Run&Gun

30.10.2014., četvrtak

Najava sezone za Portland Trail Blazerse Oznake: NBA

- 19:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.10.2014., srijeda

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW – CONTENDERS

Postoje samo dvije ekipe po meni koje ove godine mogu osvojiti naslov, Spursi i Thunder, a ako se pitate što je sa novim instant proizvodom zvanim Cleveland Cavaliers onda znajte da sam mislio i na njih, ali ih ne vidim kao prvake. Ne vjerujem da u prvoj godini mogu osvojiti naslov i ozbiljnije izazvati jednog od ova dva teškaša. Svašta je moguće, pa i to da ni Spursa, ni Thundera ne bude u finalu doigravanja, i vrlo vjerojatno Cavsi budu tamo, ali u idealnim okolnostima momčad iz Ohia nema šanse protiv Teksašana ili pripizdine zvane Oklahoma City. SPURS Kako pamćenje javnosti zna biti kratko Spursi su idealan primjer. Godinama su igrali dekadentnu košarku. Godinama sam zbog njih redovito prespavao NBA doigravanja, barem njihovih utakmica, jer sam umjesto njih palio armenske postmodernističke filmove u želji da se zabavim. Vrhunac njihove košarke bila je krvava obrana i bacanje lopte u post Duncanu ili Robinsonu. Da ne bi bilo zabune, gotovo uvijek su imali iznad prosječno dobar ligaški napad, ali da smo umirali u ljepoti kao što umiremo sada – nismo. Od 2000. godine pa do 2009. Spursi su uvijek bili u TOP 3 momčadi po obrambenom rejtingu (broj primljenih poena na 100 posjeda), a te 2009. bili su 5. po istom rejtingu. Ono što nas zapravo treba impresionirati danas nije samo njihova igra dovedena do estetskog savršenstva nego sposobnost prilagodbe datoj situaciji, košarkaškim trendovima i diktiranje košarkaških trendova (kao što su korner trica, ili oslanjanje na pick and roll akcije). Popovich je tako od napadački konzervativnih Spursa s dva tornja u sredini napada i igri baziranoj na post-upu prešao prvo na Ginobilijevu i Parkerovu sposobnost igranja u izolacijama uz podršku Duncana u low postu, zatim se premjestio na klasično pikenrolanje Parkera i Duncana stvorivši neobranjiv combo koji te mogao rešetati izlaskom iz blokova, šutiranjem visokog sa poludistance, ili završavanjem oko obruča obojice. Zadnji trend koji je Pop pokrenuo bio je nekakav euro-stil igre, sa tisuće dodavanja, ekstra pasova, kretanja lopte i igrača, stacioniranja visokih na laktovima reketa, koji je dezorijentirao NBA momčadi ne-naučene na trendove i tendencije takve košarke, i potpuno opsjednuto navučene na branjenje izolacija i klasičnih napadačkih setova jedne momčadi. S ovim zadnjim stilom završili su Spursi zadnju sezonu u šampionskom stilu poigravši se s Miamijem u finalu. Imali su 6. najefikasniji napad lige, i još bolju obranu, 3.u ligi. Upravo je obrana segment igre gdje Spursi ne dobivaju previše kredita od javnosti kao recimo Bullsi ili Thunder a ne igraju ništa lošiju obranu, a igraju s manje atletskog materijala od ostalih. PLAYBOOK Napad Spursa počinje pick and rollom Parkera i jednog od visokih igrača, ali za to vrijeme ostali ne stoje u mjestu ukopani već i dalje rade, kreću se i otvaraju. Njihov sistem o kojemu toliko pričamo nije ništa drugo nego obična košarka, vrlo pojednostavljena, što uopće nije loše, jer je u njoj cilj jednostavan: dovesti egzekutora u najbolju moguću poziciju za postizanje poena, i u tome su Spursi majstori. Zbog toga su stalno u pokretu, zbog toga postavljaju toliko screenova, i lopta cirkulira u side to side napadu. Otvaranje njihovog napada zadnje sezone bio je preko visokih igrača koji loptu primaju na laktu, obojica visokih izlaze iz reketa i služe kao pokretači akcije. Prvi, u kojega je lopta, traži igrača koji na slaboj strani izlazi iz bloka drugog visokog, ili traži igrača koji cuta prema obruču. Drugi, bez lopte ima zadatak postavljati blokove na slaboj strani da bi napad funkcionirao. Sve ekipe u ligi imaju slične setove, ali nemaju dovoljno dobre pojedinca koji kuže igru i nemaju trenera koji je takve setove doveo do automatizma. Popovich je svoju igru doveo do automatizma i ima ljudstvo visoke košarkaške inteligencije koji napad drže podmazanim. Njima ako prva akcija ne prođe nije nikakav problem vrtjeti i drugu pa i treću ako treba, ostale momčadi u tome jako teško uspijevaju, i ako zapnu već na prvoj prepreci teško je pozivati novu akciju,raditi raspored i završavati akciju, pa lopta završava u rukama igrača koji igra 1 na 1 ili 1 na 5. Kod Spursa toga nema. Akciju uvijek završava onaj tko je u najboljoj poziciji, neovisno koja je sekunda napada. Za igranje ovakvog sistema trebaš imati ljude. Popovich ih ima, sam ih bira, i nikada ne uzima imena već sporedne likove koji se uklapaju u sistem, i gotovo uvijek se radi o visoko karakternim osobama spremnima slušati i učiti. Za mene osobno najznačajnija stvar kod njih je što gotovo uvijek na parketu imaju 5 igrača koji su triple threat opcije, a to nema nitko u ligi. Nitko nema uvijek na parketu petorku koja može dodati, šutnuti ili završiti oko obruča. Veliki trojac Timmy-Tony-Manu je dobio novog člana, Leonarda koji je ovoj momčadi donio potrebni atleticizam u oba smjera, a ostatak družine čine raznovrsni španeri. Duncan je i dalje možda najbolji two way visoki igrač u ligi, Parker efikasni egzekutor i vođa navale, Ginobili lider druge postave i sekundarni playmaker. Green je s euro otpada došao do jednog od najboljih šutera u ligi, a Leonard je već sada vrhunski defanzivac sposoban prelomiti playoff seriju obranom. Ostali su all-rounderi iskoristivi u svim mogućim postavama (Diaw), sekundarni playmaker i šuteri (Belinelli, Mills), specijalisti (Bonner) ili razbijači (Baynes, Ayres). Popovich se s ovim može igrati kako želi i na parket ovisno o situaciji slati ono što mu najviše odgovara, ovisno o protivničkom matchupu. Koliko su raznovrsni i koliko se mogu prilagoditi protivniku u samo 2-3 dana savršeno je pokazala treća utakmica finala playoffa. Kada im je Heat u drugoj oduzeo protok lopte i pick igru Pop je naredio veću inicijativu s loptom u rukama Leonarda i Greena, odnosno preokrenuo je sistem naopako izdavši naredbu „driblaj!“.Uništili su Miami u toj utakmici pokazavši da je nemoguće odgovoriti na njihovu raznovrsnost. Prepoznatljiva obrana Spursa je „box and 1“ ili matchup zona, u kojemu se čovjek na čovjeka igra na igrača s loptom, dok ostali igraju plitku zonu oko reketa parkirajući tako svoja tijela oko njega. Čini se vrlo jednostavnim ali nije jer je potrebno pravodobno rotirati što uvijek otežava igranje obrane. Druga karakteristika je usmjeravanje protivničkih ball handlera upravo na taj neprobojni reket što u začetku akcije možete vidjeti ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=iyCKZkyINiE(Green nudi protivniku ulaz u reket ali ga tamo čekaju dvojica igrača Spursa) Mantra Spusa koja vjerno oslikava njihov napad je „sharing the ball“ i bez da sam ja išta više napisao s tim na umu i ovim videom sve bi trebalo biti jasno jer prevelike filozofije tu nema. PLUS 1. Sistem: jako puno se ova riječ spominje u kontekstu San Antonija, a definira točno preciziran njihov stil igre u obra pravca. Igranje u jasno određenom sustavu olakšava igraču kretanje na parketu jer zna koja je njegova uloga, zna prepoznati situacije i riješiti ih. Međutim, ni ovaj sistem ne bi mogao bez individualne klase igrača Spursa, jer je sistem dobar koliko su dobri igrači koji ga pogone, a isto vrijedi i u obrnutom slučaju. 2. Iskustvo: gotovo svi njihovi igrači su prošli sve, odlično se poznaju, dvije sezone uzastopno su igrali finale NBA lige, nisu mijenjali ekipu. 3. Raznovrsnost: objašnjeno gore 4. Trener: stvarno nema smisla da Popovicha predstavljam MINUS 1. Godine: ovo je svake godine, i već zadnjih 5 godina problem za Spurse iako oni uporno, također, već godinama demantiraju to. Samo je Memphis stariji od njih na Zapadu. Duncan ima 38, Ginobili 37, Parker i Diaw 32, Splitter 30. 2. Nedostatak atleticizma: nekako mi se čini da ovo dolazi do izražaja najviše na početku sezone kada ih već tradicionalno svi otpišemo iako se oni tek tada počinju zagrijavati, tempirajući formu za onda kada svi počnu padati od umora i pokošeni od ozljeda uslijed preforsiranja. Drugi put gdje ovo može doći do izražaja su utakmice playoffa protiv Oklahome protiv koje svi imaju identične probleme. Mislim, ekipa ima obrambene igračine i u reketu, i na bokovima, i 3. obranu lige. Manji broj ukradenih lopti i skokova u napadu ne moraju nužno označavati manjak atleticizma već stil igre baziran na manje kockanja u obrani i povratku u obranu da bi se spriječila protivnička tranzicija umjesto da se love skokovi. 3. Glad: družina koja je dva puta u dvije godine bila u finalima i koja ima tri igrača sa 4-5 šampionskih prstenova na ruci ne može vječno biti motivirana za igranje košarke i ostati gladna rezultata i pobjeda. Motiv da se obrani naslov što nikada u ovih 15 godina nisu uspjeli svakako postoji, ali upravo su osvajanjem ove titule izgubili onaj krvoločni poriv za osvetom zbog poraza od prije 2 sezone protiv Miamija. MAN IN THE MIDDLE Nezgodno je ovako birati zbog njihovog timskog koncepta košarke ali ako se već mora onda je to Tim Duncan. Nije više ubojica od 25 poena iz low posta gdje zadnjih godina zalazi samo ako je nužno ali i dalje postavlja savršene blokove, šutira s poludistance i kao obrambeni playmaker drži reket savršeno čistim i blistavim.Mogao je ovdje biti i Parker, za kojega predviđam da će ove sezone zbog izostanka Millsa dobiti veću minutažu i izdvojiti se iznad ostalih (ako ga ozljede ne spriječe), ali Timmyjevih 15 poena i igra u obrani više vrijede od Parkerovih 20 poena bez obrane. X-MEN Boris Diaw: iako ne izgleda tako, Francuz je kao švicarski nožić. Možeš ga koristiti na tisuće načina. Borisa je na primjer najbolje koristiti kao konzultanta gdje je najbolji cheesburger u gradu, ali iskoristiv je i na obje centarske pozicije,može čuvati elitne protivničke četvorke, fenomenalan je kreator za druge, a zna i zabiti, što ti više treba od sedmog igrača s klupe koji bez problema može biti i starter? PROGNOZA 1.-2. mjesto Zapada THUNDER Za napraviti iskorak u rezultatskom smislu, a u slučaju Oklahome to znači osvojiti naslov podrazumijeva se da ti ključni igrači moraju biti zdravi. Zadnje dvije godine kod Thundera to nije slučaj. Prije dvije godine u prvoj rundi ozlijedio se Westbrook i Memphis je bio zahtjevna prepreka. Ozljeda se protegnula i na prošlu sezonu zbog čega je Russ propustio 36 utakmica, a problemi su se nastavili u playoffu gdje je Ibaka propustio prve dvije utakmice protiv Spursa. Da se niz nastavi pobrinuo se Durant kojegao čekuje oporavak od loma noge barem dva mjeseca. PLAYBOOK Volio bih dai mam nešto posebno napisati ovdje, ali nemam. Vrhunac Brooksove napadačke strategije je dati loptu Durantu i Westbrooku u ruke i čekati da oni nešto naprave. Nešto bolja strategija je njihova igra pick and rolla nakon koje napadaju obruč ili se dižu s poludistance, ali to je sve. Budući da ima takva dva scorera u momčadi i dvije legitimne prve napadačke opcije njihov napadf unkcionira iako ne uživaš u košarci kao kod Spursa. Lani su zbog takve individualne klase imali 7. napad lige, što je super s obzirom na napadačke postavke i užasne postave koje je Brooks slao na parket. Odnos KD-Russ je uzajaman. Jedan bez drugoga ne idu, posebno ne u ovakvom sistemu. Ili idu, ali ne ide momčad. Njih dvojica jedan drugome otvaraju prostor, obrane podjednako moraju biti fokusirane na jednog i drugog što je u stvari i najčešće problem za obrane jer prave i efektivne obrane za obojicu nema pa se napad uvijek nekako kotrlja. Osim izolacijskih akcija, druga važna stavka u njihovom napadu je tranzicija.Westbrook je valjda najbolji egzekutor iz tranzicije u ligi, Ibaka kao visoki je također može istrčavati, a tu je i ostatak bande krakatih mladih atleta koje jednostavno trče i zakucavaju. Za gomilu laganih poena zadužena je obrana kojaje kao i većina obrana u ligi utemeljena na zaštiti obruča. Thunder je atletski valjda najmoćnija ekipa u ligi, i prolaziti pored njih s loptom, ili sedodavati u reketu, kao i završavati oko obruča ili igrati 1 na 1 nije ni najmanje jednostavno jer su brzi, visoki, dugački, fantastično se kreću po terenu i mogu preuzimati u obrani a da ona ne pati. Ključni čovjek obrane jes vakako Serge Ibaka, fantastično pokretljiv kao playmaker i s odličnim osjećajem za blokadu i zaštitu obruča. WITHOUT KD Ovo je posebn opoglavlje koje treba obraditi sada kada znamo da Durant propušta prvih 6-7 tjedana regularne sezone. Pravo i jedino pitanje je: tko će zamijeniti Duranta? Pravi i jedini odgovor je: nitko. Ne postoji igrač koji može zamijeniti najboljeg scorera u ligi i jednog od 2 najbolja igrača u ligi. Ne postoji netko tko će zamijeniti trećinu potrošenih akcija s bolesno dobrom učinkovitošću. Ali dobro, pogledajmo, tko će ga, ili tko bi barem trebao, zamijeniti u petorci i rotaciji. Jasno je da će Westbrook preuzeti veći dio volumena Durantovih lopti koje je dobivao, i ako je do sada Russ trošio 34% napada Oklahome kada je bio na parketu možemo, očekivati da taj postotak još naraste, možda i na suludih 40%. Problem je što će velikom potrošnjom pasti efikasnost pa Westbrook više neće biti malo iznad ligaške efikasnosti od 53% true shooting percentagea, i svojih 54% od lani, već za nekoliko postotaka niže. To je neminovnost ako Brooks odluči da je to najbolje rješenje. Vjerojatno hoće, iako bi njima ova situacija s Durantom trebala biti kao naručena, iz razloga da se (role playeri) nauče igrati u nečemu što se barem donekle može nazvati sistemom a ne statiranjem. Jackson, Lamb, Morrow, Jones, Ibaka itd, svaki od njih može pomoći Westbrooku i podijeliti te posjede koji su pripadali Durantu. Prvi koji bi to trebao napraviti je Ibaka, ali ja od njega to ne očekujem jer on nema skillset za to, odnosno za pretjerano povećanje uloge i potrošnje u momčadi. Ibaka jeprekrasan kada šutira s poludistance i drži reket zatvorenim ali što on u napadu zna osim šutirati s poludistance? Prošle sezone je Nick Collison usprkos duplo manjoj minutaži imao 20 dodavanja više od njega, što znači da Ibaka otpada kao visoki preko kojega možeš vrtjeti napad na laktu ili high postu.Drugo, nema igru u low postu da bude opasan iz igre leđima. Treće, ne zna igrati košarku ako mora loptu spustiti na zemlju ili ne daj bože driblati.Limitirana napadačka opcija kojoj je krajnji domet (barem do ove godine, ne znam što je radio preko ljeta) šut s poludistance kojim barem donekle otvara prostor za penetracije Duranta i Westbrooka. I ne, ne možemo reći za nekoga da ima stretch elemente i da gađa trice ako šutne samo 60 trica (pogodi 23) kroz sezonu. Nešto je bolja situacija s ovim klincima koje Oklahoma ima na rosteru a koje sam spomenuo.Tragično je da je Jeremy Lamb lani nakon vrlo dobrih rola do siječnja nakon tog mjeseca dobio u sljedeća tri mjeseca skoro manje minuta nego u cijelom siječnju mjesecu. Ako se pitate tko ga je istisnuo iz rotacije onda je to bio 40.-godišnji Derek Fisher, slatki grijeh, mokri san ili ljubavnik Scotta Brooksa, ne znam.Mislim, ako imaš mladi talent onda mu daj šansu, nemoj ga kočiti zato što ti treba veteransko prisustvo na parketu koje ne doprinosi ama baš ničim tvojoj igri. Lamb je sezonu završio s 8,5 poena u prosjeku i minutažom od 19,7,postoci su bili 43% iz igre i 35% za tricu. Na projiciranih 36 minuta Lamb bi bio na prosjeku od 15 poena, 4 skoka, 2,7 asista. Radi se o talentiranom igraču koji ima i atleticizam i fizikalije za igrati u ligi, i koji je lani imao nekoliko odličnih utakmica a jedini razlog zašto se do kraja ovaj bek šuter nije etablirao je nedostatak povjerenja od strane trenera. Ako već nije uspio Lamb, uspio je Reggie Jackson koji je postao šesti igrač ove momčadi pa čak i starter u seriji protiv Spursa kada je Brooks napokon popustio i uveo dodatnog ball handlera. Ja upravo Jacksona vidim u petorci pored Westbrooka zato što je vrlo dobar šuter i penetrator koji bi s Westbrooka mogao skinuti teret kreiranja za druge i donijeti još malo triple threat opasnosti. Treće ime od kojeg očekujem da pomogne u zamjeni Duranta je Anthony Morrow kojemu je najbolja referenca to što je lani šutirao 45% za tricu u Pelikanima, a ovakvom Thunderu nedostaje netko s takvim kvalitetama. Pored Westbrooka i Jacksona očekujem Robersona kao trećeg vanjskog i perimetar stopera, a centarski tandem je Ibaka-Perkins. Takva postava mi je ipak draža od Morrowa u petorci s Westbrookom i Robersonom jer ni Morrow ni Roberson ne znaju igrati s loptom, kao ni Ibaka i Perkins pa bi opet sve palo na leđa Russa, ovako ipak Jackson skida dio tereta. Na klupi takoBrooksu ostaju Lamb, Morrow, Perry Jones, Collison i Adams, na bočnim pozicjamarotira trojku Lamb-Morrow-Jones, a problem playa rješava ranijim odmoromJacksona i ulaskom Morrowa ili Lamba u petorku, pa bi tako second unit trebaličiniti Jackson-Morrow(Lamb)-Jones-Collison-Adams što ne izgleda loše. PLUS Atleticizam: objašnjeno gore Talent. gomila mladih igrača od kojih se čeka eksplozija uz individualnu klasu Duranta, Westbrooka i Ibake čine nešto što nema nitko u ligi Obrana. također objašnjeno ranije MINUS Trica: zabili su samo 660 trica, što je daleko od jednog Houstona, Dallasa, Warriorsa, Blazersa i drugih vrhunskih šuterskih ekipa. Da, imaju fenomenalne postotke oko obruča, iz tranzicije i zabijaju tone poena sa slobodnih bacanja jer imaju dva odlična driblera u KD-u i Russu ali potrebniji je i bolji balans. Obrana trice: ovo je nešto što me iznenađuje, dopuštali su s trice 35,8%, što je u granicama normale i prosjeka ali momčad takve dužine i atleticizma bi morala ipak nešto bolje braniti tricu usprkos tome što je naglasak u obrani na zaštiti reketa. Brooks: trener koji se očito zakleo da mu Perkins mora imati minute startera inače će dobiti velike boginje, iako je Perkins potpuno beskoristan na parketu ako se ne mora hrvati s Howardom. Primjera radi, premda Perkins počinje i igra jedino i isključivo s Durantom i Westbrookom momčad je napadački bolja za 7 poena na 100 posjeda kada on nije na parketu, a u obrani slabija samo za 0,7 poena kada je Perkins van terena. Još Scott ima mana: forsiranje isluženih veterana na štetu talenata,nepostojanje sustava igre, nejasna hijerarhija u momčadi itd. MAN IN THEMIDDLE KevinDurant/Russell Westbrook – nije potrebno dodatno objašnjavati X-MEN Reggie Jackson –objašnjeno gore PROGNOZA 2.-3. mjestoZapada Oznake: NBA

- 12:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.10.2014., utorak

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW – PLAYOFF BATTLEFIELD (WEST)

26.10.2014., nedjelja

NBA CRO STUFF

Opširna najava za Jazzere.

- 00:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NBA CRO STUFF

Najava sezone za Atlanta Hawkse napisana za NBA Cro portal.

- 00:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW - LOTTERY EAST

Budući da ovu četvorku nisam gledao više od 3-4 puta prošle sezone neću puno filozofirati i trošiti tastaturu. Cilj mi je prikazati njihovu strategiju razvoja franšize, roster s kojim raspolažu, te dati nekakvu projekciju za budućnost. SIXERS Prošlo ljeto bilo je sasvim jasno da su napravili sve samo da im ne pobjegne prvi pick, Parker ili Wiggins. Što i nije loše jer su napokon pokazali nekakvu ambiciju i odlučili raskrsiti sa stajanjem u mjestu i sa prosječnosti. Dalo bi se raspravljati koliko su "draft" i tankiranje dobra strategija, ali legitimna je u svakom slučaju. Tako su se Sixersi oslobodili old school trenera Douga Collinsa, poslali su samo solidnog Holidaya u Pelikane za pick na draftu, otarasili su se Nicka Younga i Dorrella Wrighta, i još sporednijih likova kao što su Royal Ivey ili Damien Wilkins. U novu sezonu ušli su s kosturom ekipe izgrađenim oko Thada Younga, Evana Turnera, Spencera Hawesa, Jamesa Andersona dok su se na draftu dokopali Michaela Cartera Williamsa i ozlijeđenog Nerlensa Noela. Najzanimljivije je bilo što su s ovakvom jednom banalnom ekipom solidno otvorili sezonu, u prvoj utakmici odmah zveknuli prvake Miami, a do kraja studenog bili su na omjeru 6-11. U tom periodu briljirao je Carter Williams kao zapovjednik u napadu i odličan defanzivac koji je svojim ručerdama mogao braniti pick and roll kako je htio i zaključati većinu bekova 1 na 1. Imao je odličnu podršku i u veteranima. Thad Young i Hawes su nudili stretch elemente dovoljne za slash and kick igru MCW-a i Turnera koji je isto izgledao kao NBA igrač tada. Trener Brett Brown, koji je 12 godina radio u Spursima dopustio je ekipi trku, forsiranje tranzicije i visokog tempa, što im je išlo sasvim solidno, ali vidjevši da je vrag odnio šalu i da su već umakli s pobjedama tankerskoj armiji iz obje konferencije, u svakom periodu sezone bi se odlučili odmoriti nekog od svojih veterana. Ili su ih jednostavno trejdali za buduće resurse u vidu pickova. Otišli su Hawes u Cleveland, Turner u Pacerse, a na rosteru su gomilali igrače iz D lige tražeći u njima potencijalnog jeftinog NBA igrača. Zbog toga se na njihovom rosteru izmijenilo 23 igrača, mahom anonimaca za koje ni najzagriženiji fanovi NBA lige nikada nisu čuli. Po želji GM-a, Sama Hinkieja momčad se "unormalila" i počela gubiti serije utakmica nakon all-stara. Zbog toga se ozljeda MCW-a činila kao idealna jer je s rostera nestalo i ono malo talenta što ga je bilo. Phila je tako u drugom mjesecu ostvarila samo NULA pobjeda, a u trećem mjesecu čak jednu od 15. Sasvim dovoljno da ne skupe niti 20 pobjeda i da se nadaju kako će im veliki Julius Erving na draftu donijeti sreću. Operacija (ne)uspješna, pacijent klinički mrtav i što sad? I sad su opet odlučili držati pacijenta u komi. Novi draft i nova nadanja da mogu ubosti lutrijski talent koji franšizu može povući prema gore. Najblaže rečeno, na draftu su povukli gomilu upitnih poteza i kada netko kaže da imaju potencijal meni se smrači pred očima. Prvo su odabrali još jednog polomljenog centra što nikada i nigdje nije dobro, Embiida. Uzeli su i Darija Šarića za kojega su znali da ostaje u Europi barem 2 godine. i skupili su K.J. McDanielsa na kojega jedino ozbiljno mogu računati ove sezone. I kakav je to potencijal? Potencijal za ozljede. Možda je Noel budući DPOY, Embiid budući Hakeem, Šarić novi Kukoč ali imaju previše upitnika, prvenstveno onih zdravstvenih oko centara, i ako im se dogodi da ni jedan ni drugi ne dosegnu potencijal ovo njihovo užasno tankiranje i gubljenje utakmica biti će Sizifov posao. I zato se čudim ljudima koji kažu da Sixersi imaju resurse... Možda bi ih imali da su zdravi svi, ili da su na okupu i da se oko njih odmah može početi graditi identitet, ali Sixersi imaju trenutno samo upitnike i nadanje u bolje sutra. I dakako, tankiranje i ove sezone. Da bi sigurno najgori rezultat bio dostupan ove sezone Hinkie se riješio Thada Younga, MCW je ozlijeđen i neizvjestan je njegov povratak, Embiid je out, Šarić u Europi. Što može Brett Brown s ovim rosterom? Ništa. Vjerojatno će opet imati najluđi tempo u ligi, ali trenutno na ovom rosteru nema ni jednog NBA igrača oko kojega bi mogao bilo što graditi. Brownu tako ostaje samo izazov da razvija neke klince za koje ima nade. Wroten, Hollis Thompson i McDaniels su zanimljivi prospekti s NBA tijelima, Moultrie i Sims su potencijalni radnici i smetlari, te uz Noela, MCW-a i možda Embiida ako se vrati ove sezone moraju biti u fokusu jer su jednino vrijedno spomena što Sixersi imaju. Da će im biti lijepo neće, jer nemaju veterana na rosteru koji bi im pokazao kako se igra košarka pa će odrastanje biti bolno. I pri tome ne mislim na veterana od 35 godina već nekoga tko može biti usluzi ovoj momčadi čak i onda kada ona stasa, nekoga koga se može skupiti preko ljeta na tržnici slobodnih igrača. PROGNOZA: neće skupiti 20 pobjeda, ako lani nisu uspjeli ne znam kako će ove sezone. BUCKS Za razliku od Sixersa oni nisu željeli tankirati ali jebiga, dogodilo se. Imali su vlasnika Kohla koji navodno nije želio ni čuti za gubljenje utakmica i tankiranje pa je zato naredio GM-u Hammondu prošle sezone da stvori roster koji će se opet boriti za osmu poziciju i playoff. Riješili su se balasta iz prošlosti s kojim nisu bili ni dobri ni loši, Redicka, Ellisa i Jenningsa, ali su napravili još veće sranje potpisavši gomilu lošijih igrača od ovog trojca. Pa su tako među Buckse sletjeli ili dobiveni u trejdu role player do role playera, nabacani bez ikakvog reda i skupljeni kao otpad kojega nitko nije htio preko ljeta potpisati: Mayo, Neal, Ridnour, Butler, Middleton, Sessions, Pachulia, Knight, Adrien. Rezultat za trenera Larryja Drewa, koji inače nije loš trener bio je katastrofalan. U prva tri mjeseca imali su samo 8 pobjeda i čak 38 poraza. Spomenuta ekipa se više-manje raspala. Sanders se ozlijedio u noćnom klubu trošeći bahati novi ugovor koji je dobio od Bucksa, ozlijedili su se Pachulia i Ilyasova, trejdani su Adrien, Ridnour i Wolters, Butler je završio u Oklahomi, a O.J. Mayo je potpuno potonuo u formi. Jedine svijetle točke bili su pouzdani šuter Middleton, Brandon Knight koji bi mogao biti odlična zamjena na PG u dobroj momčadi, mladi Henson koji je krpao obje centarske pozicije u nedostatku tijela i ubijao se od rada svaku večer kada bi igrao, a potencijal je na momente pokazivao rookie Giannis. S ovako lošim rosterom i ozljedama koje su ih konstantno napadale nije im bilo teško biti čak ni gori od Sixersa, sezonu su završili s omjerom 15-67. I to uopće nije bilo toliko loše za budućnost Bucksa. Stari vlasnik s jednom nogom u grobu prodao je franšizu, došli su novi vlasnici. Larry Drew koji je forsirao spori tempo i half court napade te igru kroz post također je otišao, a sjekira im je upala u med kada su na draftu dobili Jabarija Parkera koji im odmah može ubrizgati talenta i kvalitete na roster. Umjesto Drewa novi trener je Jason Kidd koji je za razliku od lani kada je trenirao veterane ove sezone dobio dječiji vrtić. Kindergarden s kojim se može igrati koliko želi jer u rukama ima nekoliko zbilja fantastičnih košarkaša. Prvi među njima je Jabari Parker koji je već najavio da želi igrati četvorku što je za Buckse i dobro i loše. Parker svakako ima tijelo i fizikalije za četvorku, nešto u stilu Carmela i s njim na četvorci Kiddu se otvara prostor na perimetru gdje može ubaciti dodatnog šutera i tako napad učiniti još opasnijim. Parker je rođeni scorer koji svoga čuvara može izvlačiti na perimetar pa onda napadati driblingom ili ako je na trojci može igrati u postu. Problem je s njim kao četvorkom što se zatvara mjesto vrlo vjerojatno Johnu Hensonu, mladom krilu koji može biti sjajan defanzivac i u paru sa ludim Sandersom neprolazna zadnja linija obrane. Parker je obrambeno neupotrebljiv i za njega će trebati raditi. Na centru se Kidd još može igrati s Pachulijom kao veteranom, a tu je i Ilyasova, stretch četvorka s velikim amplitudama u igri. Očito je kako je ova centarska linija odlično popunjena, a na Kiddu je sada da pravilno raspodjeli minute i uloge. Na bočnim pozicijama također Bucksi imaju zanimljivog potencijala. Prvi među njima je Greek Freak, atletska neman i najveći dragulj Bucksa pored Parkera, veliki potencijal s all-round kvalitetama u igri. Na krilu su još 3&D (bilo nekoć?) Jared Dudley koji je veteran kakav treba ovoj mladoj momčadi i koji neće unositi zlu krv ako ne bude igrao, te Middleton koji je lani bio svijetla točka rostera. Na dvojci je O.J.Mayo koji je najbolji kada šutira iz spot up situacija i ne glumi rasnog scorera, i nadam se da neće imati prednost u odnosu na Middletona. Dvojku može odigrati i combo guard Knight, tu je još jedan veteran Bayless idealan za igrača s klupe, a na jedinici su Kendall Marshall koji bi se mogao idealno uklopiti u brzu igru koju bi Kidd morao forsirati s ovakvim atletama na rosteru, i Nate Wolters koji je lani imao solidnu sezonu istaknuvši se kao solidan press obrambeni bek na loptu. Kidd je u Brooklynu pokazao da se zna igrati s postavama i nadam se da ćemo to vidjeti i s Bucksima koje ću rado gledati ove sezone. Ovisno o matchupu na parket može poslati uber-dugačku postavu sa Sandersom, Hensonom, Giannisom i Jabarijem, može poslati small ball s Hensonom i Parkerom kao centrima, može miksati sa šuterskim postavama Knight, Middleton, Dudley, Parker, Sanders, postave s dva playa također Knight-Marshall, a da im leđa čuvaju Henson i Sanders, a Parker kao kreator za sebe. PROGNOZA: Gomila je opcija tu i nadam se da Kidd neće razočarati jer ima vrlo vrlo zanimljivu družinu u rukama, a 15 pobjeda iz prošle sezone trebali bi prebaciti bez da se pošteno oznoje. MAGIC Baš kao i njihove kolege predstavljeni prije njih i oni su ovoga ljeta odlučili raskrstiti s igračima koji ih ne vode nigdje i koji bi samo zbog pedigrea imali pravo na veći broj minuta iako su u širem kontekstu gledano beznačajni za jednu franšizu koja želi isplivati s dna. U Orlandu tako više ne stanuje starosjedioc i praktički legenda kluba, Jameer Nelson, a nema ni od prošle sezone solidnog Afflaloa koji je trejdan u Denver u zamjenu za pick druge runde i Fourniera. Odbaciti veterane je okej ako se želiš osloniti samo na mladost, ali prikupiti puno lošije veterane od onih kojih si se riješio je loš potez što su pokazali i Bucksi prošle sezone. Nelsona koji još uvijek u manjoj roli i kao sporedna opcija u napadu može biti koristan zamijenio je totalno neupotrebljivi Luke Ridnour. Afflaloa koji je imao dobre šuterske postotke lani zamijenio je Ben Gordon koji, upitno je, može li više i za Brose Basket igrati, a isto vrijedi i za još jednu pridošlicu, Willieja Greena. Što je najgore, ova dvojica kao šutera bi mogli dobiti minute jer Orlando nema pravu opasnost s perimetra. Ali, "Tragic" je s jednom pickom odnosno slobodnim igračem pogodio i to je tip veterana o kojemu sam govorio u prethodnim pasusima kakvi trebaju ovakvim momčadima. Channing Frye. Stretch četvorka čijih će potencijalnih 38% za 3 biti dovoljni da raširi reket i otvori ga za ulaze mladih atleta kakvih je roster Orlanda krcat. Uz stretch element Frye donosi i iskustvo, solidnu obranu ali nažalost i ozljede zbog kojih je propustio trening kamp. Ostatak rostera čine golobradi mladići, ali fenomenalne atlete. Na jedinici je Elfrid Payton koji je od nikud izronio na draftu. Bez šuta, ali odlične obrane i pregleda terena. Dvojku će popunjavati Oladipo, s Benom Gordonom i Fournierom. Na trojci je gužva: Mo Harkless, sjajna atleta i potencijalni bočni stoper, Tobias Harris iskoristiv kao lažna četvorka i dobar strijelac ako mu smanjiš volumen lopti, i Aaron Gordon koji također može igrati obje krilne pozicije, a čiji se stil igre uspoređuje sa Shawnom Marionom. Četvorke su Frye i poludistanca Nicholson, a petice Vučević koji napreduje iz godine u godinu i već sada je dominantan skakač koji može i zabiti s veće udaljenosti, te O´Quinn, štemer fenomenalnih fizikalija koji također može rokati s distance. E sad, za NBA standarde ovo je ekipa ništa manje atletski potentna od Bucksa: Payton, Oladipo, Gordon, Harkless, Harris, Nicholson, Vučević, O`Quinn, što je bolje od lani kada je trener Vaughn uspio od rostera izvući prosječnu obranu (17.). S ovim dodacima u vidu Gordona i Paytona to bi moglo biti i dalje u tim gabaritima ako ne i bolje, ali napad će biti opet ispod ispodprosječan jer nemaju šutera na vidiku, i rekao sam Green i Gordon su im najbolje što imaju. Payton, Oladipo i Gordon mogu samo polaganja pogoditi, a oni su budućnost kluba iako ne znam u kojim postavama će ih Vaughn koristiti zajedno. Harris i Harkless nisu konstanta, a visoki su oslonjeni na poludistancu po kojoj su lani nemilo udarali. I tu ide moja zamjerka upravi Magica, što su birali igrače na draftu koji nisu kompatibilni. Mislim, u ligi u kojoj se svaka obrana koncentrira na zatvaranje reketa ti na draftu biraš 3 jako loša šutera i jednodimenzionalne igrače ovisne o ulazima (Oladipo), cutovima i tranziciji (Gordon) i najdalje poludistanci (Payton). PROGNOZA: Ako ništa drugo, izgradnja identiteta kao obrambene momčadi uopće nije loš, s gomilom atleta na rosteru to je skroz dobar izbor, ali za nešto više biti će potreban balans. CELTICS Za početak podsjetimo se tradea Bostona i Brooklyna: u Boston: Wallace, Humphries, Bogans, Brooks, pick 1. runde u Netse: Pierce i KG sa svojim visokim ugovorima Rezime za Boston: -Wallace životari na rosteru nespsoban igrati ozbiljnu košarku a prima 10 milja još 2 godine - HBB trojac više nije na rosteru - pick je pretvoren u Jamesa Younga - tankiranje je pretvoreno u Smarta Je li Boston zbog trejdanja legendi kluba ispao pametan ili ne, odlučiti će u budućnosti Smart i Young, a dati će nam odgovor i na pitanje je li bilo vrijedno trpjeti 10 Wallaceovih milja godinu dana duže od Garnettovih i dvije od Pierceovih. Od sve 4 ekipe Boston mi ima najmanji potencijal s obzirom na tankersku sezonu. Ni jedan roster nije idealno posložen, ali Bostonov je kriminalan zato što nemaju ni gomilu talenta, a ni prave veterane. Zapravo, imaju više veterana koji su ni na nebu ni na zemlji, kao i Ainge: Rondo, Wallace, Green, Thornton, Bass, Faverani, Turner, od kojih su u budućnosti iskoristivi samo Green i Rondo, i to ne kao nositelji momčadi već sporedne opcije, i možda Bass kao treći visoki igrač u rotaciji. Da ne govorim kako možda nijedan osim Wallacea neće dočekati sljedeću sezonu u dresu Celticsa jer bi ih Ainge sve mogao trejdati što uopće ne bi bilo loše i da tako već ako provodi rebuilding, provede ga mačetom, a ne škaricama. Od talenta, Bradley nema visoki plafon, teško da će ikada biti išta više od 3&D beka, isto mislim i za Olynyka i Zellera, ni jednog ni drugog ne vidim kao ozbiljne igrače rotacije u šampionskoj momčadi, a jedina dva NBA igrača s dobrim šansama za uspjeh su Sullinger i Smart. Čudan je ovo roster Celticsa sa zamijenjenim ulogama. Bekovi ne mogu pogoditi ništa s perimetra, a visoki bježe do obruča ko vrag od tamjana i igraju licem prema košu, svi do jednog. To možda i nije loše, za bekove, koji će imati više prostora za napadati protivnički reket, prvenstveno Smart i Green, Rondo kada se vrati i Turner ako ikada pronađe formu, sve do onda dok protivnici ne skuže da je bolje umirati od centara koji šutiraju trice i s poludistance nego od ulaza i laganih poena, pa će Boston opet biti u pravoj gabuli jer protivničke visoke neće biti lako natjerati na izlaske prema naprijed, a onda su Smart, Green i Turner u ozbiljnom problemu. Nemaju pravog kreatora za sebe na perimetru, nemaju ni prave slashere ni šutere, i kuburiti 82 utakmice kroz sezonu s takvim slabašnim arsenalom biti će prava avantura. Ako ništa drugo, u obrani bi opet mogli biti solidni (lani 18. obrana lige). Bradley je dokazani perimetar terijer, Smart ima potencijala, Green dužinu, (može li se išta izvući od Geralda?) a Sullinger i Bass nemaju centimetre ali imaju srce i energiju za tući se što nije loše. Obrana bi trebala ostati u granicama prosjeka na razini lige, što je ok, a za to će se pobrinuti trener Stevens koji je i lani pokazao da zna znanje (iako je i defanzivni guru Ron Adams bio tu) i da zna kako posložiti obranu, te su samo na temelju njegove sposobnosti da se prilagodi suparničkom napadu izvukli nekoliko pobjeda više. PROGNOZA: Da će igrati zanimljivu košarku neće, da će ih biti užas za gledati hoće, gledati ih neću, ali pratiti što će raditi s potencijalnim trade resursima itekako hoću.

- 00:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.10.2014., subota

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW – LOTTERY WEST

LAKERS Kako su se doveli do niskih grana gdje ih nismo navikli gledati zadnjih godina? Pa recimo da se za početak raspala mega momčad stvorena prije 2 ljeta s Howardom, Bryantom, Nashom i Gasolom. Pau je odigrao 49 utakmica, Nash ravno 50, Howard se nikako nije uspijevao uklopiti u D`Antonijev sistem i naravno nije imao poželjne ljudske osobine, one koje odgovaraju Kobeju. Loša kemija, igrači na zalasku, trener koji nema kadar da ga može prilagoditi svom stilu igre bili su dovoljni da Lakersi kroz tu cijelu sezonu igraju toplo-hladno. Na kraju su se dokopali playoffa ali uz veliku žrtvu jer se Kobe ozlijedio, a kako i ne bi kada je igrao skoro 40 minuta prosječno, a sve s ciljem da se uđe u playoff kao 8. i ispadne od Spursa u prvoj rundi. Howard je na kraju sezone zapalio za Houston. Nash je razmišljao o mirovini, Gasol o zdravlju a Kobe je bio na terapijama. Složili su jeftini roster prepun anonimusa ili graničnih NBA igrača što nikada ne može završiti dobrim. Što je najluđe, ljudi su za to skloni kriviti trenera, u ovom slučaju simpatičnog brku D´Antonija koji je kao kriv jer nije uspio boriti se za playoff sa Sacreom, Kellyjem, Kamanom i Bazemoreom. Ako ništa drugo, lakersi su si uz pomoć drafta ubrizgali malo talenta u vidu Juliusa Randlea, Kobe se oporavio i imaju još nekolicinu igrača koji bi možda u budućnosti mogli biti igrači rotacije, ali ne i starteri. Novi trener je Byron Scott, ništa bolji trener od D´Antonija koji je barem izgradio svoju trenersku filozofiju. Scott pokušava odavati dojam mudrog lika, na uvodnoj press konferenciji podržale su ga legende poput Kareema, ali već prva njegova izjava da ne želi da njegova momčad šutira trice je sumnjiva zbog sve veće važnosti trice kao ključa za otvoriti protivnički reket. Ne može se poreći da u karijeri nije imao dobre rezultate, ali kada se sjetite njegovih Netsa s početka 2. tisućljeća ili kasnije Hornetsa nećete se sjetiti nekog izgrađenog identiteta ovih ekipa, nečega po čemu bi Scott mogao biti prepoznatljiv, a to Lakersima upravo treba, novi identitet. E sad, upitno je kako će izgraditi identitet dok je tu Kobe Bryant koji je navikao biti centralna točka Lakersa, i za bilo što više ova momčad će morati pričekati da se Kobe umirovi. Do tada će uživati u njegovim posljednjim godinama i tapkati u mjestu jer sumnjam da bi on ikada pristao da se momčad gradi oko bilo koga tko se ne zove Kobe. Ili možda bi? Ne znam koliko će Kobe igrati ove sezone, godine su tu, i jedna od najtežih ozljeda u svijetu sporta je iza njega. Neće mu olakšati ni trener ni sistem ni suigrači. Finesa je ostala, pokret i elegancija su ostali, ali vrlo vjerojatno će se pretvoriti u scorera koji će brojke nabijati volumenom potrošenih lopti. Ostao je i Nash, koji ako skupi 30 utakmica biti će super i ne znam zašto se pati umjesto da se lijepo povuče i da napišemo neki dobar tekst o njemu i njegovoj karijeri. Teško ga je gledati kako se mora zagrijavati i raditi vježbe za leđa prije svakog ulaska. Na playu Lakersima ostaju Jeremy Lin koji je ipak bolji u roli šestog čovjeka i puno minuta za njega i za tim nije dobro, Ronnie Price je najbolji kada ne igra i rookie Clarkson. Ozlijeđen je i Nick Young, zabavan igrač za gledanje kada ga ide šut i koji će se nakon oporavka natjecati s Kobejem za svaku loptu. Wayne Ellington bi trebao biti novi Jodie Meeks II, a također ozlijeđeni poslužiti će kao slasher i defanzivac. Prva trojka je Wes Johnson što znači da bi i Kobe mogao igrati dosta minuta na niskom krilu. Centarska linija ima mesa. Boozer će rokati poludistancu, Jordan Hill je žilavi centar koji se zna tući u reketu i donekle paziti na obruč, Ed Davis je energy guy, Julius Randle je rookie, a Kelly stretch opcija. Skroman je ovo roster koji će ići točno onoliko koliko bude mogao Bryant ići, a očekivati Kobeja od prije 5 godina, pa čak i dvije je suludo. Boozer će pomoći u napadu, biti će i bljeskova Lina i Younga ali premalo je to za bilo kakav iskorak. Obrana će biti uz Sixerse možda i najgora u ligi jer Kobe više nije elitni stoper, Wes Johnson usprkos dužini to nije bio nikada, a na centru može pomoći samo Hill. Ostatak družine može potpisati za KK Ementaler s obzirom na obrambene karakteristike. PROGNOZA: neće uhvatiti više od 25 pobjeda, što je super za fanove Lakersa i Lakerse jer moraju sačuvati pick koji je obećan Sunsima na sljedećem draftu. JAZZ Oni su se za lutriju odlučili kada im je došlo iz guzice u glavu da dugoročno graditi momčad oko Jeffersona i Millsapa nije moguće, osim ako se ne želiš zadovoljavati borbom za playoff. Pustili su Big Ala i Sapa da odšetaju, na draftu su pokupili Treya Burkea i ostalo im je da se nadaju kako će neki talent koji imaju na rosteru eksplodirati i pokazati da može biti nositelj u budućnosti. To se ipak nije dogodilo, a kao jedan od glavnih razloga nameće se trener Corbin. Nije imao sjajan roster, ali nije napravio ni korak naprijed s mladom jezgrom a trebao je. Barem prilagoditi sistem igre (Corbin i sistem igre, ok) karakteristikama igrača. Kada na bočnim pozicijama imaš Haywarda i Burksa, a u sredini Kantera i Favorsa onda si ne smiješ dozvoliti da baš imaš drugu najgoru obranu u ligi. Nitko od spomenutih osim možda Favorsa nije budući elitni defanzivac ali su solidni igrači iz kojih se može izvući nekakav učinak. Centralna točka napada bio je Hayward na čijim leđima se nalazilo puno toga. Budući da je Jazz na playu imao samo rookieja Burkea, a kao zamjene Garretta i Lucasa, onda je Hayward sam morao nositi napadačku igru što teško mogu i puno veći asevi od Gordona. U očajnom kontekstu on je morao kreirati sebi i drugima, igrati prečesto s loptom i čuvati najboljeg protivničkog napadača. Druga dvojica dragulja, Kanter i Favors često su gubili minute od Jeffersona i Marvina Williamsa. Corbin nije imao puno stretch elemenata za svoju košarku pa je dvojici veterana davao dovoljno minuta na štetu Favorsa i Kantera. Za novu sezonu Jazz ima nešto bolji roster i potencijalno boljeg trenera, Snydera, u svojoj rookie sezoni. Snyder je radio na početku karijere kao pomoćnik Larryju Brownu u Clippersima. Kasnije se družio i s Krzyzewskim također kao pomoćnik na Dukeu, u Sixersima je bio s Collinsom, u Lakersima s Mikeom Brownom u CSKA Moskvi s Messinom, u Hawksima s Budenholzerom, odnosno svim trenerima koji na ovaj ili onaj način imaju veze s Greggom Popovichem. Prošao je sve, čak je i Austin Torose vodio samostalno u D Ligi, i sigurno ima različita znanja potrebna za trenerski posao. S obzirom na Popovichijanski utjecaj i rad u Europi i na sveučilištima mogao bi jako puno miksati. S pokretnim centrima iskakati na ball handlere u picku, forsirati zonske obrane kao što to rade u NCAA-u i Europi, ili potpuno se oslanjati na dalekomentne šuteve s trice kao što je to radio u Torosima. Materijala ima. Burke je u rookie sezoni i očajnom kontekstu imao solidne brojke. Hayward će biti bolji jer će sada imati nešto nalik sistemu, i vjerojatno ćemo ga više gledati u roli spot up šutera. U Favorsu i Kanteru ima par visokih od kojih jedan može biti odličan strijelac iz blizine (Favors), a drugi s poludistance. Burks je slash and kick igrač, Hood je rookie ali potencijalni šuter s klupe, još jednog rookieja Exuma tek treba odgojiti, a Booker i Gobert će donijeti solidan drugi par visokih koji mogu držati reket čistim. Osim Bookera i Stevea Novaka veterana nemaju, što je minus jer prisustvo jednog veterana koji može pomoći na parketu olakšava odrastanje ovim klincima koje Jazz ima na rosteru. PROGNOZA: roster je tipičan za lottery momčad, taman za biti blizu 30 pobjeda. KINGS Bez pravog vlasnika nema ni prave franšize. Kingsi su očiti primjer tog pravila. Nakon godina stenjanja pod braćom Maloofs i njihovom manjku ambicioznosti koji je uključivao loše trenere, loše igrače, lošu upravu, loše pickove, pokušaj prodaje kluba kao da se radi o čačkalici, mučenje oko izgradnje nove dvorane... Jesan li zaboravio nešto? Vjerojatno da... Novi vlasnik je Indijac Vivek Ranadive, u klub je došla nova grupa koja će voditi brigu o košarci i Kingsi ostaju u glavnom gradu Kalifornije. Vivek je već na početku svojeg mandata pokazao da je dosta osebujna ličnost, državši u samoj draft večeri svog GM-a D`Alessandra u šahu nećkavši se koga da odabere: Stauskasa ili Vonleha. Miješanje u takve košarkaške operacije iz samog vrha nikada nije dobro, ali, čovjek je barem pokazao da ima nekakvu ambiciju za razliku od prijašnjih kadrova. Spomenuti GM je iz loze Masaia Ujirija kojemu je bio pomoćnik i sada čekamo hoće li se ugledati na priznatog GM-a Raptorsa. I on je pokazao ambiciju i barem nekakvu strategiju u odnosu na ono što je bilo ranije. Cilj je skupiti draft pickove, ali istovremeno i tražiti resurse i talent u vidu gotovih NBA proizvoda kakv je Rudy Gay koji bi franšizi unio dašak kvalitete i talenta. Uprava Kingsa se nada da bi takvim pokušajima kroz tradeove mogli pogoditi s ponekim i dignuti klub iznad razine na kojoj se trenutno nalazi. Za novu sezonu pripremili su točno 15 imena pa pogledajmo s čim raspolažu. Na jedinici su doživjeli najveću promjenu jer tamo više nema Isaiaha Thomasa, njihovog drugog najboljeg igrača u zadnje dvije sezone. Pomalo je čudno i nerazumljivo što su se tako lako odrekli igrača kojega si dobili 60. pickom na draftu, i koji je uostalom dobar igrač. Scorer koji zna vrtjeti pick and roll, odličan je šuter i dobar slasher usprkos manjku centimetara. Njega mijenjaju veteranima, COllisonom kojemu je najveća kvaliteta press igra na loptu, zbilja može pošteno udaviti protivničkog playa, ali je sumnjiv kao šuter i još sumnjiviji kao kreator osim ako se ne radi o momčadi koja jako puno trči. Drugi je Sessions, jedan od boljih backup opcija na playu u ligi. Igrač za diktirati tempo koji odgovara njegovoj momčadi i bolji kreator od Collisona. Ni jedan ni drugi neće moći nadoknaditi Thomasov napadački učinak ali Collison će donijeti barem malo fajta u obrani, a Sessions je veteran koji će znati vrtjeti napad. Kao treći play, ali i treći bek na šuterskoj poziciji na rosteru je Ray McCallum, combo bek upitnog šuta što je uvijek loše i bez velike važnosti za širu sliku. Osim njega tu je sophomore McLemore koji je malo i razočarao u prvoj godini i postotcima i all-round predstavom s obzirom da se radi o zanimljivom prospectu fenomenalnih atletskih predispozicija. Ako je Ben razočarao, dao bih se kladiti da neće Nik. Stauskas je opaka bijela šuterčina koja će u prvoj ogdini i godinama sazrijevanja imati problema s obranom i atletski dominantnijim igračima ali ako za njega bude nacrtano dovoljno akcija Stauskas će ih realizirati. Gay je igrač kakav je sa svim svojim manama ali donosi prijeko potrebnu dozu talenta ovoj mladoj momčadi nakcranoj role playerima. Jedini je na vanjskim pozicijama koji sam sebi može nešto iskreirati, zahvalan je kao closer u zadnjim minutama, odličan skakač i netko kome možeš dati loptu u ruke da ti iskreira nešto. Na ovoj poziciji su Kingsi tanki jer imaju samo Casspija koji će čekati na trici u korneru. Na centarskim linijama su Kingsi popunjeni sasvim solidno. Dva energy guya, Reggie Evans i Erick Moreland, igrač za 6 penala Ryan Hollins, Jason Thompson od kojega ne znam može li se išta izvući i koji je odigrao lošu zadnju sezonu i Carl Landry, aktivan skakač kojemu možeš baciti loptu u post u napadu ili ga tražiti na poludistanci, pod uvjetom da je zdrav, i koji je drugi najbolji visoki nakon Cousinsa. Boogie je posebna priča u svakom pogledu. Prošle sezone je imao enormalan napadački učinak u kojemu je trošio 33% napada Kingsa kada bi bio na parketu (iako je imao Gaya i Thomasa pored sebe), i samo je Durant trošio više. Usprkos takvoj potrošnji Cousins je bio iznadprosječno efikasan. On je prava triple threat opcija. U low postu ima ogromnu količinu poteza, ili ako ne ide na finesu uništi te svojom masom i sirovom snagom. S lakta ti može šutirati ili te napadati driblingom. U trećem slučaju, može izbacivati lopte na perimetar šuterima, i recimo Stauskas bi od toga mogao godinama dobro živjeti. Kompletan napadač koji ipak ima nekoliko problemčića. Prvi je obrana. Iako je definitivno sazrio i kao čovjek i kao igrač te je lani prihvatio ulogu lidera koji mora biti primjer ostalima i počeo se truditi te više nije izgledao kao da boluje od kurcobolje, obrana i dalje nije idealna. Nema probleme kada ga napadaju iz low posta, ali obrana pick and rolla je i dalje problem jer je ne igra nogama nego rukama, i u tom slučaju manjeg igrača, beka, gura rukama onemogućujući mu prolaz, odnosno swipea kako bi to Amerikanci rekli. I to je drugi problem, dobije na taj način previše i prebrzo osobne pogreške što ga izbaci iz igre, a i onako loša momčad u tom slučaju nema što tražiti na parketu. Nadovezao bih se s osobnim još i na njegov veliki žar i fight koji unosi u utakmicu pa se često dogodi da u želji da dođe do lopte pregazi protivničkog centra, gurne ga rukama, čupa ga ili poteže što suci sankcioniraju. Treći problem je njegov stil igre. D`Antoni (za mene jedan od boljih stručnjaka za napad, i kada bi u NBA-u postojali ofenzivni koordinatori kao u NFL-u Mike bi bio masno plaćen) je davno, još u vrijeme 7 seconds or less Phoenixa, izjavio da igra kroz low post preko visokih uništava ritam napada. Lopta ne cirkulira, vanjski igrači ne mogu ući u ritam, ubija se tempo, i osim toga visoke igrače je lako udvajati i braniti bez obzira što te mogu onda kazniti na slaboj strani s perimetra ili nekim cutom. A kada te udvajaju onda gubiš lopte, posebno ako si centar koji nema razvijenu kontrolu lopte. Dakako da će je gubiti kada je on stalno s njom u rukama i kada se cijeli napad bazira na njegovoj igri, ali ne bi bilo zgorega od Cousinsa tražiti malo više šljakerskog elementa, da više radi po parketu u napadu, psotavlja blokove, služi kao mantinela i slično. PROGNOZA: drugu su godinu s trenerom Maloneom, dodali su još nešto talenta na roster iako su i izgubili nešto talenta, ali zakon velikih brojeva kaže da ako stalno gubiš i na dnu si mora doći vrijeme za uzlaznu putanju. Možda ove godine, ali opet ne više od 30 pobjeda. TIMBERWOLVES Oni su svoje zasrali kada su odlučili čuvati max ugovor za Rubija iako im se Loveov agent nudio sa svojim klijentom ako Wolvesi odriješe kesu. Ali ingeniozni um Davida Khana imao je neke svoje računice i Wolvesi su sada ostali bez franšiznog talenta. Nije da su imali puno uspjeha s Loveom, ali barem su donekle bili kompetitivni, iako su godine izostajanja iz playoffa učinile svoje. Nema više Lovea, nema više Khana i nema više trenera Adelmana. Čega ima? Lutrije i mladog talenta, što opet nije loše na neki svoj način. Ova opcija tradea s Cavsima za Wolvese je bila puno bolja od one s Warriorsima. Istina, tamo bi dobili dva gotova igrača koji mogu pomoći odmah, ali to ne bi bilo dovoljno za napraviti iskorak u rezultatskom smislu. Klay i Lee su odlični igrači, ali ne garantiraju ti playoff što je cilj Wolvesa već godinama i nedosanjani san, Thomspon i Lee u najboljem slučaju, uz veliku podršku sistema (kojeg više nama bez Adelmana) jamče ti borbu za playoff. Ali kada pogledaš dubinu Zapada i rostere nakrcane do vrha kvalitetom skužiš da bi se s njima ekipa opet borila za 10. mjesto s Pelicansima- što je ravno ništa. Wiggins, Bennett, LaVine pa čak i Rubio, Dieng i Muhammad sasvim su solidna mlada jezgra koja itekako ima potencijala. Wigginsa se prestalo spominjati otkad nije u Cavsima s LeBronom (marketing i mediji su čudesni) ali ne zaboravimo da se o njemu (neukusno) govorilo kao o novom LeBronu. Bennettu ne vjerujem pa nek me slobodno razuvjeri, LaVine je potencijalni scorer i opasnost s perimetra, Rubio je usprkos nedostatku šuta čarobnjak s loptom u rukama, Dieng potencijalni defanzivni centar startne kvalitete, a Shabazz je Shabazz što je dovoljno. Sviđa mi se mladost Vukova ali mi se malo manje sviđa njihov trener Saunders. Trenirao je Minnesotu već ranije, i to 10 godina, koristeći se talentom Kevina Garnetta, bio je vrlo dobar i u Pistonsima, ali zadnje 2 sezone koje je kao trener proveo u Wizardsima nije imao pozitivan omjer i tek treba vidjeti kako će se snaći s ovoliko mladosti na rosteru. Da sam GM (što Saunders i jest u Wolvesima, pa je zbog manjka kreativnosti ili ideje odlučio sam sebe zaposliti) a momčad mi u fazi rebuildinga uvijek bih birao mlađe trenera, ili nepoznate trenere bez obzira na dob koji će donijeti nove ideje, identitet i koji su jeftiniji između ostalog. Uz njih igrači odrastaju i akda jednom sazriju ako nisi zadovoljan trenerom i rezultatima kada se popjavi rezultatski imperativ, mladog trenera iz faze rebuildinga zamijeniš iskusnijim, skupljim i s boljim pedigreom. Za pretpostaviti je da će osnova svih napada Vukova biti pick igra Rubija s jednim od dvojice visokih. S Pekovićem će to biti pick and roll koji su fenomenalno uigrali kroz sezone, a s Tadijom Youngom je pop akcija u primarnom fokusu. Peković svakako može očekivati više lopti sada kada je ostao bez glavnog potrošača lopti Lovea, ali i protivnici će se brzo naviknuti na to pa će na Pekmenu biti veća pozornost nego je bila. Šuterski će svakako imati problema, jer Rubio, Wiggins, Brewer, Bennett nemaju šutersku kvalitetu ali nisu neiskoristivi. Brewer kao trkač u tranziciji i igrač za cut situacije, Wiggins kao kreator za sebe, Bennett možda u roli kao Thad Young. Vidjet ćemo kakve postotke ćemo dobiti od LaVinea, a tu su i starosjedioci Martin, Budinger, Mo Williams koji mogu pomoći napadački, da napad izgleda smisleno. Za razliku od većine lottery ekipa vidimo da Wolvesi imaju dosta veterana. Pitanje je samo koliko dugo, a razlog zašto su oni na rosteru je vrijeme. Ovo je tek prva godina rebuildinga Wolvesa i nisu ih se stigli riješiti, ali svi oni počevši od Pekovića, Martina, Budingera, Baree, Turiafa su na trade bloku za pickove na draftu. Ja sam pristalica veterana na rosteru koji mogu pomoći i recimo ne bih dirao Pekovića jer može pomoći, ali ostatak družine bih trejdao jer će uglavnom kupiti dragocjene minute Wigginsu, LaVineu ili Bennettu što će se vrlo vjerojatno dogoditi (na tradeove mislim). Obrambeno Minnesota ima nekoliko zanimljivih likova. Rubio je jedan od boljih defanzivaca na playu, Wiggins potencijalni Paul George na perimetru, Brewer dokazani press igrač, a u sredini su Dieng i žilavi Turiaf. S ovoliko atleta Wolvesima ne bi trebao biti problem posložiti solidnu obranu, kao i miksati postave ovisno koji stil igre će preferirati Saunders. PROGNOZA: 30-ak pobjeda. Oznake: NBA

- 23:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW – PRELUDE & METHOD

Pisanje najava izvlači ono najgore iz mene. Ne samo najava nego bilo čega gdje trebam proricati budućnost, jer se na kraju često puta ta budućnost iskenja po meni. Phoenix Sunsi lani na primjer. I nakon svakog proricanja budućnosti ili pisanja najave uhvati me ludilo i poželim se učlaniti u mladež HDZ-a, čitati Cosmopolitan ili početi navijati za Liverpool. Međutim, kako želim održati privid ozbiljnosti kao kvazi pisac/bloger aka blebetalo, i kako želim da pročitate neke mudrolije na „materinjem“ jeziku onda osjećam dužnost da ipak nešto napišem pred sezonu. Zapravo, vidim da svi pišu najave, očekivanja, preview-ove, počevši od uglednih američkih portala pa do Glasa Koncila. E pa jebiga onda, fer je i da ja nešto napišem. Budući da poznajem sebe, i da znam kako bi me svako pisanje temeljite i previše analitične najave odvelo do objašnjavanja kako Kobejeva lijeva noga prilikom skok šuta mora biti kao antilopin rep dok trči (Mamba mentality!), ili bi objašnjavao kako svjetlost Phillips Arene ima veliki utjecaj na Korverovo šutiranje, onda sam odlučio reći: „neš majci!“ Nije da ne bi želio, nego ne bi izdržao. Napisao bi tri najave i onda pukao kao kokica, a vi bi morali čitati mudrolije kako je Kevin Durant najbolji igrač Oklahome. Sereš,ja mislio Perry Jones Treći (kakva su bila prva dva majketi ako je ovaj ovakva„šlapa“) E, i zato sam se odlučio ograničiti… I zato će najave biti ko Eva Longoria. Kratka ali slatka. Dobro, ne baš tako kratka, dobit ćete sve informacije koje vam drugi neće reći, odnosno dobit ćete one koje ja volim da ih imate: taktičke, trenerske, igračke – ideje,filozofije, karakteristike. Cijela stvar će ići u nastavcima i biti će ih 7 komada. Ekskluzivno samo za vas, ovako će izgledati podjela: - contenderi - izazivači - playoff Istok - playoff Zapad - borba za playoff Istok - borba za playoff Zapad - tankeri i čamci Znam da će po starom dobrom običaju biti: „a zashto Metalac Waljewo nije medju izazivachima, pozzzzzz???“ Molim vas suzdržite se od toga jer me to užasno iritira. Je,podjela je glupa. Svaka podjela je glupa. Svako rangiranje je glupo i ja sam glup. Ali ovo je moja stranica i moj tekst, imam pravo i „Kaštela Ribolu“ staviti među contendere. Najviše što možete napraviti jest reći da se ne slažete i da objasnite zašto pa da porazgovaramo. Ili još bolje, otvorite svoju stranicu/blog pa tamo mudrujte ko i ja. Svaka podjela ili ranking su subjektivni i ovise o autoru, tako i moji. Što je najbolje svaka momčad će biti objašnjena, zašto je u toj kategoriji ili zašto nije u nekoj drugoj, tako da se nemojte previše uznemiravati oko toga. Da vas još više izblesiram u ovom nepotrebnom postu najavljujem i da će svaka momčad imati svoju podjelu, upravo zato da je ne bi išao previše u širinu. Više volim dubine, jel. Onaaaaj… da,svaka momčad će imati kategorije. I to vrlo inovativne i domišljate. Pa kaže: - uvod - prednosti - mane - kako će igrati - najvažniji igrač - x faktor Uvod je uvod,moje besmisleno ili neduhovito razmišljanje. Prednosti i mane razumijete, svaka momčad ih ima. Jedino Sixersi nemaju ovo prvo. Onda ide razmišljanje kako bi trebali igrati u obrani i napadu, tko je najvažniji igrač i par riječi o njemu, i X faktor, igrač iz sjene koji je jako bitan, a može biti trener, publika ili Spike Lee. Oznake: NBA

- 23:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NBA FANTASY 2014/15 - SLEEPERS & STEALS

„100 ljudi, 100 ćudi“ kaže ona poslovica, a prevedeno na rječnik NBA fantasyja – 100 liga, 100 pravila. Svaka liga koju igrate ima neka svoja pravila, ovisno na kojem serveru igrate i kako se unutar grupe dogovorite ili admin organizator sam odredi pravila pa oš-neš. Ja ću ovako općenito napisati popis igrača „sleepersa“ koje možete dobiti u kasnijim rundama a koji vam mogu donijeti koristi. Valjda će vam pomoći jer s Fantasyjem nema zajebancije i kako je moj prijatelj rekao: „On određuje duševna stanja pojedinca idućih pola godine.“ Moj savjet za početak je u prvoj rundi odabrati visokog igrača: Cousins, Griffin, Bosh, Love… Zašto baš oni? Imaju vrhunske postotke šuta, gotovo siguran double double, blokade, ne gube puno lopti. Tu spadaju i Drummond i Howard ali procijenite sami koliko vam se isplati riskirati s njihovim postotcima s penala, ali sigurno će obojica ove sezone imati debeli double-double prosjek. U prvoj rundi tu su još superstari Paul, James, Curry, Westbrook, Harden i kompanija koja donosi uvijek dosta bodova. U drugoj/trećoj rundi (ovisno koliko ljudi igra) ja već počinjem pikirati all-roundere, one koji će mi puniti sve kategorije. Dobri izbori za taj period: Jefferson, Lillard, Lowry, Batum, Horford, Millsap, Gasol, Noah, Parsons, Faried, Aldridge. Što ćete s Durantom, Kobejem, Rondom, Roseom, Brookom Lopezom i ostalima koji su u (potencijalnim) problemima s ozljedama odlučite sami, kada su i koliko vrijedni kocke. Ali recimo, Durant se u drugoj rundi ne smije propustiti (što sam ja napravio, ali to je moja kocka u kojoj sam ciljao samo na zdrave igrače). E, ovo ste već i sami znali, i znam da sam uzalud trošio tipkovnicu, a evo sada pregleda po pozicijama manje razvikanih igrača, takozvanih „sleepersa“, onih na koje se ne obraća puno pažnje a u sebi možda nose izvrsnu fantasy vrijednost. Od boljih izbora prema lošijima… PG TONY PARKER – iz jednostavnog razloga što je imao ljeto za odmor, nije igrao s reprezentacijom SP, i naravno, Spursi imaju rupu na jedinici jer je Mills ozlijeđen. Gledao sam ga 3-4 puta u predsezoni i izgleda stvarno zdravo i odlično, biti će bolji nego prošle sezone. Svejedno budite spremni na to da će možda propustiti 10-ak utakmica kao svake sezone, što zbog ozljeda što zbog Popovih pošteda, ali ne bi ga se trebalo izbjeći u 3./4. rundi ako tražiš playa. JEFF TEAGUE – i njega sam gledao u predsezoni, vrlo je agresivan a kada je takav onda je odličan play. Sinoć je Spursima samo na račun agresivnosti i napadanja obruča isporučio 21 poen. Sada kada se vratio Horford kao dodatna napadačka opcija manja će pozornost biti na njemu, a s Horfordom i Millsapom vrti pick za prste polizati pa će biti i asistencija. Moj osobni kandidat za MIP nagradu. RICKY RUBIO – postotci neće biti idealni, ali asisti, skokovi i posebno ukradene lopte su i dalje na razini, uz bonus od 10-ak poena. Još ako se Saunders odluči na trku s mladom ekipom Rubio je odličan pick. GREIVIS VASQUEZ – pouzdana opcija Raptorsa s klupe. 10 poena, 2 skoka, 3 asista, a dobijete ga možda i kao free agenta jer ga nitko neće draftati. Sve što napravi je bonus, a može biti jako koristan. DERON WILLIAMS – prošle sezone je bio tragičan, ali ako Netsi žele u playoff od njega će morati dobiti dobra izdanja. Netsi nemaju neka dobra rješenja na bočnim pozicijama pa će minute sigurno imati i u paru s Jackom, a sad je samo pitanje koliko će izdržati stakleni gležnjevi takav tempo. JEREMY LIN – uz Kobeja najbolji bek kojega Lakersi imaju na rosteru, mogao bi napumpati brojke, posebno u periodima kada Kobeja ne bude. SG JOE JOHNSON – za njega vrijedi isto što i za Derona. Manjak bočnih opcija kod Netsa povećati će minutažu Johnsonu. Ako igrate ligu s pravilima o učinku po minutaži izbjegnite ga, ako ne, možete ga dobiti jeftino u kasnijim rundama kao opciju s klupe. WESLEY MATTHEWS – odlični postotci za visoku minutažu i pristojna all round igra, vrlo dobar pick za 3./4. rundu. LOU WILLIAMS – još jedan mogući „steal“ jer će imati rolu gunnera s klupe. Šuterskom učinkovitošću nije briljirao u zadnjoj sezoni u Hawksima ali imao je potrgano koljeno sezonu ranije pa se razumije i zašto. Ako bude onaj stari, ili približno tome, onda je kandidat za 6. igrača lige, a gotovo sigurno ga možete dobiti kao FA-a. KYLE KORVER – postotci, postotci, postotci, za 2, 3 i s penala je izrazito učinkovit. Sigurnih 10-12 poena, minimalna opasnost od ozljede, i u sistemu Hawksa važan faktor kao skakač (4 skoka lani prosječno) i vrlo dobar asistent (3). GERALD GREEN – odličan u predsezoni, a u drugoj godini igre u Hornacekovom sistemu mogao biti još bolji nego lani. 16 poena, 3 skoka, 1,5 asista, 40% za tricu, ne znam što čekaš u 9./10. rundi SF NICO BATUM - ja sam ga uzeo relativno kasno, u 4. rundi, što je skroz dobar pick za čovjeka koji napuni sve statističke kategorije. Ja ne znam primjećuju li ljude ove Portlandove bočne igrače poput njega i Matthewsa. Evo Batum lani: 13 poena, 7,5 skokova, 5 asista i skoro po blokada i ukradena, 46% iz igre, 35% za 3. Gdje ćeš bolje za 3. ili 4. rundu? GORDON HAYWARD – prošle godine u Jazzu je bio i mama i tata zadužen i za nošenje napada i obrane, ove godine pod novim trenerom imat će manje posla (čitaj popravit će postotke) ali će i dalje ostati dobar all-rounder kojega ne smiješ izbjeći u 4. rundi: 16 poena i 5 skokova i asista. Kao i Batum, idealan za ugrabiti ga pri kraju 3. ili početkom 4. runde. PF GREGG MONROE – igra za novi ugovor pa će izgarati na terenu. Ima i novog trenera koji će ga znati staviti u pravu ulogu. Odličan skakač, igra mu se bazira na završavanju oko obruča pa bi i % trebali biti dobri, vrlo dobar asistent za jednog visokog igrača i imat će minute kada se Drummond napuni penalima a to nije rijetkost. DERRICK FAVORS – fenomenalan skakač i bloker. Vrlo vjerojatno na double double učinku ove sezone. Odličan izbor za backup visokog. TERRENCE JONES – odlaskom Parsonsa postao je treća opcija Houstona. Uz očekivanu povećanu minutažu i kontekst u kojemu je Houston tanak na centarskim pozicijama Jones bi se mogao popeti na 15-ak poena i 7-8 skokova, i možda 1,5 blokada prosječno, a dobijete ga relativno kasno 7./8. rundi. TRISTAN THOMPSON – logika kaže da će se Varejao kad-tad u sezoni ozlijediti i da će propustiti 20-ak utakmica. Budući da pod košem Cavsi nemaju nikoga tu uskače Tristan i ostvaruje double double učinak poena i skokova. Super za nekoga koga ćete možda odabrati pred kraj drafta. BORIS DIAW – sistem Spursa ne bi bio isti bez Borisa. Puni sve statističke kategorije, i vjerojatno ćete ga moći skupiti kao free agenta. MIRZA TELETOVIĆ – skok, trica, poeni. Imat će sigurno dobru minutažu zbog sklonosti ozljedama Brooka i KG-a. MIKE SCOTT – fenomenalno igra za Atlantu u predsezoni. Stretch četvorka koja je lani imala 9 poena i 3 skoka, a ove godine očekujem veću minutažu pa i bolje brojke. Vrijedi ga skupiti kao free agenta ili se kockati s njim pred kraj drafta. C GORGUI DIENG, NIKOLA PEKOVIĆ, NIKOLA VUČEVIĆ, TIMOFEY MOZGOV, MARCIN GORTAT, ENES KANTER, JARED SULLINGER, MASON PLUMLEE Svi osim Dienga, Sullingera i Plumleeja iz Brooklyna su odlični izbori u ranijim rundama za backup centre ili visoke igrače, ovisno kako slažete roster. Vučević je skakačka mašina i pouzdan strijelac, Mozgovu se isplatio rad s Shawom (koji je radio s Hibbertom i Westom u Pacersima) i biti će jako dobar. Peković je zvjerka iz low posta i dobar skakač, Gortat odličan all rounder kojega će Wall hraniti, a od Kantera sada kada se riješio Corbina očekujem eksploziju ove sezone, igra fantastično u predsezoni. Koga god uzmete u 2./3. rundi nećete pogriješiti, savjet je samo da uzimate prije ove iz boljih ekipa. Što se tiče ovog trojca za kasnije runde… Dieng će imati minute posebno u atletskim postava s Wigginsom i Brewerom u Soti, koje će trčati. Sullinger je sigurno double double mašina ove godine, a Mason Plumlee je moj izbor za steal u kasnijim rundama – KG i Brook će sigurno propustiti dosta utakmica, a on je praktički jedino što Netsima na tim pozicijama ostaje, uz Teletovića. Pratio sam ga u predsezoni, ima taj neki horog, agresivan je, trči tranziciju i dobar je skakač, vrijedi pokušati. Ja igram dvije lige, i evo rostera ako ikoga zanima: LIGA I – Harden, Drummond, Lawson, Parsons, Faried, Rubio, Joe Johnson, Jimmy Butler, Terrence Jones, Klay Thompson, Tyson Chandler, Mason Plumlee, P.J. Tucker, Danny Green, Denis Schroder LIGA II – Harden, Griffin, Horford, Batum, Matthews, Parker, Valanciunas, Tristan Thompson, Diaw, Calderon, Gortat, Deron Williams, DeMarre Carroll

- 19:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.