Brendirano...
15.06.2013.Reče neki pametan čovjek kako nije dovoljno bogat da kupuje jeftine stvari. Tako nekako.
Doduše, u jeku recesije i svih ovih sranja u Lijepoj našoj kojoj blago sumnjam da je uzrok europska i svijetska recesija već kradež određenih struktura, nisam sigurna koliko možemo pratiti ovog gore mudrog čovjeka.
Anyway, i Oprah je davno spominjala da što si stariji(a) to moraš nositi finije (čitaj: skuplje) stvari. Jer ne priliči gospođama (sve su u tim godinama gospođe, pa čak i stare cure ) da nose neke jeftine krpe s placa ili nedajbože kineskog dućana.
Tako se i ja povodim za tim postulatima.
Naime, postala sam prestara da se razbacujem po tzv. rasprodajama pa da u žaru borbe i krvavih očiju kupujem kakti "super povoljne ponude" jer je neka krpa, koju uopće ne trebam i ne stoji mi nikako, a kamoli dobro, spuštena za 30 - 50 -70%.
Majke ti - što znači popust od sedamdeset posto? Pa onda nas gule do jajnika ako si mogu tako nešto priuštiti.
No, ne brinite, niti u jednom hrvatskom dućanu ne možete naći nešto što je od inicijalnih npr. 100 kn palo na 30. Što bi bilo onih početnih sedamdeset posto popusta. Eto.
Uglavnom, počastila sam se u Dubrovniku jednim ugodnim cipelicama poznate marke s modernim trakicama oko gležnja. I gle vraga - jedna je trakica kraća, a na drugoj cipeli osjetno duža. Damn. Pa zar se tako nešto može desiti?
Znam da i te famozne (skupe) cipele režu i lijepe - u ovoj priči nisu Mara i Bara već neki Jin i Jung ili kako bi se već na kineskom, tajvanskom ili turskom mogle zvati dvije tete što za sitnu paru rade u tvornici, no ipak se očekuje određena razina kvalitete kod tih tzv. brendiranih oliti skupih stvari.
Ili je Rudarka opet postala francuska sobarica?
komentiraj (9) * ispiši * #