Moglo bi se reći da je dan počeo burno - i rano!!

Prvo je stigla poruka (negdje oko pet) - na Guzdin mobitel. Onda je Guzda dotičnome odgovarao (u prevodu: svijetli zaslon monitora kao malo jača meglajtica), naravno ležeći i dalje u krevetu.

Onda smo (kao) zaspali, barem ja - onda je drugi Guzdin mob zvonio (doduše relativno diskretno, ako se računa da je to bilo valjda oko pola 6). Onda je on otišao u kuhinju ragovarati s tipom, koji se baš sada i baš danas sjetio razmjenjivati tablice i sve ostalo što ide uz kupoprodaju auta, a naš auto vozi već dobrih šest mjeseci..

Da vam velim da sam sve čula? Ne Guzdu, onog tipa na mob, tako je "tiho" govorio..

Onda je, at last, meni zvonio alarm..

I eto me ovdje.

Tko kaže da neću biti ljuta na poslu? Neka digne ruku!

Da ne mislite da vam muljam, evo ekskluzivne slike, direktno iz blata:



Zar nisu slatke??

Evo još malo slavnog okoliša:



I da, obukla sam kombinaciju:

traper - štikle - crna košulja + furla široki remen - gore spomenute gumene čizme (za blato) - jakna (kad je počela kišica, moja prastara HH, ali služi svrsi, malo je "puljava") - i Swarovski oko vrata..

Hi hi, koja kombinacija!!

Update: Slike su tak slatke da mi žao pregaziti novim postom. Što reć - do sada nisam uletila glavom u blato, ali je par puta bilo jaako blizu (na opće oduševljenje prisutnih šljakera na koje sam prije toga vikala). Dotične čizme kupljene u "Lesnini", ne bi vjerovali, i to prodaju..I da, dobih danas i službene, nove čizme (neke crne ružne, kakve već i jesu službene HTZ-jke).. E da su svi tako brzi i na novčaniku kao što su na gumenjacima... Ehhh....

Sutra je naporan dan. Kao prvo, moram upicanjena na sastanak, a onda - u blato..

I kako da se obučem??



Varijante:

a) nešto fino za sastanak, pa presvlačenje u veceu ili
b) gore fino, dole traper ili
c) ???

Hi hi, zato imam fensi - šmensi gumenjake (rekle mi frendice da se prodaju neke zgodne u lesnini, pa uspjela danas svratiti). Jebate, dala sam na popustu za njih skoro dvijesto kuna. Mora da su zlatne iznutra!!

Slike blata sutra...

Ps. kategorija - moda + karijera!!

Ne zna se tko je luđi - vrijeme ili meterolozi..

Rekli da će padati, kad ono - baš i ne pada.. Ok. Bolje i tako nego obrnuto.

Danas sam poslovno bila u Bjelovaru. Poznam grad još od prije, pa sam si zacrtala da bacim pogled na unutrašnjost njihovog "selskog" Benettona.

E sad, sve bi bilo dobro da sam imala gdje stati s autom. Nije se meni baš išlo daleko pješke (a Benetton je u strogom centru, tzv. pješačkoj zoni), a nisam imala niti vremena niti volje šetati po centru.

I sad ja po jednoj ulici gore, po drugoj dolje, sve lagano, da mi ne promakne koje prazno parkirališno mjesto, pa odem predaleko, pa natrag...

Naravno da se upornost isplatila. A u dućanu - sve neke bljak stvari. No da, kupila klincu majicu. Čak daju i uskrsni ili kakav god već popust od 15%.

Znam da će ovaj post shvatiti samo žene....

Update: Pa kaj oni misle da sam Supermen(ka) i da mogu istovremeno gledati dva CSI-ja. Ma, ne da mi se niti snimati... Fuck i televizije...

Pošto svaki dan nešto kvocam i svaki ku me može razljutiti, evo, za ovu subotu, da se svi smirimo i opustimo uz slijedeće izvješće iz mojeg vrta:




Nisam dodala nove lukovice u jesen, pa eto mi sad - jad i bijeda ovih par tulipančića...




Narcisi su obično oko Uskrsa. Mislim da ovi ne budu dočekali malog zeku ili kako god rekli...

I kao što kaže naslov - udahnite duboko....

Ma šta god tko rekao - ja sam ipak jedna znatiželjna žena, koja osim što direktno iz Amerike dobiva jedan "ženski" časopis, čita i neke naše ženske časopise. He he..

I čitam u jučerašnjem najnovijem broju svojeg omiljenog tračerskog lista kako se onaj neki Rus - e da, Abramovič (uspjeh se sjetiti vlasnika onog nogometnog engleskog kluba - Čelsa ili tako nekako) rastaje zbog neke mlade fufe.

Daša ga je (valjda) osvojila svojom pameću... I svojih dvadesetipet...

Nema veze što ga je žena mazila i pazila svih skoro dvadeset godina braka, rodila mu četvero djece (i nasljednika, da se razumijemo!). Sada mu više nije dovoljno dobra.

Mrzim takvo ponašanje!

I u našem selu slična faking storija - ostavio naš lokalni bogataš ženu i dvoje djece - naravno zbog mlade kume...

I onda će im teći med i mlijeko, ona će ga maziti i paziti... i trošiti njegove pare... Ahh.. glupi muškarci!

Danas zovem šalatu - ortopediju cijeli dan. No dobro, zvala sam prvo ujutro da vidim da li se treba naručiti. Pa sam zvala tih sat vremena neprestano u doba kad se naručuje. Pa je stalno bilo zauzeto. Pa...

Zapravo, Malu boli koljeno već mjesec dana, da ne velim i više. Prvo smo mislili da pokušava nešto ušićariti, pa smo mislili da traži pažnju (koju ruku na srce ima svih 2x100 %, na štetu Nasljednika), pa sam na kraju odlučila da je vrag odnio šalu i da ćemo ipak otići nekom vražjem doktoru jer valjda dijete zna kad ga boli ili ne..

I tako je odlučeno (naravno majka, šta otac zna..) da prvo odradimo s našom doktoricom, pa naručivanje ortopedu - pedijatru (ili obrnuto).

I već sam mislila napisati grozan post o tome kako se nismo mogli niti prijaviti telefonski, na kraju dobih jednu jako simpatičnu žensku osobu na drugom kraju žice koja me ispitala situaciju, rekla neka svakako dođemo, neka napomenemo dijabetes (da nas do našeg obaveznog ručka obrade) - ali tek za mjesec i pol!

I sad da se ja želim uhvatiti one floskule o privatnom pregledu i traženju povrata novaca od HZZO - kako ja mogu dokazati da je danas 22.03, a da smo naručeni tek 25.04. (i to nakon one priče o dijabetesu, inače bi nas naručili negdje u petom mjesecu)??

Ajde poznati moji blogeri, tko od vas radi u HZZO-u pa da mi došapne odgovor! Bacam vam rukavicu u lice!

I još nešto za kraj: nekidan odstajala dobrih dva sata u podružnici HZZO-a u Zg. (ne pitajte me zašto se nismo i napismeno preselili u selo naše malo, gdje je bdw porez puno manji od bandićevog, no to je neka sasvim druga priča). Ne velim da mačke nisu dobro i brzo i savjesno radile. To su sve iste žene i cure koje obilazim već šest godina svaka tri mjeseca. I ok su. Ali ih je ubila papirologija, spori kompjutori, plaćanje participacije (i upisivanje u jednu jedinu bilježnicu), uvjeravanje penzića da plate tu jebenu participaciju...

Ne bi vjerovali što mi se danas dogodilo!

I za to moram pohvaliti osoblje Amadeus što su pristali na reklamaciju mojih traperica!!

Što se desilo?

Prije par mjeseci, kad mi je usput bio krasan veliki tvornički dućan u Novskoj - nakon isprobavanja desetak traperica (kako nam je to lijepo objasnila Oprah!) - odabrah one koje su mi najbolje stajale na guzi. Super, pet, mrak - svi rekli da mi stoje odlično!

Naravno da imam i drugih traperica, naravno da nisam stalno u njima - to znači da su te dotične proživjele samo nekoliko pranja, možda niti deset!

I odjednom - raširio se traper na mjestu gdje mu nije mjesto (nije neko trljajuće mjesto, da se razumijemo!). I sad sam bila ljuta. Traperice su bile "najnoviji model" tj. kupljene za punu cijenu! Znam da kod nas baš i ne hodaju reklamacije, ali ja sam se odlučila boriti za svoja prava!

I šta se desilo u (onom gore navedenom dućanu u Novskoj)?
Naravno da su cure u dućanu odmah pristale (nakon konzultacije sa šeficom) na zamjenu traperica. I onda sam ja te nove probala - da mi ih označe za skraćivanje. I onda ih nisam mogla zakopčati. Fuk i traperice! Sve isto - isti broj, isti model, a jebiga - ne ide cif niti je gumb približno blizu mjesta gdje bi se trebao spojiti s otvorom. Fuk joj jedanput!

I onda sam (ipak) ostavila stare da mi na tvorničkoj mašini pokrpaju. Pokupit će ih frendica u prolazu. Eto... Tužna priča (koje je reko da sam se udebljala??)

I na kraju zaključak - potrebno je potruditi se i reklamirati loš proizvod. Ako se radi o renomiranoj prodavaonici ili robnoj marki - oni će to i uvažiti! Možda se mi samo bojimo uzeti svoja već stečena prava.

Ako kupuješ neki šrot kod žmrlj privatnika - zaboravi gore rečeno....

Ps. Ono selo je na granici Bjelovarko - bilogorske i Križevačko - koprivničke županije! I da, krivo napisah - zove se Babotok, jebi ga...

Jučer gledali Hercegovci za volanom. Sva sreća da sam morala pogledati na netu, pa sad znam da je u selo naše malo stigla družina "Histrion", doduše u malom izdanju.

Ma, ja vam idem i u kino da na kraju ne zapamtim naslov filma, a kamoli ne kazališnu predstavu!

I moram vam reći da se tražila karta više - što je rezultiralo donošenjem stolaca za "sa strane".

I bilo je super. Da priča nije vesela (vozači ministara muljaju sa dotičnim ministrima, dižu fiktivni kredit, odkupljuju "posrnulu" tvornicu koju su u međuvremenu (ministri) uništili, naravno na kraju popuše... itd), bila bi tragikomična jer je preslika mnogih naših privatizacija u lijepoj našoj..

Drugo, danas sam se opet malo vozala po nekim našim selima koja nisu na glavnoj županijskog cesti. Opet tužan zaključak: kuće su ofucane, dvorišta puna blata, fasada nikad ni nije bilo, djeluju zapušteno, starinski... Doduše, svako selo je imalo i podružnu školu, pa valjda ima i djece... ili....

Pretpostavljam da ima mladih ljudi koji iz tih sela odu u grad na školovanje. Zašto se ne vrate i podignu kulturnu, društvenu i životnu razinu života u tako jednom malom zapuštenom selu? Zašto naši bogataši ne kupe zelena polja, zaposle narod, izgrade si dvore...? Tako to rade bogati Englezi..

Neću vam reći gdje sam bila. Ako netko zna gdje je selo Babodol - e onda zna koja je županija bila na mom putu!

I da, ujutro snijeg - jedva se probila. Popodne sunčane naočale - da poludiš!

Naravno da sam i danas u cajtnotu. Za par minuta krećemo u "pozorište". Znam da ćete se zgroziti nad tom riječju istočnog predznaka, ali mene veseli..

Hi hi, pa nismo mi zaostalo selo - stiže Gavran (M) i k nama. Volim njegove predstave jer su zabavne i opuštajuće, za razliku od nekih drugih. Za mene je kazališna predstava dobra - ako me opusti i nasmiije. Fućkaš ove neke "ozbiljne". Mislim da je za njih rezervirano nacionalno kazalište (razni HNK-ovi po gradovima), a ne naša seoska pozornica.

Kako se zove predstava? Naravno, opet ne znam...

I da, mali osvt na najnovije "Glembajeve" u Rijeci. Ne mogu se odlučiti da li je pogibija Seve u predstavi - tj. barunice - pod kartonskim terencem

a) senzacionalističko sranje (sigurno)
b) l'homage nesretno poginuloj kazališnoj divi (šta god rekli o njoj osobno - ona je ipak naša najveća glumica svih vremena)
c) neukusno, ponižavajuće i bolno za njezinu familiju (u to ne računam "ucviljenog" udovca jerbo se u međuvremenu opet zanio ženidbom - naravno za puuno mlađi model).

What do you think about it?

Da ne bi vi mislili kako ja muljam, lažem i varam (zašto me ovo podsjeća na političare??), sjetih se ja vas u blatu, pa da vam serviram najnovije slike iz dotičnog blata:



A da ne bi mislili da Rudarka nije tamo, evo slijedeće:



Posao je završio odlično, bez problema i u roku, osim što sam vikala na neke šljakere koji su:

- gurali nos gdje ne treba, a situacija je bila opasna, pa sam ih otjerala

- radili su istovremeno više stvari na malom prostori, s time da je jedna od stvari opasna (da ne velim da je opasno i kad te frajer sa skipom skoro pregazi), pa sam se (opet) izvikala da se organiziraju jedan po jedan i da se - maknu!!!

- neki su i filozofirali kako bi oni "baš malo drugačije napravili..", no te sam pustila da pričaju - ne možeš stalno vikati...

Naravno, jadnoj Kraljici Majci se štucalo, što su me ovi dotični psovali (u sebi!)... Hi hi...

Nažalost, sve će se ponoviti u sličnom scenariju i idući tjedan, tamo negdje oko četvrtka, ako me ne zajebe Vakula sa onim nekim snijegom....

Ako vam još za kraj velim da sam u nastavku preuzela posao koji se zakomplicirao toliko da sam sjela u auto (tamo negdje oko 21:00), otišla na lokaciju i - ostala do iza ponoći jer se stvar loše razvijala, pa sve mic po mic - ja se (skoro) pretvorila u žabu.... Jebemu i posao...

Poslušaću vaš savjet, specijalno onaj od Dančija i Ljelje (ona je ipak iskusna žen(sk)a!) - danas ću se odmarati.

No da, samo što će to biti usred blata, u jednoj ofucaloj baraci...

Uzela sam si knjigu, ženski časopis i malo čokolade..

I nadam se da neću u baraci dočekati noć!

Au fidezen...

Jučer navečer sam zvala kolegu s posla. Pa ga nisam dobila. Pa sam zvala svoje cure iz uprave jer su one dobre s njegovom ženom (koju isto poznajem, ali ne toliko da imam njen broj moba) da mi daju njen broj, pa da ja dođem do njega. I da odradim papirnati dio posla...

U svojoj kuhinji. Uz kuhanje za danas..

Onda sam se probudila usred noći. Pa nisam mogla spavati. Pa su mi kroz glavu prolazili svi mogući scenariji kako nešto može poći po dobru ili po zlu...

You know what - ona stvar s blatom do jaj(nik)a...

Pa me ujutro zvalo jedno sedmero frajera, iz iste firme, s istim zadatkom (tko je tko nisam uspjela poloviti), uglavnom, svakom sam morala ispričati sve od početka, s detaljima i svaki mi je obećao poslati dozvolu na fax...

Sad čekam jutro da vidim sve te silne papire na svom stolu. Ako dobijem jedan, bit će super!!

I na kraju, jer sam natjerala Guzdu da dođe doma par sati ranije, ne zbog mene, već zbog njegove ljubimice - sada pizdi kako sam mu uništila radni dan. Ma moš mislit..

A nekidan je imao vremena pobjeći malo - skrenuti stotinjak kilometara - samo za svoj ćef. Onda nije bio "naporan radni dan"!

Eto veselja....

Ljuti me...

Što neću ekstra zaraditi, (jer ja to ne radimna taj način) ali isto tako što me nitko od "mojih" neće pohvaliti je niti ne shvaćaju koliko veliki posao odrađujem.

Ako ode šta po zlu - znat će se tko je kriv - Rudarka. Ako bude ok. - nikom ništa...

Zna se da je blato ljekovito, ali brate mili, kad ga je previše, previše ga je....

Obično ne pišem nedjeljom, ali imam priču iz života za vas:

Jučer je mala od frendice (14) izašla van. Onda se (naravno, ljuta jer ju ova ne pušta dulje od dopuštenog vremena za izlazak maloljetnika, ovdje s napomenom da su u našem selu jako fletni, pa svako malo neki klinac završi na policiji) vratila u 23:00, dok je njena najbolja prijateljica ostala dulje (navodno smije ostati do 3-4 ujutro). Onda se ova druga napila votke tako da je završila na hitnoj s 2 promila (ovo se dešava već drugi put!), pa je pala u nesvjest i nisu je mogli oživjeti, pa su je odvezli u bolnicu u naš najbliži grad.

I sada naša Teenagerica veli mami: "i onda joj mama nije ništa rekla, nije se ni ljutila.."

Šta će moja frendica?

Samohrana majka je uvijek "vještica", pogotovo kad je otac totalno "cool" i najrađe bi s curama tulumario...

Slijedeća rečenica je bila "I ja ću se napiti, pa da vidim tvoju facu..."

I što reći takvom djetetu??

Da ne velim da ovaj naš doma ne izlazi, ali stalno nešto pizdi, tako da će i mene dočekati nešto slično, samo možda iduću godinu...

Danas sam stisla zube i otišla zabavljati Kraljicu Majku. Mislila ja jadna - žena sama, hoće malo popričati, odvest ću ju na ručak, oprati vrata (jebe me za ta vrata već danima) i sl.

Ali ne, ona me uvijek može iznenaditi!

Naime, povela me na Mirogoj. Pa smo obišli (morala slikati) neki grob koji joj se sviđa (dogovaramo klesarske radove na grobu mog oca), "pa eto, tu je u blizini, hoćeš do groba jednog prijatelja", ajde de, idemo..

Naravno da nije bilo blizu. Pa onda ovaj poznati, pa Ena, pa pokojna susjeda ("ona tebi ne bi išla na grob"), pa onaj poznati, pa malo lijevo, pa malo okolo...

Onda smo preparkirali auto na donji ulaz i sve ispočetka...

Ručak je bio ok. Kineski. Vrata je nonšalatno (sita, napita i umorna) odbila dati oprati..

Ja mrtva umorna..

Ps. Kategorija: putopisi (ili da stavim sex?)

Nisam mogla vjerovati svojim očima kad smo jučer pokušali ući na parkiralište jednog mexičkog restorana, a tamo frajer diktira kako da se uguraš u prenapučen prostor. A frendica se dvoumila da li bi uopće jedan radni dan u 7 trebala rezervirati stol. Ne mogu vjerovati da je to neko jako fency mjesto u gradu...

Anyway, restač je ok. Mexički. Hrana? Ima istih tacosa i u jednom malom slatkom restoranu u EuroCity-u u Mariboru, koji se smatra fast-food ili ono jedan "bite" ili kako li se zovu te stvari, a košta u cijeni jedne pizze. A ovo u zg. opet ima cijenu doličnu gužvi na parkiralištu..

Čak sam dobila i zakašnjeli rođendanski poklon, od frendova s kojima obično ne razmjenjujemo darove. Baš slatko. Inače, nismo slavili dan žena već naše rođendane - naime, obje smo ribe i pao je neki spontani dogovor da jedan dan djecu uvalimo familiji i da sami izađemo na večeru..

I naravno da se tema navukla na sex. Veli ona "pa da, kod nas je to rijetko, ali dobro.." A On objašnjava kako ona zabundana ulazi u krevet, a onda se njemu ne da kopati to tim slojevima frotirastih piđama (na cveteke), šlafroka, čarapa, itd... I tu se zaustavi njihov sexualni život..

Naravno da je on njoj nakupovao tih điđi-miđi stvari koje se inače ne nose jer su vraški neudobne, ali... Ma daj, pa gdje ćeš to pred malom djecom obući?? No da se može erotičnije obući, naprimjer samo u neku staru mušku majicu - eee.... (naravno, bezgaća)..

Eto... nisu baš jutarnje korizmene teme, ali vesele...

Update: Svaka čast cure (u debelim piđamama i zimskim čarapama), ali nije se javio niti jedan jedincati predstavnik muškog roda. Pa ja sam razočarana... A vaša strana priče dečki???

E da, danas je famozni Dan žena. Nekad je to bio praznik i pol!!

Prvo se sjećam svojih "pučkoškolskih" (kako bi to rekla moja baka) dana - tada smo mi curice dobivale male buketiće visibaba ili jaglaca - i koja je dobila više - bila je "frajerica". Ja sam bila neko ružno paće sa socijalističkim naočalama, tako da od buketića obično nije bilo ništa (osim neki "po službenoj dužnosti").

Za raliku od moje Male.. no, nećemo o njoj...

Srednja škola, faks - tu su se dobivali malo veći buketići, pa parfem (onaj neki "Charlie", koji mi je smrdio zapravo, ali nisam tadašnjem smjela priznati), pa sitnice. No, sitnice u obliku marame, torbice, malog novčanika i sl. stvari, a ne ove valentinovske kineske čući-mući srčeka i sl. jeftine pizdarije...

Onda je došlo "preduzeće". Prve godine smo se nas par pripravnica pobunilo. Kako smo počeli raditi iza nove, pa su nas poslali par mjeseci na teren, taman smo se u centralu vratili za Dan žena. A tamo, ništa za nas (jer je neka referentica zaboravila da mi uopće postojimo). Tako da smo popušile neke svilene marame. Te godine se AFŽ ili kako li su se babe zvale - darovao onaj novčani dio (da, da, firme su tada dijelile i novčane bonove kao poklone!!) nekoj gladnoj djeci u Boktepitaj gdje u Afirci ili na Kosovu ili....

Slijedeći "doček" je bio na mojoj fiksnoj lokaciji. Pošto se baš i nisam bogzna što skompala sa ženama, one sve su otišle na izlet (naravno da me šef tjerao s njima, ali ja se nisam dala, dok pak on, pokoj mu duši, meni nije htio dati slobodan dan). Tako da nam je šef kuhinje, Bartol sa svojim "ađutantom" - vozaćem (joj, i taj je umro) u menzi, zasukavši rukave, skuhao grah. Mogu reći da je u menzi bilo puno manje tenzija....

I tako, uglavnom, godinu dana iza mislim da je već polako sve propalo, zajedno sa bivšom državom...

A vi si računajte koliko je Rudarka stara...

Što čovjek (sleš) žena radi kad joj netko na poslu podmeće nogu??

Da li da ga zgazim ili da ga na finjaka dovedem do ruba, pa gurnem??

Sve se zapravo vrti preko telefona. On je onom nešto rekao. Onaj dalje mene zove. Ja zovem slijedećeg. Povuci - potegni.. Zapravo nije bilo nikoga kada se stvar radila, kada je Rudarka hodala po blatu. A sada kada treba staviti potpis - eeee sad se svi nećkaju.

Zapravo, nije problem u "svima" nego samo jednom koji nešto ne želi potpisati tj. verificirati neke odrađene stvari. Što nije fer. Jer kad je on zabušavao ja nisma na sva zvona to stavila.

I dalje bih željela izbjeći javno blatarenje...

Zapravo muški, pogotovo u "muškim" firmama podcjenjuju snagu žena u njima. Jer kad se jednoj zamjeriš.... eeee.... bolje da te nema.

I opet će Rudarka u blato. A nemam vremena tražiti čizme... Izgleda da će biti dobre i one moje stare - zelene, šumarske ili kako li ih već zovu, broj prevelike, muške...

Danas je doma bio okršaj generacija. Naravno, s jedne strane Nasljednik (buntovnik osmaš oliti "glumim frajera" tip), majka (neurozna "šefica") i Guzda ("pljunuti ja" - to je njegov komentar, sa suzom u oku na Nasljednika).

Nasljednik je dobio ocjenu tri iz Njemačkog. A ispalo je da ima isti broj bodova kao neka curica iz razreda koja je dobila četiri. I onda se on (naravno) bunio. Po njegovim riječima jako "politely" (što majka čisto sumlja, poznajući svoje dijete rođeno). Onda je profačica rekla da se nije zabunila i ako baš on misli da zna za četiri neka odmah odgovora (navodno taj isti diktat od prije dva tjedna), pa se Nasljednik povukao na način što joj je (po majci prijetio), po njemu lijepo rekao da će se buniti kod svoje razrednice.

I, što je učinila majka? Naravno, malo pizdila. Pokušala mu je objasniti da je to što je napravila profačica - nije pošteno, ali da je sam sebi učinio medvjeđu uslugu što se svađa sa svojom nastavnicom i da će sad ona biti još gora prema njemu. A svaki bod za upis mu je potreban... I da su njegovi jedini argumenti - znanje (koje očito baš i nema toliko da se može jelte k*r*iti).

Pater familijas je samo komentirao da se definitivno zajebao što se bunio, ali da bi to i on učinio u istoj situaciji. U stilu "svaka čast sine"...

Poslije sam u razgovoru s Guzdom doznala da su neka druga djeca naših frendova (s kojima se baš i ne družimo prečesto) u nekim lošim ocjenama, lošim ponašanjima i sl.

Po tome je Nasljednik mrak. Ne poričem to, osim tih par jedinica (koje nije priznao), on je discipliniran sportaš, pristojan, čist, uvijek pita za sve (za razliku od male vještice koja mulja li mulja..)..

Eto, bilo bi nam inače dosadno..

Kako su naše drage "vještice" - Suzette i Champselysee (jebi ga draga, nikad ne znam kako se piše to tvoje ime..) objasnile oko te vražje pomrčine mjeseca, situacije Marsa, Merkura, Saturna i bogtepitaj kojih sve ne planeta - kako će nam se sve zle stvari dešavati, nisam ni sanjala da se to tiče i mene...

Kako je to danas bilo i šta nam se desilo?

Prvo je Guzda otišao na benzinsku natenkirati Mečku (naravno, kombija, kaj ste vi mislili..) - i vratio se s "čestitkom" od 300 kuna - u rano nedjeljno jutro nije upalio svjetla na autu, a panduri istrčali iz grmlja...

Veli on meni "Ako je to jedino loše što nam se može desiti, jebo 300 kuna".. Eeee... da je znao...

Onda smo se potrpali u auto - on, ja, Mala i "Bako, bako" - baka dotičnog pišuljanca kojem smo išli u posjetu - skroz do Pule!

I onda, tamo negdje na nekom od onih tunela prije Ravne Gore - ispao kombi iz pete brzine - i sranja: ide samo u četvrtu (ostalo ni trt mrt) ...

Jebemmumater, što sad? Nije ti da se okreneš i vratiš, nije da putuješ dalje...

No da, odlučili ipak vidjeti tog sina/unuka nasljednika. Stigli nekako do Pule, stali na prvom većem parkiralištu (kava odlična u Mertkato centru) i zvali fredove da dođu po nas. Kombija - izdajnika ostavili.

Povratak - kenja na ulazu u Učku, pa na naplatnim kućicama... Na kraju Guzda popizdio i stavio u petu - kud puklo da puklo... Do zg stigli časkom...

Ostavili izdajnika pred servisom (usput smo ga i malo šutnuli, nek si misli..) i produžili do doma nekom starom kantom (fala, fala frenovima...).

Sve u svemu - kikać je baš sladak. No, nismo bili previše opušteni na kavici s pogledom na more, nisam baš pila pivu jer nije bilo šanse da stanemo negdje na pišanje, a na svakom smanjenju brzine ispod 70 svi smo gurali.... Fak i uzbuđenja...

Kategorija: Putopisi + Sex!!

Ok tu sam.

Jednim okom gledam Ophru. Ludo je bilo za vidjeti neku staricu u hotelu - bungalovima u obliku indijanskih šatora. Najbolje od svega je bilo kako ju ta starica nije prepoznala. Tako ti je to kad zgužvan i bez šminke uletiš u neku pripizdinu. Naravno da te nitko ne prepozna...

Uostalom, luuda mi je bila ona Knjazova emisija sa Severinom i onom Romkinjom koja nije imala pojma tko je ova... Da mi je netko rekao da postoji u Hrvatskoj (i malo šire) netko tko nikad nije čuo za Seve.. ee.. izgubila bih okladu.

No da, htjela sam pisati o "in" stvarima na koje se pale naši dragi bogataši.

Tu i tamo me netko odvede na službeni ručak u naj-in restač u gradu (naravno, Metropoli). Zadnje što sam bila (ne, ne, ne želim ovdje napisati kako se zove) - osim što nisam mogla pogoditi zahod (jerbo je bio s onom vražjim znakovima m/ž, a ja nikako da se skoncentriram pred vratima - i uđem u pravi, pa sam se malo navirila da vidim koji ima pisoar, he he, ipak je Rudarka snalažljiva), što je konobar bio jako hoh, što nismo znali odabrati hranu - i to što smo dobili je bilo u čudnim tanjurima, s puno điđi-miđi na tanjuru (naravno, to se ne jede), što je Njemac ostao gladan (lijepo je to moj Guzda komentirao prije nego što sam otišla na sastanak - neka ga se odvede u neki "narodni" - s puuno mesa na tanjuru, ali ne, ne, mene nitko ne sluša) - straašno je moderan među bogatašima. Ma popišam se...

Drugo, svi jedu i/ili piju brusnicu. Do nekidan nitko nije čuo da postoje male crvene bobice, a sad - voila - "to je taako zdravo". Ma, moš mislit. Pogotovo u obliku "ice tea" - čitaj kako piše (kako to izgovara jedna moja susjeda)..

O mercedesima, Lacosti i "čamcima" neki drugi put...

Ah, slike, slike...

Već dva dana kopam i tražim na netu slike torbice i križića. Nema pa nema..

Roza križić nisam vidjela nigdje nego u jednom dućanu u Sloveniji (vjerojatno je Guzda potegnuo do tamo da ga kupi), a torbica... Who knows? Možda je neki staro-novi drakula model?? Nije da gledam poklonjenom konju u zube... He he... Meni se sviđa..

Anyway, upravo sam izašla iz kade. Moram se poprat kako bih čista i vesela konzumirala svoju masaža nagradu. Ipak sam ja jedna djevojka (he he) sa sela - kod doktora, kozmetičara, u dućan - čovjek uvijek mora biti spreman - čisti donji veš, čiste čarape, 100 kuna u novčaniku...

Ispada da malo mira za čitanje imam samo u kadi i eventualno u autu, kada ga vozi Guzda.. Ako se vozimo pravocrtno mogu nešto pročitati ili eventualno prolistati, a da mi se ne bljuje.. Zahod se ne računa jer i tamo neka gužva, pa me stalno netko požuruje van...

Toliko od mene. Ubilo me vrijeme pa sam kao krepana mačka...

Ps. Želim se počastiti nekim luudo šarenim gumenim čizmama. Nema smisla da Rudarka hoda po blatu u onim groznim crnim/zelenim... Any ideas? (one u Planet obući su mi male, a nema većeg broja od 38 - neki mali Kinezi su dali mjere za njih)

Update: Vratih se sa masaže. Bilo je ugodno, opuštajuće.. Nabrbljala sam se s maserkom (znam, znam, trebalo je to biti umirujuće, u tišini, zen, jing-jang, bljuć-truć i ostalo). Ne znam zašto od maserki i/ili frizerki očekujem čuda. Znam da ne treba očekivati rocket science tipa konverzacije, ali .. uvijek me začude svojim ograničenim znanjem i pogledima na svijet. Doduše, čega se sve one naslušaju...