TheMudri
18.10.2008., subota
Moja ljubljena...
|
Ja lovim u magli. Svi sanjaju vinuti se u nebesa- tada kukaju kada se spuste među nas. Možda samo putovanja mogu maglu mrziti. Gradovi ih vole. Ja klanjam se tom vlažnom eteru koji krije, koji guta sve nijanse ljudskih tajni, a proizvodi utvare. Što gušća magla- deblje čuvstvo. Oči širom otvorene sipaju tečnost kroz zjenice. Oči širom otvorene, kako i trebaju biti. One postaju skromne i budne kada magla natapa ulice, osamljena igrališta, zgrade nijeme, tajnovita drveća. Jutros, pogled kroz procjep okna prosviraše mi glavu, bila je tamo samo tugaljiva rina krova uronjena u maglu… a u daljini samo ona… magla. Bježim na ulice. Moje tri leće i ja. Neću morati moliti prizore, ne. Ova vlažna perina, prerijska mitologija porođena iz nje bit će mi vodilja i kamo god prošao otkiti ću novo, iako u starom gradu gdje žmireći mogu napipati put. Idem gledati kako predmeti izranjaju iz zraka, kako tapkaju i škljocaju koračanja maglovitih ljudi. Duh se spustio u preriju i vrijeme je narodnim pričama, vrijeme je plodnoj lakovjeri da kao žestoki seksualni objekt draži maštu, sklonište i netaknuti azil mogućega. Gusta, gusta, gusta magla…oči lakovjerne. Oči djeteta. Smješkam se tada. Netko zatim izranja, polagano škripi i materijalizira se nekoliko metara ispred mene. Puno je bolje kada samo čujem korake a ne vidim ništa. Možda tamo mrtvac hoda, možda netko poznat, demon. Možda majstor Margaritu po Balkanu vodi. Nadam se čudu, iako ga ne trebam. Iščitavajući maglu ja čudim čudna čuda, stvaram slatku jezu, dječje misterije. Sjedim i pišem vam, da. Ali svakih pola minute pogledam kroz prozor ustrašeno. Neće valjda uteći ova transilvanijska scenografija, prije nego se ogrnem i sjurim se pun strepnje zavodljive, moliti za njeno gusto mlijeko. Obećati moram, ne, neću gristi bradavicu. U nestrpljenju, obećavam. U uzbuđenju, odlazim. Utroba zove. Vjetre budi tih, ne rastjeruj nebesa iz parkova grada ovog, ne goni duhove iz krošnji prijatelja mojih. Pusti me da prođem kroz maglu ovu. Obećavam, dobar bit ću.   |
03.10.2008., petak
Zar je ljeto zbilja gotovo?
  |