni trener u Kingsima.

Pete D'Alessandro - 46 godina, Njujorčanin, operativnu košarkašku karijeru počeo kao video koordinator na St. John sveučilištu. 2004. g na poziv košarkaškog direktora i legende kluba Chrisa Mullina dolazi u Warriorse gdje postaje šef košarkaških operacija, a 2 godine poslije, asistent generalnom menadžeru specijaliziran za analitiku i salary cap zavrzlame. 2010. godine odlazi u Warriorse kao pomoćnik Masaiu Ujiriju, a nakon što mu je šef zapalio za Kanadu D'Alessandro ostaje bez posla sve dok ga 2013 g. kao generalnog menadžera nije zaposlio u Kingsima novi vlasnik Vivek Ranadive

Vivek Ranadive - 57 godina, Mumbai, Indija, pohađao jedno od najprestižnijih svjetskih sveučilišta MIT, bogatstvo zaradio baveći se tehnologijom i elektronikom, 2010. postaje jedan od vlasnika Warriorsa. 2013. godine spasio je Kingse od preseljenja u Seattle i kupio ih od braće Maloof za više od 500 milijuna dolara nakon čega se povukao iz poslovnog carstva čije je upravljanje prepustio djeci a on se zabavlja s novom igračkom - NBA franšizom.

Mike Malone prošlu je sezonu završio s omjerom 28-54 u kojoj je bilo najmanje bitno ostvariti bilo kakav rezultat jer je franšiza bila u prijelaznom razdoblju. Ni na nebu ni na zemlji i bez jasnog plana a ekipa bez talenta. Sada kada više nije trener možemo reći da je ipak odradio solidan posao. Ne odličan jer nije pobjeđivao s Kingsima ali napravio je nekoliko jako dobrih stvari ove sezone koje se ne smiju zanemariti.

Evo i konteksta u kojem je dobio otkaz. Omjer Kingsa ove sezone u trenutku kada je Malone dobio nogu bio je 11-13 a ostvaren je u već tradicionalno jakoj Zapadnoj konferenciji i uz 1 od 3 najteža rasporeda u ligi (Kingsi, Lakersi i Utah su imali najteži raspored u ligi). Iako se na početku sezone o Kingsima pričalo kao o prošlogodišnjim Sunsima, kao o potencijalnom iznenađenju, teško da su oni mogli ostati u borbi za playoff do kraja, a ako i jesu nikada nećemo doznati jer se Cousins ozlijedio i propustio 10 zadnjih utakmica.

Kada ti glavni igrač, okosnica i obrane i napada propusti 10 utakmica logično je da će i tvoj rezultat patiti, posebno ako nemaš pretjerano talentiran roster a Kingsi to nemaju. Kad smo već kod Cousinsa recimo da je on baš pod Maloneom sazrio, postao pravi lider na parketu. Sjećam se prošle sezone u kojoj je Malone dosta često kritizirao Boogiejevu obranu i manjak zalaganja, i činilo se da ni taj odnos nije baš idealan ali očito su se ove sezone našli na istoj valnoj dužini čemu je vrlo vjerojatno pomoglo i Cousinsovo osvajanje Svjetskog prvenstva i rad s autoritetima poput Krzyzewskog i Thibodeaua. Sa prethodnicima Malonea na klupi Kingsa, Paulom Westphalom i Keithom Smartom Boogie Cousins je bio na rubu fizičkog obračuna, nekoliko puta. Znamo i kakve je pizdarije radio na parketu ratujući sa sucima, u svlačionici sa suigračima, i na parketu sa samim sobom.

Malone je uspio doći do njega (a vjerojatno su i Cousinsove godine učinile svoje) i natjerao ga da bude istinski lider i igrama i ponašanjem, posebno zalaganjem u obrani gdje mu je našao idealnu poziciju kojom će sakriti njegov manjak eksplozivnosti u zatvaranju reketa (zonska obrana picka umjesto Smartovog prijašnjeg blitzanja zahvaljujući čemu je Boogie došao na zao glas kao užasan defender. Nije on ni sada Marc Gasol, i dalje obranu igra više rukama nego nogama, ali postavljen je bio u bolju situaciju u kojoj su njegove mane uglavnom bile sakrivene).

Cousins je i lani bio legitimni All-Star kandidat, a ove sezone bi se čudo moralo dogoditi da ne nastupi u New Yorku u finalnoj večeri. Brojke od ove sezone: 23 poena, 12 skokova, 2 asistencije, 1 ukradena, 1 blokada, 8 slobodnih po utakmici, 51% FG, trošio je svako treći napad Kingsa i imao efikasnost dostojnu legitimne prve napadačke opcije.

I s njim potpuno zdravim Kingsi bi teško do playoffa, ali to opet nije bio problem Malonea nego manjkavosti rostera iz kojeg je trener izvlačio najviše što je mogao. U ovom trenutku i Pelicansi, a posebno Oklahoma i Sunsi izgledaju bolje i imaju više talenta. Osim Cousinsa koji je All-Star, i Gaya koji je rubni All-Star igrač Kingsi na rosteru imaju sve same role playere bez izrazite vještine od kojih nijedan ne bi mogao biti starter u Dallasu, Clippersima ili recimo Portlandu koji, da ne govorimo o Memphisu, Spursima, Warriorsima ili Oklahomi.

Da prijeđem na stvar, Maloneov najveći problem je što je on ozbiljan trener koji je došao u neozbiljan kontekst, u neozbiljno okruženje. Pojavljivanje Ranadivea kao vlasnika trebalo je značiti i kraj kaosa koji je Kingse okruživao predugi niz godina. Trebao je značiti kraj mijenjanju trenera kao čarapa (od Adelmana koji je vladao od 98-2006 izmijenilo se 6 trenera, od kojih je samo Westphal vladao 3 sezone, ostali samo po jednu), kraj polemiziranja što će biti s Kingsima što je unosilo nemir u zajednicu navijača Kingsa kao i svlačionicu, i trebao je označiti kraj lutanja franšize i početak stvaranja jasnih planova kako upravljati franšizom i kako izgraditi identitet.

Međutim, nije se baš lako osloboditi užasnog povijesnog naslijeđa koje se nakupljalo kroz zadnju dekadu i Kingsi su uglavnom nastavili po starom. Umjesto da se unormale, jer to je ono što novi vlasnik donese - stabilnost, oni su i dalje vrlo kaotični, čak i ekstravagantni.

To su pokazali i pred draft 2014. godine kada su objavili javni natječaj u kojemu pozivaju sve fanove Kingsa, mlade i nadobudne nedokazane skaute da prikupljaju informacije o koledž igračima koji će izaći na draft i to šalju upravi Kingsa. Uprava je odabrala najbolje među njima i pozvala ih u Sacramento u kojem su mladi "skauti" prezentirali koga je najbolje odabrati na ovogodišnjem draftu. Uostalom pogledajte sami kako je to izgledalo.

A ovako je to izgledalo pred sami draft i u draft večeri kada su odlučili an kraju odabrati Stauskasa.

Mislim, ok. Meni kao amaterskom "piscu" i pratitelju NBA zbivanja ovo je skroz simpatičan i zabavan odnos jedne franšize prema javnosti ili navijačima. Ali ujedno i amaterski. Tražiš od gomile klinaca od kojih neki sigurno nisu nikada ni bili na košarkaškoj utakmici ili košarku igrali da ti traže igrače koje ćeš odabrati na draftu a koji mogu odrediti sudbinu franšize idućih 15 godina. A onda tražiš od njih da dođu i to sve prezentiraju košarkaškim veličinama kakav su Mitch Richomond i Mullin. Ja Jasmina Repešu ne poštujem kao trenera ali opet ne bi imao baš hrabrosti pametovati mu kako da igra obranu picka s Tomićem jer je taj čovjek ipak nešto i napravio u košarci. Da ne govorim kako su ovim potezom u upravi Kingsa oprali ruke od mogućeg neuspjeha ako se Stauskas pokaže kao bust.

Druga stvar koja savršeno precizno oslikava zašto je Malone dobio otkaz je u drugom video, oko 6 min pa na dalje kada se Ranadive ustaje sa stolice kao da je on otkrio Jordana, Bryanta i Jamesa i 5 puta izgovara da želi Stauskasa. Nijedna franšiza nije dobro završila kada joj se vlasnik miješao u pitanja struke. Ne trebamo daleko ići, pogledajmo Maverickse od prije nekoliko godina kada su lovili Chirsa Paula, Cuban je svojom voljom razjebao šampionsku momčad, a onda se debelo opekao jer su Mavericksi 2-3 sezone bili mediokritetska momčad, pogledajmo gdje su Knicksi na čelu s Dolanom.

Posjedovati NBA franšizu je čast povlaštenih. Ferrarija može kupiti i imati svatko na svijetu. NBA franšizu može imati samo 30 ljudi u svijetu. I ok, Vivek se povukao iz biznisa s kojim je zgrnuo milijune, dosadno mu je u životu pa će se sad malo zajebavati s NBA franšizom, otpuštati i dovoditi trenere kada želi, momčad će igrati kako on želi, radit će tradeove kakve on želi. Čovjek je u potpunosti zavladao stručnim, košarkaškim segmentom franšize umjesto da lijepo sjedi u publici na domaćim utakmicama i gleda košarku a kvalificiranim ljudima iz struke prepusti košarkaške operacije.

Jedan od uzroka koji je koštao Malonea posla a koji je isplivao u javnost bile su Ranadiveove ideje da Kingsi moraju igrati bržu i atraktivniju košarku, a druga ideja je bila da igraju samo sa 4 igrača u obrani, a da peti ne prelazi centar nego da čeka promašaj protivnika i zabija lagane poene. Prvo, Kingsi nikako nisu mogli igrati atraktivnu košarku jer su imali roster koji nije složen po tom modelu igre. Ili su trebali natjerati Landryja, Cousinsa i Evansa da trče po terenu ko bekovi? Kingsi su s Maloneom igrali košarku iz 90-ih, ratničku, tvrdu i tu se bivšem treneru mora odati priznanje jer je uspio momčad psihički pripremiti da igra tvrdo i čvrsto iz večeri u večer. Njegov identitet bazirao se na obrani, na čvrstini i snazi, na visokim postavama s Casspijem (trojka, stretch 4) na beku, i s Gayom na krilu, na igri kroz post, kroz Gaya i Cousinsa. Tricaše nisu imali da igraju run and gun, kao ni prave slashere koji bi na nepostavljene napade driblali i finiširali na obruču.

Drugo, ne znam uopće što reći na drugi prijedlog igranja obrane 4 na 5. Navodno je Ranadive trenirao žensku košarkašku momčad svoje kćeri u Indiji i igrao takvu obranu. Jasno ej da bi primali gomilu poena, sigurno više nego što bi ih onaj 1 koji en prelazi centar uspio zabiti. Postavlja se milijun pitanja sada tu. Kakve bi postave igrale tu obranu? Niske, visoke? Tko bi bio igrač preko centra? Stvarno ne znam. NBA momčadi danas redovito u svojim petorkama imaju 4 sigurna igrača koja mogu pogađati sa svih pozicija. Obrana 4 na 5 strahovito bi trošila obrambenu četvorku. Onog jednog koji stoji u napadu sam bilo bi moguće braniti zaduženjem jednog igrača koji bi trčao u obranu prilikom šuta svoje momčadi, itd. Glupa ideja, jednostavno ne vidim kako je efikasno instalirati.

Viveku se pridružio i D'Alessandro u miješanju Maloneu u posao. Od starta se GM i glavni trener nisu slagali što je bilo i očekivano jer D'Alessandro nije odabrao Malonea za glavnog trenera što inače GM-ovi rade kada dolaze u novi klub (uglavnom otpuste starog trenera, a dovedu novog koji pripada njihovom klanu). I GM Kingsa je želio da momčad igra brže, a ni to me ne iznenađuje jer je u Warriorsima surađivao s Donom Nelsonom "tatom" run&gun košarke, a u Denveru s Gerogeom Karlom koji je također preferirao kroz svoju trenersku karijeru tranzicijsku košarku i visoki tempo.

Da iza Maloneovog otkaza stoje ova dvojica operativaca iz uprave franšize (plus Mullin koji je jedan od savjetnika D Alessandra) možda dobro svjedoči i izjava GM-a Kingsa ove sezone: "Naš cilj je playoff. Uvijek smo govorili da tamo želimo doći čim prije. Znamo da i dalje za to moramo raditi, ali na dobrom smo putu. Možete suditi je li to dobar cilj ili ne, ali me ne zanima, to mora biti naš cilj. Kako da ne bude? Nitko ne želi gubiti. Ja kao GM, pa vlasnik, ostali članovi uprave, treneri, igrači, nitko ne želi gubiti. A najmanje žele gubiti naši navijači."

D'Alessandrova ideja je plemenit, i u sportskom smislu dobra. Ali nerealna za barem ovu sezonu zato što Kingsi nemaju roster za playoff i postoje bolje momčadi od njih. A kada su vidjeli da kola idu nizbrdo odlučili su se riješiti trenera koji je ni kriv ni dužan. Zapravo, samo su čekali njegov krivi potez u sezoni da ga mogu otjerati jer se s Ranadiveom nije slagao oko ideologije i igre te nije bio D'Alessandrov čovjek.

Budući da sam spomenuo ekstravagantnost Kingsa, jako mi je zanimljiva njihova ideja izgradnje momčadi, odnosno plan kako su zamislili provesti to. Naime, plan je uzimati talente kroz draft, ali i kroz tradeove se pojačavati. Tako je npr došao Rudy Gay. Problem je što se uglavnom radi o problematičnim igračima, a pri "problematični" mislima njihove felere u igri ili na visoku plaću, ili na oboje što je najgore.

Osim ovih oko stila igre i nerealnih očekivanja bilo je još tenzija na razni uprava-trener što je uvijek put za katastrofu. Počelo je s neslaganjem oko tradea za Josha Smitha kojem se Malone suprotstavio tvrdeći da na parketu nema mjesta za trojku Cousins-Gay-Smith i da ih ne bi bilo moguće uklopiti. Nastavilo se ovog ljeta kada je D'Alessandro želio zaposliti kao pomoćnike Maloneu - Kurta Rambisa (danas u Knicksima) ili Alvina Gentryja (Warriorsi) što je Malone protumačio, s razlogom, kao pripremu terena za njegov otkaz pa je ipak u klub dovukao Corbina, valjda najgoreg trenera prošle sezone u ligi, trenirao Jazz, misleći da mu od njega ne prijeti opasnost. A problema je bilo i lani i to oko Roycea Whitea, rookieja Kingsa kojemu Malone nije davao minute što se upravi nije svidjelo i navodno su to tenzije i počele.

I tko su sada favoriti za Maloneovog nasljednika?

Corbin, dosadašnji asistent koji će vjerojatno McLemorea i Stauskasa posjesti na klupu na račun Sessionsa?

George Karl? Dobar trener ali u poznim godinama u kojima bi mu više dogovaralo vođenje jednog contendera nego projekt momčadi kakvi su Kingsi. Stil igre bi bio po guštu Viveka i Petea, ne i Cousinsa.

Mark Jackson? Momčad bi ga slijedila imao bi njihovo povjerenje, sve akcije bi se igrale preko Cousinsa i Gaya u low postu, ostali bi propali.

Vinny Del Negro? Donio bi loše trenerske odluke, lošu frizuru, loše odijelo i kravatu.

Iako su Kingsi u zadnje vrijeme sve kritičare demantirali i ušutkali potezima koje su radili a koji su bili kritizirani (dovođenje Gaya, puštanje Thomasa zbog Collisona) ovaj potez mi ne izgleda najbolji. Boljeg čovjeka, osim možda Jeffa Van Gundyja (zna kako se gradi franšiza, trenirao i Ewinga i Minga pa zašto ne bi mogao i Cousinsa) nemaju. Uostalom, zašto Malonea nisu mogli pustiti da odradi posao do kraja sezone pa onda odluče što će? Nije podoban, eto zašto. Moguće i u AmeriKi.

Pročitao sam prije nekoliko dana zanimljive izjave Gregga Popovicha i upravo Jeffa V.G-a o trenerskom poslu i odnosu vlasnika NBA franšize prema rezultatima svoje "igračke".

Pop kaže: "Ako stvari u rezultatskom smislu ne krenu prema planu, ili se ne odvijaju dovoljno brzo, vlasnici postaju frustrirani. Neki čak to sve doživljavaju i previše osobno. Kao da osjećaju neugodu zato što su u biznisu s kojim su se obogatili bili jako uspješni, pa na neuspjehe nisu navikli. Zato im je i teško razumjeti kako se gradi NBA momčad i kako stvari funkcioniraju u NBA poslu."

Zanimljiva je i Van Gundyjeva misao: "Ako imaš dovoljno vremena kao trener, bit ćeš dobar. Pitanje je samo možeš li dobiti dovoljno vremena? A to je povezano s tim imaš li dobre igrače ili ne. Ako imaš Hall of Fame igrača na svom rosteru, to je dobar posao i imat ćeš vremena. Ja sam imao svog u Ewingu."

Ne znamo je li Malone imao svog HoF-era u DeMarcusu Cousinsu, ali je u dvorcu "Kraljeva" u Sacramentu nastradao od nestašluka dvorskih luda.

Oznake: NBA

- 18:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #