Danas ćemo malo o djeci. Preciznije - odgoju djece.

Znam da će biti krvi do koljena kao što je uvijek kad se dotaknem tako delikatne teme kao što su djeca. Ne znam zašto, ali se odjednom pojave dušebrižnici - čak mnogi niti nemaju vlastitog potomka - koji me pljuju i blate. No dobro, mogu ja to izdržati (opet).

Anyway, nekidan priča moja frendica - inače teta u vrtiću (pardon "tete" - odgajateljica) kako ima petogodišnje dijete sa jako čudnim ponašanjem - od bezrazložnog ridanja po nekoliko sati do nekih drugih devijantnih pokazatelja koji bi po njenom stručnom mišljenju pod hitno trebali stručnu pomoć. I kakti u toj priči roditelji ne žele vidjeti problem tj. krenuti kroz labirint stručnih službi od pedagogije do psihijatrije kako bi pomogli djetetu. Doduše, odgajatelji (navodno) ne mogu/smiju izraziti svoje sumnje. Ravnateljica koja bi to po svojoj družnosti trebala učiniti - boli ju uvo za poso, pa je situaciju za sada u ćorskokaku.

Primjer br. 2 - obrnuto suprotan ovom prvom: razmažen i cijeli život u prvom planu (posljednje od troje djece) dječak, lijen za učenje od prvog dana škole obišao sve moguće doktore, raznorazne stručnjake kako bi sada u petom razredu imao osobnog pomagača bez iole ozbiljne dijagnoze. Valjda da se riješe naporne majke djetetu "pronašli" naznake disleksije, ali ne i disleksiju, naznake disgrafije, ali ne i disgrafiju, nije za poseban program...

Bili prisutni na izljevu bijesa dotičnog desetogodišnjaka. Prestrašno. I to samo zato što nije dobio što si je u tom trenutku zaželio. Koma.

I šta bi vi rekli da ove roditelje? Obišli što se obići dalo. Malome samo što ne pišu sami zadaće (ili možda to ipak rade?), a i dalje smatram da je mali super inteligentan, ali razmažen do jaja. A brate mili - tablica množenja se ne računa. Nju smo i mi prije četrdeset i vi neki prije par godina naučili napamet. I uz suze. Jebiga. Pa smo u međuvremenu i diplomirali, magistrirali, doktorirali.... neš ti nauke.

Update: Moram napomenuti da je dijete jednih naših kućnih prijatelja disleksičar koji je odličan učenik i koji je sam tjerao svoje roditelje da mu pomognu oko učenja. Da ne mislite da nisam upoznata i s tim problemom. Ne bih rekla da je to bolest, možda određeni nedostatak.....