rujabox
nedjelja, 14.07.2013.
Bijeg iz tamnice
Tijelo kapetana Špeka je tresnulo na kameni pod poput slomljene lutke i ostalo nepokretno ležati. By je odvratila pogled od njegovog lica, pretvorenog u krvavu kašu. Tresla se od užasa, grlo joj se steglo i činilo joj se da će se ugušiti, a smrad zagorjelog ljudskog mesa ju je tjerao na povraćanje. Znala je, sad kad su završili s kapetanom Špekom, došao je red na nju. Htjela je biti hrabra, ali zubi su joj se sudarali i odavali njezin strah što je mučiteljima koji su je okružili bilo zabavno.
Jedino gorostasu, zaraštenom u gustu crnu bradu za kojeg je By pretpostavljala da je glavni, nije bilo zabavno. Grubo ju je prstima uhvatio za bradu i natjerao da ga pogleda u oči.
- Molim vas, nemojte me mučiti – prošaptala je iako je znala da je ne razumije. – Ubijte me, samo neka bude brzo.
Njegov smijeh je bio poput presude koja obećava polaganu i bolnu smrt. Nešto je zazujao i gurno je prema jednom od zuzavaca koji je iskoristio priliku da je malo isprepipa što By nije ni primijetila pored svih silnih sprava za mučenje koje su čekale nju. A tad se dogodilo nešto što ju je na trenutak potpuno zbunilo. Odvezali su joj ruke koje su joj pale niz tijelo kao da nisu njezine, uzrokujući novu bol u ukočenim ramenima. Brzo se pribrala, pritisnula tipku za prevođenje na narukvici i ponadavši se da njihov jezik nije prekompliciran prevoditeljskom programu, viknula: - Pustite me! Što hoćete od nas? Što smo vam skrivili?
Transletor je šutio, a oni su zujali oko nje, njihove ruke su bile posvuda po njoj dok su joj se oči punile suzama očaja. Pokušavali su joj razderati odjeću koja je čak i za njihove jake ruke bila prečvrsta. Napokon se jedan dosjetio izvući bodež iz korica i tad je zazujao translator.
Nastala je pomutnja. Glavni gorostas je zastao na otvorenim vratima i polako se okrenuo. Ostali su se malo odmaknuli od nje i uznemireno zujali. Translator je prevodio: - Čarolija. Urok. Proklet će nas. Ne dirajte vješticu.
Gorostas se u dva koraka našao pored nje i zgrabivši je za ruku, podigao je tako da mu je transletor bio u visini očiju. Ljutito je zazujao: - Što je ovo?
- Prevoditelj – prestrašeno je izustila By. – Nema smisla da nas mučite ako ne razumijemo zašto, što hoćete od nas i ne možemo vam odgovoriti. Osim ako... – nije dovršila rečenicu. Što ako je njima samo do sadističkog naslađivanja njihovim mukama? Ako ih ništa drugo ne zanima? – Reći ću vam sve što znam, sve ću vam priznati, samo me nemojte mučiti – preklinjala je. – Nemojte me ozlijediti.
- Odakle ti ova prokleta stvar? – želio je znati gorostas.
- Iz mog svijeta – By je njezin odgovor zazvučao šuplje i neuvjerljivo, a ni gorostas nije njime bio zadovoljan, kao ni ostali. Požurila se objasniti odakle je i kako je došla na njihov planet, rekla im za pukotinu, no oni joj baš i nisu vjerovali. Smijali su joj se.
Gorostas je zagrmio: - Ti misliš da sam ja budala? Da smo svi mi budale? Smisli uvjerljiviju priču, ljepotice.
- Ako mi ne vjerujte, potražite teleportacijsku kapsulu, nalazi se blizu mjesta gdje ste nas uhvatili, s druge strane živice. – Mučila se da im objasni što je teleportacija. Nisu joj vjerovali, no jedan je ipak potrčao provjeriti nalazi li se stvarno u perivoju kapsula i ima li tamo kakva sumnjiva pukotina.
- Ako je istina to što govoriš, zašto ste došli baš ovamo?
- Slučajno. Bili smo u blizini pukotine i htjeli je istaražiti, vidjeti što ima s druge strane.
- Slučajno?
- Pa nije baš sasvim slučajno. Imamo tu prijateljicu, nadali smo se da ćemo je možda sresti – rekla je, ponadavši se da bi im Hemi mogla pomoći. – Zove se Hemi, upoznali smo je na KvizBOX-u.
KvizBOX gorostasa nije previše zanimao, ali Hemi je pobudila zanimanje. – Princeza Hemi?
- Princeza? Ne znam da je Hemi princeza. Nikad nam to nije rekla. Možda je to neka druga Hemi.
- Samo je jedna Hemi, moja zaručnica.
- Vaša zaručnica! – iznenađeno je uzviknula By i pokrila rukom usta. – Mislili smo da se već udala.
- Trebala je, ali je nestala na dan vjenčanja.
- Hemi je nestala – snebivala se By iako je Hemin nestanak i nije previše čudio.
- Baš taj dan ste se vas dvoje pojavili, u blizini mjesta gdje pronađena njezina cipela, nekoliko bisera i rastrganih komadića svile i čipke njezine vjenčanice. Što mi o tome imaš reći, ljepotice iz drugog svijeta.
- Mi, mi... Mi nemamo nikakve veze s njezinim nestankom. Nismo je ni vidjeli.
Uzeo ju je za ruku, vrlo nježno se poigravši s njezinim prstima i rekao: - Vrlo lijepi prstići, lijepi nokti. Kako bi bilo da iščupamo jedan?
- Ne! – vrisnula je i istrgnula ruku. – Molim vas.
- Onda mi kaži što se dogodilo Hemi i ostavit ću ti tvoje noktiće.
- Možda je pobjegla. Sigurno je pobjegla – brzo je izgovorila.
- Zašto bi pobjegla? I to baš na dan vjenčanja, najsretniji dan u životu svake djevojke.
- Nije se željela udati.
- Kakve to gluposti govoriš? Koja djevojka se ne želi udati?
- Pa ona koja nije sigurna u svoje osjećaje.
- Možda u tom tvom svijetu, ali ovdje djevojke nisu prevrtljive, ne nestaju svojevoljno na dan vjenčanja. Hemi nikad ne bi pobjegla.
- Hemi se na KvizBOX-u nije doimala kao sretna zaručnica koja nestrpljivo iščekuje vjenčanje. Rekla je da vas ne voli onako kako bi trebala voljeti muškarca za kojeg se udaje. Očekivanja drugih su je silila na brak, a ona je maštala o ljubavi koja ruši sve pred sobom, leptirima u trbuhu, strasti i nježnosti. Na kvizBOX-u je bila pomalo koketna, kao da je tamo tražila nekoga tko će zbog nje biti spreman na sve pa i izložiti se opasnosti.
- Kako možeš sve to znati? Kako je ona uopće mogla komunicirari s tobom?
- Ne znam. Vjerojatno je imala računalo ili neku drugu napravu koja joj je to omogućavala.
- Kakvu napravu?
Pokušala je objasniti što je računalo i kako je moguće da je Hemi komunicirala s njima, ali ni samoj joj to nije bilo previše jasno; zaplela se u priču.
- Muljaš – optužio ju je gorostas.
By je nervozno kršila ruke. – Govorim što znam. Možda među njezinim stvarima još uvijek postoji to nešto preko čega je stupala u kontakt s nama.
Gorostas je postajao sve smrknutiji i stiskao šake kao da u njima nešto drobi. – Ako me je prevarila, ako je pobjegla zbog drugoga... – Zaškrgutao je zubima i bijesno puhnuo, pokazujući ispruženim kažiprstom na zuzavce : - Ti i ti, trčite u odaje princeze Hemi i sve pretražite, prevrnite svaku prokletu stvar, svaku krpicu. Donesite sve što vam izgleda sumnjivo, sve za što ne znate čemu služi. Jeste li me razumjeli?
Zuzavci su kimnuli glavama i potrčali. Nastupila je neugodna tišina. Gorostas je sklopio oči i naborao čelo; By je bila sigurna da smišlja gadnu osvetu te da bi i ona kao donosilac loših vijesti mogla nastradati. Nikako nije bilo dobro.
- Hemi, Hemi... – zastenjao je Špek.
Ako je je njegovo izgovaranje imena Hemi gorostasu bilo nerazuljivo, translator nije ostavljao mjesta nedoumici. By se prepala bijesa što je suknuo iz gorostasovih očiju, a ono što se vidjelo od njegovog lica, obraštenog čupavom bradom, oblijalo je crvenilo sve to vrha smrknutog čela na kojem je žila pulsirala kao da će se probiti kroz kožu van. Prijeteći je podigao u zrak stisnutu šaku i muklo, tiho zazujao: - On je taj.
- Ne, nije on! – povikala je By i postavila se između kapetana Špeka i gorostasa.
- Hemi – ponovio je Špek.
Gorostas ju je uhvatio ju je za ramena i odgurnuo tako silovito da je udarila tijelom o zid i stropštala se na pod, a zatim odalamio nogom izmrcvarenog Špeka koji je od udarca poskočio i tresnuo natrag, ne pustivši ni glasa. Ponovno se onesvijestio, ali to gorostasa nije spriječilo da ga još jednom šutne. Šutnuo bi ga i treći put da By nije jurnula prema njemu i objesila mu se za nogu, preklinjući ga da prestane.
- Nije on taj! On nije htio ni razgovarati s njom kad je doznao da ima zaručnika i uskoro se udaje, ali drugi jesu! Poticali su je da ostavi zaručnika i pobjegne. Upucavali su joj se, a ona se nije mogla odlučiti s kim bi – nije bila sigurna je li to što tvrdi baš tako, ali u tom trenutku je bilo najvažnije ukloniti opasnost od kapetana Špeka i sebe, svaliti svu krivnju na Hemi. Na poslijetku, i jest kriva, pobjegla je tko zna s kim, a Špek i ona plaćaju za njezine grijehe.
- Koji drugi? – urlikao je, nastojeći je odlijepiti od svoje noge. – Imena hoću!
- Cvilitrol! I onaj novinar, Juan Markos Beshker, pa Morf, i Nera Zmaj, Lucky, Gomber, Kapo, Mamot, Bankulin, City, Sax, Mipe, Kenjac,Ponor, Hektor... – nabrojila je sve kvizboxovce kojih se mogla sjetititi, pa i one koji Hemi možda nisu ni poznavali. – Cheetah isto, Panj, Skomy, Justin...
Kako je By nabrajala, Hemin zaručnik je postajao sve zelenkastiji. Kad se više nikoga nije mogla sjetiti, počela je nabrajati države i glavne gradove. Činilo joj se, dok nabraja, sigurna je.
- Dosta, dosta, nemoj više ako zuzavog Boga znaš – zavapio je zaručnik. – Kakva sramota!
By je tek tad posta svjesna zuzavaca koji su slušali njihov razgovor i otvoreno se zgražali. Na trenutak joj je čak bilo i žao zaručnika; stvarno je pretjerala s listom Haminih udvarača, ali kad se uzme u obzir što je napravio kapetanu Špeku, zaslužio je da mu se svi, ako ništa drugo, barem smiju iza leđa.
- Platit će mi kad mi dopadne šaka. Naći ću ja nju, pa makar i u paralelnom svemiru. A njega, njega... I sve njih koji su se drznuli petljati s mojom Hemi, njih ću...
- Gospodaru! Gospodaru! – začulo se iz hodnika. Zadihani zuzavci su utrčali u mučilište. – Gospodaru, pronašli smo kapsulu. Morate je vidjeti, sasvim je prozirna, nekoliko puta smo prošli pored nje i primijetili je tek kad smo se zabili u nju.
-Ta kapsula služi za... – zaručnik će. - Kako si ono rekla?
- Teleportaciju.
- I kažeš da me ona može prebaciti s jednog mjesta na drugo.
- Da, ali treba biti oprezan. Nisu sva mjesta sigurna za teleportaciju.
- Može me prebaciti do Hemi?
- Morali bi prvo znati gdje je ona. Ako je predaleko, ništa od teleportacije.
- Doznat ćemo gdje je. Idem vidjeti tu kapsulu, a vi se, momci, pobrinite da našoj ptičici ne bude dosadno. Pokažite joj da sa zuzi muškarcima nema zajebancije.
Hemim zaručnik je u pratnji dvojice zuzavaca žurno napustio mučilište, a ostali su opkolili By. Nesigurno im se osmjehnula. – Što još želite znati? Sve ću vam reći.
- Mnogo toga, slatka mala – nacerivši se, zazuzukao je jedan i oplahnuo By smradom pokvarenog zuba.
- Možete li se malo odmaknuti – zatražila je.
- Možemo, ali nećemo, he he he. Prvo ćemo se malo zabaviti.
Byin mozak je ubacio u veću brzinu i ona se polako okretala oko sebe dok se krug oko nje sužavao. Panika je dosegla vrhunac. I vidjela je da joj nema spasa, ali se nije kanila predati bez borbe. Munjevitom brzinom je zabila nokte u lice najbližem joj zuzavcu. Krv je potekla, a on se grohotom nasmijao: - Volim kad su mačkice opasne.
Pred očima joj je bljesnula oštrica bodeža. – Hoćeš li se sama skinuti ili bi radije da to moj bodež obavi?
Poželjela je onesvijestiti se, ništa ne znati o onome što će se dogoditi, ničega se ne sjećati, ali By nije bila od žena koje padaju u nesvjest. Ritala se, tukla, grizla, grebla i kad se već činilo da je izgubila, kad se jedan zuzavac uz čudno grkljanje strovalio na nju i ostao nepokretno ležati na njoj, pretežak da ga odgurne sa sebe, tad je primijetila kako plave zrake šibaju po zidovima mučilišta, a zazuzavci padaju ispuštajući samrtno zuzaje. Potekle su joj suze olakšanja.
Delmat i Kenson su zajedničkim snagama odgurnuli mrtvog zuzavca s By i pomogli joj da ustane.
- Jesi li dobro, By – zapita Kenson, nakrako je zagrlivši.
- Dobro sam, ali kapetan Špek nije dobro – grcala je. – Bojim se da ga je gad ubio.
- Sve smo čuli – reče Delmat. – Žao mi je što nismo stigli prije, imali smo mali problem.
Kenson je kleknuo pored Špeka i provjerio je li živ. – Bilo mu se jedva osjeti.
- Zlogika će ga srediti – Delmat će, obuhvativši kapetana ispod pazuha. – Požurimo.
Kenson ga je primio za noge i tako su ga podigoše. – By, kreni prva.
- Samo da preživi do Wanderera – pomolila se By.
Sretno su stigli do hodnika za služinčad. Kapetan Špek je bio mršav muškarac, ali njegovo opušteno tijelo je svejedno bilo teško za nošenje. Sporo su napredovali uskim stubištem i By je morala svako malo zastati da ih pričeka. Prolazeći pokraj vratašca za loženje, začuli su uznemirene glasove i strku u jednoj od odaja. By je morala isključiti svoj translator kako ih ne bi odao, ali pretpostavljali su o čemu se radi; pronašli su trupla u mučilištu.
Našli su se u onom istom spremištu kroz koje su ušli u dvorac. By se prva provukla kroz prozor, za njom Kenson. Namučili su se dok su onesviještenog kapetana Špeka izvukli van. Posljednji je izašao Delmat. Priljubili su se uz zid i zabrinuto promatrali ples baklji u mraku. Zuzava graja je dopirala do nji, približavala se i udaljavala.
- Morat ćemo brzo prijeći preko čistine – tiho će Delmat.
- Bojim se da to sa Špekom neće biti moguće – snuždeno će Kenson.
- Ne možemo ga ostaviti – plačnim glasom će By.
- Ako nas primijete na čistini, gotovi smo – Kenson će, ubacujući novu bateriju u svoj laser. - Ove baterije se prokleto brzo prazne, a nešto mi govori da nam oni neće dati vremena da ih promijenimo.
- Krenite vas dvoje prvi, kad stignete do drveća, ja ću s kapetanom za vama.
- Delmat, ne možeš sam nositi Špeka – usprotivio se Kenson. – Težak je ko sam vrag.
- Ne brini, jak sam ja. Samo vi krenite.
- Siguran si da možeš sam? – zapita By.
- Požurite dok se nisam predomislio.
- U redu, Delmat, pričekat ćemo te u šumici.
- Ne, Kenson, nemojte me čekati. Idite ravno do kapsule i ako postane preopasno, teleportirajte se bez nas.
- O, Demat – zajeca By.
- Ne cmolji, By. Oduvijek sam želio biti heroj.
- Delmat, druže, ne znam što da ti kažem – ganuto će Kenson. – Ako se ne sretnemo više...
- Ne pretjeruj. Postoji još jedna kapsula tako da ako se i teleportitate bez mene, ne nadajte se da se nećemo ponovno sresti. Stignite li prije mene na Wanderer, recite Sedmoj Mary da se namjesti i tako me dočeka, a sad crta. I molim bez grljenja i ljubljenja.
Pričekao je da se Kenson i By izgube u mraku, čitavo vrijeme držeći laser usmjeren prema bakljama. – Sedma Mary – prošapta. – Sedma Mary, čuješ li me? Reci nešto.
Umjesto Sedme Mary začuo je Kensona: - Delmat, budalo, okani se Sedma Mary i požuri za nama.
Uprtio je kapetana Špeka na leđa i krenuo. Čemer mu se razlijevao grudima. Želio je ponovno izgovoriti njezino ime, dozvati je, ali nije bio spreman podnijeti još malo Kensonovog ruganja. Teže od toga bi mu pala samo njezina hladnoća.
