Iskustva mame Palčića..

Ispričat ću vam priču o jednom dječaku koji je prije točno dvije godine napravio svoje prve samostalne udisaje nakon 40 dana borbe s respiratorom. Nitko nije vidio njegovu borbu, mislili smo da lagano odustaje i da želi svome braci. Borio se tiho. Nitko nije vidio njegove suze, samo pogled. Okice za koje i danas kažemo da znaju nešto što mi ne znamo.
Negdje krajem ožujka kad je ova slika i uslikana zeko se "skinuo s respiratora". Nismo vidjeli suze, patnju, ni ljutnju, samo osmijeh.
Ovaj zeko, ovaj pogled, podsjetnik su mi da su najtiše i najveće borbe u nama. Podsjetnik su da je osmijeh najveći dar. I da, uvijek postoji netko tko samo čeka vaš osmijeh. Zato, smiješite se dragi ljudi.




Oko moje.