He, he...ko je reko da se necu javiti???

Mrtva sam umorna jerbo sam se digla prije pet da stignem na avion koji je polijetao u 7 za Minken, da ulovim let za Firencu. Vozili nas talijani, koji kad govore engleski - covjek ih manje razumije nego da govore talijanski...uzas...

Ovdje je...ma, sta da kazem - puno turista.. ko da se nisam makla iz Amsterdama. Nakon dolicnog premisljanja (bijah ovdje prije petnaestak godina), ipak sam se upustila i usla u Uffizi galeriju. Morala sam jos jedanput vidjeti "Veneru" i "Proljece" ili kako li se zove ona slika od Botticellija....tako da sam sad puna kulture.....sve mi ide na uha van.

Naravno, uspjela sam, bez icije pomoci uletiti u ulicu sa svim onim Gucci, Prada, YSL i svim ostalim fanci ducanima. Neki rade i sada (nedjelja popodne)...i nek se sad bune nasi prodavaci (pogotovo oni na moru!). Mozete misliti kako me gledaju prodavacice kad udjem u svojoj prastaroj sportskoj HH jakni (stara je dobrih pet-sest godina i tako i izgleda - ofucano), Amadeus trapericama...

Naravno, u mom fanci hotelu ovo zadovoljstvo bi me kostalo dobrih 15 ojra...a ja vam se javljam iza ugla, gurajuci se sa ostalim svjetskim putnicima - studentarijom za 2.70 orja / pola sata. Eto, treba covjek cuvati novce...za cipele.

What alse? E da, ipak sam u Italiji sluzbeno, za sto sam dobila dnevnicu, pa sam si priustila rucak u pravom talijanskom restacu.

I??

Zavrsilo je tako da me mladi konobar (jer sam uletila u zadnji cas prije zatvaranja iza rucaka a do navecer), posto mu je zavrsavala sihta, pozvao da mi pokaze grad....

Zar vam ja izledam tako bogato??? Cisto sumljam da me taj poziv ne bi kostao. Nisam ni ja iz Hlebina.

A rivederci....

Bok,
Jučer si mi rekla kako sam te omalovažavala i tračala u nekom društvu.

Ja tebe smatram prijateljicom koja je jako puno postigla u životu. I ako se treba hvaliti, ja velim: imam prijateljicu koja vozi motor ili imam prijateljicu koja je inspektor, ili imam prijateljicu koja vozi kamion. Prema tome, to je sve daleko od omalovažavanja. Dapače, u nekim stvarima ti se divim što imaš snage i kako bi se to reklo "muda" i za razliku od mnogih drugih, ti imaš jaako široke poglede na život uopće. Prema tome, to je daleko od omalovažavanja draga moja! A i jako daleko od one prašnjave ulice u kojoj si odrasla...ja to znam cijeniti.

Kao drugo, ja tebe smatram prijateljicom, s kojom se doduše ne viđam često, ali, koja će mi u pola noći na moj poziv upomoć pomoći. To je tvoja druga velika vrlina. Shodno tome, ja pokušavam isto tako, na tvoje potrebe reagirati pozitivno, tj. pomoći ti ako je to u mojoj moći. Isto tako, mislim da nisi osoba koja će tu pomoć zloupotrijebiti (vjeruj mi, ima i takvih..opekla se ja, ne jednom).

Tko je, što i zašto to govorio, zapravo me boli briga...ja se ne osjećam u potpunosti dijelom ove naše selendre. Moj način života je sigurno na meti zavisnih, kao i tvoj. Svi vele: ma pusti Maju, ona ima novaca....bez veze. Nije to sve u životu. I ti najbolje sama znaš kada i koliko kuna imaš ili nemaš u džepu, jel tako? A takve stvari vjerojatno govore i za mene.


I još samo jednu stvar: očito nas je netko htio posvađati. I u tome je za sada uspio. Bilo bi mi krivo kad bi to tako ostalo

Update: da ne bi bilo zabune: pismo sam ja napisala njoj! Vjerojatno danas neću imati vremena da vam se javim, a sutra rano ujutro letim za Firencu. Pokušat ću se javiti, kaj koštalo da koštalo! Ćao..

Prije mjesec dana se u našoj selendri otvorio novi dućan. Prodaju Levi´s robu. Super. Kupih si jedne hlače, cijena stotinjak i malo manja nego u Varteksu. Još bolje. I....

Nekidan, pokušam ih obući u cik zore...kad ono, ode ciferšlus... E da, još da napomenem da ih baš i nisam nosila previše jer su ostale na dnu košare sa zmazanim vešom.

Ne da meni vrag mira, a ja s hlačama u dućan.

"Dobar dan...dobar dan"

"Evo, imam reklamaciju..."

I, uglavnom, mačka me spljuvala u stilu - pa mjenjanje jednom cifa košta deset kuna. Šta ja tu nju je*em...(dobro, ne baš tim riječima).

Veli ona meni: pa šta vi hoćete, to je roba II kategorije (jelte lošija) jer je jeftinija nego u Varteksu.

Hello? Pa to nije na toj robi pisalo.

Uostalom, šta znači Levi´s II kategorije? Il su original, il su lažnjak il su s greškom. Nema četvrtog. Kad si nešto kupim u Bosni na placu, ne očekujem čuda. I da nešto krepa...sama sam si kriva.

Ili sam u krivu?

Kao prvo, kako je to lijepo kad možeš bilo gdje sjediti (ležati) i koristiti blagodati nešeg blogerskog svijeta...
Tako da se sada izležavam, pokrivena dekicom (fućkaš ti to plinsko centralno, lijepo sam govorila Guzdi da posložimo pravu peć na drva)... i pišem vam sve ove bedastoće.

Anyway, jučer su u nekoliko emisija spominjali termin "osobni trener". Jebate, kako smo se profinili i digni nivo - da ne velim standard - pa si sad svaka šušica priušti vlastitog nabildanog tipa. Nema tu sreće, frajer može skakutati danima, ali bez vlastitog znoja nema skidanja masnih stanica...

Kao što znate, dvaput tjedno hopšem u jednom šarolikom društvu, što po statusu (imamo i jednu sutkinju), što po godinama (što bi se reklo od ve (srednjoškoljke) do ve (dobrodržeće pred-pezionerke)).

Što je bit tog vježbanja u društvu? Kao prvo dobro se zekamo, naravno uz stenjanje i prepričavanje sexi viceva do onog stvarnog što se sve trudimo držati ritam uz našu vježbalicu. I to je prednost rada u grupi: povuku te da izvućeš iz sebe i ono što ti se inače ne bi dalo ni u ludilu doma samoj... ili eventualno s tzv. osobnim trenerom.

I zato, drage moje manekenke, pjevaljke, đetseterice i ostale male bogatašice....čak i Seve vježba u društvu, i po jednom malom insertu na teve-u vidjeh da i mi, u našem malom selu radimo iste vježbe! Eto, i mi smo zapravo centar svijeta, samo toga nismo svjesne.
Točka.

Update: he he, odo ja sa svojim bestfrendicama u saunu. Ima i toga u našem malom selu! Idemo grijat kosti.

Ovako je izgledalo danas ujutro kod mene na poslu....

Ps. konačno dođoh do prave dimenzije slike. Još da nisam zaboravila kako sam to smanjila...

Jučer smo se kulturno uzdizali (htjedoh napisati uzdisali)...

Zgodno je to kad ti kazalište dođe u tvoju selsku sredinu. Onda si obavezno na predstavi. Zajedno sa svim odličnicima svojega grad-ića. Neki se ipak moraju pokazati.

Kako je rekao jedan moj prijatelj iz Metropole:

"imamo mi i kina, imamo i kazališta, i klizališta..samo što nikuda ne idemo"

Živjeli i mi u Metropoli. U to vrijeme su naši frendovi iz Bjelovara češće bili u zag. kazalištima... Anyway, predstava je bila ok. Osim što sam očekivala komediju, no eto...

I sada again: nitko ni zuc o Firenci... da čujem, što da radim tamo?? Imam pred sobom jedno nedjeljno popodne i jedan radni dan dopodne... da ponovno obiđem muzeje? sjednem na vlak i odem do Pizze? what???

Pošto imamo jednog prvopričesnika, ove godine, iz pedagoških razloga trudimo se svi (više-manje) ići što redovitije u crkvu.

Nije da u mladosti, i kasnije, nisam išla na nedjeljne mise. Čak dapače, naslušala se krasnih propovjedi naših veoma eminentnih (da ih sad ne spominjem) propovjednika....

Nekako, kad uđeš u neke godine, bez nekih velikih oscilacija, ljepše ti je ujutro (remember: svi se dižemo rano zbog pikanja, tj. davanja inzulina Maloj) sjesti... popiti Nesicu sa Najdražim, malo popričati, onako, u miru... kako se može samo nedjeljom ujutro.....

I sad, dođeš u našu selsku crkvu, u kojoj se nalazi naš selski župnik... a on udri priču za naše stare drage penzionerke, koje ne mogu ostaviti praznu crkvu (na jutarnjoj tzv. "dječjoj" misi), pa tako naši klinci moraju više-manje stajati, jer eto... penzionerkama stare noge, pa moraju sjediti.... anyway..

I priča li priča.....

A moje misli odlutale....

Priznajem, sramim se, ali eto.... mislila sam o mnogim drugim "profanim" stvarima, a ne o dubini božje riječi koje nam je pokušao predočiti naš župnik....

Još samo na jednom, lažem, dva mjesta gdje se mogu opustiti tj. meditirati na taj način .....jedno je peglanje - tako bedast posao da mi misli lutaju....

Drugi su dosadna predavanja, na svijetskim kongresima....sve jako fancy, a kad ono, frajer baljezga.... a svi fini, pa ga mudro gledajući slušaju.....

I za kraj: šta ima novo u Firenci za obići? (upamtite da sam prije puuno godina obišla sve muzeje, pa sad ne znam da li da to ponovim...ili ima nešto zanimljivije??)

Sorry, loš horoskop za vas ostale.... za tjedan dana u ovo vrijeme sam već tamo...službeno. Ha!

Željela sam ostaviti priču o crncu da se svi palimo...ali vidim da ima i pametnijih tema za prokomentirati.

Mislim da smo svi mi krvavi ispod kože i da nas sve pale neke cool liste, oskari, broj posjetitelja i sl. pokazatelji popularnosti. Ipak smo mi nacija: "prvi ili ništa..." (bez obzira što nas sveukupno ima manje nego u nekim sportovima aktivnih igrača u drugim zemljama).

I bez obzira što smo više-manje anonimni, neki naši najbliži (oprosti kume) da nalete na naše stranice, mogli bi po hrpi sitnih detalja otkriti pravi indentitet...

So, zbog čega ovakav uvod?

Da li bi nam se dopalo da nas tako neki (nazovi) kritičar stavi u dnevne novine? Ma, ni u ludilu! Takvu baš slavu nitko od nas ne želi. Možda onih nekoliko koji zarađuju (kao gospon samoprozvani doktor za žene) ili žele zarađivati kao pisci/kritičari/kolumnisti....

What else?

Kako se zaštititi od javne prostitucije naših intimnih detalja?

Update: da sam znala da svi pišu o ovoj teškoj temi....pisala bih vam o crncu....ovako, je*iga...gut najt.. odo spavat!

Podsjetila me trill svojim današnjim postom da bih mogla navesti stvari koje nikad nisam radila/probala.

Eto:

- nikad se nisam fukala u autu (gore navedeni post o fukodromima u Splitu i okolici)
- nisam probala lake droge (čak niti nedavno u Amsterdamu)
- shodno gore navedenim, nisam probala niti teške droge
- nisam vidjela Južnu Ameriku, Oceaniju, niti Australiju
- nisam se vozila na motoru (samo sjedila "na suho")
- nisam to nikad probala s crncem (vele da je stvar zanimljiva)

Za ostalo ću još malo razmisliti, pa update-irati.

Update: vozeći se s posla sjetih se i slijedećeg:

- nisam skakala s padobranom
- nisam ronila
- nisam bila na Himalaji...

Ima još hrpu stvari. Spisak ne predstavlja stvari koje ja želim probati za ovog života, jer da su mi bile zanimljive, vjerojatno bih se potrudila da probam....anyway, neke ću i probati....hi hi hi

Tu i tamo moj svijet unutar velike sapunice pukne i ja se nađem u nekom čudnom surovom svijetu...gdje je svako svakome vuk (da ne velim da svatko stoji guzom uzazid...)

Sva sreća da vrijeme liječi rane. I u velikim radostima (da ne velim euforijama) i u velikim žalostima...prođe mračna noć..i na svijetlu (ovaj put sunčanog) dana - sve ispadne nekako manje važno, manje veselo ili manje bolno...

Zapravo već par dana razmišljam o jednoj rečenici:

"pa budi barem pola sata vesela, bez briga..."

Šta to znači u normalnom svijetu? U svijetu wifes, husbands, djece, kuće, usisavanja, kupovanja špeceraja, škole, roditeljskih sastanaka, posla, mrzovoljnih kolega, dječjih doktora... Ne može čovjek živjeti u tih "nekih" pola sata.

Uostalom, gore navedeno se isto može prihvatiti i odratiti s veseljem...

Uvijek prepričavam svojim prijateljicama dogodovštine s putovanja: "ma znate, one slike u fancy hotelu, gdje poslikavaju sve brazilske glumce koje dovuku u lijepu našu... ma to vam je bez veze u živo...to lijepo izgleda samo na slikama.."

Onda?? What to do?

Što je potrebno čovjeku za malo sreće?

U jednom trenutku pomisliš kako se sve (više-manje) posložilo...i onda buummm, ode balon od sapunice i ti opet ostaneš u govnima do grla.

O čemu pričam? Naravno, o državi, birokratskom aparatu koji ti uzima novce, a za uzvrat ništa ne daje... još gore, ne prizna ti da ti je to uzeo. Ispada da daješ, a ne zna se kome...(našli smo se u nekim MO -ZO birokratskim zavrzlamama koje na kraju mogu završiti na sudu).

I sad se ti bodi s rogatim...

Naravno, Kraljica Majka vrti neki svoj film. Problem nije u njoj (osim što s nama manipulira), nego u nama, starim bedacima (da ne upotrijebim neki gori izraz) što se damo živcirati.

Ovak il onak...ne spavam.

A horoskop veli da sam super pet.....da mu vjerujem?

Heureka!!!

Upravo vam se ekskluzivno javljam s mog bežićnog stroja, sjedeći u kutnoj garnituri usred dnevnog boravka.

Što bi značilo da sam se uspjela spojiti na blogersko nebo. A ne, ne...nije sve išlo glatko.
Pošto su mi neki pametnjakovići savjetovali da wirelless liniju enkriptiram ko Središnju banku...nisam znala tu vražju zaštitu postaviti na prenosno računalo (jebate, koji stručni naziv)...

Spremala sam se danima, da ne velim mjesecima da sve zruhnem (u međuvremenu, memorija vezana uz postavljanje routera je blijedila...ipak sam ja stara žena, da ne velim plavuša).

I danas je bio dan D.

Guzda je bio udaljen dobrih tristotinjak km, tako da sam imala vremena sranja (što su se i desila) popraviti.

Anyway, u jednom trenutku sam imala vezu na laptopu, a na fiksnom štani...zovem one tipove na besplatnoj liniji, kolegu s posla, brata, čak i kuma! So desparetly...

Na kraju sam uspjela sve posložiti. Guzda je veselo stigao doma ni ne sluteći šta je sve moglo biti....

I da: sada liječim glavobolju pivama....

Update: javljam vam se iz svog kućnog ofisa - kuhinje....kuham i surfam. Kako je to doobro. Prava seoska idila!

Ko je reko da ne voli ponedeljek....ma fuck i subota! Pogotovo ona u kojoj JA pospremam, a svima ostalima je dosadno. Taako dosadno da su legli spavati jer me ne mogu gledati kako sam se s krpom i svim mogućim pomagalima u obliku aerosolastih mirišljavih i manje mirišljavih stvarčica rastrčala po cijeloj kući.

Naravno, sada trčkaram na prstima, ne smijem usisavati (više)....i dio kuće mi nije dostupan za čišćenje.

A plan je bio lijep: potrpati skije u kombi i otići do naše selske livade (kojoj ja i moja frendica tepamo "Šladming")...i navaliti na kuhano vino, doduše nakon nekoliko laganih spustova. Ali avaj, kombi je počeo štucati i, na opću žalost patuljaka, nije za upotrebu jerbo mu rade samo dva klipa (tako mi je rečeno).

I, zato ja frustrirano lamatam krpama za prašinu, jadnih ispucanih rukica...nikad od mene princeze....

Adju....

Ps. a baš sam htjela isprobati nove rozo-bijele ski hlaće. NOve su samo zato što nisu nošene, inače kupljene uslijed ljetne rasprodaje na plus 30! Nemam sreće, eto što je.

Joj....joj....joj....

Izgleda da sam bolesna....

Obiđoh sve ove "SALE" i ostala mjesta rasprodaja. Bijah (he, to vam je šta ono: pluperfekt? Ubit će me šogorica, profesorica, jerbo ipak završih srednješkolsko obrazovanje - društveni smjer) čak i van granica lijepe naše.

I sve u svemu, rasprodaje su mi bljak. Ili sam ja bljak. Nekako, imam osjećaj da mi nije potrebna niti jedna majica više (s popustom od par desetaka kuna)...ili nešto slično.

Doduše, plan je bio da si kupim novi kaput. Inače nosim sportske jakne, ali zbog promjene posla morat ću se više fancy oblačiti....
I kupila jedan. Polu-sportski. Nije onaj snježno bijeli koji mi se dopao u Benettonu. Nekako, žao mi para za kemijsko čišćenje... Kaput i nije bio tako skup.

Ili sam definitivno ostarila (kako mi stalno govori Guzda).

Eto...

Izgleda da sam opet nekaj zasrala...problem je što nemam pojma gdje i šta..

Priča ide ovako:

Jedna moja selska frendica, zapravo se skoro pa ne družimo osim što fiskulturamo zajedno, se ljuti na mene. How? Why? Nemam pojma!

Veli meni jučer moja Bestfrend (bdw razvedena majka dviju teenagerica) kako je jedna od cura bila kod tate (oliti exhusbanda) na rođkasu gdje je bila i ova prva iz naše priče...i kako su nas debelo olajali. Sve u stilu: ja zločesta, a ova jadna u mojoj vlasti...

Ma, moš belivevet!

Kao prvo: bezobrazluka napuniti uši jednoj trinaestogodišnjakinji (kojoj je otac prije dvije godine na njen rođendan rekao "znate cure, tata vam se zaljubio..." naravno, ne u njihovu majku..)

Kao drugo: ajd' da sam pila ili jela s njenim hubandom, pa da si jadna nešto umisli...

Kao treće (da me ne tješite): stvarno me boli (ne kita jerbo sam žensko) ona stvar za sve, ali eto, da vidite da i mi imamo sapunica na selu....

Lep pozdrau.

He, he.....

Niste pogodili....

Pa radi se o mom dragom kumu.....(pričice o dočeku Nove godine).

Pretpostavljam da vam je sada jasno zašto sam se rukama i nogama borila protiv njihova dolaska. Toliko. Basta. The end....

Bili su nam "dragi" gosti...

Kuća je ostala razbacana.....

Čokolade, kokica i svega ostalog po podu, trosjedu, drugim sobama.....

Sve je bukvalno popljuvano....jedan mladi gospodin se malo na nas razljutio....

Starost broji u nekoliko jedinica i par mjeseci....

A roditeljima je bilo smješno.....

Pa dođite nam opet...rekli smo sa smješkom. Sada usisavamo, ribamo i čistimo....


Specijalni dodatak @škropecu: moj najdraži stolar mi je jaaako dobar prijatelj, prema tome, dragi moj drugi po redu stolaru - i tebe smatram dobrim prijateljem! Što se tiče politike: krenimo u akciju...stalno govorimo kako smo MI pametni, a zapravo su ONI pametni jer s nama manipuliraju i još gore - troše našu lovu!!

Izgleda da ću morati nastaviti lamentaciju o "dragim" susjedima - Deželancima...

Čim dođemo na granicu, a moj Najnaj slučajno progovori slovenski (par godina se muvao poslovno po Deželi), odmah nas puste bez ikakvih pitanja...

U kafiću ili restaču (to smo nekad češće radili) mačka se topi nad Njim...a ja kad lijepo pitam na hrv. za vece...vjerojatno mi pljune u kavu i uopće me se ne udostoji pogledati...ma stvarno...uglavnom diskriminacija na kvadrat.
Kad bolje razmislim, moj ujak se nekih pedesetih i ranih šezdesetih muvao po Alpama i pričao poslije kako su i onda bili nabrušeni, ali ne toliko na ostale narode tadašnje države, koliko na nas Hrvate...

Uostalom kakve gluposti stalno pokušavaju s Piranskim zaljevom....no da...

Zapravo bi nam to sve trebalo biti na ponos. Eto tu neka, recimo junajtidjurop zemlja, a slini za nama...

I još nešto. Bijasmo u Metropoli. Pa narode, zar ste svi pobenavili...mogu zamisliti zašto je gužva ispred Metroa, ipak se tu kupuje špeceraj...ali ispred Lesnine...ko da dijele đabe krevete...??

Ps. Skoro zaboravih glavnu vijest: konačno sam i JA bila u slavnom Čingaću na čevapima....i pivi....i još uvijek zalijevam....naravno, pivom!

Update: vidim da muškima moram sve nacrtati..
Tu baljezgam o svemu, a oni zapeli na čevapima..anyway, Guzda je naravno, ko pravi muškarac jeo te vaše šiš - moram napomenuti da je veličina i oblik...mmmm.....ja sam pojela malo manje od pola porcije pljeske sa sirom, dok je Nasljednik smazao skoro cijelu porciju...eh ta mladost.
Ja sam ipak jedno relativno kržljavo stvorenje (za jednu ovako staru babu)...jednom riječju, nitko nije jeo čevape..
Ali, ne odete li često "na kavu" a zapravo popijete nekoliko pivica...nedajbože nešto jače...

Pravi ljenjivi dan....

Ne znaš da li ti je više dosadno, ili ti se više spava ili....

Anyway, jučer, umjesto na sljeme, zapalili u Deželu na kupanje... Moram napomenuti da sam razočarana jer nakon više od pet godina što me nije bilo u Čatežu, nisu ku mrdli...tj. nisu ništa pofriškali iliti obnovili. (pa klinci imaju masnice po sebi od tobogana!)

Kako bi Najnaj rekao - prava soc-atmosfera jer imaju plastične stolce po restoranu unutra. Ne znam zašto, ali to mu je nekakav reper finih toplica. Ne može se reći da smo obišli neke nazovi "fine".. tako da ne znam odakle vuće taj film.

Ono slavno šoping mjesto u Brežicama je polu-pusto i samo ga čudo održava na životu. Nekako nam bilo nezgodno popiti i kavu, jer je izgledalo da smo jedini taj dan u kafiću. Konačno se obistinili oni snovi da lijepo odeš u najbliži dućan...i ne zajebavaš se s carinicima na granici....jeee....i sad bi mi u junajtidjurop....

Ma za*ebi...čak je i Mađarska preskupa tj. nemaš po što ići tamo....

Nekako mi ovaj post liči na "roman toka misli" pa ću, da ne serem dalje prekinuti u ovom slatkom trenutku....

E da, i ko kaže da Jana nije savršena....doskijati do trećeg mjesta bez pol opreme. Nebrete me uvjeriti da im to ne treba....mislim rukavice, štapovi...pih...

Nađoh password... i eto, častim vas danas slikicama (možda bude problem veličina, no i to ćemo izvježbati)...

Jedna tipična turistička slika centra Amsterdama: mali hotelčići iznad restorančića (ne znam cijene jer nisam birala smještaj)


I naravno, ulaz u Flower market, za koju sam mislila da je prava tržnica, na kakve smo mi i navikli. Kad ono, uličica (doduše, uz kanal) načićkana drvenim kučicama - štandovima i sve puno civijeća i lukovica tulipana. Mislim da je to sve u svrhu turizma i turista...


Jedan od tipičnih štandova:


A sad da vidimo kako to izgleda....(sad sam slike smanjila na 75%, sad valjda nebudu pobjegle iz okvira).

Update: poskidala slike, ali mi se sada ne da resize-at na manje. U slijedećem pokušaju ću paziti po naputcima sišćanke...ko je vidio, vidio...

Ne, nisam se napila....

Da, bilo je puno više ljudi u moj kući nego što sam mislila da bude, no, bili su dragi i dobrodošli...

Ne, nije bio kum...(zato se valjda duri na telefon)...

Da, opet sam na poslu....

Tako ide život dalje...

Update:

Nakon što sam večerala oko šest (ne, nisam bila gladna), popila dva mala Pana (neee, veliku flašu ja ne mogu, ali nekoliko malih....), pojela tortu od kokosa, pojela neku fufljavu mandarinu (da dalje ne jedem slatko i ne pijem)... razmišljam o nekoj laganoj večerici....užasno je to kad se čovjek navikne na hranu....i alkohol....

Evo i mene....vesele i čile....(nije Čile)....

Kao prvo rezime o prošloj, sada staroj i ofucanoj....pošto mi se neke loše stvari dešavaju svakih pet godina (2000 je bila gadna), očekivala sam nešto podmuklo i ove...

Na moju sreću (ili ne) ništa se spektakularnog nije desilo. Svečano mi je po svim godišnjim horoskopima pisalo napredovanje, blagostanje, bla bla....

Ne mogu reći da (relativnog) blagostanja nije bilo, tj. bila je situacija da me nisu morili računi ko obično tj. minus je bio manje od očekivanog (da ne bi krivo protumačili riječ blagostanje).

Ostalih nekih velikih promaknuća, osim što su svi šuškali, na kraju nije bilo. Diša nije ništa šuškao...doduše, to me pogodilo dosta, ali eto, pošto sam dovoljno stara, uspjela sam se skulirati u nekoliko dana/tjedana....

E da, bilo je situacija da su konačno neka moja razmišljanja sjela gdje su trebala...ali na kraju, nema onog bezobraznog "I knew it" što bi morao nekima u lice reći...

I postadoh član ovog našeg blogovskog neba...naravno, nakon dugo voajerizma, čitanja bez komentara...jeee! Na tome sam ponosna, samo da znate!

I za kraj: šta svima želim u novoj:

da na prst stave onih 15.000 eura (tj. taj nekakav simbol bogatstva)...i da svate da je to samo velika šarena laža....

I da smo svi mi puno sretniji i bogatiji....od njih tzv. bogataša....