Run&Gun

25.11.2014., utorak

OBRANA HARDENOVE OBRANE

Dok je sezona još mlada a pamćenje mi svježe evo koliko sam puta pogledao Rocketse: vs. Miami vs. Spurs vs. Warriors vs Oklahoma vs. Memphis vs. Dallas vs. Knicks (drugo poluvrijeme) Nisam njihov pretjerani fan ali kao zaljubljenik u košarku koju prakticiraju oni, Dallas i Sunsi kad god sam u prilici, i ako je suparnik na drugoj strani atraktivan volim pogledati te ekipe zato jer igraju napadačku košarku na poen više. Ovaj GIF na kojeg sam naletio jutros dok sam švrljao po NBA novostima natjerao me da napišem nešto o Hardenu i njegovoj obrani koja već 2-3 godine izaziva podsmjehivanje javnosti koja kao i obično najčešće ne gleda utakmice nego ovakve video uratke ili slične materijale. Ali nema veze, svatko si daje za pravo da se ruga s njegovom obranom, koja uopće nije kriminalna kao što se nastoji prikazati. Kobe Bryant i LeBron James DANAS nisu ništa bolji obrambeni igrači. Evo kako npr James ove godine prvo ne zna koga treba čuvati u tranziciji, a onda prolijeće pored Aldridgea nastojeći mu ukrasti loptu. Pa evo još jednom Jamesa kako je potpuno dekoncentriran i Ty Lawson prolazi pored njega kao pored stolice na 2:36. Ovakve stvari u javnosti nisu pod povećalom jer ista ta javnost misli da je James i dalje član all-defensive petorke. A nije. Ni on, ni Kobe koji je također prije bio lockdown defender. Morali su u tridesetima promijeniti nešto u svojoj igri. Obojica su odlučili pomalo dangubiti u obrani kako bi smanjili tjelesnu potrošnju kroz sezonu. I to je ok, trebaš se prilagoditi, a ako sam možeš nositi napad kao što oni mogu (ili su mogli) onda neka treneri pokrpaju drugi kraj parketa s nekim drugim. Ista stvar vrijedi i za Hardena. Kao i James i Kobe i on se kocka (gleda kako ukrasti loptu umjesto da stoji ispred protivnika), da ne trči previše po perimetru često Rocketsi preuzimaju igrače na pozicijama od 1 do 3, kao i James nekada prerano odlazi u tranziciju pa njegov čovjek ostane sam nakon skoka u napadu, flopa u obrani jer želi iznuditi chargeove, puni statistiku skokovima i trči pod obruč umjesto da digne ruku kada njegov igrač šutira, udvaja kada nema potrebe itd. Svu trojicu sam ove sezone vidio s ovim problemima. Mogu se složiti i da je Harden prerano u mladosti odustao od obrane i da to nije dobar primjer drugim suigračima na parketu. Lider bi i kao primjer trebao biti uzoran na oba kraja parketa jer je on ogledalo franšize i najbolji igrač. Kobe i James su to njegovih godina radili, igrali su obranu. E sad, ima i druga strana priče, a ona kaže da James Harden nije ni u pola toliko užasan obrambeni igrač kakvim ga se predstavlja. Više puta sam naglašavao kako two-way igrači uvijek imaju prednost u mojim očima ispred jednodimenzionalnih igrača, ali kada se pogleda realno koliko doista Harden može ponuditi obrani kada ga se cijedi u napadu kao malo koga u ligi. Vi možete postaviti pitanje kako su James i Kobe (koje sam uzeo čisto kao primjere dva igrača kojima se obrambeni minusi progledavaju kroz prste zbog starih zasluga, kao da se igra u 2008. g a ne 2014.) mogli. Teško mi je to uspoređivati zato što je James atletski i fizički super freak koji je u punom tempu mogao igrati utakmicu 48 minuta, a Kobe je najkompetitivniji manijak nakon Jordana koji je šetao ovom ligom. „Bradonja“ ili nema fizičke kapacitete za trošenje u oba pravca, ili trener to ne traži od njega (poznavajući McHalea nije nemoguće) ili ne želi. Ovo zadnje ipak bih odbacio jer je ove sezone pokazao da može igrati vrlo korektnu obranu. U 6,5 odigranih utakmica Raketa koje sam pogledao vidio sam ipak kudikamo veće zalaganje Hardena nego prijašnjih sezona (u kojima opet nije bio toliko užasan kako ga se predstavlja). Nije mu problem istrčati obrambenu tranziciju (u ovom gifu od gore jasno je da traži charge ili želi ukrasti loptu), protivnici ga više ne ostavljaju iza sebe u prvom koraku, postavlja svoje tijelo u reket, ako preuzima gura se s višim igračima, čak i rotira inside-out, iznuđuje prekršaje u napadu, krade lopte i ima fine obrambene stop brojke. Definitivno svatko tko je pogledao 3 utakmice Rocketsa morao je ovo vidjeti ako je obraćao pažnju. Pa čak su i komentatori Rocketsa više puta naglašavali kako je popravio govor tijela u obrani i zauzima obrambeni stav kada se Houston brani. Da se vratim na njegovu napadačku potrošnju. James Harden je igrač od 25 poena prosječno i za to vrijeme James Harden ne ćoškari u kutu nego igra s loptom i sve poene sam sebi kreira. 73% poena ove sezone je sam sebi iskreirao. Primjera radi, LeBron sam sebi kreira 60% poena, a Kobe 67%. Ako ste čitali moju najavu sezone za Rocketse na ovom blogu tamo sam opisao koja je sve njegova uloga u napadu. Beverley ili neki drugi Pokemon poput Canaana samo prenese loptu preko centra i daje je u ruke Hardenu. Harden ima nekoliko opcija i na ovo se svodi cijeli napad Rocketsa: pozvati pick and roll i igrati 2 na 2 s Howardom, napadati obruč, dobiti batine (osim ako ne flopa) i iznuditi penale, sam sebi kreirati šut s poludistance ili trice i zadnje opcija i najčešća je igrati slash and kick igru kojom traži nakon prodora tricaše na perimetru koji opet kao i Howard žive od njega i njegovih prodora jer se obrana na njemu mora skupljati i zatvarati prolaze prema obruču. Napad Houstona zove se James Harden, da skratim. I niste zato trebali gledati 6 utakmica kao ja da to vidite, nego samo jednu. Ako znate gledati. To je ogromna potrošnja za jednog igrača. I da mu je trener McHale uspostavio neki drugi sistem igre u kojem se on toliko ne bi trošio u napadu, i u kojemu sva napadačka odgovornost ne bi bila na njemu, i u kojem bi Harden više bio egzekutor a manje kreator sigurno bi više toga dao obrani. Rocketsi neće zbog Hardenove obrane ostati bez naslova (hipotetski govorim), nego zato što previše ovise o jednom igraču koji sam stvara sustav umjesto da igra u njemu, a to je problem trenera. Kao što sam rekao, bolji bi primjer trebao biti, ali zašto i mi (osim zbog nekakve netrpeljivosti prema njemu) tražimo od njega vrhunsku obranu kada čovjek ima 25 poena prosječno i 6 asistencija? Što je u kontekstu napada Rocketsa 40-45 poena po utakmici koje sam samcat James Harden izmisli. I zašto mu se onda prigovara obrana? Pa baš kao što Harden radi za Arizu, Howarda i Beverleyja u napadu tako i oni moraju raditi za njega u obrani. Ili da sada počnemo srati kako Ariza ne zna driblati i da je zbog toga loš napadač? Meni su tu stvari sasvim jasne, ali nisam gotov. Stari su filozofi racionalisti davno rekli da osjetila varaju. Ja njegovu obranu ove sezone mogu gledati jednim očima, ti možeš drugima i zato nam treba idealan posrednik koji će razriješiti sve misterije obrane Jamesa Hardena, a to je dakako statistika, najbolji instrument pri procjeni nečije obrane. Nažalost, ostali smo od ove sezone bez Synergy scoutinga ali iskopao sam neke druge advance statse koji mogu procijeniti Bradinu obranu. I napominjem, odigrano je tek 15 utakmica, uzorak je malen, ali ipak kakav takav pokazatelj da stvari nisu baš onakve kakvima ih se šira javnost trudi predstaviti. Prvo oni osnovni box score i ekipni pokazatelji. Rocketsi ove sezone primaju 91,7 poena prosječno (samo su Spursi bolji), a s trice dopuštaju postotak od 27% uspješnosti svojim protivnicima (Harden je ipak perimetar defanzivac jel) što je najbolji rezultat u ligi. Ako doista želite vidjeti koliko je neka ekipa uspješna u obrani ili napadu onda gledate ofenzivne (ORTG) i defenzivne (DRTG) napadačke rejtinge koji pokazuju koliko koja momčad prima poena na 100 posjeda. Zašto baš 100? Zato što ne igraju sve momčadi istim tempom. Neke igraju sporije, na 92-93 posjeda, neke na 102, pa da za sve bude jednako rade se projekcije na 100 posjeda. DRTG Rocketsa je 98,1 (primaju 98 poena na 100 posjeda), i samo su Spursi i Warriorsi bolji. Da je Harden očajan valjda bi bili lošiji od ovoga. Što se Hardena tiče i defenzivnih box score brojki on tu ima 6,4 skoka (ako smo već picajzle ovo može biti pokazatelj većeg truda u obrani) i to je najveći prosjek u karijeri, i krade skoro 2 lopte po utakmici što je isto rekord karijere, kao i 0,9 blokada po utakmici. Još jedna stvar nam može pokazati da se više troši u obrani, a to su postotci. Koji su nikad manji u karijeri: 30% za 2 i 34% za tri. Nisu slučajni ili produkt loše fome nego većeg obrambenog angažmana. Ako pogledamo njegov utjecaj na timsku obranu dok je na parketu onda Rocketsi s njim primaju 98 poena na 100 posjeda, a bez njega 100,4. Što nije nebitno, jer drugi unit Rocketsa predvodi Howard kao centar (što je uglavnom garancija dobre obrane, i sve Hardenove ili bilo čije propuste Dwight često zakrpa), a da je Brada baš tako kriminalan u obrani valjda bi njegova zamjena trebala popraviti njegov učinak. Njegov +/- (kretanje rezultata dok je igrač na parketu) je +8,4 što znači da igra i ekipa nikada ne pate dok je on na parketu, ili da češće profitiraju nego gube. Idemo sada na individualne statse. Njegov individualni DRTG (broj poena koja momčad primi na 100 posjeda dok je igrač na parketu) iznosi samo 94,4. Pa pogledajmo i onu najbezvezniju statistiku, koliko Houston prima poena s pozicije SG – prima 18,9 poena što je 7. najbolji učinak u ligi. Idemo dalje. PER protivnika kada ih Harden brani i postotci šuta koje dopušta. PER je player efficiency rating a u okvirima napredne statistike ne predstavlja i ne mjeri kao što se često misli produktivnost ili efikasnost igrača na parketu već zbraja pozitivne statističke brojke i oduzima negativne i uglavnom se koristi kako bi prikazao koliko je igrač produktivan, ali u napadu. E sad, PER Hardenovih protivnika ove sezone na poziciji SG iznosi 13, a prosječan PER jednog NBA igrača je 15, što znači da Harden do sada odlično brani svoju poziciju, iznadprosječno dobro. Opet napominjem da se ne uhvatimo ovoga kao pijan plota jer je sezona tek počela ali ovo su svejedno nekakvi trendovi koji se moraju pratit. Na ovom linku možete vidjeti postotke i učinak koje Hardenovi protivnici koje on čuva ostvaruju na parketu. Najvažniji je ovaj NETDFG% skroz desno koji mjeri koliko Hardenov protivnik zabija i s kojim uspjehom kroz sezonu a koliko kada ga čuva Harden. Cilj je da brojka bude negativna ili jako niska i to su statsi najboljih defenzivaca u ligi. Overall (šut i uspješnost sa svih pozicija) iznosi -2,2, a pojedinačno po udaljenosti to također izgleda jako dobro. I na kraju nam je ostao DWS (defenzivni win share) – koliko je Harden pobjeda donio svojom obranom, ili u koliko je pobjeda Rocketsa Harden sudjelovao sa svojom obranom, on iznosi 1,1 i po tome je najbolji u ligi. Dobro, na ovo zadnje sam i ja odvalio od smijeha i jasno je da je i ova brojka ali i neke druge malo napumpane ili nerealne zato što još uvijek nemamo dovoljno inputa koje bi statsi preradili i dali nam bolje informacije. Ali usprkos tome, Harden je prosječan obrambeni igrač, nije rupetina Nijedna statistička kategorija koja je meni bila dostupna a koja se bavi obranom ne govori da je on užasan obrambeni igrač. I sljedeći put prije nego se narugaš nekom njegovom obrambenom propustu sjeti se koliko daje u napadu momčadi i koliko se na tom kraju parketa troši s obzirom da igra 38 minuta prosječno i zaslužan je za 45 poena momčadi koja prosječno zabija 96,7 poena. I dalje će ostati često laka meta u izolacijama i pick and rollu, ali to nije nešto što Howard ne može popraviti, za to ga i imaju u momčadi. A „Bradonja“ je na početku sezone sam rekao da mora popraviti obranu, što znači da ipak odrasta i postaje zreliji. Uostalom, vidimo to na parketu. A ovi GIF-ovi i video materijali s njegovom lošom obranom služe samo za skupljanje klikova ili lajkova pojedinim web stranicama i veća su povraćotina postali od „Policijske akademije“ koju na TV-u repriziraju svako 2 mjeseca. Oznake: NBA

- 20:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.11.2014., ponedjeljak

STANDING NO CHANCE TO WIN

Utakmica je počela u vrlo živahnom tempu, čak me i iznenadilo kako su Grizliji pristali na toliko trke u uvodnim minutama, a kada sam danas pregledao statistiku u konačnici je utakmica odigrana na 95 posjeda, što je otprilike ove sezone tempo Clippersa, Memphis ipak igra nešto sporije. Iako tempo nije bio ubitačno spor i dosadan Memphis je od starta nametnuo svoju igru koja već tradicionalno Clippersima ne odgovara, a to je u napadu igra kroz post, niski ili visoki nebitno, kontrola lopte, a u obrani konzervativno u pick and rollu i s pažnjom na reket. Grizzliesi tako otvaraju svoje uvodne akcije preko Gasola koji odmah počinje rešetati sa poludistance Jordana koji ni ne pomišlja izaći prema njemu, a pokušavaju razigrati i perimetar opciju, Courtneyja Leeja koji je opet bio odličan u svojim off-ball kretnjama. Clippersi već nakon 5 minuta upadaju u probleme i zaostatak od 7-8 poena, a koliko su bili loši napadački govori i činjenica da je od prvih 12 njihovih poena 9 ubacio Barnes kojeg je do prije par dana Rivers držao na ledu na klupi jer je bio igrač manje u napadu. Paula nema nigdje, Griffinu je netko slagao da efikasno može glumiti šutera s poludistance u Dirk stilu, Jordan ne može od Gasola kupiti zicere i zakucavati pa su jedino Redick (iz onih svojih skok šuteva iz tka) i Barnes nešto pokušavali. Riversu ne preostaje ništa drugo nego pozvati timeout nakon čega Clippersi ipak pokazuju znakove života. Odigrali su tri uzastopne akcije za Griffina u postu koje je ovaj realizirao. I to je igra na koju se Griffin mora orijentirati u svojoj karijeri. Takva snažna atleta mora više igrati u postu ili primati loptu na elbowu i napadati driblingom. Lakše reći nego učiniti protiv Randolpha, da, ali on je sinoć u startu ušao u utakmicu da nema šanse protiv Z-Boa u njegovoj igri šaketanja pod košem ali ako si All-star onda nema razloga za povlačenje. Blake je brži od Randolpha, kontrolira loptu kao bek i zna iznuditi prekršaje, nema razloga da ga ne napadaš. Treba dodati i šut s poludistance što se trudi i što je ok, ali time ne koristi svoj talent za druge stvari ili ga zanemaruje. Prva četvrtina završava rezultatom 26:21 za Memphis a u dvoboju klupa početkom druge pobjedu od 6:0 odnosi klupa domaćina. Clppersi su čekali pune 4 minute na prvi ubačaj iz igre. U tom razdoblju odličnu rolu nude Koufos i Leuer koji su od Gasola i Randolpha naučili igrati high-low igru, i visoki igrači Memphisa imaju najbolju napadačku suradnju između sebe u ligi. Blizu su im možda još jedino visoki igrači Warriorsa, i ni jednima ni drugima nije problem dodati loptu visokom suigraču kolegi unutar 2 m koji će lagano zabiti. Rivers vadi Farmara jer napad ne štima i previše je toga u rukama Jamala Crawforda, i vraća Paula na što Joerger odgovara vraćanjem Marca Gasola i Conleyja kako se prednost od desetak poena ne bi otopila. Kompletan napadački dio Grizzliesa igra se preko Marca Gasola. Znači nema akcije u koju on nije uključen, bilo kao screener, dodavač ili egzekutor. Očit je njegov napredak u igri. Prije je uglavnom služio kako dodavač prema Randolphu sa visokog posta ili je pasovima tražio cutere prema obruču, a kao egzekutor je uglavnom operirao po visokom postu. Novi Marc Gasol je prvo preuzeo više posjeda na sebe, i umjesto lanjskih 21,7% sada troši 25,9% napada Grizlija dok je na parketu. I ne samo to, povećao je i efikasnost što je fenomenalan učinak i napredak. Ni tu nije kraj, puno više napada leđima ove sezone ili iz driblinga licem prema košu. Ovo je sada već potrošnja legitimne druge napadačke opcije, a uz dvije treće (Randolpha i Conleyja), i sporedne opcije poput Cartera, Pondextera i Leeja Memphis ne treba strahovati za napad. Koji možda kasnije neće biti u TOP 5 kao danas ali trebao bi ostati iznadprosječan što je odlično za momčad koja je „odrasla“ na obrambenoj filozofiji i uvijek je imala sterilan napad. O Gasolovoj obrani ne treba trošiti riječi. I dalje jedan od najboljih obrambenih centara koji se savršeno postavlja u pick and rollu a zbog fizikalija nije ga lako ni zaobići a ni prepucati. Clippersi su u nastavku pokušali prebaciti igru na Paula i Griffina 2 na 2 ciljajući tako na tromijeg Randolpha. Ali bez uspjeha, Joerger je Z-Boa uspješno sakrio od trošenja ili iskazivanja manjka eksplozivnosti na način da Randolph protivničkog ball handlera čeka u zoni oko reketa ako krene prema njemu, a na Griffinove šuteve s poludistance koji se riskiraju takvom obranom potpuno je ignorirao što se pokazala odlična taktika. Chris Paul je izgledao jako loše. Takva obrana picka šansa je za njega i njegov šut s poludistance. Dok njegov čuvar zapinje u Griffinovom bloku, a Randolph je 3-4 koraka udaljen od njega Paul ima gomilu prostora za namjestiti se i šutnuti s poludistance, ali sinoć nije, u prvom poluvremenu nijednom. Bez Paula i Griffina Rivers nema kroz koga igrati u napadu, a nije da im i obrana Memphisa puno dopušta, a zadnji čavao u lijes Clippersa zabija ni manje ni više nego Tony Allen, prvo pass-fakeom u stilu Ronda a onda završavanjem na obruču, zatim zakucavanjem otpatka u tranziciji, ukradenom loptom i na kraju iznuđenim penalima. Publika je nakon ovoga podivljala. Ipak je Grindfather simbol ovog Memphisa i glavni ideolog njihove obrambene politike. Poluvrijeme završava 53:40, a tek u drugom poluvremenu budi se Paul, pogađa šuteve iz pick akcija i djeluje živahnije iako je na njemu redaljka: Conley, Allen i Pondexter su ga pazili. Probudio se i Redick s nekoliko ubačaja ali sve je to premalo da bi se raspoloženi Memphis destabilizirao. Oni i dalje igraju u svom ritmu. Gasol je u transu i dalje. Zabija sve oko obruča, bilo zakucavanjem ili polaganjem, igra pick and pop s Conleyjem ili služi samo kao mantinela da bi napad funkcionirao i tekao. Rivers pokušava sniziti petorku i ubaciti malo šuterskog potencijala s Crawfordom i Hawesom ali onda naravno pati u obrani, Clippersi bivaju nadskakani, a dok visoke Memphisa pokušavaju braniti udvajanjem Lee, Pondexter i Udrih im pogađaju tricei treća četvrtina završava 88:72 za Mede. Nije bilo realna šanse da Clippersi pobjede sinoć. Prvo zato jer im Memphis čisto kao matchup protivnik ne odgovara jer su im u stanju oduzeti sve opcije u napadu a Clippersi njima ne. Drugo, Clippersi nemaju posebno na klupi visoke igrače koji se mogu tući s visokim igračima Memphisa, a Grizzliesi su im sinoć zabili čak 52 poena iz reketa.. Treće, Rivers nije imao go-to guya koji bi nešto zabio sinoć. Četvrto, Clippersi su unakazili Miami pick igrom u kojoj je Paul majstor, i u kojoj je on lakoćom rješavao trap obranu Heata pronalaženjem šutera u korneru, a protiv konzervativnije obrane Memphisa čiji visoki igrači ne iskaču u obrani picka, a Paul i Griffin ne gađaju ili ne pogađaju mid range šuteve nisu imali šanse razviti napad. Glatka pobjeda Memphisa, a Clippersi moraju vratiti u život Griffina i učiniti ga prvom opcijom inače će opet letjeti iz prve runde. Oznake: NBA

- 20:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŠUTERI STARI GDJE STE?

Što se dogodilo s endemskom vrstom bekova šutera otkrivamo samo na NBACro. Tko je lijen za otvaranje linka... Tricky question, ili pitanje za milijun kuna u mojoj fikciji popularnom kvizu Tvoje znanje zvuči nenormalno: “Tko je i koje godine bio zadnji bek šuter izabran na draftu kao 1. pick a da se ne zove Allen Iverson?“ Napetost je u zraku, ti sloviš za fana NBA lige čime si se pohvalio u emisiji i ne smije se dogoditi da je najteže biti prorok u svom selu. Meškoljiš se u stolici. Vrtiš filmove i draft runde u glavi. Ne ide. Gledaš u niskog ćelavog i neduhovitog voditelja kako bi nešto iščitao s njegovog lica ali uzalud. Poker face. Godine i godine iskustva loših uloga i loše glume u hrvatskim lošim sitcomima i filmovima učinile su svoje. Kamen stijena. Odustaješ. I uopće ti nije žao što si odustao. Odgovor je David Thompson, a godina je 1975. Od 1975. pa do Iversonove 1996. prošla je 21 godina, a do 2014. i posljednjeg drafta prošlo je još 18 godina. To je ukupno 39 godina (koje možemo zaokružiti na 40 jer ni na draftu 2015. godine neće biti izabran bek šuter kao prvi pick). Trideset i devet godina i samo dva beka šutera kao prvi pickovi. Kada kažemo bek šuter onda mislimo na scorera, shooting guarda, dvojku od 196-198-200 cm, rasnog strijelca, tricaša, frajera kojemu ide zadnja lopta 5 sekundi prije kraja utakmice. Slashera i mid-range bombardera. Onoga kojemu je primarni zadatak na parketu ostvariti cilj ove divne igre – postići koš. Povijest im očito nije bila naklonjena. A nije da nisu dominirali ovom ligom iako o njima sada pričamo kao o dinosaurima. Najveći igrač košarke, jedini koga se smatra većim i od same igre je bio upravo bek šuter – Michael Jordan. Odmah iza njega godinama je u ligi dominirao Kobe Bryant. Na pamet nam pada i Dwyane Wade. Pa onda i hrpa dobrih bekova šutera koji su obilježili period moderne košarke na koju ću se koncentrirati: Reggie Miller, spomenuti Iverson, Ray Allen, Tracy McGrady, Vince Carter, Mitch Richmond, Allan Houston i brojni drugi. Danas ne možemo nabrojiti ovoliko imena. Ako se pomirimo s činjenicom da su Kobe, Wade i Joe Johnson na zalasku, štafetu bi trebao preuzeti James Harden kao najbolja dvojka u ligi. Tko je iza njega? Klay Thompson, Monta Ellis, DeMar DeRozan i? Možda Bradley Beal za nekoliko godina. Kažete Jimmy Butler, Kyle Korver, J.J. Redick, Wesley Matthews? Ja kažem ne. Nijedan se ne uklapa u old school kalup startnih dvojki. Prvih napadačkih opcija i igrača koji su sebi u stanju kreirati šut i tako napraviti distinkciju između običnih smrtnika ili šuterskih specijalista kao Korver i klase sposobne nositi napad kakav je npr. bio T-Mac. NBA liga danas je liga jedinica, playmakera. Pogledajte samo koliko se imena na mjestu razigravača profiliralo zadnjih godina. Prava inflacija. Gotovo da nema momčadi koja nema dominantnog razigravača i njih je danas najlakše pronaći na tržištu (Miami se ne bi složio). Romantici će reći da ni oni više nisu što su bili, i nisu. Danas se od njih više traži scoring igra, a biljke poput Rajona Ronda i Chrisa Paula lagano nestaju. I krila također danas dominiraju. LeBron James, Kevin Durant, Carmelo Anthony, LaMarcus Aldridge, Blake Grffin, Anthony Davis, Kevin Love. Danas svi oni isporučuju 20-25 poena na dnevnoj bazi, a bekovi šuteri čame u korneru na trici čekajući da im se netko smiluje i doda loptu za šut. I ne zovu se više bekovi šuteri, danas su to combo bekovi (Eric Bledsoe) ili 3&D igrači (Wes Matthews). Pa što se dovraga dogodilo s njima preko noći? Prvi pravi problem za bekove šutere počeo je 2001/02 godine kada je vodstvo lige iz ilegale povuklo zonsku obranu i „ozakonilo“ je. Do tada se zonska obrana u ligi nije smjela igrati. Cilj je bio dodatno igru učiniti zanimljivom i smanjiti broj izolacija (čitaj trebalo je smanjiti broj današnjih Oklahoma City Thundera). Cilj zonske obrane je prebaciti težište protivničke napadačke igre na perimetar i zatvoriti prilaze reketu. Bekovi šuteri, majstori izolacija više nisu mogli tako jednostavno pozivati akcije u kojima bi se četvorica suigrača i njihove pratnje premjestile na drugu stranu parketa kako bi se oslobodio prostor za igru 1 na 1. Iako je istovremeno zabranjen i hand-checking što je trebalo olakšati posao bekovima šuterima, kreatorima, a otežati njihovim čuvarima, zbog novih pravila i evolucije igre došlo je do potpuno novih trendova u NBA ligi. San Antonio Spursi su kao i obično bili nositelji tih trendova. Prvo sa svojom box-and-1 obranom (tip zonske obrane u kojemu se na igrača s loptom igra „čovjeka“ a svi ostali u obrani igraju zonu), a zatim zadnjih godina i s pokretnim napadom koji je u potpunosti ukinuo izolacije, najjače oružje svih rasnih bekova šutera. Izolacije i dalje postoje, ako imaš nekoga u momčadi tko ih može igrati, ali dobar dio NBA momčadi, posebno u Zapadnoj konferenciji oslanja se na pokretne napade, na kontrolu lopte i dijeljenje lopte, ponekad dodavanje u besvijest dok se ne pronađe igrač u najboljoj poziciji. Nove obrane i novi košarkaški trendovi tako su dvojkama izbili iz ruku vrlo snažno oružje, ono koje ih je najčešće razlikovalo od ostalih igrača na parketu. Ako već ne igraš izolacije onda ti nešto drugo mora biti osnova napada a to je u današnjoj košarci postao pick and roll ili varijacije pick igre, ili screen igre. Pokušavam zamisliti Jordana i Bryanta u tim ulogama ali mi ne ide. Ali bez problema danas gledam u ligi Hardena i Ellisa kako igraju tu igru. Od bekova šutera danas se traži da budu sekundarni playmakeri, netko tko će zavrtjeti akciju ako ona prva između primarnog razigravača i visokog igrača ne prođe. Zato čak i ona Korverova ili Redickova off-ball igra izumire. Šuteri sve manje šutiraju, a sve više su zaduženi za neke sporedne akcije na parketu. I da se vratim na nekadašnje razlike između beka šutera i ostalih igrača na parketu. Osim izolacija to je bio šut općenito. Šut za tricu ili šut s poludistance. Ne samo da su danas i razigravači sposobni šutirati na visokoj razini, već i visoki igrači. Nemoguće je više pronaći visokog igrača koji se ne izvlači prema perimetru, ili na perimetar (posebno četvorke) na tricu, i od tu završava akcije šutom. Šut više ne razlikuje dvojku od petice. Egzekutorska uloga koja je ranije pripadala uglavnom bekovima šuterima sada je podijeljena ravnopravno. I opet zbog obrambenih trendova i predatorskog ponašanja protivnika koji je u stanju iskoristiti tvoju i najmanju slabost, i na temelju samo jednog igrača koji ne šutira dobro u ekipi izgraditi cijelu obranu i uspješnu taktiku protiv tebe. Pretposljednji uzrok koji je doveo do nestanka bekova šutera scorera je fluidnija podjela po pozicijama. Ranije u NBA prošlosti, odnosno košarkaškoj prošlosti uopće, lakoćom si mogao prema fizikalijama i ponašanju na parketu reći: „Ovo je četvorka, ono je jedinica, ovaj je šuter.“ Da povučem paralelu: to nije samo slučaj s košarkom, ista stvar se događa i u nogometu gdje jedan igrač mora biti eklektik, raznovrsna radilica koja može obavljati različite uloge i igrati više pozicija, a nestalo je (ili polako nestaje) i klasične nogometne podjele prema linijama na 4-4-2, 3-5-2 itd. Ista stvar je i s košarkom. Bek šuter mora biti sposoban igrati jedinicu, dvojku i tricu i imati alate i vještine za to. Visoko krilo mora znati razigravati s lakta i šutirati s poludistance. Centar mora također šutirati iz vani. Niska krila se moraju i u obrani i u napadu spuštati u reket ili post. Umjesto klasične košarkaške podjele po pozicijama na jedan, dva, tri, četiri, pet danas imamo posebne nazive: combo bek (netko sposoban i razigravati i šutirati, ali primarno šutirati), swingman (igrač za pozicije 2-3), point forward (visoki razigravač, četvorka), stretch četvorka (četvorka koja šutira trice), power forward-center (igrač koji može igrati i 4 i 5). Konačno, igranje na koledžu i koledž košarka ne pomažu bekovima šuterima, koji ako kojim slučajem imaju 2 metra visine odmah sele u frontcourt, uz malo sreće na trojku, uz malo manje sreće pod obruč gdje ih se priuči nekim drugim vještinama, ali se često izbrišu i one vještine koje su imali. Nije zgorega za takve igrače naučiti kako npr. braniti nekoga u postu, ali problem nastaje s tranzicijom u NBA ligu kada ih se opet vraća na prirodnu poziciju za koju na koledžu nisu mogli razvijati vještine jer su igrali van pozicije. Pa umjesto da je bek šuter naučio kako se kretati bez lopte ili kako igrati pick and roll igru on je bio zadužen za postavljanje blokova ili neki drugi zadatak koji neće raditi u NBA ligi. I da, napad od 35 sekundi ne pomaže nijednoj poziciji. Igrači stječu iskustvo kroz veći broj posjeda, a ne kroz tapkanje u mjestu barem 15 sekundi. Hajmo iskreno za kraj. Nestali su pravi bekovi šuteri. Nestali su i old school centri. Žalim li i nedostaju li ligi? Svakako da. Hoću li zbog toga očajavati i jecati kroz suze govoreći kako je prije bilo bolje? Dakako da ne. Pa nisu nestali u nekom apokaliptičnom scenariju poput udara asteroida kao naši dinosauri. Svaka epoha nosi svoje trendove i zakonitosti. Ono što je vrijedilo danas, ne vrijedi sutra, u tome je i čar ove igre. A oni koji danas negoduju i nostalgično jecaju ionako će opet za 15 godina s mišlju na današnje vrijeme imati istu mantru – „prije je bilo bolje“. Oznake: NBA

- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.11.2014., četvrtak

NBA CRO PODCAST - PRVI MIKROFONI SE U VODU BACAJU

Prvi dio Drugi dio Treći dio Oznake: NBA

- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.11.2014., srijeda

SKENER: CAVS

Cavaliersi su nova megamomčad u ligi koja logično izaziva jako puno medijske pažnje i njihova dobra ili loša predstava uzburkava javnost, o njima pričate na kavi s prijateljima ili pokušate nešto napisati kao ja, na osnovu onoga što sam do sada vidio. Gledao sam ih ravno 6 puta, od 9 utakmica, a jučer i danas sam pogledao po jednu utakmicu jer sam se pripremao napisati ovaj tekst kao skromni prilog razumijevanja konteksta u kojem se Cavaliersi nalaze i bez previše senzacionalizma za skupljanje lajkova, komentara, tvitova u kojima ću govoriti kako ništa ne valja i krivi su James, Irving, Blatt i Gilbert a bez da sam ponudim neko normalno i razumno rješenje koje je nešto više od obične floskule koje bacamo pred ljude koji čitaju. Ovo je prvi od dva teksta koja će ići na blogu u kojima glumim Supermana, ispravljam krive Drine i spašavam javnost koja ovo čita od kvazi stručnjaka, i domaćih i stranih. Da se razumijemo, i ja sam kvazi stručnjak ali barem se trudim biti objektivan i dati mojim rečenicama smisao u argumentaciji, kao i kod svakog teksta kojeg sam do sada u životu napisao. Pa ako se drugi kvazi stručnjaci prepoznaju u ovome tekstu neka se jave, uvijek sam za debatu. Jebiga, ako te čita puno ljudi i ako već na neki način i sam kreiraš javno mišljenje moraš biti svjestan svojih rečenica i posljedica koje one mogu izazvati, kao i biti spreman prihvatiti kritiku koju ja bez pardona ispaljujem ako vidim da je netko šarlatan. Što se Cavsa tiče krenimo od početka, prvo dvije polu-košarkaške teme koje ne zahtijevaju previše stručnog objašnjavanja stvari. Cleveland je nova momčad, to svi znamo, a novim momčadima treba vremena da se uigraju. Mislim, znate i sami kada igrate basket ili mali nogomet s nekom random ekipom prvi put. Konkretno u slučaju basketa na igralištu odabereš dva tipa za svoju trojku, a nikada ih ranije nisi vidio. Trebat će i tebi vremena pa onda i njima da vidiš kakve su njihove igračke karakteristike: tko može trčati, tko baca cigle, tko je dobar na trici, tko se trudi i skače, gdje mu postaviti blok, traži li „bek“ nakon pick igre screenera ili sam napada obruč itd. To je stvar uigravanja, i ako vam je na putu neka iole ozbiljnija, iskusnija trojka dobit će vas jer se ne razumijete u igri. Puno kompleksnija je stvar s košarkom, zato što je ona kudikamo ozbiljnija igra od običnog basketa, uključuje još 12 dodatnih igrača s kojima se moraš uigravati i opet će te iskusnije ekipe, koje možda nisu kvalitetom na tvojoj razini, ali zato što znaju kako koji pojedinac diše, dobiti. To se događa s Cavsima. Imaju užasno talentirane pojedince na svakoj poziciji, ali ne poznaju se i proces uigravanja će potrajati. Ljetna liga nije ozbiljan poligon za uigravanje, a mjesec dana predsezone je premalo jer intenzitet igre nije dovoljno moćan najčešće da bi te stavio na test (možda tek zadnja četvrtina, zadnjih 5 minuta, ako je rezultat tijesan). Zbog toga prođe neko vrijeme u sezoni kada ekipa koja je nova izgleda kao da je pala s Marsa pa tako izgubi u svojoj dvorani od Denvera od kojeg je bolja i talentiranija X puta. I naravno, kako to obično biva, nerealno pučanstvo će nakon takvog poraza blatiti trenera i igrače (ne znam iz kojeg maloumnog razloga, i valjda to može raditi samo netko tko ne prati NBA duže od 1 g ili prati kroz overe i undere) bez primisli da novoj ekipi da vremena za uigravanje i sprovođenje ideja u djelo. Međutim, nije to jedina krajnost, druga je ona u kojoj će momčad zaredati 5 pobjeda u nizu pa će ih se proglasiti novim contenderom a zaboraviti na sve probleme koje su imali ranije. Cleveland je ovoga ljeta u klub dopremio devet (9!) novih igrača, samo su šestorica ostala od lani. Od toga u klub je došao možda najbolji igrač današnjice James, TOP 10 igrač u ligi Love, i novi je trener kao i njegov stručni štab. Pa ono, da si u Spurse ovoga ljeta doveo samo Jamesa i Lovea, i da je Popovich ostao trener trebali bi ti vremena da svim igračima podijeliš role, minutaže i uigraš ih s ostatkom društva jer eto npr Love i James nisu naučili na obrambene i napadačke spursijanske principe. Mislim, ovo je nova momčad koja mora graditi svoj identitet što je uvjerljivo najteži dio izgradnje contendera. Da je Blatt već bio ovdje i uspostavio recimo Princeton napad kroz koji će igrati a u obrani da igraju žestoki press opet bi trebalo vremena da svi kliknu, a ne da se radi, kao što se i radi, o potpuno novoj momčadi koju doista nema smisla prosuđivati i donositi neke dubokoumne generalne zaključke samo da bi ispao frajer i kasnije mogao reći: „jesam ti rekao“, šta god da se dogodi. A ako se tvoje predviđanje ne ostvari stajat ćeš u kutu i šutjeti kao pizda kao da nikada ništa nisi rekao. Druga polukošarkaška tema na koju bi se želio osvrnuti je odnos trener-igrač, zapravo relacija James-Blatt. NBA košarkaška liga se često naziva ligom igrača, i u njima igrači, posebno oni vrhunski, najelitniji su važniji od trenera. James je važniji Clevelandu od Blatta. I Love je čak važniji od Blatta. U Europi na koju je Blatt naviknuo nije tako. Ricky Hickman ili Andrew Goudelock nisu ni u snu važniji vlasniku Fenera od Obradovića. Krstić, kakva god bio faca i igračina nije važniji od Dude Ivkovića. Sergio Rodriguez je morao prihvatiti činjenicu da ne može započinjati utakmice jer je Pablo Laso tako odlučio. I sve dok treneri imaju rezultate oni su bogovi u Europi. U NBA ligi je drugačije, nositelj vrijednosti franšize su igrači. Oni su ti koji privlače druge igrače u klub, donose profit klubu i zbog specifičnog stila igre rezultati najviše ovise o njima, puno manje o trenerima, i zato su u NBA ligi igrači bogovi. Blatt je pametan trener i sigurno je svjestan toga da ključeve njegovog uspjeha drži James, koji praktički drži cijelu franšizu po sobom. Što je ok, jer im je donio milijune i milijune profita. I onda je razumljivo da će u klub na platni spisak doći njegovi prijatelji poput Mikea Millera, ili Jamesa Jonesa koji nema što tražiti u ligi, i od obojice je bilo boljih igrača na tržištu. Love je također došao jer je James tako htio, zato što mora ispuniti svoju svetu dužnost i osvojiti naslov s Cavsima. Zbog Jamesa i njegovog agenta će i Tristan Thompson kojem je Rich Paul također „skrbnik“ dobiti novi ugovor u Cavsima. To je biznis. A zbog biznisa će Blatt dobiti otkaz ako James pokaže palac dolje. I ne zato jer Blatt nema znanje, čovjek je fantastičan stručnjak, nego zato jer nije na istoj valnoj dužini s Jamesom. I nije to slučaj samo s LeBronom koji je zgodan primjer jer pričamo o Cavsima, tako je više-manje sa svim superstar igračima. Sjećam se prve godine „Velike trojke“ u Miamiju, Spoelstra je imao jako puno sukoba s Jamesom koji nikada iz svlačionice nisu isplivavali kao mega incidenti ali bilo je zategnutih odnosa. Spolestra je imao sreću što je iza sebe ipak imao šmekera poput Pata Rileyja koji je od ranije s Magicom, Kareemom i ostalima imao iskustva i znao je kako veliki ego staviti pod kontrolu. To i Blatt mora skužiti, ali iza sebe nema velike mentore. Pa čak i na klupi pored njega sjede osrednji ili mladi treneri i asistenti poput Drewa i Luea. Čitam i osluškujem što se događa u Cavsima i uhvatio sam tri momenta koji bi mogli biti jako dobar pokazatelj kako Blatt još uvijek nije došao do Jamesa i kako još uvijek nije dohvatio tu psihološku nit. Prvi moment je bio kada je James javno rekao da je u prvih nekoliko utakmica igrao (ne parafraziram doslovno, ali se tako moglo interpretirati) ispod svog nivoa, i to s namjerom jer je tako želio ukazati pojedincima (Irving i Waiters valjda) da se moraju riješiti loših navika. Nikako dobra metoda jer veći broj izgubljenih utakmica ne dovodi nužno do poboljšanih karakteristika i vještina tvojih suigrača. U ovoj situaciji, da je europski igrač ovo rekao u Europi završio bi na treningu s kadetima da ga se ponizi, ili bi odmah dobio otkaz. Blatt ne može, jer ovisi o njemu, natjerati Jamesa da igra maksimalno. Drugo, nakon poraza od Denvera Blatt je na sebe preuzeo svu krivnju izjavivši kako on nije dobro pripremio i vodio utakmicu, valjda želeći zaštititi od kritika momčad, ali je naglasio da ni energija ekipe nije bila prava. To su novinari ponovili Jamesu kasnije i on je izrekao drugačije mišljenje, odnosno da je energija ekipe bila na vrhuncu što se opet da interpretirati kako je trener kriv za poraz. I treći moment sam uhvatio sinoć kada sam pročitao Jamesovu izjavu da on, Love i Irving moraju igrati manje minuta. Pogledajte dobro koliko su minuta igrali do sada u prosjeku i zabilježite sebi na papir, u sljedećem istom broju utakmica njihov broj minuta će se sigurno smanjiti. Razumijem LeBrona koji je potrošen igrač jer otkad je u ligi prosječno igra skoro 40 minuta što je strašna potrošnja za igrača koji ovisi o svom atleticizmu, i logično je da se želi sačuvati. Ali nema potrebe to stavljati u javnost kada se to može dogovoriti s trenerom na sastanku. I čemu traženje zaštite za drugu dvojicu koji su tek na početku svojih NBA karijera? Zar nije trener taj koji bi trebao odlučivati koliko tko će dobiti minuta? Rekao sam, James je u ovoj franšizi GM, trener i igrač, a nije daleko ni od vlasnika. Jasno kao dan, rookie trener još uvijek ne kontrolira svlačionicu, a iste probleme imali bi i iskusniji treneri. Za rezultate neophodna je kemija u svlačionici i međusobno uvažavanje trenera i igrača, Cavsi to još nemaju, a svi putovi prema tom cilju za Blatta vode preko Jamesa. Ne volim pisati i pričati o ovakvim nekošarkaškim temama ali ako želimo napraviti pravi skener Cavsa onda radimo magnetsku rezonancu, a ne samo ultrazvuk želuca, i u krajnjem slučaju mislim da lamentiranje o ovakvim temama ponekad pridonese razumijevanju šire slike. Posvetit ću još par redova napadačkom i obrambenom segmentu igre Cavsa. Napadački Cavsi funkcioniraju sjajno. Blatt je odustao od Princetona kao rigidne filozofije i dao je igračima da više improviziraju. E sad, to nije uvijek idealna filozofija, ali je shvatio da će uigravanje jednog stila oduzeti previše vremena i da je možda najbolje dati igračima loptu u ruke gdje tamo gdje oni najviše vole. To je značilo da će se povećati (i povećao se) broj izolacija za Jamesa, 1 na 5 igre Irvinga i Wiatersa, lopti u low post za Lovea i Jamesa, i jako puno pick and roll akcija Irvinga i Jamesa s Loveom i Varejaoom koji su apsolutno neobranjivi. Ne treba previše pričati, dovoljno je pogledati njihov napadački rejting koji je trenutno drugi u ligi, ispred njih je samo kirurgija Dallas Mavericksa, i Cavsi na 100 posjeda ubacuju ludih 113,3 poena. James je kao što se očekivalo dobio najveći broj posjeda napadačkih i kada je na parketu troši ih 30% i već standardno je brutalno efikasan. Druga opcija je Irving, a Love je po potrošnji lopte sveden na role playera što je nedopustivo jer je čovjek dokazana prva opcija u Minnesotinom sistemu u kojem je sam nosio napad. Tu će Blatt morati malo preraspodjeliti posjede, prvo ih oduzeti Waitersu koji troši više od Lovea, i Kevina izjednačiti s Irvingom da bi se dobio dobar balans i osigurala efikasnost. Što se ostale statistike tiče kontra i tranzicija su im prema očekivanjima jako oružje što nije problem kada imaš tri igrača koji savršeno precizno pokreću tranziciju. Love outlet pasom, Irving driblingom i kontrolom lopte i James trkom. Prosječno zabijaju15,8 poena, a bolji od njih su amo ultrabrze ekipe poput Bostona, Sunsa i Warriorsa. Od ostale statistike po FG% su na prosjeku lige, tricu gađaju 40% (4. u ligi), po TSP-u (dvice, trice i penali) su 6. u ligi, po efektivnom šutu su 11. što je sve vrlo dobro do odlično. S takvim stilom igre nemaju asistencija, tek 194, i po tome su 27. u ligi. Ne smatram to problemom sve dok je napad efikasan, druga je stvar što su nas Spursi sve malo razmazili pa mislimo da svaka momčad mora igrati taj model napada. Ne mora. NBA je uvijek bila i uvijek će biti uglavnom izolacijska košarka oslonjena na individualnu klasu, a te klase Cavsi imaju i više nego dovoljno da njihov napad funkcionira. Za nešto više od izolacija i poseban napadački sustav trebat će vremena. Dakako, najlakše je reći Irving treba igrati više off-ball igre kao Danny Green u Spursima, ali takav stil igre za sobom povlači nužne uvjete: da Irving zna gdje se i kako kretati, da može pogoditi spot up, cacth and shoot i da mu ima tko dodati loptu u pravom trenutku. Ugraditi to sve, i usaditi takav stil igre igraču koji vidi samo loptu u svojim rukama i dribling nemoguće je u prvoj sezoni. Ostali igrači solidno sudjeluju u napadu. Joe Harris se prometnuo kao 3&D opcija, Marion zabije svoje floatere i trice iz kornera kao i Miller, Varejao je sjajan kao asistent ili finišer iz pick and rolla, a Thompson kupi otpatke i zakucava. Petorka kojom je Blatt najviše zadovoljan je Irving-Marion-James-Love-Varejao, dakle startna petorka, a nakon nje najviše vjeruje onoj s Waitersom umjesto Mariona. Ova prva ostvaruje +4 omjer zabijenih i primljenih poena, a druga je na -12. Najefikasnija i četvrta najkorištenija je ona s trojcem Irving-Love-James, i sa Thompsonom i Waitersom. Zanimljivo, ultraniske petorke s Loveom na petici i Jamesom na četvorci Blatt jako malo koristi, ili koristi kada treba stizati rezultat, a te petorke su dodatno problematične jer ne mogu ništa obraniti. Vezano uz to, James očito više nema nikakve namjere igrati četvorku kao nekada u Heatu, do sada je samo 2% minuta odigrao na PF-u, većinu je odradio na šuteru i niskom krilu. Napad funkcionira odlično, ali je potpuno dijametralno suprotna situacija s obranom. Koja praktički ne postoji. Po def rejtingu Cavsi primaju 110,8 poena na 100 posjeda i imaju 5. najgoru obranu lige. I ajde da odmah razjasnimo 3 stvari koje se provlače. Prvo, malo koji trener u ligi sam slaže svoju obranu, za to ima zadužene pomoćnike. U slučaju Cavsa Blatt je taj koji slaže napad, a za obranu je zadužen Tyrone Lue, najskuplje plaćeni asistent u ligi, bivši pomoćnik Doca Riversa. Ništa neobično. Doc je u Bostonu za obrambene asistente imao Thibodeaua, Thibs je u Bullsima imao Rona Adamsa, Phil Jackson je imao Rambisa, spomenuti Adams danas radi s Kerrom itd. Vratit ću se na Luea i Doca kasnije. Drugo, ako prihvatimo činjenicu da su Love, Irving i Waiters u nekakvom kontekstu minus obrambeni igrači trebamo biti oprezni kada Blatta ili Luea koji su s njima tek 2 mjeseca krivimo za to, za njihove obrambene mane i loše defenzivne navike. Treće, Cavsi nisu Miami od prije 3 godine pa da mogu igrati trap ili bilo kakvu vrstu press obrane. Miami je za igranje takve obrane imao svih 5 vrhunskih obrambenih igrača u ono vrijeme: Chalmers-Wade-James-Bosh-Battier (Haslem). Cavsi imaju 2 plus defendera – Jamesa i Varejaoa. Prvog samo kad mu se da igrati obrana, drugog kada je zdrav i ništa ga ne boli. Razlika jel tako? Ako ste slušali podcast u kojem se govori o Cavsima rekao sam da njihovi obrambeni problemi nisu samo stvar uigravanja, već da imaju strukturalni problem. Što je strukturalni problem? U ovoj priči to je problem kojega ne možeš riješiti promjenom jednog igrača drugim jer je ovdje previše minusa. Prvi je taj eto što imaju samo ( i to u posebnim uvjetima) dvojicu plus obrambenih igrača i možda još Mariona koji će odraditi korektan posao ali daleko je više od pravog stopera. Ekipa nema pravog bočnog stopera pa se Marion i James koji više nisu idealni obrambeni igrači moraju nositi s najopasnijim protivničkim swingmanima ili driblerima. Drugo, Love i Varejao boluju od istog problema – manjka atleticizma i zaštite obruča. Ovakve probleme, odnosno nedostatak ljudstva s određenim obrambenim kvalitetama koje ti trebaju ne možeš riješiti uigravanjem i vrijeme neće pomoći. Napredak je moguć, ali ne u tolikoj mjeri koliko je potrebno da se titula osvoji. Barem ne s ovom momčadi. Kevin Love je obrambeni igrač kojega možeš sakriti ako mu netko može čuvati leđa. Varejao nije taj. Brazilac je igrač energije koji reket čuva iznuđivanjem faulova u napadu. Nekompatibilni su jer im obojici više leži čuvanje igrača u low postu. Recimo, protivnici Cavsima zabijaju oko obruča sa 65% uspješnosti po čemu su oni najgora momčad u ligi. Denver, ekipa koja obožava napadati reket im je napravila pravi dar mar oko obruča, iz reketa su im zabili 44 od 106 poena. Kako ovo riješiti? Nabavi si pravog obrambenog centra. Ili, fauliraj puno (Cavaliersi su ekipa s najmanje prekršaja. Ili treće, igraju plitku zonu oko reketa, ali onda budi spreman na rizik da te protivnici izrešetaju tricama s perimetra. Osim obrane reketa, drugi najveći problem momčadi je obrana pick and rolla. Tu je Irving posebno slaba karika, pa i Waiters je kada predvodi drugu postavu i neuigrani su sa svojim visokim igračima. To je nešto za što ima spasa, i period uigravanja bi mogao pomoći. I to je prvi segment na kojem moraju raditi. Ok, obranu reketa nemamo niti je možemo dobiti s ovim rosterom pa ajmo spasiti što se spasiti da, a spasiti i uigrati se može obrana picka. Tu je vrlo važno da se zna kako će ga braniti, i Blatt je najavio da će biti fleksibilan. Pick se brani na 2 načina: Chicago style da visoki igrač stoji u zoni i dočekuje ball handlera, ili Clippers style - bliztanjem, hedgeanjem, iskakanjem visokih igrača u obrani pick and rolla. Budući da je Lue dugo godina bio pomoćnik Riversa obrana picka je pritegnula na ovu drugu varijantu koja je puno kompleksnija. Kada pick branite blitzanjem bolje za vas da imate visokog pokretnog igrača koji iskače na ball handlera a onda se vraća u reket. Problem je što iskakanjem visokog igrača reket ostaje poprilično prazan, a od tri igrača u pozadini zahtijevate previše rotiranja i preuzimanja drugih igrača kako bi zatvorio prilaze obruču. Iskusan protivnik će dobrim protokom lopte u trenu prebaciti loptu na perimetar gdje će jedan igrač biti slobodan u korneru, i ako rotacije obrambenih igrača nisi doveo do savršenstva i automatizma ovu obranu nema smisla igrati. Poznavajući navike i košarkaške defenzivne (ne)kvalitete igrača Cavsa oni nemaju šanse s ovom obranom, jer je upravo rotacija iz reketa prema vani najteža vrsta perimetar obrane za koju moraš biti uigran sa suigračima i spreman se trošiti u svakom napadu. Cavsi to još uvijek ne mogu. Problem je što to Lue forsira kod njih, iako ni Love ni Varejao ni Tristan nisu dovoljno brzi da bi iskakali u picku pa se onda vraćali u reket, niti James više može i želi biti libero i čuvar obruča u pozadini, niti se Irving, Waiters i XY mogu dobro rotirati prema reketu pa prema perimetru u takozvanoj help-recovery obrani. Perimetar obrana im zato i pati, odnosno obrana trice čije područje wingova i centra brane s 36% (8. najgori rezultat), lijevi korner brane s 38% uspjeha (10. najgori rezultat), jedino iz nekog razloga desni korner brane najbolje u ligi. Tu će im trebati balans između Docove i Thibsove obrane. Kada igraš protiv Nowitzkog igraj s blitzanjem da mu onemogućiš šut barem s nižim igračem, a kada protivnik nema visokog igrača opasnog kao šutera s perimetra, a ni opasnog ball handlera s poludistance nakon picka igraju zonu u picku. Ako je nešto pozitivno u njihovoj obrani, i petorci s Marionom kao starterom jest da mogu jako puno preuzimati bez da protivnik kvalitetno koristi missmatcheve. James, Marion, Love, Varejao. James i Marion mogu čuvati 2-3-4 pozicije, Love i Varjeao mogu čuvati PF-ove i C-e i na taj način mogu dobro zaustavljati tu rak ranu obrane picka ali i sprječvati protok napada i lopte protivnika. Da zaključim… Cavsi će vrlo vjerojatno igrati finale konferencije protiv Bullsa, ako svemir bude pošten. Međutim, tu nisu favoriti usprkos individualnoj klasi zato jer Bullsi imaju podjednako dobru obranu i napad. Cavsi to nemaju. A da bi lakše živjeli kroz sezonu morat će raspodijeliti više lopti Loveu u napadu i igrati nešto tradicionalniju obranu oko reketa jer ako moram birati onda radije biram da poginem od šuta nego od laganih poena iz reketa. Oznake: NBA

- 22:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.11.2014., srijeda

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW - CHALLENGERS EAST

BULLS Tri sezone su Bullsi kuburili bez svog najboljeg igrača Rosea, tri sezone su improvizirali pokušavajući manjak kvalitete nadoknaditi borbenošću i ratničkim pristupom iz večeri u večer. Tri sezone su pokušavali vrtjeti napade na različite načine: kroz Carlos Boozera (o jebote), kroz Butlera i Denga, ili kroz Joakima Noaha na visokom postu. Obrana je i bez Rosea bila elitna, ali budući da je u NBA ligi obrana jednako bitna kao i napad Bullsi nikako nisu uspijevali napraviti iskorak u playoffu. PLAYBOOK Kada razmišljam o Bullsima tri mi se stvari same od sebe nameću. Prvo, povratak Rosea i pojačanja koja su potpisala ovoga ljeta učinit će ih puno efikasnijom ekipom nego što su bili zadnje 3 godine, drugo, to će dovesti i do druge posljedice a to je da će obrana ipak oslabiti, i treće, ovo je jako duboka i široka momčad sa dvije ili tri jako dobre opcije na svakoj poziciji. 1) Rose je krucijalni kotačić u ovom mehanizmu Bullsa zato jer je to Derrick Rose. Kada je zdrav mašina za koševe, iznuđivanje penala, i doktor slash and kick igre. Kad je zdrav dakako. Budući da nikada nije u potpunosti zdrav ostanimo u realnim okvirima i ne razmišljajmo o njemu više kao o MVP igraču nego kao o igrači koji ako odigra 50 utakmica dobro je za Bullse. U tih 50 utakmica Rose će ekipi donijeti ono što zadnjih godina nisu imali, a to je bočni kreator. Roseu možeš dati loptu u ruku i on će sam sebi kreirati šut najčešće iz pick and rolla i „kamikaza“ napadanjem obruča, ili će se dignuti s poludistance, ili treća opcija igrat će drive&kick i onda tražiti šutera na perimetru. To Bullsi zadnjih godina nisu imali. Možda donekle u Dengu, pokušali su s Butlerom ali nije išlo, i tu su rolu onda najčešćće igrali gunneri s klupe tipa Nate Robinson ili DJ Augustin. Imati takvog jednog kreatora luksuz je za svaku ekipu jer mu ne moraš namještati poene, on ih sam izmisli. Bullsi su bili aktivni ovo ljeto i odlučili napokon riješiti svoju rak ranu a to je napadački segment igre. Iako su koketirali preko ljeta i s Loveom i s Carmelom na kraju su se morali zadovoljiti ostacima. Prvo su uspjeli doći na draftu do Douga McDermotta, light verzije Kylea Korvera kojem je jasno najbolje oružje šut i koji će igrati off ball igru dok je na parketu, i već je u prvih nekoliko utakmica sezone u limitiranim minutama pokazao da će dobiti Korverove akcije dok je ovaj bio u Bullsima, a to su najčešći dupli screenovi i šutevi s poludistance iz trka ili trice. Nije počeo idealno s tricom 5/16, ali je zato „lethal“ s dvojkama 11/15. Drugo važno ime koje će unaprijediti igru Bullsa je veteran Pau Gasol. Najbolje godine i igre su definitivno iza njega ali Pau još može pomoći kao triple threat opcija s lakta ili napadač iz low posta. Thibodeau ga je već instalirao u startnu petorku, iako utakmice završava Gibson odnosno bolji obrambeni igrač koji će pomoći obrani kada nešto treba obraniti u završnim minutama guste utakmice. Gasol bi s Noahom trebao činiti jedan od boljih centarskih tandema,. Obojica su sposobni zabiti, ali što je također važno, obojica jako lijepo dodaju loptu i traže cutere od čega bi Butler, Rose, Snell i društvo trebali dobro živjeti i zabijati lagane poene. Treće ime je još jedan Španjolac (ili Crnogorac, ne zna ni on) Mirotić, bivši as Reala koji će imati jednostavan zadatak a to je gađati trice kao stretch četvorka. Takvog igrača Bullsi nisu imali valjda još od Kukoča, četovorku koja gađa trice, a potreban im je da otvori prostor svojim tricama za ulaze Rosea ili operiranje Gasola ili Gibsona u low postu. Konačno, četvrto ime je Aaron Brooks, klasični combo bek, igrač s klupe koji će igrati ono što su igrali Robinson i Augustin prijašnjih godina, a to je 1 na 5.Jako dobro je otvorio sezonu, i očito da Bullsi ne mogu pogriješiti s tim gunnerima. Budući da je Rose već propustio 4 od 8 utakmica, Brooks za 20 minuta prosječno koliko je na parketu ubacuje 12,6 poena, 4,4 asista i 57% za tricu. S ovom četvorkom Bullsi gomilu napadačkih opcija, a kada im dodamo starosjedioce poput Dunleavyja, Noaha kao razigravača s high posta, Butlera kao spot up opciju, Gibsona kao smetlara oko obruča i pouzdanog šutera s poludistance Bullsi će definitivno biti bolji nego zadnjih godina. Dokaz za to je i start sezone, usprkos najlakšem rasporedu u prvih osam utakmica napad im ne pati, a rejting im je 6. najbolji u ligi, ubacuju 110 poena na 100 posjeda, i što je još zanimljivo, izvrsni su s trice što prethodnih sezona nije bio slučaj. Zabili su 68 trica (više od njih samo Dallas, Houston i Portland) a ukupno tricu šutiraju 39%. 2) Nitko od ovih igrača koji su došli nije plus obrambeni igrač. Mirotić je do sada igrao u Europi, McDermott na sveučilištu i trebat će im vremena dok pohvataju Thibsove defenzivne sheme i dok ih nauči kako igrati obranu koja traži puno pomaganja, rotiranja i help-recover akcije. Gasol nikada nije bio na glasu vrsnog obrambenog igrača ali ima visinu što je dovoljno da ga Thibodeau sakrije u reketu kojeg neće napuštati. Već u prvim utakmicama jasna je podjela uloga u kojima Noah čuva četvorke i za njima leti po perimetru, a Gasol pazi na centre koji se manje kreću što mu savršeno odgovara. Brooks je prenizak i preslab da ikoga može čuvati, ali playmakeri najčešće nisu problem za sakriti ih u defanzivi ako iza sebe imaju dobro obrambeno zaleđe a to Bullsi imaju. Ako Bullsi žele poboljšati napad ovu četvorku će usprkos njihovim obrambenim manama ipak morati koristiti, a svaka minuta za njih je i lagano nazadovanje u obrani. Potvrdu za to imamo na početku sezone. Možda je uzorak od osam utakmica nedovoljan za donositi ikakve ozbiljnije zaključke ali ipak je indikativno da su Bullsi nakon osam utakmica tek 12. po defenzivnom rejtingu i primaju 104,6 poena na 100 posjeda. Dopustili su sebi npr da im Minnesota ubaci 105, Philadelphia 115, Boston 106. Svakako da im treba dati vremena da se uigraju i poslože, ali čisto logički gledano: više minuta za igrače koji nisu vični obrani jednostavno znači da će ti obrana pasti, najčešće proporcionalno napadačkom rastu. Nije to smak svijeta, dapače, to je ono što Bullsima i treba, balans obrane i napada jer to ranijih godina nisu imali, i kao takvi će biti puno opasniji, premda će i dalje zadržati svoj obrambeni ratnički mentalitet. 3) Ovakvu širinu rostera Bullsi nisu imali do vremena kada su im na klupi bili CJ Watson, Korver, Gibson, Ašik. Thibodeau sada ima ravno 12 igrača ne koje može računati, i ima različite igrače: kretore – Rosea i Brooksa, obrambene specijaliste – Butler, Noah, Gibson, Snell, visoke igrače koji znaju dodati - Gasol, Noah, šutere – McDermott, Dunleavy, Hinrich, stretch opciju – Mirotić, šljakere pod obručem – Gibson, Noah, low post opcije – Gasol i Gibson itd. Thibodeau sada mora samo posložiti rotaciju, podijeliti minute i role. Od postava koje su do sada dobile ozbiljnije minute najbolja je bila ona udarna: Rose-Butler-Dunleavy-Noah-Gasol, i njihov plus/minus je +34. PLUS 1) Balans obrana-napad 2) Širina rostera 3) Fajterski mentalitet i identitet MINUS 1) Zdravlje – Noah, Rose, Butler, Gasol, svi imaju probleme s nekim dijelovima tijela i ozljedama MAN IN THE MIDDLE Derrick Rose X-MEN Joakim Noah PROGNOZA Cleveland ima puno više individualnog talenta na rosteru, ali Bullsi mi se više sviđaju jer mogu podjednako dobro igrati u obra pravca, imaju veću širinu i uigraniji su, i zato su po meni favoriti za osvajanje Istočne konferencije i igranje u finalu playoffa. Oznake: NBA

- 20:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.11.2014., petak

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW - PLAYOFF TEAMS (WEST)

ROCKETS Momčad iz Houstona odličan je primjer kako se contender ne mora izgraditi kroz draft i kako proces rebuildinga ne mora nužno značiti i godine tavorenja u lutriji. Prije 2 godine su elitnog igrača pokupili Oklahomi, Jamesa Hardena koji je u ekipu donio All-star talent i momčad učinio puno privlačnijom slobodnim igračima. Oko Hardena su izgradili ekipu za playoff a za korak više trebao je poslužiti Dwight Howard koji se nakon loše epizode u Lakersima odlučio za Houston. S Howardom i Hardenom kao elitnim napadačkim opcijama i Howardom koji može zaključati reket preostalo je samo posložiti opcije oko njih. S Parsonsom, Beverleyjem, Ašikom i Linom to je pristojno izgledalo iako je bilo i problema: Howardova forma, timska kemija se pokvarila Ašikovim zahtjevima za tradeom, i trener McHale se nije pokazao baš najidealnijom opcijom na klupi. U playoffu su se namjerili na Blazerse koji im stilom igre nisu odgovarali, a matchup prednosti i missmatch koji imaš (ako imaš) u playoffu su više od pola pobjede. Tako su Blazersi na kreativce Rocketsa Parsonsa i Hardena mogli baciti svoja dva terijera Matthewsa i Batuma, a i Aldridge je napravio velike probleme uništivši ih u prve dvije utakmice, pa je McHale Jonesa morao preseliti na klupu i uvesti Ašika. Nije pomoglo, Blazersi su prošli dalje Lillardovim game winnerom u šestoj. PLAYBOOK Ljeto je bilo sve samo ne uspješno za ultimativnog pobjednika u prethodne dvije ljetne pauze - Daryla Moreyja. GM Rocketsa jurio je velika imena poput Carmela i Bosha da bi na kraju ostao bez obojice. I ne samo to. Da bi došao do spomenutog dvojca trebao je napraviti prostora na rosteru i u računovodstvu pa se riješio velikih ugovora Ašika i Lina, ali je i ostao bez minimalca Chandler Parsonsa koji je bio restricted free agent i kojeg je potpisao Dallas nakon što se Morey odlučio da neće mečirati ponudu. Stvar je pokušao popraviti potpisom Arize što je u knačnici jako dobar posao posebno s obzirom da će Trevor imati samo 8 milja godišnje, i dovođenjem Papanikolaoua iz Europe, Dorseyja kao zamjene za Ašika, veterana Jasona Terryja i rookieja krilnog centra/centra Tarika Blacka. Nije impresivno zar ne? Prošle sezone Rocketsi su imali 4. najbolji napad u ligi (111 poena na 100 posjeda) i 13. obranu lige, a ono što je znakovito je da su igrali i 5. najbržim tempom u ligi. Napad bi i dalje trebao ostati isti: Harden kao glavni kreator i vođa navale, Howard kao pouzdana druga opcija, jako puno trke kao i ranije bez obzira što igraju s dominantnim centrom, i puno šutiranja trica i tranzicije. Dakle, nekakav run&gun model i dalje ostaje osnova napada. Problem s tom filozofijom što ona ne jamči uspjeh u playoffu. AKo prošle sezone u playoffu s tom filozofijom nisu mogli parirati Portlandu, kako onda misle Warriorsima, Spursima ili Oklahomi? I tu mi je McHale problematičan. Već nekoliko sezona se nije odmaknuo od run&guna, življenja od Hardenovih slobodnih bacanja i nade da se od šuta može živjeti. Iskorak bi ova ekipa trebala napraviti u obrani. Iako su na početku ove sezone imali jako lagan raspored obrana ne pati. Howard je u formi, izgleda bolje nego u zadnje 3 godine na oba kraja parketa i on će iz večeri u večer držati reket zatvorenim. I dalje se radi o fenomenalnom centru koji je majstor u obrani pick and rolla, strašan bloker i skakač. Novost je da će za razliku od lani umjesto obrambeno neuvjerljivog Parsonsa ovaj put kao bočng stopera, imati Arizu koji je i dalje elitna opcija kada nekoga treba udaviti na perimetru i tu će Rocketsi svakako napraviti iskorak i gotovo sigurno biti TOP 10 obrana lige. Beverley ostaje press opcija koja protivničkom playu otežava posao u kreaciji napada, prenošenju lopte i trošenju vremena, a ono što me pozitivno iznenadilo u prvim utakmicama je obrana Hardena. I dalje je ponekad dekoncentriran i lijen i često momčad zbog njega mora preuzimati sve na perimetru ali većinu utakmice potroši u obrambenom stavu, isprati svog igrača 1 na 1 i trči natrag kada treba spriječiti tranziciju. Iako što se mene tiče on svoju obranu može igrati kao i do sada relativno loše. Igrač koji zabija 26 poena prosječno i namjesti još 15-20 poena što je 40-45 poena po utakmici samo njegovih, a to je više od trećine koševa, obranu ni ne treba igrati. To je one man offense kojega u obrani ne treba trošiti. Harden i Howard ostaju fokalne točke napada Rocketsa. Iako je Harden nominalno šuter i pored njegovog imena piše SG, a Beverley je play i pored njega piše PG zapravo su uloge obrnute. Harden je prvi razigravač i strijelac ove momčadi. Beverley još iz vremena dok je igrao u Europi pokazivao je jako fine slasherske sposobnosti ali problem je što pri penetraciji u reket gleda samo obruč i od njega ćete teško dobiti povratnu loptu na perimetar koju od Hardena npr traži McHale. Primjera radi, lani je Beverley imao samo 20 asistencija više od Howarda, iako je Dwight odigrao 15 utakmica više. Harden sve napade kreira iz pick and rolla s Howardom ili iz izolacije kada napada obruč, pogađa ili iznuđuje osobne pogreške, ili u konačnici u 2 na 2 igri baca loptu Howardu na alley-oop, ili mu namješta zicer kao rolleru. Dok Harden i Howard igraju 2 na 2 ostali čekaju razvoj akcije. Ariza je uvijek u korneru, to McaHale nije želio mijenjati i preuzeo je recept Wizardsa od prošle sezone kada je Ariza zbog suradnje s Wallom i pogađanju trica iz kornera zaslužio novi ugovor. Beverley čeka u drugom korneru, a Jones ili netko treći na trici na wingu ili na visokom postu i dugoj dvojci. Ovo je osnovni, ili zapravo jedini napad Rocketsa - daj loptu Hardenu koji kreira iz izolacije ili picka s Dwightom nakon čega on finišira, namješta zicere Dwightu ili traži nekoga na perimetru. Ostalo ovisi o igračima. Beverley može ne šutirati tu tricu na perimetru kada mu je Harden namjesti nego tražiti extra pass ili napasti obruč, Papanikolaou najčešće radi pump fake i namješta zicere Jonesu li Howardu oko obruča. Ovaj napad zasad djeluje fenomenalno, Rocketsi nakon 5 utakmica imaju 4. napad lige ali pitanje je vremena kada će se druge momčadi u ligi naviknuti na njihove tendencije. Nije da ni lani nije napad izgledao ovako ali su ipak imali dodatnu triple threat opasnost u Parsonsu koji je sam sebi mogao kreirati šut i voditi drugu postavu na parketu. Ariza će poboljšati obranu i donijet će elitne postotke s trice ali neće moći nadoknaditi all-round učinak Parsonsa što znači da je ove sezone teret kreacije i napada općenito puno veći na leđima Jamesa Hardena, a napad je još predvidljiviji i manje opasan. Odlazak Parsonsa kao treće napadačke opcije značit će više lopti za Howarda. Već u prvim utakmicama je očito kako McHale itekako gura loptu u post Howardu, posebno protiv ekipa koje nemaju dominantnog centra ili duboku rotaciju pod obručem. Godine rada s Hakeemom nisu baš urodile plodom, Howard je i dalje ostao poprilično sirov kao finišer oko obruča ali i dalje je efikasna opcija. Da su James i Dwight totalni šerifi u ovoj ekipi i alfa i omega pokazuje nam njihova potrošnja. Harden za sada troši 32% napada Raketa kada je na parketu, a Howard 27% što su potrošnja prve i druge napadačke opcije. Nakon njih tek slijedi Terrence Jones s 22% i Ariza sa 17, potrošnjama klasičnih role playera. Nakon 5 utakmica uvjerljivo vode u broju ispaljenih ali i pogođenih trica, malo su smanjili tempo i trku zbog forsiranja Howarda u low postu ali jasno je kako se njihov stil igre neće značajnije mijenjati. Što se tiče ostatka momčadi tu Houston ima problem jer nemaju klupu. Umjesto ozlijeđenog Jonesa starter je Motiejunas, koji je u NBA ligi valjda samo zbog visine. Visokog rookieja Blacka sam spomenuo, tu je još Dorsey koji će uskakati umjesto Howarda na 10 minuta. Canaan je drugi play nakon Beverleyja, veteran Terry će gađati trice kada bude zdrav, a pozitivno me iznenadio Kostas Papanikolaou koji odrađuje odličan all-round posao. Igra 24 minute prosječno, McHale ga koristi i kao četvorku u niskim postavama i on je zapravo u tim postavama drugi play. Zabija 5 poena, uz 4 skoka i 3,5 asistencije. Ovaj problem nedostatka igrača s klupe u NBA maratonu kad-tad dođe do izražaja, a kod Rocketsa bi se najviše mogao osjetiti potencijalnim izostankom Howarda koji je po meni najvažniji igrač ovog rostera, važniji i od Hardena, da. Howard, teško, ali ipak može skupiti 25 poena i bez Hardena, i i dalje će držati obranu na okupu, a Harden će zabiti 30 i bez Howarda ali obranu neće moći držati sam, a ukloni Howarda iz obrambene jednadžbe i ubaci Blacka ili Dorseyja i imaš apokalipsu za Rocketse. PLUS 1) Star power - Harden + Howard 2) Napad 3) Balans obrana-napad MINUS 1) Trener - ne vjerujem McHaleu koji godinama stoji u mjestu i ništa ne mijenja 2) Dubina rostera MAN IN THE MIDDLE Dwight Howard X-MEN Terrence Jones - nisam ga puno puta spomenuo ali ako on uspije podignuti svoju potrošnju na razinu treće napadačke opcije i pri tome ostane produktivan Rocketsi će dobiti krucijalnog trećeg igrača koji može nositi napad. Jedini je praktički u ovoj momčadi koji smije šutirati miod-range, dobar je oko obruča, a može i tricu pogoditi. Rocketsi dosta ovise o njegovom napretku. PROGNOZA Imali su jako lagan raspored na početku sezone ali važno je za njih da nisu napravili grešku u koracima i da su je otvorili s 5:0, i to je znak da su na dobrom tragu. Ipak, u budućnosti će itekako puno ovisiti o zdravstvenom stanju svakog svog pojedinca iz startne petorke jer jednostavno adekvatnu zamjenu za njih na klupi nemaju. Svejedno, sad kada je Oklahoma u banani zbog ozljeda bilo bi pravo čudo da Rocketsi ne uđu u njega. GRIZZLIES Memphis je pred početak prošle sezone promijenio trenera. Umjesto Hollinsa došao je Joerger i to nakon povijesnog uspjeha franšize i ulaska u finale Zapadne konferencije. I ništa se drastično nije promijenio kod njih. Grit and grind filozofija igre koja je bila prisutna kod Hollinsa ostala je i kod Joergera, mladog analitičara koji je između ostalog bio i jedan od najzaslužnijih za stvaranje spomenute doktrine njihove igre jer je upravo on bio glavni Hollinsov pomoćnik za obranu. Ekipu nisu pun mijenjai osim što su napokon dodali dva šutera: Leeja i Mikea Millera, što su bili dobri potezi ali opet nedovoljno dobri da sakriju probleme s kojima se Memphis susreo na startu sezone kada su na 20 utakmica ostali bez Marca Gasola, glavnog igrača bez kojeg sistem u oba pravca ne može funkcionirati, Tonyja Allena glavnog ideologa ili zaštitni znak ovog Memphisa i ključnog perimetar defenzivca, i Quincyja Pondextera, dodatnog šutera i 3&D opciju. Zbog toga im je playoff visio sve do zadnjeg tjedna regularne sezone kada su Sunsi napokon pali a Grizliji ušli u PO kao sedmi. Namučili su Thunder, čak i vodili 3:2, ali onda su ipak pokleknuli. PLAYBOOK Petorka Grizlija na početku sezone izgleda ovako: Conley-Lee-Allen-Randolph-Gasol U odnosu na zadnje dvije sezone najvažnija je promjena da u petorci više nema Tayshauna Princea, Kendricka Perkinsa Memphisa. Joerger mu je u 4 utakmice koliko je igrao poklonio samo 96 minuta, što je opet više od recimo 86 minuta Vincea Cartera i njegovih 6 utakmica. Što će ti Prince? Prošla su vremena kada je bio jedan od najelitnijih perimetar defanzivaca i sada je čovjek koji je lani šutirao 30% za tricu! Ne razumijem tu potrebu za forsiranjem veterana koji ničemu ne služe i ništa na parket ne donose. Ako već moraš rotirati nekoga tu, rotiraj Cartera koji nije štetan defenzivac usprkos godinama i još uvijek je itekako koristan napadački jer može sebi kreirati šut, pogađati trice i kreirati drugima. Prince ne može ništa od toga. Ili, daj minute mladom Jordanu Adamsu, šuteru i rookieju koji ti je budućnost. Sve da su Adams i Carter u obrani minus zar je to toliko važno u totalno obrambeno nastrojenoj momčadi? Jebote, tebi trebaju frajeri koji će zabit nešto u napadu jer si u tom pravcu ispodprosječan, a ne još jedan balvan koji se više ne može kretati niti šutirati. I sada kada pogledam koje je petorke Joerger u prvih 7 utakmica najviše koristio opet dobijem kao drugu s najviše minuta onu koja uključuje Princea na boku i to u paru s Tonyjem Allenom. Pitanje za milijun eura: kako ćeš postići koš s tim dvojcem na boku? Evo, kako misliš da ćeš osloboditi prostor u sredini za Randolpha i Gasola kada ih se bez problema može udvajati bez straha da će to netko s perimetra kazniti? Momčad koja zna odigrati barem malo zone, kao što im je Oklahoma odigrala u drugom poluvremenu prije 2-3 dana, neku 2-1-2 ludu zonu, će im napraviti gomilu problema. Ova startna petorka je defanzivno možda i najbolja petorka u ligi. Nijednog igrača ne moraš skrivati: Conley je sjajan u 1 na 1 obrani, Lee bez problema drži bekove, Allena možeš baciti i na Duranta, Gasol je i dalje jedan od najboljih obrambenih centara, a Z-Bo je i dalje tough guy koji će fajtom, visinom i masom smetati u reketu i kupiti skokove. Napadački su mi problematični jer nemaju pravog šutera za tri, i tu ne bi bilo zgorega ubaciti 3&D opciju Pondextera umjesto Allena. Quincy nije toliko uvjerljiv kao Tony u obrani ali nije ni kanta, dapače, bez problema se može nositi s najopasnijim swingmanima protivnika, i dakako, donosi tricu. Courtney Lee je solidan šuter ali u ovoj momčadi je više programiran da trči kroz blokove u off-ball igri i gađa dvojke. Conley je sjajna atleta, pouzdan strijelac ali nije netko koga se treba bojati jer nije pravi scorer na playu, više je razigravač. Njegov je problem što se njegova brzina i atleticizam ne mogu u ovom Memphisu dovoljno iskoristiti jer Marc i Randolph oduzimaju prostor u sredini. Spomenuti dvojac je uigrana kombinacija, u svojim high-low akcijama, u kojima Marc uvijek operira na laktu, a Randolph na bloku. S njima dvojicom imaju dovoljno opcija u napadu, posebno s Marcom koji šutira duge dvojke ili traži cutere prema obruču, ali isto tako, smetaju slasherima, reket je začepljen i zbog njih dvocjie ekipa ne može igrati brže, dignuti tempo i tražiti laganije poene. Opcija na klupi imaju, više nego prije. Conleyja mijenjaju pouzdani Udrih i Calathes iako ne bi bilo ugodno da se Conley ozlijedi ozbiljnije ali dok su u limitiranim rolama, korisni su. Bekovske pozicije sam spomenuo, a od visokih su tu još Leuer kao jedina stretch opcija, pouzdani Koufos i razbijač Stokes. Dobro su otvorili sezonu iako su imali i vrlo lagan raspored s 5 potencijalnih lutrijskih ekipa. Obrana funkcionira, trenutno je druga po def rejtingu, ali napad je opet ispodprosječan i biti će takav jer ova momčad nije napravljena da zabija, nego da brani. Opet će ih svi htjeti izbjeći u playoffu ali ne dajem im previše šanse protiv Warriorsa ili Spursa. PLUS 1) Obrana 2) Iskustvo MINUS 1) Šuteri stari gdje ste? 2) Pravi scorer kojemu možeš baciti loptu kada sve stane MAN IN THE MIDDLE Marc Gasol X-MEN Tony Allen PROGNOZA Zadržat će elitnu obranu, previše je ovdje kvalitetnih obrambenih pojedinaca da ne budu u TOP 3, ali s napadom će se mučiti, osim ako Joerger ne da prilike više tandemima Carter/Lee na boku, Carter/Pondexter ili Pondexter/Lee, i stretch postavama s Leuerom, ali tada je za očekivati i da obrana padne. MAVERICKS Mark Cuban ni ne pomišlja na rebulding. A zašto i bi? Dirk Nowitzki je još uvijek netko ko koga možeš graditi fantastičan napad bilo da ga koristiš kao prvu ili drugu opciju i bila bi prava šteta da se s takvim igračem krene u lutriju i potrati ovih još 2-3 godine što ima u tanku. Lani su na brzinu složili jedan polovni roster kojeg je majstor Carlisle opet dobro uštimao i posložio. Dovoljno dobro da u prvoj rundi playoffa bace rukavicu izazova Spursima i odvuku ih u blato sedme utakmice. Spursi su na kraju ipak prošli, ali će Mavsi ostati upamćeni kao ekipa koja je zadala najviše glavobolja Popovichu. Ako su lani bezveze nabacali igrače na roster jer su izgubili bitku za Dwighta Howarda kojeg su čekali do zadnjeg trenutka što tek da očekujemo ove godine kada su ciljano doveli većinu imena koji su baš po Carlisleovom ukusu? Spektakl svakako, kao i maestralno posložen napad koji je već u prvih nekoliko utakmica nove sezone pokazao da će biti elitan. PLAYBOOK S razlogom smo ipak bili malo skeptični oko lanjskog rostera koji je imao dva beka koji ne mogu stolice čuvati na perimetru (Calderon, Ellis), ostarjelog Mariona na trojci, Dirka kojemu je biološki sat otkucavao i klinički mrtvo tijelo Sammyja Dalemberta. Ni klupa nas nije impresionirala: stari Carter, limitirani Blair, vječno ozlijeđeni Wright, bez pozicije Crowder, i ostala bagra. Ali onda se pojavio Rick i svakog igrača stavio u pravu ulogu. Prvo je spasio život Monti Ellisu davši mu sve ovlasti u smislu kontrole lopte i napadanja obruča. On je u napadu našao pravog partnera u Dirku s kojim je igrao pick and pop ili sam penetrirao u reket i upravo je ovaj dvojac bio jedan od ubojitijih tandema lani. Calderonu je Carlisle namijenio ulogu šutera, Marionu cutera prema obruču s onim njegovim floaterom i korner tricaša, Dirk je visio na laktovima reketa s onim svojim specijalnim šutevima i bio jedan od najefikasnijih scorera u ligi, Carter se potvrdio kao pouzdan šesti igrač, i od ostalih igrača je izvukao maksimum. Imali su 3. najbolji napad u ligi, ali i tek 22. obranu koju Marion, Dalembertovih 15 min i energija Blaira i Wrighta nisu mogli popraviti. Stil igre, posebno ovaj napadački neće se mijenjati ove godine, ali kao što sam rekao, Carlisle ovaj put ima oružja u svojim rukama kao prosječni Teksašanin.. Osnova igre i dalje će ostati pick and roll, prvenstveno onaj Monte i Dirka kojeg je jako teško braniti iz nekoliko razloga. Prvo, Monta je jedan od najbržih igrača u ligi kojega nekad njegova brzina iznenadi pa izgubi loptu ili se nekontrolirano zabije u tablu i promaši zicer. Zbog brizne je u stanju ostaviti svog čuvara u prvom koraku bez problema i napasti obruč, odlično kontrolira loptu i ima solidan šut s poludistance zbog kojeg je došao na zao glas ali Carlisle ga je dobro limitirao. Ako mu tu pridodate Dirka kao pop opciju imate problem kako to braniti jer protivnički obrambeni bek teško može pratiti Montu, a ako preuzimaš Dirk koristi missmatch protiv nižeg beka. A kada Monta penetrira u reket bira hoće li završavati oko obruča ili tražiti nekoga u korneru ili na trici gdje uglavnom vrebaju snajperi Dallasa. Ta slash and kick igra Ellisa koji je zapravo primarni razigravač na rosteru i njegova 2 na 2 igra s Nowitzkim u kojem je Švabo uglavnom poper je osnovna akcija Mavsa iz koje uglavnom proizlaze sve ostale. Novost je ove sezone što će imati iz igre 2 na 2 Dallas još dvije opcije. Prva je s Parsonsom koji se također dobro snalazi kao pick igrač, nakon čega on može napasti obruč jer je vrlo solidan slasher, a drugo je klasični pick and roll s još jednim novim igračem, Tysonom Chandlerom. Chandler je oduvijek poznat kao obrambena neman, ali je jako podcijenjen kao napadač, posebno kao roller. Pokretljiv je, odličnog odraza, ima visinu i zna kako napasti obruč nakon pick and rolla. Za njega će sigurno biti akcija s Harrisom i Montom kao ball handlerima, visoki pick s Tysonom i onda bacanje alley-oopa što smo prošle godine učestalo mogli vidjeti kako su bekovi Mavsa radili s Wrightom. Carlisle je zadržao klasičnu petorku s dva playa i do sada je u sezoni uz Montu startao Nelson, još jedan veteran kakve Carlisle voli, i on će po meni jako dobro nadomjestiti Calderonov spot-up učinak jer može tricu bez problema gađati s 40% učinka, posebno u ovakvom sistemu gdje će imati gomilu prostora. Tu se ništa ne mijenja, Monta ostaje primarni ball handler, Nelson je novi Calderon - spot up šuter. Dodatak Chandlera Parsonsa je izvrstan što se mene tiče jer se savršeno uklapa u njihov ultra napadački sistem kojim se pokušavaju izdignuti iznad obrambene rupe u kojoj se nalaze godinama već. Parsons je uz Ellisa dodatna triple threat opcija, a takvih igrača nemaš baš previše u ligi. Nemaš baš puno igrača u ligi koji mogu napadati obruč, asistirati i šutirati trice, a kada imaš takva dva na rosteru onda praktički imaš osiguran vrhunski napad. Parsons će biti drugi play i napadački zahvalniji od ipak limitiranog Matrixa jer može bolje šutirati, igrati slashersku igru kao i pick and roll. Obrambeno je ipak nešto lošiji od Mariona (ne trebamo preuveličavati Matrixa koji je već godinama u obrambenom regresu), ali Carlisle i onako sve karte baca u napad. Dirk je siguran na četvorci, i opet će bez dvojbe biti ubojit kao šuter i s trice i s laktova (posebno desnog) što je speciajlizirao, a još jedno pravo pojačanje je Chandler. Startni centar šampionske generacije od prije 4 godine je točno ono što je trebalo Mavsima. I dalje je u stanju odlično patrolirati reketom, osigurati stabilnost u skoku i zaštitu obruča. Njegovo čitanje igre i mobilnost, te visina i ostale fizikalije vrijedit će zlata Mavericksima iako je i on u godinama i treba paziti na njegove minute ali će definitivno biti korisniji igrač od Dalemberta lani, i obrambeno i napadački. Na klupi Carlisle ima svoje specijalce. Pouzdanog Harrisa kao vođu druge postave, JJ Bareu kao gunnera, Crowdera i Aminua za prljave poslove na perimetru, Wrighta i Smitha za iste takve poslove ali u reketu iako je Wright vrlo zahvalan igrač za pick and roll, a tu su još Richard Jefferson, Felton i Charlie Villanueva koji će u rotaciju upadati samo u nužnim situacijama. Ovo je vrlo zajebana momčad na čelu sa zajebanim trenerom koji svakog igrača stavlja u pravu rolu, i ut ome je njihova vrijednost. Dobro su birali igrače jer na svakoj poziciji imaju po dvojicu ili trojicu iskoristivih i svi su nekako combo, raznovrsni su. Ellisa koristiš kao jedinicu ili dvojku, kao i Nelsona ili Harrisa, Parsons je već ove sezone igrao i 3 i 4 kao i Aminu, Dirka u nekim ludim postavama kada radiš kaos protivniku premještaš na peticu. Vrlo zahvalan roster za Carlislea koji se voli igrati s postavama i jako puno rotira. Ne bez razloga. Za to je zaslužan njegov savjetnik, direktno za slaganje postava Roland Beech, utemeljitelj statističke stranice „82 games“ što je znak da su i Mavsi prigrlili analitiku. I vjerovali ili ne, Carlisle je već ove sezone, u četiri utakmice koristio 40 različitih petorki. Tu je dakako i pomno praćenje minutaže pa su samo Ellis i Parsons odigrali više od 30 minuta prosječno što je trend preuzet od Spursa (jer i kod Mavsa se radi o dosta starom rosteru i gomili veterana), a ova dvojica nositelja igre će sigurno i kroz sezonu imati najveću minutažu i njih će se manje štedjeti od ostalih. U kojem smjeru će se kretati ove sezone pokazuje i njihov napadački rejting: u prve četiri utakmice zabijaju 120 jebenih poena na 100 posjeda! Nenormalan učinak, ali je uzorak mali pa će sigurno i pasti, ali napad funkcionira kao sat. Problem je dakako obrana koja dopušta 112 poena na 100 posjeda i to će Carlisle teško popraviti. Obrana ostaje problem jer je ova momčad slagana da lomi napadački, i to je jedan od razloga zašto ih ne vidim kao potencijalne contendere ili izazivače. S tako slabim balansom i ovisnosti o napadu teško ćeš daleko stići. Chandler je jednostavno premalo da bi pokrpao sve rupe iako će se vjerojatno malo i popraviti obrambeno. Problem je definitivno što su ti druga dva najbolja defanzivca zakovana za klupu: Crowder i Aminu, a ni jedan ni drugi nisu elitni stoperi, a kada koristiš Aminua moraš paziti s kojim postavama ga koristiš jer je on praktički igrač manje u napadu, daleko čak i od Marionovog levela. Tu Carlisle mora prelomiti. Hoće li uvrstiti Aminua ili Crowdera u petorku umjesto Nelsona npr i tako dobiti na balansu obrana-napad ili će i dalje jahati strašan napadački potencijal momčadi. A budući da i Crowder i Aminu u petorci znače napadački regres uz upitne obrambene pomake vjerojatno će Carlisle ostati vjeran svojoj napadačkoj filozofiji. PLUS 1) Širina rostera 2) Dirkules 3) Napadački potencijal MINUS 1) Obrana, obrana, obrana 2) Godine MAN IN THE MIDDLE Dirk Nowitzki X-MEN Monta Ellis PROGNOZA Fino su otvorili sezonu s 3:1, i njihov plasman u playoff ne bi smio doći u pitanje, a u doigravanju će puno ovisiti o matchupu. Odgovarali bi im Rocketsi, Portland pa čak i Clippersi, ali bi imali problema s Memphisom, Warriorsima, Spursima, Oklahomom koji imaju oružja za suprotstaviti se i njihovom napadu, ali i iskoristiti njihove ozbiljne obrambene rupe. Oznake: NBA

- 13:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.11.2014., četvrtak

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW - PLAYOFF TEAMS (EAST)

HEAT Najbolja vremena su iza Heata. Šampionsku generaciju su rasturili Spursi debelo naplativši poraz od prije godinu dana. Tijekom prošle sezone sve je nekako vodilo prema tome da je Rileyjev projekt došao do kraja i da velika trojka više neće moći zajedno. Wade se mučio s koljenima i nestala je njegova eksplozivnost, James je bio pouzdan napadač i scorer, one man offense, ali je popustio u obrani, a Bosh je i dalje bio treća banana s potrošenim napadima role playera, žrtvovan na petici i perimetru da bi sistem funkcionirao. Eksperimenti s Beasleyjem i Odenom su propali, Battier i Haslem su doživjeli penzionerski regres i više nisu mogli pomagati, Chalmers se utopio u sivilo, a jedino su nešto i dalje dobivali od Raya Allena i Norrisa Colea. Istokom su svejedno lagano prošli i osvojili konferencijski naslov, ali tako istrošene Spursi su h dočekali na volej i precizno izbrisali s parketa od treće utakmice finala. PLAYBOOK Budući da Riley ne voli razbijati momčad, ne voli klasični rebuilding kroz draft, a ni rookieji mu nisu napeti, odlučio je usprkos LeBronovom odlasku zadržati nekakav kostur momčadi. Wade je prema očekivanjima ostao u klubu, na Bosha su potrošili ogroman novac kojima Rocketsi nisu mogli parirati, veterani poput Andersona i Haslema su također ostali, a novi igrači koji bi trebali donijeti svježine su Deng, McRoberts, Granger i Shawne Williams uz dodatak Napiera. Gledao sam ih prvi put kroz cijelu utakmicu protiv Rocketsa i iako sam očekivao da će Spoelstra malo modificirati obranu i odustati od svoje trap obrane s visokim izlascima centara u obrani pick and rolla to se nije dogodilo. Dakako, protiv Rocketsa su tu ozbiljno nastradali jer ovi imaju majstora pick igre u Hardenu, izvrsnog rollera u Howardu. A kada Bosh izlazi visoko na protivničkog ball handlera u sredini reketa ostaje rupa koju je Howard koristio jer ga je preuzimao niži igrač, a onda kada Harden ne bi dodao Howardu u sredinu tražio bi korner tricaše što su pak Ariza i Beverley koristili nesmetano šutiravši otvorene šuteve jer igrači Heata ne bi stigli rotirati. Ne sviđa mi se ovaj Spoelstrin koncept obrane: heđanja pick and rolla, visokog presinga na perimetru i gomile rotacija u pozadini. Zašto? Pa prvo na ovaj način strašno trošiš Bosha koji mora izlaziti 10 metara od obruča ponekad i onda se vraćati u reket. On je nevjerojatno mobilan ali zbog njegove manje energetske potrošnje bolje ga je ostaviti u zoni dok brani pick pa da preuzima protivničkog hendlera. Jebiga, Bosh ti je sada prva napadačka opcija i mozak svih napadačkih setova bilo kao šuter na trici, kreator za druge s lakta ili napadač iz low posta ili driblinga s post upa. Moraš ga sačuvati jer ni on više nije u cvijetu mladosti, i ako ga potrošiš na startu sezone kasnije mu u rezervoaru neće ostati ništa, a onda si u problemu. Drugi razlog su Justin Hamilton i McRoberts koji će imati dobre minute na četvorci i petici. Ni jedan ni drugi nisu atletske sile kao što je bio James dok je igrao četvorku s Boshem u tandemu. Hamilton je solidan energičar, a McRoberts je lani u Hornetsima igrao potpuno drugačiju obranu od ove, ne bez razloga. Umjesto visokog presinga koji od njega traži Spoelstra, Clifford ga je u Charlotti usidrio u reket i on ga nije napuštao. Ne bez razloga. McBob nema noge da bi igrao takvu obranu, ali ima masu i visinu da smeta u reketu. Treće, Miamijeva obrana će opet imati problema s obranom skoka, sprečavanjem napadačkog skoka. Kada visokog igrača izvlačiš izvan reketa, imaš manjak centimetara oko obruča i to protivnici mogu koristiti. Četvrto, Wade kao što sam rekao više nije takva atleta da bi sve stizao zatvoriti, rotirati po perimetru i takva obrana troši i njega, i u konačnici tu više nema Jamesa koji bi u 2 koraka stizao sve pokriti na perimetru (prije 2 godine) i koji je prema potrebi u pozadini bez problema preuzimao više i jače igrače bez da obrana previše pati. Deng će bez problema nadomjestiti 1 na 1 Jamesovu obranu, ali ne može kao ovaj preuzimati više i jače igrače bez da napravi faul oko obruča. Napadački ova momčad zato ne bi trebala imati problema. Idealna petorka je Chalmers-Wade-Deng-McRoberts-Bosh. Chalmers je već u predsezoni ispao iz petorke ne zato jer je Cole bolji igrač već zato što je Chalmers svestraniji girač, boljeg šut a i bolji kreator koji će pomoći drugoj postavi. Bosha sam opisao kako će napadati i jako mi je drago što će napokon dobiti lopte jer se radi o fantastičnom strijelcu i all-round igraču u napadu, triple threat opciji. Dodatni prostor u sredini za napadanje Boshu će otvarati McRoberts koji je u problemu jer nije prošao trening kamp i još nije spreman za najveće napore. On se dokazao prošle godine u tadašnjim Bobcatsima kao odličan dodavač s lakta, i stretch opcija, i pouzdan defanzivac ako ne tražiš previše od njega. Njegova i Boshova suradnja bit će sjajna. Deng i Wade će biti najopasniji kao cuteri u sredinu reketa (već sada igraju dosta give and go akcija s McRobertsom i Boshom), a Wadea se može koristiti i u izolacijama, i u low postu, i kao napadača iz pick and rolla. Još uvijek je dovoljno pouzdan scorer da mu podariš 20-ak posto svojih napada, a Deng će služiti kao sekundarni kreator i slasher koji sebi može kreirati šut. Od ostalih Shawne Williams je kao nekakva stretch četvorka, Justin Hamilton stretch petica, a ne znam što se više od Grangera može izvući (sigurno ništa više od lešinara u korneru) koji je opet ozlijeđen. PLUS 1) Bosh – ako Heat ostane konkurentan za 3. mjesto moguće jedan od MVP kandidata 2) Star power – Bosh i Wade su i dalje klase, i napadačke i obrambene, i dalje imaju dovoljno talenta, čak i bez Jamesa, da izvuku nekoliko pobjeda viška na račun talenta i individualne kvalitete 3) Spoelstra – Filipino je i dalje majstor za od govna napraviti pitu i izvući maksimum iz svih igrača, pa tako i iz Hamiltona koji u Cibone nije igrao. Nadam se samo da će malo modificirati obranu (nakon 4 utakmice tek su 22. po def rejtingu). MINUS 1) Ozljede – Granger, Deng, Wade, Andersen, svi imaju povijest bolesti, a jedna njihova ozbiljnija ozljeda dovodi do drugog problema 2) Dubina – nemaju klupu, i tu će opet biti velike potrošnje Wadea i Bosha da bi igra funkcionirala dok su rezerve na parketu. MAN IN THE MIDDLE Chris Bosh X-MEN Josh McRoberts PROGNOZA Život bez Jamesa koji je nosio godinama ovu momčad neće biti lagan, ali Heat ima dovoljno potencijala da ostane na životu i izbori playoff. WIZARDS Ekipa iz glavnog grada je lani napokon sklepala dobru momčad. I oni su klasičan primjer kako se na Istoku može biti sigurna playoff ekipa. Nakrcaj roster solidnim NBA igračima, od kojih svaki ima neku svoju specijalnost, i po mogućnosti napravi dobar balans između linija, odnosno obrane i napada. Dugo im je i trebalo i traumatične godine su iza njih počevši od Arenasovih pištolja, glupiranja Blatchea i McGeeja, ili natjecanja tko će uzeti gori šut između Nicka Younga i Jordana Crawforda i kasnije Crawforda i Beala. Kad su se većine riješili s rostera doveli su zahvalne NBA igrače poput Gortata, Andrea Millera, Arize, i poklopilo m se zdravstveno stanje mladih igrača koji su donijeli talent i klasu (Wall i Beal) i dakako dodali su veterane bez kojih ne ide – Nene, Gooden, Harrington, Webster. Dokopali su se playoffa i razbucali istrošene Bullse, a onda su uglavnom zbog trenerske nemaštovitosti i krivih odluka ispali od Pacersa u polufinalu konferencije. PLAYBOOK Što se spomenutog balansa obrane i napada tiče on je prošle godine više pritezao na stranu obrane (8. obrana lige), a napad je bio ispodprosječan 17. Nešto slično očekujem i ove godine, obrana s dva prava visoka praktički centra u sredini, Wallom kao press igračem na loptu i odličnim defenderom pick and rolla, te masom tijela koje imaju na raspolaganju s klupe u visokim igračima ne bi trebali imati problema zadržati visoki obrambeni rejting. I Gortat i Nene su vrlo dobri u obrani reketa. Možda nemaju visinu i nisu klasični rim protectori ali odlično se postavljaju i imaju masu i pokretljivost za igrati u zadnjoj liniji. Njihova najveća prednost je što obojica mogu preuzimati suparničke centre, i ne moraju toliko paziti pri povratku u obranu tko ide na koga. Ako je četvorka bliža Gortatu on je preuzima iako je on nominalno centar, ako je petica bliže Neneu on je preuzima, i obrnuto. To pomaže i u napadu jer mogu stvarati missmatcheve protiv nižih protivničkih postava, ali ni u obrani ne moraju paziti na rotacije kada krilni centar radi centru blok da se ovaj izbori za poziciju na niskom bloku već jednostavno preuzimaju igrače. Washington je vrlo solidno odradio ljetni prijelazni rok što se tiče ovih centarskih pozicija, što uopće nije ludo jer im se obrana ionako bazira na obrani reketa i trebaš stalno na parketu imati dvojicu visokih koji će energijom držati reket čistim, ali treba se i pokriti za sve one periode kada Nene neće igrati. Zato su doveli Humphriesa koji masom može parirati svima u reketu, vrlo dobar skakač, i strijelac kratkih dvica, Blair kao energy guy, hustler, i smetlar u napadu, i tu je Seraphin koji je npr protiv Knicksa odlično odigrao u napadu, ima nekoliko vrlo zanimljivih poteza u low postu. Zbog ovakve širine rostera na centarskim pozicijama (a tu je još i Gooden) obrana Čarobnjaka neće patiti, ali zato hoće na perimetru jer su izgubili Arizu kao glavnog i jednog od najboljih bočnih stopera u ligi. Pierce uskače u petorku ali Pierce više ne može letjeti po parketu i čuvati najbolje protivničke swingmane. Napad će se vrtjeti oko Johna Walla, oko njegove pick igre i njegove kreacije. Tu očekujem regres u odnosu na lani jer su opet izgubili Arizu, pouzdanog šutera iz kornera, a ta akcija njega i Walla bila im je jedna od najefikasnijih, i drugo, ostali su bez Beala na neki period, prvog beka šutera. E sad, Temple koji je uskočio umjesto Beala radi vrlo solidan šuterski posao (i obrambeni koji mu je pak primarni) i u 4 utakmice pogodio je 10 od 20 šuteva za tricu, ali ipak tu nedostaje Bealovo kretanje bez lopte i kreacija. Kreaciju će nadoknaditi Pierce, kao sekundarni kreator i njegovo iskustvo će pomoći kada bude trebalo zatvoriti utakmicu. A tu su i mladi igrači poput Portera (vrlo dobar na otvaranju sezone) i Rice koji bi mogli uskočiti i pomoći dok se Beal i Webster ne oporave. Dodatnu napadačku raznovrsnost donose njihovi centri, i to trojica: Nene, Gortat, Gooden. Na Neneovu nekonstantu smo navikli. Čovjek jednu večer izgleda kao najbolji centar u ligi, a već drugu se raspadne zbog neke sitne ozljede. Strašan centar, fizički jak kao bik, a najbolji je kao asistent s lakta i šuter dugih dvica. Gortat postavlja odlične blokove i služi uglavnom kao pick and roll strijelac iz igre 2 na 2 s Wallom, ili kao kreator za sebe iz low posta, a Gooden je član specijalnih postava kada se želi osloboditi prostor Wallu i njegovoj slash&kick igri u reketu koji mu ovaj veteran otvara svojim vrlo solidnim šutom s vrha reketa ili trice. PLUS 1) Centarska linija 2) Obrana MINUS 1) Trener 2) Nedostatak bočnog stopera 3) Bez šutera (do povratka Beala i Webstera) 4) Previše dugih dvica – posebno Walla koji ima i brzinu i ball handling da napada obruč MAN IN THE MIDDLE John Wall X-MEN Paul Pierce PROGNOZA Izgubili su Arizu, doveli centre i Piercea, ali ozlijeđeni su im Beal i Webster. To je otprilike onda slična družina kao lani, i ne očekujem od njih neki veliki skok, ali da će iskoristiti dobar raspored na početku sezone i profilirati se kao sigurna playoff momčad, sigurno da. Za nešto više trebat će im iskorak Walla, zdravlje Beala i Nenea i recimo Otto Porter kao light verzija Arize. RAPTORS Kanađani su se poslužili istim receptom lani kao njihove kolege Wizardsi. Na roster su doveli nekolicinu solidnih NBA igrača koji mogu pomoći, držali su se svoje filozofije igre koja nije uvijek idealna ali je bila dovoljno dobra da isplivaju kao treći na Istoku. Ono što ih čini drugačijim od Wizardsa je da su imali puno bolji omjer napadačkog i obrambenog rejtinga. Zapravo, bili su jedina momčad na Istoku koja je bila u TOP 10 u oba rejtinga, a takve 10/10 ekipe redovito završavaju u playoffu. U playoffu su odmah naletjeli na minu, na Netse koji su ih izbacili u prvoj rundi, ali odlične predstave u regularnoj sezoni, i solidan playoff nastup momčadi koja je sinonim mediokritetstva kao i većina na Istoku, dobar su vjetar u jedra za buduće poduhvate. PLAYBOOK Ujiri je ovoga ljeta nastavio raditi dobar posao. Evo koji su novi igrači na rosteru i njihove osnovne karakteristike. Lou Williams – kada je zdrav jedan od najboljih šestih igrača u ligi, biti že zadužen za ulogu instant strijelca s klupe Lucas Nogueira – brazilski rookie centar kojem su blokade forte Bruno Caboclo – još jedan braziljeros, krilo, atletski nevjerojatno moćan igrač, rookie Greg Steimsma – fizički moćan centar koji će uskakati kada se bude trebalo hrvati s Howardima i Cousinsima i zaraditi penale James Johnson – igrač kakav im je prošle sezone nedostajao posebno u PO da se bori u low postu protiv Joea Johnsona. Fajter, sjajan skakač i energy guy. Nitko od važnijih igrača nije napustio klub a glavna petorka i dalje ostaje ista: Lowry-DeRozan-Ross-Amir Johnson-Valančiunas. Dva su razloga zašto su bili uspješni lani. Lowry i DeRozan su odigrali sezone života na svim razinama. Prvi je bio efikasna druga opcija (imao je potrošnju prve opcije, ali ne i idealnu efikasnost pa ga zato svrstavam u drugu opciju), a pokazao je da zna i dodati loptu, a prvi je bio sjajan floor general, izvstan all-rounder i defanzivac. Kada imaš takva dva igrača, kao prvu i drugu opciju oko njih moraš „samo“ (Blattu to nije samo ove godine u Cavsima) posložiti igrače zadatka, specijalce. I našli su ih. Terrence Ross se pretvorio u vrhunskog spot up šutera na trici i igrača za tranziciju koji može odraditi vrlo dobar posao u obrani. S trojcem Lowry-DeRozan-Ross dobili su jako dugačku i kvalitetnu perimetar obranu kojoj nije puno trebalo pomagati u pozadini zato što je svaki iz večeri u večer bio u stanju ostajati ispred svog čovjeka. Na četvorci su najviše koristili Amira brata jednog od podcjenjenijih igrača u ligi, kvalitetnog krilnog centra koji će doraditi sav posao: skakati u napadu i obrani, paziti na svog igrača, čuvati snažnijeg i višeg igrača kada je s njim na parketu Patterson itd. I dobili su Jon Vala koji još nije elitni rim protector ali ima odlične predispozicije i protivnik više puta razmisli prije nego napadne onakvu gromadu od čovjeka, i zbog te svoje visine i fizikalija općenito sposoban je utjecati na dinamiku igre protivnika. Amir je u napadu korišten kao pick and pop opcija koja otvara prostor DeRozanu za penetraciju i Valančiunasu za njegovu low post igru. Sve u svemu, bila je ovo vrlo izbalansirana momčad i odlično posložena, baš onako školski. Nisu lijepo igrali i ne volim gledati njihove utakmice. I dalje ima tu dosta izolacija za DeRozana i njegovih fadeaway šuteva kao i dugih dvica njega i Lowryja, i dalje previše rudare u sredini Amir i Jon Val i ubacuju krumpire u obruč, i dalje previše ovise o napadanju obruča i tome koliko će puta izaći na crtu slobodnih bacanja (od svih momčadi koje su ove sezone odigrale 4 utakmice najviše su puta izašli na penale 153 puta, više od njih imaju samo Rakete (161) i Lakersi (158)) – lani 6. po prosječnom broju izlazaka na slobodna bacanja. Ali ono, sasvim legitiman izbor koji se ne treba dovoditi u pitanje dok donosi rezultate. Klupu su poboljšali i to dosta i sada Casey ima još više različitih igrača za miksanje. Pouzdanim strijelcima s klupe, razigravaču Vasquezu koji je lani bio šesti igrač u backcourt će pridodati Williamsa, na četvorci je siguran kao stretch opcija Patterson, petica je za Hansbrougha i njegovu ludu energiju, a trica za Jamesa Johnsona. E ako ovo nije tipična radnička, blue collar ekipa onda ja ne znam što je. Što Casey može s postavama? Ovisi što mu treba, ovisi o protivničkom matchupu, ali na sve bi trebali imati odgovor. Vanjska linija je sigurna, a na centru može igrati s Amirom i Pattersonom koji imaju stretch kvalitete da dodatno otvori prostor za ulaze DeRozana i Lowryja, ako je protivnik nizak onda opet Pattersonom otvaraš reket za low post za Valančiunasa, a ako ti treba trka ubacuješ Jamesa Johnsona na 4, uz Amira Johnsona ili Hasnbrougha. A ako želiš više kreacije ubacuješ Lou Willa umjesto Rossa u vanjsku liniju. Vrlo nezgodna momčad koja može vrlo dobro izazvati i Bullse i Cavse u playoffu jer su izuzetno agresivni, čvrsti i rade rudare 48 minuta po utakmici bez prestanka. Napredak Rossa i Valančiunasa mogao bi im dodatno dignuti kvalitetu. PLUS 1) Dubina rostera – na svakoj poziciji imaju po 2-3 kvalitetna rješenja, a to je u ludom NBA tempu često dragocjeno 2) Obrana – jako dobra, nitko od 5 startera nije rupetina u obrani, iako i Caseyju zamjeram kao i Spoelstri to visoko iskakanje Valančiunasa i Johnsona nakon picka MINUS 1)Manjak šutera 24/94 šutiraju tricu u prve 4 utakmice reg sezone. Osim Rossa tu nema pouzdanog šutera za tri. MAN IN THE MIDDLE Kyle Lowry X-MEN Amir Johnson PROGNOZA Stilom igre ne odgovaraju nikome, oni su light verzija Memphisa na Istoku i vjerojatno će završiti kao treći. Najava sezone za ATLANTA HAWKSE napisana je za NBACro. Oznake: NBA

- 18:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.11.2014., ponedjeljak

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW - PLAYOFF BATTLEFIELD (EAST)

Četiri ekipe koje ne vidim kao sigurne u doigravanju. NETS Prošla sezona za Netse bila je sezona otriježnjenja. Dobro, možda ne toliko za Netse koliko za gospodina Prokhorova. Bogati Rus se ponašao kao pijani Rus i odlučio je zapaliti milijune dolara samo kako bi preko noći ostvario veliki rezultat s Netsima. Na njegovu žalost, NBA svijet funkcionira po nekim drugim principima, a contendera nitko nikada nije stvorio preko noći, instant uspjeh ostvario još manje, pa su se ideje o megamomčadi raspale ko bivša Yuga, a Mikhail Grozni je navodno stavio Netse na dražbu shvativši da je NBA svijet ipak puno više kirurgija nego slaganje puzzli. Ljetos su izgubili nekoliko važnih igrača: Piercea, Livingstona i Blatchea, sve dosta važne igrače iz prošle sezone a nadomjestili su ih Jackom, Bogdanovićem Jerome Jordanom i rookiejima. Promijenili su i trenera. Umjesto nadrkanog Kidda novi trener je Hollins. PLAYBOOK Prošle godine igra Netsa dobila je smisao nakon ozljede Brooka Lopeza kada je Kidd snizio petorku i pored Derona Williamsa i Johnsona na perimetar ubacio Shauna Livingstona, Pierca je pozicionirao kao četvorku, a Plumleeja kao centra, preselivši Garnetta na klupu. S ovim je dobio gomilu missmatcheva na parketu. Livingston i Johnson su kreirali napade iz post situacija, Deron je više služio kao šuter, Pierce je bio stretch četvorka koja visoke može napadati driblingom. U obrani su zbog manjka atleticizma i brzine preuzimali sve živo,a Plumlee se istaknuo kao solidan rim protector. Klupa s Teletovićem, Blatcheom, Andersonom, Thorntonom i Kirilenkom bila je solidna i duboka i Netsi su uspjeli čisto na račun iskustva u prvoj rundi apsolvirati Raptorse, ali su u drugoj rundi, usprkos solidnom otporu nakon prve dvije utakmice, izbačeni od Heata. S promjenom trenera i oporavkom (???) Lopeza trebala bi se promijeniti i igra Netsa. Brook je jedan od najboljih, ako ne i najbolji napadač među centrima. Fantastičan iz low posta, može čak i iz „driblinga“ napasti obruč i roka kratke dvojke. E sad, i lani su Livingston i Johnson napadali iz low posta pa se napad u tom smislu neće previše mijenjati iako to više nije missmatch koji možeš eksploatirati. Lopez kada je zdrav u potpunosti, a nažalost nikad nije, bez problema može nositi tvoj napad. Profil je igrača kakav treba Hollinsu i kakvog je on otprilike imao u Memphisu (doduše Lopez nije dobar dodavač i defenzivac kao mlađi Gasol). Obzirom da se Brook opet ozlijedio i propustit će još nekoliko utakmica na njegovu poziciju je već uskočio Plumlee koji je već lani skupio dobre minute i iskustvo, i tu je Garnett koji će na 5 minuta od 20 provedenih na parketu pokazati staro KG lice kao obrambeni playmaker dok će ostatak provesti uglavnom kao promatrač F1 utrka pogledom ispraćajući bolide koji jure pored njega. Četvrti na rosteru od centara je Jerome Jordan, klasični šljaker, igrač za 6 penala. Najvažnija četvorka je svakako Teletović koji s obzirom akko je ušao u sezonu ne bi me iznenadilo da bude u uskom krugu kandidata za Most improved player nagradu. Njegove stretch kvalitete su nužne za Netse jer otvara prostor u postu Brooku i JJ-u, otvara prostor za slash and kick igru Derona i jedini je pravi tricaš na rosteru. Tu je još i Corey Jefferson, rookie igrač. Vanjska linija je lošija nego lani jer više nema pouzdanog Livingstona koji je radio odličan posao u oba pravca i više nema Piercea koji je bio najvažniji igrač Netsa iako je igrao izvan pozicije. Nisko krilo im je jako sumnjivo. Kirilenko je nagrižen ozljedama i više nema ni brzinu ni pokretljivost da se hrva sa Jamesima i Leonardima na ovom svijetu. Johnson je startni small forward ali ni on više nema atleticizam kao ranije dok je igrao za Hawkse da prati najbolje protivničke napadače. Svejedno u njemu imaju sjajnog closera na kraju utakmice, i još uvijek dobrog scorera. Ni šuterska pozcija nije najsretnija. Od Bogdanovića u prvoj godini ne treba previše očekivati, Anderson je sklon ozljedama i nije igrač koji bi radio razliku ili previše pridonosi jer samo stoji u kutu i čeka loptu, i tu je još jedan Rus Karasev koji će teško do minuta. Već je u predsezoni bilo vidljivo da će Hollins dosta forsirati igru s dva playa, Jackom i Deronom. Ovaj prvi je tipični combo koji prvo gleda svoj šut pa tek onda asist, ali ni to nije loše u ovom trenutku kada Deron više ne može dominirati na jedinici. Deron izgleda napaljeno u prvoj sezoni, troši gomilu lopti što je opet bolje od prošlosezonskog beskrvnog izdanja. Netsi će igrati sporo, iz praktičnog razloga – nemaju dovoljno atleta da bi trčali. Osim Plumleeja i rezervnog krila Jeffersona tu nema igrača koji bi dominirao atleticizmom, a i njih dvojica su visoki igrači. Napad će se sigurno vrtjeti za Brooka Lopeza jer je to Hollins naučio od svog trenera Jacka Ramseyja u Portlandu koji je igrao preko Billa Waltona, a tako je igrao i Hollinsov Memphis, kroz Lopeza i Randolpha. Petorka s Jackom i Deronom kao guardovima, Johnsonom na trojci, i Teletovićem na četvorci trebala bi dobiti dosta minuta jer je napadački najmoćnija ali pitanje je kako će moći išta obraniti. A to je bilo vidljivo već u prvoj utakmici sezone kada im je napadački impotentni Boston uvaljao 120 poena. Pravog bočnog stopera osim Kirilenka nemaju, a kao što sam rekao ni on više nije sposoban odrađivati minute na visokom nivou. Deron i Jack su obrambene rupe, Bogdanović izgleda pre sitno na parketu u odnosu na Europu, Teletović i Anderson neće pomoći tako da sve ostaje na Plumleeju što nikada nije dobra stvar. Neće pomoći ni Brook Lopez koji je laka meta u pick and rollu zbog olova i potrganih stopala ali njega još nekako možeš i sakriti, kao što je to Clifford lani napravio s Jeffersonom u Hornetsima, tako da ga parkiraš u reket i ne izvlačiš dalje od linije za slobodna bacanja i riskiraš poludistancu ali imaš kakvu takvu zaštitu reketa u visini i masi, kao i dobro zagrađen skok. Problem će se sigurno javiti kada Lopez uđe u periode ozljeda, a Garnett bude morao igrati back to back utakmice. Tada će opet ostati na Plumleeju, i šljakerima s dna klupe koji će krpati to centarsko mjesto a to je lak plijen za svaki iole dobro posložen napad. PLUS 1) Brook Lopez – ako barem 55 utakmica odigra bit će dobro 2) Plejevi – Derona sam oduvijek cijenio iako nije ni sjena igrača iz Jazza, a Jack je odličan backup guard. Njih dvojica kada budu zajedno na parketu neće ništa moći obraniti ili braniti, ali kao kombinacija bi mogli biti dobri napadački. Jack je bio odličan u Warriorsima kada je ulazi s klupe oslobađajući Curryja play obaveza, a na isti način bi mogao i Deron profitirati – da ga se oslobodi kreiranja napada i stavi u spot up situacije. 3) Joe Johnson – kao closer ilitiga clutcher u završnicama utakmica JJ će izvući sugrno nekoliko pobjeda više MINUS 1) Manjak atleticizma 2) Zdravlje: Lopez, Garnett, Kirilenko, Anderson, Deron 3) Obrana perimetra MAN IN THE MIDDLE Brook Lopez X-MEN Mirza Teletović PROGNOZA Dakako, ovisiti će o Brooku Lopezu, ali to je isto kao da se nadaš da će političari u tvojoj zemlji prestati krasti. Playoff nije nedostižan ali normalna zdravstvena stanja će im se morati poklopiti kod najvažnijih igrača. Osim Netsa za playoff na Istoku borit će se još 3 momčadi: Pacersi Pistonsi Knicksi Kao što možete vidjeti njih neću posebno obrađivati zato što su to moje kolege (i ja) s NBACro odlično napravile i mogu samo ponoviti isto. Oznake: NBA

- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.11.2014., nedjelja

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW – KNICKS

Jako puno se priča o Knicksima u javnosti i njihovom "trokut" napadu. Evo kako ja gledam na tu cijelu priču. Oznake: NBA

- 15:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.