Kao prvo, kako je to lijepo kad možeš bilo gdje sjediti (ležati) i koristiti blagodati nešeg blogerskog svijeta...
Tako da se sada izležavam, pokrivena dekicom (fućkaš ti to plinsko centralno, lijepo sam govorila Guzdi da posložimo pravu peć na drva)... i pišem vam sve ove bedastoće.

Anyway, jučer su u nekoliko emisija spominjali termin "osobni trener". Jebate, kako smo se profinili i digni nivo - da ne velim standard - pa si sad svaka šušica priušti vlastitog nabildanog tipa. Nema tu sreće, frajer može skakutati danima, ali bez vlastitog znoja nema skidanja masnih stanica...

Kao što znate, dvaput tjedno hopšem u jednom šarolikom društvu, što po statusu (imamo i jednu sutkinju), što po godinama (što bi se reklo od ve (srednjoškoljke) do ve (dobrodržeće pred-pezionerke)).

Što je bit tog vježbanja u društvu? Kao prvo dobro se zekamo, naravno uz stenjanje i prepričavanje sexi viceva do onog stvarnog što se sve trudimo držati ritam uz našu vježbalicu. I to je prednost rada u grupi: povuku te da izvućeš iz sebe i ono što ti se inače ne bi dalo ni u ludilu doma samoj... ili eventualno s tzv. osobnim trenerom.

I zato, drage moje manekenke, pjevaljke, đetseterice i ostale male bogatašice....čak i Seve vježba u društvu, i po jednom malom insertu na teve-u vidjeh da i mi, u našem malom selu radimo iste vježbe! Eto, i mi smo zapravo centar svijeta, samo toga nismo svjesne.
Točka.

Update: he he, odo ja sa svojim bestfrendicama u saunu. Ima i toga u našem malom selu! Idemo grijat kosti.