TheMudri
26.04.2007., četvrtak
Što je moj Zen
Ovo sam napisao prije dvije godine dok su me nešto više nego inače mučile moje ''duhovne rane''. Nije mi nikada teško naći odgovore na velika pitanja, teško mi je primijeniti ih...Poništi baš svaku misao o budućnosti, posebice o ovome danu. Nemaj stvarati niti jedan jedini plan. Ni za sutra, pa ni za sljedeći minut. Zaboravi na sate, datume, mjesece, godine; zamuti sve brojke… Nemoj si obećati niti jednu jedinu stvar. Ne očekuj od sebe apsolutno ništa. Diši malko sporije, malko dublje diši. Pokušaj nastojanjem, mišlju i voljom produbiti, onjušiti, doživjeti golu sadašnjost; tu tajnovitu, tako rijetko posjećenu damu- taj sami trenutak u kojem si upravo sada posađen… Ne živi ''za'', niti se veseli ičemu budućemu; ne zavaravaj se odgađajući razloge za sreću. Svi su oni ovdje: upravo sada. Tamo su gdje si ti sine ili nisu nigdje. Čini kako osjećaš da valja, bez ikakva plana, bez introspekcija, obećanja, prisile, gonjenja. Tvoje ja lišeno tih ograda, oprano briga umireno od racionalizacije neće te razočarati. Vjeruj onom nijemom toku u sebi, on još najmanje vara. Pokušaj ne zamjerati: ne zamjerati svima oko sebe- ne zamjerati sebi. Okani se dugovanja sebi, te dugovanja drugih tebi samome. Ničega ne duguješ, ničega ti nisu dužni!- ako treba, ponavljaj si to dok kročiš Okani se svekolike potrebe ljudi, bezbrojnih slika umjetnika ega; znaš vrlo dobro na što mislim. Tek kada ih odbaciš, kada slobodan od potrebe udahneš zraka, onda ih možeš sve imati na valjan način. Čini sve to učeniče; A šanse su da budućnost svejedno stiže, da će se planovi formirati sami, a događaji će uslijediti. Grižnje savjesti i tjeskobe biti će manje; gorčine, nezadovoljstva također. Uzaludnost prestat će te moriti, a sadašnjost će napokon postati kruna u kojoj živiš kao i priroda sama- Tvoja priroda, priroda prirode. Ona prestat će biti hranjena otrovom, obećanjima, strepnjama, temporalnim opeklinama. Um i duh biti će malo prazniji, znači otvoreniji, širi i sretniji; A disanje će se nastaviti, Sve dublje i sporije… |
24.04.2007., utorak
SVJEŽI HIDROGEN
|
Čitam da su SAD, Rusija, Engleska, Francuska, Kina, Pakistan, čak Južna Afrika i Indija među zamljama koje su još davno priznale kako posjeduju nuklearnu silu u obliku termonuklearnih iliti H-bombi. No, mogu razumjeti da agresorske sile, kolonijalnci i bliskoistočni luđaci žele i imaju najrazornije oružje na zemlji…no recimo, kad bi morali izdvojiti nekog od navedenih, tko bi to bio?!?……………………… Ukratko ću reći: KOJI VRAG ĆE JEBENOJ INDIJI HIDROGENSKE BOMBE?!?!?!?! Pročitavši to moram priznati svoje veliko iznenađenje. Kao kad bi mi netko rekao da su Eskimi već odavno u Europskoj Uniji, te imaju struju i grijalice. To što smo ih mi zamišljali kao male lovce na tuljane u ledenim Igluima samo su naše ''južnjačke'' predrasude. Iznenađenje!!! Indija ima H-bombe…! Najnaprednije, najrazornije oružje na planeti do sada… Indija, ista država koja ima više bogova nego što ima sendviča, Indija kao koljevka nenasilnih prosvjeda, Gandhijeva mila koljevka. Indija koja još nije čula za sapun i wc papir ima H-bombe… Kamo ovaj svijet ide?!? Koji vrag će njima te bombe?!? Znate što?!? Meni je to sumnjivo. Vrlo sumnjivo. Vrlo vrlo sumnjivo! Od sviju država koje sam naveo Indija je uvjerljivo oduvijek bila najmanja prijetnja, i ujedno najveći svjetski izvoznik strpljenja, dobre volje, znoja i muke…ali sada, kad je u pitanju termonuklearno naoružanje…Onda je možda upravo ona i najopasnija. Baš zbog tog suštinskog logičkog neslaganja. Otkud odjednom želja i politička odluka da se Indija, zemlja mira, siromaštva, religije, joge i meditacije, curry-a, sumnjivih sanitarnih uvjeta i vegetarijanstva naoruža do zuba takvom golemom silom i konkurira najvećim svjetskim vele-silama?!?!?!?!?!?!?!?!??!?!?!?!?!?! Moja teorija: Ja mislim da postoji dobra šansa da im je napokon sve dopizdilo!!! Možda čekaju da im netko samo još nešto prigovori i da čitava Azija odleti u zrak! Bit će zbilja da su nakon svih stoljeća tlačenja potpuno zamračili, te samo čekaju da im neki Engleski, Ruski, Pakistanski ili Kineski fanatici dođu pred prag pa da ovi počnu bacati hidrogenske bombe kao oblaci kišu. Jedna za Kali, jedna za Šivu, jedna za Ramayanu, jedna za Višnu, jedna za Rudru, pa jedna za Krišnu krišom bačena na Hollywood, za Hanumana boga-majmuna može i dvije-tri na Kinu, a za glavnog majstora Brahmana dvije na polarne kape i nek cio svijet potone. Ko vas jebe!!! Hahaha!!! ''Posljednji pozdrav iz Indije, mamu vam vašu! Stoljećima vas gledamo kako upropaštavate svijet, e pa sad je na nama red.'' Potpis: milijardu ljudi što potpisaše peticiju To je poruka koju su vanzemaljci pročitali kad su godinu dana nakon armagedona došli da nam se objave a našli su samo podvodne ruševine. Samo slana voda, lagani vjetrić… i Kevin Costner koji je već pomalo deevoluirao. Tako nam i treba. |
20.04.2007., petak
Murpyev stil, moja nadopuna
# U trgovini, premještanje iz jednog reda u drugi red nikad ne rezultira bržim ishodom! To je čista lakovjernost. Vraćanje natrag u red iz kojeg ste potekli još je veća lakovjernost. Mogući i jedini razlozi: - blagajnici za vašom kasom ovo je prvi tjedan na poslu - starija žena ispred tebe u redu osoba je koju ćete vrlo brzo zamrziti - druga blagajna tražiti će ispomoć one u čiji red ste se smjestili Brzina kretanja reda obrnuto je proporcionalna nuždi žurbe #Šalter koji trebaš zadnji je od onih koje tražiš; isto je sa buntom ključeva. Fakultet: # Ako žuriš znači da ćeš zakasniti, ako se ne žuriš sigurno ćeš zakasniti. # Profesorova punkcionalnost i redovitost obrnuto je proporcionalna tvojoj; tu si po pravilniku ti na gubitku. # Ako piješ premalo možeš ostati nedorečen, ako piješ previše možeš bit porečen. Rizik je uvijek prisutan. # Koleov teorem: A:Razina pameti na planeti uvijek je ista, stanovništvo raste. B: Činjenica: Količina znanja udvostručuje se svakih 5 godina, ta brojka zasad raste eksponencijalno: dakle, ----------------------------------------------------------------------- C: Pamet nipošto nije uvjetovana znanjem. D: Eksponencijalan rast znanja rezultirat će sve više glupom uporabom istoga, dakle: E: Napredak je nazadovanje # Za pojedinca ili obitelj: zbroj novaca i ljubavi daje rezultat koji je (u zapadnom svijetu) univerzalna konstanta. # Tvrditi da život ima smisla za ironiju- je ironično. |
18.04.2007., srijeda
Sakralne paralele
Paralele između mnogih starih učenja koje cijenim vrlo su brojne onome tko ih proučava i voli. Osobno, držim kako su moja uvjerenja vrlo bliska taoizmu, budizmu, indijanskoj vjeri…upravo jer se temelje i bave najviše onim što je meni najmilije i što me drži u svjetlosti nečeg većega…riječ je upravo o religijskom iskustvu ili religijskom doživljaju. Nečemu što je gotovo presahnulo u dogmatičnim konfesijama, ritualima i kućanstvima…Moje srce i moji duhovni drhtaji tamo su gdje su riječi djela, gdje tišina i dubina odjekuju. To je moja vjera, moja vjera moja su iskustva, pa bili oni u potpunoj osami, bili oni u društvu, na drogi ili u trezvenosti... Ona su za mene sakralna. Doživljaji ''onog većega'', Lao ce ga zove ''Tao'', Indijanci ''Veliki misterij'', budisti ''Brahman''…dok ja, ne moram smišljati nove riječi. Ionako su samo riječi… C. A. Eastman, knjiga ''Duša Indijanca'', i sam potomak domorodačkog naroda koji je cvjetao na područjima Sjeverne Amerike ''Od samih je početaka odnos američkog Indijanca prema Vječnosti, prema ''Velikom misteriju'' koji nas okružuje i zakriljuje, jednostavan koliko i uzvišen. Za njega je to najviši pojam koji čovjeka ispunjava veseljem i zadovoljstvom mogućim u ovom životu. Štovanje ''velikog misterija'' bilo je tiho, u osami, oslobođeno svake usmjerenosti prema sebi. Bilo je tiho jer nijedna izgovorena riječ nema potrebnu snagu i nužno je manjkava; zato su se duše mojih predaka uzdizale prema Bogu putem bezglasne ljubavi. Bilo je u osami jer se vjerovalo da nam je on bliži kad smo sami i zato nisu postojali svećenici koji su trebali posredovati između čovjeka i njegova Stvaratelja. Nije smjelo biti nagovaranja, ispovijedanja ili bilo kakvog uplitanja u religijski doživljaj drugog čovjeka. Naša se vjera ne može izraziti pisanim načelima niti se bilo koga može prisiliti da je prihvati; zao nema propovijedi, obraćenja kao ni onih koji se vjeri rugaju ili u Boga ne vjeruju. Kod nas nema ni oltara ni hramova osim onih u prirodi… '' Lao ce, knjiga ''Tao te jing'' taoistički filozof koji je živio u 6. st. BC Tao o kojem se može govoriti nije vječni Tao. Imena koja se mogu imenovati nisu vječno ime. Bezimeno je izvor Neba i Zemlje: Imenovano je majka svih stvari. Budući da je vječno skriven, Sagledajmo njegovu unutarnju bit; Budući da se uvijek pojavljuje, Promatrajmo njegove vanjske oblike. To dvoje imaju isti izvor, ali različita imena, no oboje su tajna. Tajna nad tajnama, vrata su svake biti. Shonryu Suzuky, knjiga ''Zen Um'', učitelj i učenik zena. Čovjek najviše zaslužan za upoznavanje zapada sa izvornom zen mišlju u 20 stoljeću. ''Kada je netko vjernik neke određene religije, njegovo uvjerenje obično postaje sve zaoštrenije i zaoštrenije te ga naposljetku udaljava od njega samoga. U našem je putu vrh oštrice uvijek usmjeren prema nama samima'' ''Kada postanete ono što doista jeste, zen postaje zen. Kada ste samo ono što jeste, stvari vidite onakvima kakve jesu te postajete jedno sa svime što vas okružuje'' |
16.04.2007., ponedjeljak
UVOD U UMJEĆE POVRŠNOG PREZIRANJA
|
Uživam površno prezirati ljude. To mi je hobi. Toliko je lako, a i zabavno! Jer što je lakše nego u žurbi nalaziti na drugima mane i nedostatke!? Ništa! I treptanje kapka je teže od toga! Što je zabavnije od isprazna moraliziranja i pljuvanja po fizičkim i psihičkim osobinama drugih na osnovu predrasuda i krajnje površnih opservacija?! Ništa! I zijevanje je zahtjevnije od toga! Površni prezir može biti divna razonoda. Možete ga činiti kada ste sami, kada ste doma, u društvu, u kinu, u disku, kafiću, kod prijatelja, a posebice dok gledate tv. Jedino na što morate paziti je da se ne predozirate. Jer onda sasvim nehotice shvatite da ste i sebe samog počeli prezirati. Zato ja uvijek uzmem nekoliko dana pauze, čitam budizam i zen, glumim sebi samom kako sam produhovljen i apstiniram od bilo kakvih osuda i prezira te ponekad ČAK i osudim svoje ranije ponašanje. No, prije ili kasnije postane mi dosadno, pa se vratim dobrom starom površnom preziru. Uvijek je tu kad ga zatrebam. Kao vjerni drug. Naravno, kad ste u ugodnom društvu to umijeće mnogo lakše cvijeta i uspijeva jer je ono jednim dijelom i potreba za izražavanjem, a osoba se najčešće izražava nekome drugome pored sebe samog. Kako bi se zagrijali i otpočeli, dovoljno je sjesti s nekim prijateljem s kojim vam je ugodno i upaliti televizor. Iako površan prezir funkcionira kao voda kroz pukotine i malo je mjesta u koja se ne bi mogao zavući i procuriti, ipak na nekim mjestima ili tv-programima ima više materijala nego na drugima. Dat ćemo jedan primjer, samo da postavimo paradigmu na svoje noge! Recimo, sve ljude koje vidite da rade kao spikeri na vijestima možete komotno prezirati od samoga starta. Sudeći da ih osobno ne znate, niti morate znati, vrijeme je da o njima štogod zaključite, deducirate, ekstrapolirate, domislite ili naprosto izmislite. Recimo, sudeći da ljudi na vijestima dobivaju velike plaće a rade vrlo malo to je već dovoljan razlog za površnu zavist. Površna zavist i površan prezir dobro funkcioniraju zajedno, njihove među reakcije pokazale su se plodonosne. Zatim idemo korak dalje i zaključujemo na osnovu općeg stanja i možda koje priče iz prošlosti kako je taj posao morao/la dobiti isključivo preko veze ili pak lizajući mnogo guzica ili pimpeka ili oboje! Dakle, ta osoba je ambiciozni, beskrupulozni gad. Ljigav, nametljiv i amoralan. Zatim, kad formirate dovoljno stabilnu predrasudu o njegovom/njenom karakteru i osobi, taj čvrst kamen temeljac na kojem valja graditi, onda nije teško -standardnim putevima perceprije i asocijacije- početi zamjerati i prezirati upravo njegovu/njenu vanjštinu i sve pojavno upravo na račun onog karakternog. Činjenica i da su našminkani kako bi se pojavili na vjestima lako posluži za osudu njihove 'lažnosti' te prozaične 'svjetovnosti'. Svi znamo kako, ako je osoba dobra, valjana ili bilo što drugo što smo u nekih rijetkih stigli zaključiti, njezini fizički nedostatci ili osebujnosti dobiju pozitivan spin, oni postaju simpatični, osobiti, neobični, osobenjački, izražaji pa i divni. No, ako je osoba izrod ili ako mi mislimo da je izrod, tada se te iste fizičke sitnice i specifikumi lako pretvaraju u daljnji povod za prezir ili u našem slučaju; površni prezir. Pretilnost, vidljivi mladeži ili ožiljci, oblik lubanje, šminka, način govora, šmješak, frizura, naočale ili nedostatak kose, način hodanja, izraz lica, odjeća i stil; virtualno sve se može pretvoriti u objekt površnog prezira i njegova upražnjavanja te rasplamsavanja u dotična objekta. Zapamtite, osoba koju površno prezirete prestaje biti osoba i trebate po svaku cijenu naučiti da je ne gledate objektivno, već samo ići u skladu sa našom paradigmom i nalaziti nove načine da istu validirate, obogatite, dokažete, a sukladno sa time; da osobu ili objekt diskreditirate, osiromašite, reducirate i oklevetate. Ta osoba, ako ste dovoljno vješti u površnom preziru prestaj biti osoba i postaje sredstvo. Od njega ili nje ostaje samo maska, persona, od subjekta objekt, a od osobe kao svrhe osoba kao sredstvo! Dakako, ovi viši stupnjevi i teorije površnog prezira zbivaju se upravo nakon dugogodišnjeg vježbanja i predanosti. Kao i svaki hobi, tako i ovaj zahtjeva ljubav, volju, umijeće i želju da se napreduje. Naposljetku, nije teško površno prezirati i nekoga tko inače i ne bi bio kandidat. Možete površno prezirati nekoga naprosto ako vas prijatelj zamoli ili radi vježbate te kako bi testirali svoje sposobnosti. Naši političari su recimo vrlo vrlo vrlo lake mete. Toliko lake da se njima služe samo početnici, a mnogi spram njih gaje i iskreni i opravdani prezir tako da se to ukrštava s našom teorijom površnog prezira. Razlika između profesionalnoga površnog prezrivača i naprosto neke ženske fifice koja ispija 8 kava dnevno i trkelja, ogovara, laže i melje sa svojom kvazi prijateljicom jer ne zna ništa bolje, jest ova: maštovitost, iskrena strast, govorničko umijeće, sposobnost dedukcije, te samosvijest čitava postupka i namjere. Dakako prezrivač se počesto zanese zbog svoje strastvenosti te reagira u afektu, no to je također odlika predanog i vrsnog ljubitelja površnog prezira. Dedukcija, dakle zaključivanje od općeg na pojedinačno je također ključ s kojim dobar prezrivač otvara sva vrata i ako se nađe u škripcu ili nemogućnosti iznalaženja pojedinačnih elemenata za prezreti uvijek se poziva na ono opće koje se samo po sebi može diskreditirati. Dakle, ako vam igrom slučaja presahne inspiracija spram neke individue koju želite diskreditirati u praksi površnoga prezira, pozivate se na ono opće: njezin status, profesiju, dobnu skupinu ili bilo što što samo po sebi ima negativne strane koje ste kao dobar i iskusan prezrivač još davno ranije izučili i ovladali umijećem njihova raskrinkavanja! Ako imate bilo kakvih pitanja, problema, nedoumica ili iskustava koja bi sa nama željeli podijeliti naš S.O.S. telefon vam je uvijek dostupan: P O V R Š N I P R E Z I R 01/111-222 |
14.04.2007., subota
NIZOZEMSKA
Kada spomenemo državu Nizozemsku nema baš bezbroj raznovrsnih predođbi koje moderan iti malo upućen čovjek sebi može predočiti. Nije li tako? Ime Nizozemske stoji za liberalizam. Takav koji je do sada neviđen na kugli zamljaskoj. Sve što je ilegalno, kriminalno i tabu u svim drugim državama svijeta u Nizozemskoj je postalo gotovo građanska dužnost. Tradicija te atrakcija za turiste. Mladima je to dakako, vrlo privlačno. Prostitucija legalna. Droga legalne. Gay parade uobičajena pojava. No, ajde de. Široka sam srca pa ću im to sve oprostiti. Siguran sam kako te činjenice imaju i mnogo pozitivnih aspekata ako se gleda koliko u drugim državama ima problema koje izazivaju prostitucija i zlouporaba droga, no zbog njihove ilegalnosti one dolaze sa još jednim plusom tj. minusom. Mnoge države u kojima su te aktivnosti ilegalne imaju stotinu puta veći kriminalitet, te nižu razinu ćudoređa nego sama Nizozemska. Jer u tim naoko principijelnim državama gdje je takvo što ilegalno a ništa manje zastupljeno to čak podiže razinu nužne korumpiranosti, izvitoperenosti cijelog sistema i skrivenih lanaca kriminala. Kriminala koji se pored prostitucije i raspačavanja droge bavi iznudama, prisilama, ubojstvima, potplaćivanjima te na kraju pokazujući kako su politički sustavi te izvršna vlast tih država također korumpirani i ''neodlučni'' da takve aktivnosti privedu kraju ili ih srežu u korijenu. Čini mi se kako su se Nizozemci poslužili najstarijim trikom u knjizi. Obrnutom psiholgijom. Drugačije i vrlo pojednostavljeno govoreći: otvorili su vrata svim porocima, a pritvorili vrata kriminalu. Rekli su: udri Mujo u tamburu do mile volje! Tim egzibicionizmom pokazali su veliko povjerenje u čovjeka, povjerenje u samodeterminaciju, u pravo značenje humanizma te odgovrnosti koja ide uz svaki pravi liberalizam. Neke žrtve zasigurno su pale, no hej, koji sustav nema žrtava?! Ono što je u nas kriminial povezan sa mnogim drugim oblicima korumpiranosti i kriminala- u njih samo je biznis, samo posao ili branša! Također su suzbili svu silnu moć represije nagona koja u čovjeku postoji, te su umjesto da Adama proglase lošim dali mu dva kartona jabuka da jede sve dok ne dobije proljev. A nakon proljeva rodio se novi čovjek. Barem u teoriji. No, unatoč ovom malom hvalospjevu nizozemskoga koncepta, želio sam se malko narugati količini liberalizma. Jer, svi također znamo pravilo zlatne sredine. Čak i kada bi Nizozemsku (sa legalnom drogom, kurvama i tolerancijom spram svake spolne orijentacije i njoj svojstvenih uličnih manifestacija) hrabro stavili u okvire ikakve zlatne sredine(što dakako, vrlo teško ide) opet ćemo je -u svijetlu novih vijesti- ugledati daleko izvan tih okvira! O čemu je točno riječ?!? Reći ću vam mili čiatelji, iako ste zasigurno već i sami čuli priču: u Nizozemskoj je osnovano legitimno i legalno društvo ilitiga udruga pedofila! Dakle, udruženje pedofila što veličaju svoju ljubav, predanosti i ostale impulse spram djece. Hmmmm…eh i oh, odakle početi komentirati!? Kao što ste vidjeli, bio sam vrlo široke ruke i prepun razumijevanja spram tradicionalnih odrednica i oblika ultra liberazlizma koji se tamo ugnijezdio. Bez obzira što sam i ja bio narkoman do prošloga mjeseca, rado vikendom idem u kurve te eksperimentiram u biseksualnim eskapadama, to sigurno nije imalo nekog velikog utjecaja na iznalaženje pozitivnih aspekata dotične stvari pri ruci. Niti sam uistinu rekao nešto novo. Pedofil doduše nisam. Pa ću se –ako dopuštate- malko obrecnuti. Ako sam ovim putem uvrijedio nekog pedofila, iskreno mi je svejedno. Ukratko: Nizozemci idu maložko predaleko sa svojim liberalizmom! Pinkicu. Naravno, možda da sam pedofil zasigurno bih vrlo suptilno istakao kako je to stvar stara koliko i prostitucija, sudeći da o njoj raspravlja i u Platonovom dijalogu 'Gozba', te kako pedofilizam u drugim državama također biva crni skriveni lanac trgovine ljudima povezan sa drugim mračnim stvarima te kako bi legalizacija(koja je u nekim zemljama poput Indonezije gotovo prisutna) možda učinila ponešto dobra na tom području. No…nekako me uvjerenja vuku na drugu stranu. O kojoj jebenoj koristi može tu biti riječ!?! I što je sljedeće? Udruga oružanih pljačkaša traži autonomiju? Godišnji dan silovatelja? Državno financiranje i rad uglednih medicinara na novim i učinkovitijim date-rape drogama? Obavezne orgije na ulicama svakog velikog utorka i petka? Dani heroina?- gdje se sidašima pred smrt besplatno ubrizgava šut? Dan školovanih pedofila?- gdje se posjećuju sirotišta i vrtići pod ugašenim svjetlima? Svečanosti za seksualne devijacije i žrtvovanja djevica, ako ih imaju? Jer sve to ne čini mi se tako daleko od dotične udruge pedofila! - Odakle im samo muda?!? –pitam se ja i Vi - Obraza očito nemaju, ali muda su itekako tu! Ostatak Europe trebao bi i sam organizirati jednu udrugu. Možda udrugu ''Interpol heteroseksualnih militantnih košer muškaraca'' koji će probrati jedan datum u godini na koji će preletjeti bojnim avionom iznad Nizozemske i otpustiti bombu-dvije na Pedos udruženje u vrijeme večeri poezije sa njima poznatim motivima. Ili kakvo biološko oružje dizajnirano upravo za njih; ono koje topi samo meka tkiva i pretvora ih u kašastu juhu, na čijoj bazi bi sintetizirali hranu za ulične štakore! Ako se Nizozemci pobune protiv takve agresije siguran sam da će pedesetak europskih državica sa lakoćom moći zanijekati da je išta takvoga bilo moguće. Jer ako svi ostanu suglasni pobijedi ćemo! Zataškavanja su uobičajeno oruđe svjetske politike. Uvijek je dakako, dobrobit širokih masa na pameti kada se takvo što radi. - Bombe? Koje bombe? - Avioni? Ne. Nemamo mi aviona! - Kakvi pedofili? Oni nedavno osakaćeni? - Naša isrekna sućut cijeloj državi Nizozemskoj. Mora da je eto božja volja odsvirala svoju grubu notu! - Zbilja ne znamo o čemu je riječ, no rado ćemo pružiti Nizozemskoj moralnu podršku u ova teška vremena, pa i simboličnu sumu za psihološko liječenje dotičnih luđaka! Sve u duhu kršćanstva i bilateralnih odnosa, kao i integriteta cijele obitelji EU! Ostaje mi nejasno kako jedna takva organizacija može postojati a ne biti vrlo vrlo vrlo i iznimno tajna. I majko mila, kakav im je samo program te javna uvjerenja ako već žele biti priznati? Valjda je jedan smioni pedofil -sasvim uzgred i dugogodišnji ovisnik- nakon obilnoga šuta u venu domislio plan i odlučno ga iznio svojoj braći po perverziji na tjednome sastanku u svečanoj sali 'Medicinskoga univerziteta Amsterdam', na katedri za seksologiju: - Dobar dan svima. Drago mi je da ste se odazvali u tako velikome broju. Najvećemu do sada. Pored poželjene dobrodošlice želim vam odmah, bez okolišanja predložiti nešto hrabro, nešto srčano i nešto u što zdušno vjerujem. Došlo je vrijeme gospodo i ugledni pedofili, kako vi sa samo dva-tri silovanja tako i ostali koji pod svojim pojasom imaju i nekoliko tuceta takvih eskapada, da jednom zauvijek iziđemo iz sjene i stanemo na svjetlost. Nema ništa suštinski lošega u našoj putenoj ljubavi spram dječice. Baš ništa! Mi gospodo živimo u Nizozemskoj! Točno tako; u Nizozemskoj! Zemlji gdje se kojekakve pederčine, narkići, dileri te svodnici smatraju uzornim obrtnicima. Ako je njihovo vrijeme došlo i u punome je jeku, ja se pitam kada ako ne sada treba doći naše vrijeme? Nas koji nasuprot takvih nemoralnih čudovišta cijenimo i ljubimo nevinost ovoga svijeta, te djecu u kojoj se ta nevinost utjelovila! Nismo mi krivi što nakon što završimo sa njima od te nevinosti ne ostane mnogo pa ih valja brutalno ubiti i naći novo dijetešce! Svaka djelatnost ima svojih dobrih i loših strana, svojih žrtava. Ta vrla djeca ostaju u našim srcima i sjećanju, a prerana sodomija i smrt također ih priječi da u virtualnoj budućnosti ne budu izbačena iz škole, ne završe na ulici, ne završe kao narkomani ili promiskuitetna mladež. Mi spašavamo svijet gospodo! Nemojte se zavaravati da tome nije tako! Treba ponosno, dignute glave i visoka čela izaći pred vrhovni sud i zatražiti ono što nam po pravu pripada. Da ispunimo našu bogom danu sudbinu. Zatražit ćemo državnu stipendiju u formi mjesečnog pristupa sirotištima i popravnim domovima za maloljetne. Tko je samnom? I rulja je poludila! Rodila se prva prvcata pedofilska udruga koja je objavila svoje postojanje. Gdje drugdje nego u Nizozemskoj!?! Jedinoj državi koja smrtno ozbiljno shvaća svoju slobodu. Da Zemlja nije okrugla Nizozemska bi zasigurno bila krajnje lijevo na karti. Tamo negdje u mačnoj vukojebini, daleko iza sedam mora i sedam gora! Tamo gdje žive i cvjetaju mirisni, ljepljivi vrhovi slobode! |
08.04.2007., nedjelja
JEDAN OD BOGOVA
 Jedna od klasičnih kršćanskih definicija Boga glasi, citiram: ''Postoji samo jedan živi i istiniti Bog, koji je beskonačan u postojanju i savršenosti, najčišći duh, nevidljiv, bez tijela, pristranosti ili strasti, nepromjenjiv, golem, vječan, neshvatljiv, svemoguć, najmudriji, najsvetiji, najslobodniji, najapsolutniji, koji sve čini prema savjetu svoje nepromjenjive i najpravednije volje, na vlastitu slavu; prepun ljubavi, milostiv, strpljiv, prepun dobrote i istine, koji prašta opačine, prijestupe i grijehe; koji nagrađuje one koji ga uporno traže; koji je osim toga najpravedniji i strašan u svojim sudovima; koji mrzi svaki grijeh i koji nipošto neće oprostiti kaznu krivcima'' Westminsterska konfesija U redu. Idemo malko izvagati ovu definiciju, možda je malo preurediti bez da joj izmijenimo bitno značenje. Svako tko nije posve zadrti, primitivni vjernik ili dijete mlađe od 8 godina može jasno uočiti opću debilnost ove definicije. ''Postoji samo jedan živi i istiniti Bog''- vidi se da je definicija sklepana dok su bogovi frcali na sve strane. Dakle, od svih polu mrtvih, mrtvih i lažnih bogova koji su postojali, postoji i onaj koji je živ i istinit, taj je vele jedini takav. Svi ostali Bogovi su lažni ili mrtvi. Znači da ih je bilo ko pljeve, izumriješe valjda! Dalje, taj Bog koji je najčišći(za razliku od onih upitne higijene, jer kad si mrtav ne pereš se, pa čak ni ako si bog), golem, vječan, svemoguć, najmudriji, najsvetiji, najslobodniji, najapsolutniji…Sa svim tim osobina do kojih je trudom i kroz gustu konkurenciju dogurao, sve što čini on čini za vlastitu slavu!! Zvuči malo bedasto, pa i ograničeno, iako vele da je neograničen. K tome je još i neshvatljiv! To mislim da je daleko najbitnije! Znači iako je potpuno neshvatljiv, najsvetiji, bez tijela, bez strasti, unatoč svemu tome, on je pomalo tašt! Sav toliki trud i sve što čini, čini kako bi sebe slavio. Čini mi se kako on uopće nije toliko zagonetan ili neshvatljiv. Dapače, sa lakoćom su ga još ljudi starih vjekova skontali! U načelu mu je vrlo dosadno. Svemoguć je. Ako je svemoguć kako to da je nepromjenjiv?!? Ako je svemoćan ne bi li ponekad bio drugačiji? Barem iz dosade, želje i mogućnosti!? Barem promijenio frizuru ili činio nešto što možda i nije za vlastitu već nečiju tuđu slavu ili radost? Zatim, vječan je i beskrajan, pa čemu onda reći da je golem?!? Kakva je to glupost?! Mogli su odmah dodati da je i širok ili visok! Duplo osrednji! Kao kad bi rekli u znanstvenom časopisu za temperaturu od apsolutne nule (– 283 celzijusa) da je dosta prohladna i k tome još poprilično niska! Greška se nastavlja kada pročitamo da je također ''bez tijela'', a opet golem!!! Dakle nekakav pretilni duh!?! Također se ovdje tupavo koristi termin: apsolutno! Ako je nešto apsolutno, to znači da je van svih kategorija vrednovanja, te ono je najviše od najvišeg od najvišeg. Toliko visoko da se ne da mjeriti ikakvim mjernim sustavima, već je upravo: apsolutno! Čemu onda reći da je najapsolutniji?!? Zar možda zbog svih onih bogova koji su apsolutni, a u borbi za prijestolje ovaj se pokazao najapsolutnijim od svih prosječno ili dosta malo apsolutnih!?! Vele da je sve naj, pa i najsvetiji, najmudriji, a nakon toga da je pun dobrote, ljubavi i milosrđa. Ako je najmudriji i najsvetiji nije li glupavo i suvišno reći ovo potonje?!? Pa podrazumijeva se! Ako je netko svet il čak najsvetiji valjda smatramo da nije pun mržnje, te da je dobar i milosrdan. No i tu bi se prevarili, jer ovaj bog rado i mrzi u svojoj svetosti! Mogli su usput nadodati i kako je dosta moćan i poprilično slobodan, nemalo svet i relativno slobodan…gdje opet ponavljamo djelićima cjeline ono što se podrazumijeva kroz apsolutno i sve ostale superlative! Zatim, kao onaj koji je ''prepun dobrote i istine''- on ''prašta opačine, prijestupe i grijehe''! No ujedno je i najpravedniji(što dolazi kao šok jer ionako je u svemu naj), te strašan u svojim sudovima i naposljetku onaj ''koji mrzi svaki grijeh i nikad neće oprostiti kaznu krivcima'' OK! Nešto tu ne štima. Prvo je pun dobrote, divan i krasan, prašta opačine i grijehe, a zatim mrzi svaki grijeh i nikad ne oprašta! Dakle, uvijek prašta i nikad ne prašta! Pun je ljubavi i milosrđa ali i bogami i mrzi te ne oprašta! I to je za ne povjerovati onaj isti bog koji je ''bez tijela i bez strasti''! Ja sam oduvijek smatrao ljubav i mržnju temeljnim izrazima strasti! Nema strasti bez ljubavi il mržnje, i nema ovih bez strasti! No, ne dajmo se zbuniti, jer to je u pravilu ''neshvatljiv'' bog! Dakle, sve što smo o njemu shvatili po pravilu je neshvatljivo. Također je najviši duh, no i bez tijela i nevidljiv. Zar je potrebno napomenuti da duh nema tijela? I da je nevidljiv!? Čak i prosječan svakodnevni duh nema tijela i nevidljiv je, a kamoli ''najčišći'' duh! Dakle, opet govorimo te nepotrebno ponavljamo očite stvari. On je vele i ''bez pristranosti''! što me opet zbunjuje, no odmah se sjetim je neshvatljiv, jer koliko ja vidim: nagrađuje samo one koji ga uporno traže, mrzi svakoga tko griješi, te je prema istima pun ljubavi i milosrđa…čini mi se kako je pristran koliko i svaki drugi…čovjek ili bog, što već! Dakle, ako izbacimo nepotrebne riječi i proturječne tvrdnje, te dodamo koju radi točnosti, možemo revidirati definiciju: ''Od sviju bogova ovaj je najsuperlativniji, pa čak je i najčišći duh. Iako svemoguć i slobodan, ne može se mijenjati. Prašta-ne oprašta, voli- mrzi, nagrađuje-kažnjava: kako kome i kako koga, ali sve prilično nepristrano. U svemu zbunjen i neodlučan, zato i neshvatljiv. Sve čini radi sebe sama- toliko je sigurno!'' Ova je definicija točno duplo kraća i duplo jasnija, bez da smo joj izmijenili izvorno značenje. Samo smo je malko saželi, te izbacili stvari koje se ponavljaju ili koje su imbecilne. Ako ste već dovoljno primitivni da vjerujete upravo u ovoga boga, onda vam barem nudim lakšu definiciju za nabubati napamet, jer bubanje je možda i najveća odlika teološkog studija te pored nekih fanatičnih šibanja i drugih oblika samomučenja, jedina metoda rada! Bog s vama! Onaj najnajbolji! |
06.04.2007., petak
Crtići
|
Crtići. Crtići su moja velika ljubav. Oduvijek sam ih gledao, no sada kako sam odrastao i sazrio shvatio sam da ih treba gledati još i više! Dobri crtići lijek su kao ni jedan drugi. No, naravno i za crtiće vrijedi isto pravilo kao i za gotovo sve drugo; ni oni nisu kao što su nekoć biti. Crtići su nekoć imali dušu, posjedovali su humor, imali su čak i moralnu pouku, karakter, šarm i priču. Danas jedino imamo puno hrapavih, kompjuterskih glasova, tuče i energetskih izboja te imena koja završavaju na ''achu''. Nazdravlje! Crtići su oduvijek imali u sebi određenu vrstu nasilja, iako nisu bili nasilni. Današnji crtići su jednostavno nasilni. Toliko nasilni da su dosadni. Svi su napravljeni od autora iskompleksiranih, infantilnih, te nezadovoljnih svojom fiziologijom Japanaca. Moć! Tuča! Gruvanje! Makljaža! Pičvajz! Udaranje! Sila! Moć, premoć, nadmoć, moć na kvadrat, moć na 100tu, pa još veća moć, velik, veći, najveći, pa još veći, brz, brži, najbrži, pa još brži… Što smo naučili?!? Da treba jebat majku svima! To je poruka! Udri sine-udri! Tom i Jerry su se stalno i neumorno pičili, pa nije uopće bilo bitno tko pobjeđuje dok god je bila dobra zabava i sitne podlosti. Katkad bi se i pomirili, nekad su se udružili, nekad su se i šalili, često su se pored sile koristili i mozgom. Imali su karakter. Tom je znao i pjevati! Sjećate se one dobre stare ''Is u Is or is U ain't my bebe''? Može li Pikaču da nam otpjeva nešto tako?!? Ne, Pikaču je skoro gluhonijem, jedino što zna je izgledati kao japanska plišana lutka i pičit se sa ostatkom ekipe. Gdje su se sakrili Bipsići, Evoksi, He-Man Garfield Blufonci Štrumfovi, Pink Panter Sport Billy, Super Ted Snorkijevci Tom&Jerry Pončo i Toro, Eustahije Brzić Korni Kornjača Ptica Trkačica Zekoslav Mrkva, Ninđa-kornjače Gdje je nestalo humora, šarma, topline stare akcije, gdje je nestalo mozga prave maštovitosti, karaktera i ljepote?!? Tko je svima njima dao otkaz?!? Trebali bi vratiti sve te crtiće natrag u eter, barem za nas odrasle. Jebeni Pikaču! Rigat-ču! Eto-što-ću! |
01.04.2007., nedjelja
NEGATIVAN
|
Hodajući tako jedan pored drugoga dva elektrona duž elektromagnetske praznine atoma, na standardnoj razmjeni čestica koje je Mortimer u ovom fragmentu sekunde trebao predati Klodoviku - Evo nosim ti mali poklon-reče veselo debeljuškasti mudri Mortimer koji bijaše prilično dobre volje. Njegov sugovornik nije dijelio isti entuzijazam, te si njih dvoje popričaše malo. Mortimer je volio pripovijedati. - Osjećam se ovih dana tako...tako prokleto prazno, baš kao ova prazna pustoš…-reče Klodovik ukazivajući na ogromnu prazninu atoma - Ovo polje jel?!-osvrnuo se Mortimer- Znam što misliš…no ne treba tako negativno gledati na stvari…-tješio ga je suputnik, brat po naboju i prijatelj mnogih čestica Mortimer - Ipak sam ja elektron…Negativan po naravi.- reče Klodovik smiješeći se cinično - Da, da, da…No znaš vrlo dobro da je to samo duhovna konvencija. To smo učili u školi. No reci ti meni sinko, čitaš li svete spise? - Ne baš…nisam već dugo… - Trebao bi znaš, ipak nose kvante istine u sebi… - Zar bi istina trebala biti utješna?! Još posebice jer je znamo; od prgavih kvarkova i najmanje vibracije sve do kljaste molekule. Kao da je sve apsolutno predodređeno…smiješno. - Pa i jeste čestice luda…barem u ovom našem svijetu jest… - U našem svijetu…- zatulio je Klodovik- Upravo je o tome riječ…o našem svijetu! - Što Klodoviče? Tako ti spina i naboja što? - Mrtvilo je ovdje u atomu! Sve sile, sva takozvana čuda i sva priroda odavna je takva kakva je, gotovo od nastanka polja i svega što jest, ionima unazad… - Gledaj to ovako: zar bi radije u crnoj rupi proveo vječnost?! Tamo te sile ne bi mazile bogami, nemaš tamo pravo glasa…nemaš tamo ni atom kao svoj dom-korio ga je stariji elektron pokroviteljski - Kako uopće znate da smo vječni? - Eh, vidi njega…kako znamo…!? Da nema vas blesavih individualaca bilo bi lakše širiti vjeru o jedinstvu svih čestica iste vrste. Znaš li ti da postoje milijarde i milijarde elektrona?! I svi su isti, isto polje ih donosi na svijet i istom polju se predaju, te isto polje stvaraju…to si sve ti. U moru bratstva. Od toga pobjeći ne možeš… - Znam…pobjeći ne mogu…-reče porazno i uzdahne - Možda si samo malo depresivan…-podbode ga laktom Mortimer-Kako pak stojiš s energijom? - Uh…što ne volim taj doktorski pristup…- Mortimer se zatim osvrnuo, uzeo svoj vjerni durbin što ga uvijek nosi sa sobom na elektromagnetske pohode u druge atome. Pogledao je zatim gdje se nalazi atomska jezgra, te koliko su daleko od nje…Kad je promotrio, reče - Pa nije ni čudo! Jezgra je samo 12 piko metara! To ti je stanje najniže energije. Znaš stari moj, mnogi elektroni bivaju pomalo depresivni, ili tugaljivi ako već ne voliš doktorske izraze, onda kad su u svojoj ruti najbliže jezgri…to osnovno stanje zna biti killjoy. Znam po sebi! To je klasična kriza identiteta od sile privlačenja. Mnogi se znaju osjećati bespomoćno, no tada se istom silom kojom odlijevaju jezgri i sami osnaže te okrijepe svoje vidike… - Ma…nije samo to vjeruj mi…svaki put kad vidim, ma samo i pomislim na jezgru smuči mi se; protoni, neutroni, i njihovi kvarkovi…čitavi taj kult nuklearna blagoslova…pa pioni, mioni, antiprotoni, pozitroni, te W i Z čestice…uf, glava me boli. - Možda ti samo fali…hmmm - Što? Obitelj možda? Obitelji imam i previše! Pripadnost mi fali…pripadnost… - Kako pak pripadnost atoma mu dragog? Pripadnosti imaš više od svega! Ti si neizmjenjivi dio svemira sinko, ti si kao i oni u jezgri- srž samog života i postojanja, pa i više od njih! Elektroni, mi smo kao vitezovi, sakralne čestice; one koje svojim električnim silama spajaju ove goleme svjetove, čitave atome, pa i sve što od njih nastaje u nešto, nešto daleko veće od nas. Činimo svjetove iznad ovoga mogućim, krojimo postojanje i ravnotežu; napuštamo dom, letamo tamo gdje nas trebaju, trebaju nužno…a uostalom pogledaj te neutrone- te mu se priklonio bliže, stavio dlan s lijeve strane usta kao da mu šapuće-… tako su beživotni, bez ikakva naboja, a protoni, oni opet glume kakve dobrice. Gotovo dvije tisuće puta veći su od nas, i nikakva dijeta pomoći im neće. Priroda ih unakazila- šaputao je šaljivo i dalj bockao laktom Klodovika - Pokušavaš me oraspoložiti- uzdahnuo je ovaj- No sve ja to znam…i predobro, sve…Volio bi jednostavno da me svi ostave na miru, samog… - Eeee…mili moj, nije uvijek lako biti strunaš, filozof panteista, nije lako biti dijete istine…- besjedio je pomalo zamišljeno, te se najednom trže - No hajde, kako bi ti bilo da si u jezgri? Tamo tek nemaš privatnosti! Majčice mila, nuklearne sile su grozne! Ti juriš elektromagnetski, laganini tisuću kilometara u sekundi, ali bar imaš prostora za razgibavanje. Cijelo prostranstvo atoma, pa i molekula biva tvoj dom, a ovi se stisnuli ko sardine, gruvaju se međusobno jakim međudjelovanjima 60000km u sekundi. Tvojih deset elektronvolti, naspram njihovih deset milijuna…To je tek narušavanje privatnosti. Zamisli ti znoja…a kako je tek onima u nekoj zvijezdi, uz fuziju…bojim se i pomisliti- Mortimer se opet razbrbljao u svom sistematičnome podizanju morala- Ma bit će bolje kad progutaš štogod, kakav foton recimo, kad sa svoja ova dva blažena volta ponovo unese malo života u ovaj atom…izbaci te u novu os, novu orbitu, novu energiju…ništa poput nova impulsa da te osvježi- namignuo mu je - Da…možda…možda Mortimere, no svejedno, dosta mi je ovakvog života…sve se konstantno ponavlja… - Sve se zbiva sa svrhom Klodoviče! Ne zaboravi to! –digao je kažiprst naglašavajući važnost- Nije to stara bapska priča, ili moderni trend da bi se osjećali povezani sa svemirom. To je srž, i ničega nema što nije u raljama svršnosti…a na našoj razini, ta je svrha samo još snažnija…Jedino što nemamo jest krupna slika čitavoga postojanja, ona je stvar vjere i spekulacije… - Što mi vrijedi takva spoznaja ako je samo teoretska, kad ja to ne ćutim u sebi, kada je to samo rečenica koju svi već znaju…Sve što ja znam je da radim za druge, kao mulac, letam okolo, lijevo- desno, slušam slabu silu, slušam jaku silu, pazim na energetski omjer iz vibracije u vibraciju, odlazim izvan atoma, vraćam se natrag u novi, jezgra me jebe u mozak, ja joj se opirem i tako dalje i tako dalje. Svugdje isto, vrtim se, upijam foton, opet ga vraćam…, razmjenjujem i sebe sama što god to više značilo, pa opet natrag, sad sam visok- sad nizak…A iznad nas…- pogledao je u vis kao da njuši eter slobode što nadlijeće nad njegovom majušnom masom- …Iznad nas postoje svjetovi u koje nikad zaći neću moći, nikada…Svjetovi koji iako ovise o meni i ovim zakonima…imaju svoje, sasvim nove zakone. Imaju toliko toga novog i čudesnog. Eh…! Čitao sam čak da je sasvim moguće da su od nas već nastala i čitava mega bića; cjeline nepojmljivih, nemjerljivih razmjera, većih od naše molekule i nepojmljivo kompleksnih… - Znam sve o tome sinko, znam…-odmah mu je tutorski odmahnuo glavom Mortimenr- RNK, DNK! One su već stare novosti…Ja prijatelju vjerujem, iako ti to vjerojatno ni ne bi trebao govoriti, da je taj svijet, taj golemi svemir samo dio jednog, tek nepojmljivo većeg svemira, koji također ne može bez toga…a samo razumski ću reći da držim kako i taj svemir ima onaj koji pokreće i kojemu bezuspješno teži, no ipak ga sačinjava…ipak ga čvrsto uvjetuje…To je ipak divno trovanje logoterapijom, trovanje smislom…shvaćaš li? Volja za smisao Klodoviče dragi, volja za smisao… - …a ja ih sve stvaram, sve te svjetove…kako bijedno ironično…-reče gotovo odsutno Klodovik, jedva slušajući sugovornika-… Svi ti svjetovi bez mene bi se urušili u ništavilo… - A što bi same sile trebale reći!?! One su tu sami temelj svega, uzroci po kojima i ovaj svijet postoji. Nisi ti temelj dragi moj, a gdje sile i zakoni žive? I polja po kojima ideš tamo gdje ideš…koja koliko god da i stvaraš opet po njima živiš…Imaš vjersku krizu dragi moj Klodoviče…zar zbilja misliš da je drugima bolje od tebe…?! Ta brate, svi smo toliko među-povezani, toliko čarobno združeni da je to milina… - Fotoni, neutrini, gravitoni i tolike druge čestice nemaju ni mase, bez tijela letaju…-reče Klodovik sanjareći- Jest!-viknuo je tada- Svima je bolje! Svima!! Sile žive sa svim drugim silama Mortimere, silama koje ti ni ja nikad nećemo znati! Sile koje osim što ih i mi stvaramo upravljaju kako nama i molekulama, tako i tko zna kakvim svemirima, osima i simetrijama iznad nas…–inatio se u zanosu i boli, nikako ne želeći onjušiti mirise utjehe kojima je Mortimer zapuhivao ovu osnovnu os, nastanivši ju svojim dobrohotnim poslanjem - Bolje im je možda samo ako ne misle o pravoj istini na takav način. Ako crpe iz nje kao iz izvora. Je li te istina oslobađa ili baca u sužanjstvo, to je dobro pitanje dragi Klodoviče! Dakle, bolje im je samo jer istinom ne bivaju kažnjeni…Svi smo mi sluge istine dragi moj…No, istina je i da te ne mogu naučiti da budeš sretan. Ne mogu ni jednu česticu naučiti kako shvaćati, kako osjećati, mogu im samo reći kako drugi nalaze sreću, kako drugi shvaćaju i osjećaju, kako nalaze mirenje…Mogu samo reći gdje se sreća za neke zna nalaziti…No ne brini… proći će te ovo sve, doći će opet promjene, novi fotoni, ili slaba nuklearna sila, ili neutralne struje pa ćeš manje misliti o bolu, možda se i pomiriti sa svojim mjestom, jer zaista, nikome nije bolje ili gore, sve ti je u očima onoga koji gleda…a opet, istina ostaje ista. - Cijenim tvoj trud stari moj Mortimere…no ubija me to što nikad neću biti više od ovoga što jesam…nikad neću otići na mjesto, ako takvo i postoji, gdje su zakoni takvi da dozvoljavaju slobodu, gdje postoji proizvoljnost, gdje se zakoni krše…gdje je divni kaos…To me plaši! Nikad neću biti sila, zakon, uvijek samo sluga… uvijek ispomoć, konstrukcija. Ja stvaram i gradim, a ne znam ni što ni koliko…- Mortimer je pored tješenja, teoretiziranja te pažljiva slušanja sugovornika morao paziti i kuda hodaju, jer muvale su se uokolo W i Z čestice. Nipošto nije želio s njima sada da se Klodovik izmjenjuje, jer držao je kako je slaba nuklearna sila zadnje što mu sada treba… - To je već stvar uvjerenja dragi Klodoviče…Tko kaže da mi poznajemo baš sve sile!? Ja sam barem vidio stvari koje ranije nisam znao da postoje…Vjera će ti morati pomoći sada… ili barem kad-tad…jer znanje; slaba je ono utjeha za takve kao što si ti…- - Takve kao što sam ja…-ponovio je rezignirano Klodovik… - Čuj, ja sam isto elektron. Znam da nije lako nemoći u posjedu imati pravu ljubav. Toliko dugo mislilo se da su protoni naše antičestice, naša druga polovica jabuke takoreći; naš kompanjon u ravnoteži svemira i sebe samih…pa bi hulili na svijet gdje nas ista sila i vuče i odbija od njih, a oni opet i počivaju unutar same jezgre. U drugome svijetu, svijetu sasvim druge sile…a vječito nam dolaze fotonke vitka stasa, iz dana u dan, a osjećaš kako to ipak nije to…nismo na istoj valnoj duljini. A sada znamo da su ipak pozitroni naša nesuđena sreća…sasvim druga priča se priča- tu se Mortimer malko zamislio, te se naposljetku trže - No dragi moj mezonski brate, ne gubi vjeru. Pričat ćemo ponovno- reče mu vedro, te ispali u njega sjajni foton dok ovaj nije gledao, stvorivši elektromagnetsko ozračje i mahnuvši mu srdačno kako je Klodovik energično odletio u dalju, determiniranu os… KRAJ |