Danas zovem šalatu - ortopediju cijeli dan. No dobro, zvala sam prvo ujutro da vidim da li se treba naručiti. Pa sam zvala tih sat vremena neprestano u doba kad se naručuje. Pa je stalno bilo zauzeto. Pa...
Zapravo, Malu boli koljeno već mjesec dana, da ne velim i više. Prvo smo mislili da pokušava nešto ušićariti, pa smo mislili da traži pažnju (koju ruku na srce ima svih 2x100 %, na štetu Nasljednika), pa sam na kraju odlučila da je vrag odnio šalu i da ćemo ipak otići nekom vražjem doktoru jer valjda dijete zna kad ga boli ili ne..
I tako je odlučeno (naravno majka, šta otac zna..) da prvo odradimo s našom doktoricom, pa naručivanje ortopedu - pedijatru (ili obrnuto).
I već sam mislila napisati grozan post o tome kako se nismo mogli niti prijaviti telefonski, na kraju dobih jednu jako simpatičnu žensku osobu na drugom kraju žice koja me ispitala situaciju, rekla neka svakako dođemo, neka napomenemo dijabetes (da nas do našeg obaveznog ručka obrade) - ali tek za mjesec i pol!
I sad da se ja želim uhvatiti one floskule o privatnom pregledu i traženju povrata novaca od HZZO - kako ja mogu dokazati da je danas 22.03, a da smo naručeni tek 25.04. (i to nakon one priče o dijabetesu, inače bi nas naručili negdje u petom mjesecu)??
Ajde poznati moji blogeri, tko od vas radi u HZZO-u pa da mi došapne odgovor! Bacam vam rukavicu u lice!
I još nešto za kraj: nekidan odstajala dobrih dva sata u podružnici HZZO-a u Zg. (ne pitajte me zašto se nismo i napismeno preselili u selo naše malo, gdje je bdw porez puno manji od bandićevog, no to je neka sasvim druga priča). Ne velim da mačke nisu dobro i brzo i savjesno radile. To su sve iste žene i cure koje obilazim već šest godina svaka tri mjeseca. I ok su. Ali ih je ubila papirologija, spori kompjutori, plaćanje participacije (i upisivanje u jednu jedinu bilježnicu), uvjeravanje penzića da plate tu jebenu participaciju...
Post je objavljen 22.03.2007. u 21:16 sati.