rujabox
subota, 22.06.2013.
Malo vitra solarnog
U Zmajevoj glavi još su odzvanjali prestravljeni krici i samrtni hroptaji najmoćnijih ljudi svijeta. Bezbrižno krstarenje svemirom, na Malo vitra solarnog pretvorilo se u njihovo posljednje putovanje i sav Zmajev trud je uništen u manje od pola sata koliko je trajao neočekivani napad te trebalo da se trupla izbace sa broda. Kad na Zemlji shvate da se oni više neće vratiti, nastat će kaos iz kojeg će na površinu isplivati neki novi moćnici, a Zmaju će trebati godine da im se približi i stekne njihovo povjerenje, nađe se u prilici da zavlada njihovim umovima i postane gospodar svijeta. Naravno, pod uvjetom da se uspije vratiti živ na Zemlju, a nekako mu se nije činilo da za to ima previše šanse. One su bile nemilosrdne, nikoga nisu štedjele, ni posadu.
Na Malo vitra solarnog su stigle kao animir dame, dugonoge i sve jedna ljepša od druge. Namjeravao se njima pozabaviti kasnije, pretvoriti ih u svoj harem, nakon što moćnike počasti svojim serumom i nano čestice u roku od dvije minute stignu do njihovih mozgova. Čekao je da se banda ponapije i našmrče bijelog, dovoljno razulari da sukne u sebe sve što stavi pred njih; znao je da neće moći odoljeti novom, moćnom afrodizijaku.
Dok je on u kuhinji pripremao koktel od nekoliko vrsta jakih, žestokih pića, intenzivnog mirisa i okusa, koja će ubiti metalni okus i neugodan miris njegovog seruma, one su u salonu zabavljale moćnike, pjevale i plesale, razbacujući se dugim nogama i tresući čvrstim stražnjicama. Zmaju se sviđalo kako plešu, ali ne i njihov repertoar. Kad on bude glavni, pjevat će druge pjesme, narodske, za dušu, koje nagone da razbijaš čaše, razdrljiš košulju i popneš se na stol, od kojih krv vrije. Nikakav Sway i slične stranjske gluposti.
Koktel je već bio ulijan u čašice za rakiju, trebao je još samo u svaku kapnuti po kap seruma. Taman se spremao otkinuti vrh ampule kad se iz salona začula vriska i hroptanje. Kuhinjska vrata su se nagla otvorila. Glavni kuhar nije dospio ni vrisnuti, pao je pogođen plavom zrakom i kratko hroptao, trzajući se na podu prije nego je preminuo. Zmaj je spuznuo pod stol i sakrio se iza velikog lonca koji je bio tamo odložen. Oba pomoćnika su pala. Plave zrake što su ih odašiljale vrtoglavo visoke potpetice čizama animir dama, šibale su kuhinjom. Jedna je pogodila lonac koji se isti tren užario i bila je prava sreća da se Zmaj baš tad odmaknuo od njega, puzeći prema vratima skladišta što ih je za sobom ostavila otvorena jedna od tih pomahnitalih žena.
Sakrio se između polica nakrcanih kavijarom i drugim delicijama, stiščući u znojnoj ruci ampulu seruma dok mu je srce od straha nabijalo u grlu. Nekako se uspio pribrati i sjesti. Čuo ih je kako po podu vuku leševe i zbijaju šale. Dvije su se zbog nečega posvađale.
- Aculinka, prijavit ću te kapetanici Jasnici – prijetila je jedna.
- Nisi fer, Somordana. Tebe bi trebalo prijaviti.
- Nemojte se sad svađati – umiješao se treći glas. – Treba počistiti ovaj nered.
- Stino, reci joj da nije fer – tražila je Aculinka. – Zara, ti si svjedok...
- Sve ću vas prijaviti...
- Ne, ja ću tebe prijaviti...
Kapetanica Jasnica, Somordana, Aculinka, Zara... Sve su to bila Zmaju poznata imena. Znao je tu opaku ekipu. Okupljale su se na KvizBOX-u i sve su redom htjele biti svemirke gusarice. Ne samo one, bila ih je čitava horda, i sve su sad tu. Vrbovala ih je Ruja za svoju priču i obećala im svemirski brod Malo vitra solarnog. Mislio je da je sve to samo šala. Da je samo mogao naslutiti, mogao je spriječiti tragediju.
Što sad napraviti? Kako se spasiti? Da im podvali serum, zapitao se, zagledavši se u ampulu. Bilo bi šteta potrošiti ga na njih i ponovno morati ponavljati dug, složenon i nadasve skup postupak da dobije drugu dozu seruma. A i kako bi im podvalio serum; ubile bi ga čim bi ga opazile. Ni predstaviti im se ne bi stigao, pozvati na prijateljstvo s KvizBOX-a.
Gusarice su otišle iz kuhinje i Zmaj se usudio proviriti iz skladišta. Zrak je, činilo mu se, čist. Protrčao je kroz kuhinju i provjerio je li hodnik prazan. Gusarice su u salonu slavile. Čuo ih je kako se smiju i otvaraju boce šampanjca. Krenula je pjesma.
Tek što se našao u hodniku, nešto ga je pogodilo posred čela i raspljackalo se. Iznad njegove glave zakreštala je papiga: - Fontana Trevi u Rimu, muzej Prado u Madridu, divovske sekvoje u Sjevernoj Americi, Keopsova piramida u Egiptu...
Zmaj je rukavom obrisao govno sa čela zajedno sa znojem koji ga je oblijao i bacio uplašen pogled prema vratima salona. Gusarice su se tamo tako derale da nisu mogle čuti papigu. Potrčao je niz hodnik prema kabinama dok je papiga letjela za njim i kreštala: - Potemkinove stube u Odesi, Angkor Wat u Kambodži, Serengeti u Tanzaniji, Machu Picchu u Peruu...
Uletio je u prvu kabinu i pograbio crni kožni korzet, u drugoj je uzeo crni čipkasti grudnjak, u trećoj crne čarape, u četvrtoj haltere i tako redom. Koliko su krpica gusarice imale, nadao se da neće primijetiti da im nešto nedostaje, a ni prepoznati svoje stvari na njemu. Malo se premišljao oko kožne minice, a onda zaključio da mu je bolje uzeti nabranu ružičastu suknjicu s volančićima. S obućom je bilo bilo preblema, gusarice su imale mala stopala, no na svu sreću, sjetio se da je jedan rahmetli moćnik, pokoj mu grešnoj duši, imao fetiš na ženske cipele i nije mogao zaspati ako nije malo prošetao po sobi u crvenim štiklama. Nisu bile baš najsretnija kombinacija s ružičastom suknjom, ali Zmaj se time nije zamarao. Jedino mu je bilo bitno da su prave veličine.
U zgodnom trenutku je zatvorio papigu u nečiju kupaonicu i ostavio je da tamo nabraja svjetske znamenitosti. Zatim se poslužio bogatim arsenalom kozmetike koji je pronašao po neseserima. Nekoliko puta je morao obrisati svu šminku s lica dok mu se ruka nije dovoljno uvježbala da se može pristojno našminkati. Na kraju je nabacio na kosu pola kile gela i razbarušio je prstima da izgleda pomalo divlje. Odmjeravajući se od glave do pete, zaključio je da je ispao sasvim zgodno žensko. Malo je namjestio grudnjak napunjen ženskim najlonkama, da mu cice bolje stoje i bio je spreman umiješati se među gusarice.
Nabadajući na štiklama ušao je u salon. Sve je proteklo dobro, nisu primijetile da Zmaj nije jedan od njih. Taman se opustio i uzeo drugu čašu šampanjca kad mu se obratila jedna od gusarica: - Oprosti, ali ne sjećam se tvog imena.
- Nera – progovorio je neprirodno tankim glasićem i otpio gutljaj šampanjca.
- Dunja, tko je ova? – umiješala se druga gusarica, sumnjičavo ga promatrajući. – Ne sjećam se da sam je prije vidjela.
- Ni ja, Stino.
- Ruja me naknadno ubacila u priču.
- Ako te Ruja ubacila, onda je u redu – Dunja će. – Jesi li ti Nera Zmaj?
Stidljivo se osmjehnuo i zaključivši da je najpametnije držati se istine koliko je to najviše moguće, potvrdio: - Jesam.
Stinino iduće pitanje je bilo očekivano: - Zar Nera Zmaj nije muško?
A Zmaj je imao spreman odgovor: - Na KvizBOX-u se predstavljam kao muško. Tako je lakše.
- Zna li kapetanica Jasnica za to? – zanimalo je Stinu.
Zmaj slegnu ramenima. – Valjda zna.
Stina nije bila zadovoljna odgovorom. – Najbolje da pitamo kapetanicu Jasnicu.
Zmaj se sledio. Propao je.
Spasila ga je gusarica koja je počela vikati: - Papiga! Moja papiga je nestala! Kapetanice Jasnice!
- Smiri se, Tripice, papiga mora biti tu negdje – umirivala ju je kapetanica.
- Kako da se smirim. One stalno imaju nešto protiv moje papige. Aculinka se žalila da previše kriješti i da ju već boli glava od svjetskih znamenitosti, Zara prigovara da previše sraćka, a Somordana je otvoreno prijetila će joj zavrnuti vratom.
- To sam ja samo tako rekla – opravdavala se Somordana. – Nisam mislila ozbiljno.
- Somordana – strogo će kapetanica Jasnica – ako ti imaš neke veze s nestankom Tripičine papige, bolje da odmah priznaš.
- Kunem se da je ni takla nisam.
- Laže, ona je – histerizirala je Tripica. – Ako se papiga ne pojavi živa i zdrava, ja idem iz priče van.
Kapetanica Jasnica je pljesnula rukama: - Djevojke, imamo ozbiljan problem. Nestala je Tripičina papiga, a sve dobro znamo da je emocionalno vezana za nju. Zato budite dobre i koliko god nam svima ta papiga ide na živce, potrudimo se i pronađimo je.
Zmaj je odahnuo i pridružio se potrazi za papigom, dozivajući je zajedno s ostalim gusaricama: - Paris, Paris, gdje si se skrio kukavni brate Hektorov!
