Izgleda da ću morati nastaviti lamentaciju o "dragim" susjedima - Deželancima...

Čim dođemo na granicu, a moj Najnaj slučajno progovori slovenski (par godina se muvao poslovno po Deželi), odmah nas puste bez ikakvih pitanja...

U kafiću ili restaču (to smo nekad češće radili) mačka se topi nad Njim...a ja kad lijepo pitam na hrv. za vece...vjerojatno mi pljune u kavu i uopće me se ne udostoji pogledati...ma stvarno...uglavnom diskriminacija na kvadrat.
Kad bolje razmislim, moj ujak se nekih pedesetih i ranih šezdesetih muvao po Alpama i pričao poslije kako su i onda bili nabrušeni, ali ne toliko na ostale narode tadašnje države, koliko na nas Hrvate...

Uostalom kakve gluposti stalno pokušavaju s Piranskim zaljevom....no da...

Zapravo bi nam to sve trebalo biti na ponos. Eto tu neka, recimo junajtidjurop zemlja, a slini za nama...

I još nešto. Bijasmo u Metropoli. Pa narode, zar ste svi pobenavili...mogu zamisliti zašto je gužva ispred Metroa, ipak se tu kupuje špeceraj...ali ispred Lesnine...ko da dijele đabe krevete...??

Ps. Skoro zaboravih glavnu vijest: konačno sam i JA bila u slavnom Čingaću na čevapima....i pivi....i još uvijek zalijevam....naravno, pivom!

Update: vidim da muškima moram sve nacrtati..
Tu baljezgam o svemu, a oni zapeli na čevapima..anyway, Guzda je naravno, ko pravi muškarac jeo te vaše šiš - moram napomenuti da je veličina i oblik...mmmm.....ja sam pojela malo manje od pola porcije pljeske sa sirom, dok je Nasljednik smazao skoro cijelu porciju...eh ta mladost.
Ja sam ipak jedno relativno kržljavo stvorenje (za jednu ovako staru babu)...jednom riječju, nitko nije jeo čevape..
Ali, ne odete li često "na kavu" a zapravo popijete nekoliko pivica...nedajbože nešto jače...